- 1 -              Revd 3289/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3289/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u B., Stalne službe u D., protiv tuženika G. D., OIB: …, kao zakonskog nasljednika J. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u D., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2208/2018-2 od 11. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-299/2016-20 od 6. lipnja 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podneskom od 20. listopada 2020., primljenim u Općinskom sudu u Bjelovaru, predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2208/2018-2 od 11. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-299/2016-20 od 6. lipnja 2018.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer u pobijanoj odluci nije zauzeto shvaćanje suprotno onome u revizijskoj odluci na koju se tuženik poziva (Revx-56/16 od 14. veljače 2017.) s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi se isplatom kamate uz glavni dug premašila vrijednost naslijeđene imovine niti je to tuženik tvrdio tijekom postupka pa niti drugostupanjski sud nije o tome zauzeo shvaćanje.

 

U odnosu na preostala dva postavljena pitanja tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.