- 1 -                                                                                             

                                                                                                        Broj: Jž-2367/2019                                                                                                                             

  

                           

                                                                                            Broj: Jž-2367/2019

 

 

                         U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                         P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. G., zbog prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenog D. G. podnesenoj po branitelju V. J., odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od dana 28. listopada 2019., broj: Pp J-707/19, na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. G. i potvrđuje se pobijana presuda u pobijanom dijelu.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljen D. G. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.    

 

 

                                                 Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Također je navedenom presudom od okrivljenika oduzeta jedna teleskopska palica crne boje duljine oko 30 cm i promjera 1 cm.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih žalbenih navoda. Žalitelj navodi u bitnom, da prekršaj nije počinio, a da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, dok u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni. Žalitelj citira odredbe članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 72. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, ukazujući da predmetnu palicu nije nosio na javnom mjestu i nije je koristio za uznemiravanje, napad ili nanošenje ozljeda, a što je zakonski uvjet za postojanje tog djela. Stoga je došlo i do povrede materijalnog prava i pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, uslijed čega je pogrešna i odluka o sankcijama i trošku postupka, predlažući da se njegova žalba prihvati i presuda ukine.  

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom i da mu je omogućeno da iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluju u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka – policijskog službenika A. R., kao i čitanja dokumentacije u spisu.

 

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Svoju odluku prvostupanjski sud je donio dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je zadovoljavajuće obrazložio kojim dokazima je utvrđena krivnja okrivljenika za prekršaj, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu svjedoka policijskog službenika, ne dovodi do nezakonitosti presude, a pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

 

Navedeni svjedok je iskazivao na temelju osobnih saznanja, njegov iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim, a istinitost njihova iskaza kao službene osobe nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretili žalitelja  -  zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenom“ i lažnom iskazu sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

 

Po ocjeni ovog Suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši djelo prekršaja.

 

U odnosu na primjenu materijalnog prava, ističe se da predmetno djelo prekršaja čini osoba koja: „posjeduje hladno oružje kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda ili koja nosi na javnom mjestu predmete pogodne za nanošenje ozljeda, a način ili okolnosti njihovog nošenja ukazuju da se nose kako bi bili uporabljeni za napad ili nanošenje ozljeda.“

 

U ovom slučaju se radi o posjedovanju zabranjenog oružja u koje u smislu odredbe članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana spada i „...hladno oružje kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda i predmeti pogodni za nanošenje ozljeda, kada se nose na javnom mjestu, a način ili okolnosti njihovog nošenja ukazuju da se nose kako bi bili uporabljeni za napad ili nanošenje ozljeda...“

 

Dakle, za hladno oružje kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda, zakon ne zahtijeva kao konstitutivni uvjet da je to oružje nošeno na javnom mjestu na način koji ukazuje da se nosi kako bi bilo uporabljeno za napad ili nanošenje ozljeda. Posjedovanje tog oružja je u svakom slučaju zabranjeno, a teleskopska palica spada u hladno oružje – ono kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda. Stoga je samim posjedovanjem navedenog oružja u cijelosti ispunjeno zakonsko biće prekršaja.

 

Ukazuje se da predmeti pogodni za nanošenje ozljeda mogu imati svojstvo zabranjenog oružja uz uvjet da se nose na javnom mjestu na način koji ukazuje da se nose kako bi bili uporabljeni za napad ili nanošenje ozljeda, a u koje predmete spadaju najčešće alati, sportski rekviziti i drugi uporabni predmeti (npr. sjekire, čekići, kuhinjski noževi, skalperi, baseball palice...), dok je hladno oružje kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda zabranjeno po izričitoj zakonskoj odredbi.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući novčanu kaznu u minimalnom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  visinu iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, a otklonjena je mogućnost da bi se opća i specijalna svrha kažnjavanja mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim mu troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao istog na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu od 200,00 kuna su određeni u gotovo minimalnom iznosu sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan  naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 2. veljače 2021.

 

 

 

 

 

     Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                         Siniša Senjanović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.