- 1 -              Revd 1430/2020-2

Broj: Revd 1430/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz O., T. ulica 34, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik L. P., odvjetnik u P., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-801/2019-4 od 27. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Puli - Pola poslovnoga broja Pr-256/2018-21 od 25. srpnja 2019. ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovnog broja Pr-256/2018-25 od 20. rujna 2019., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbacuje.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno prvo pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

Naime, tužena nije uputila na kakve odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, u kojima bi, u odnosu na navedena pravna pitanja, postojala praksa koja bi bila nepodudarna s onom koja je izražena u pobijanoj odluci, niti je na ikoji drugi način dokazala važnost postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

Činjenica da o konkretnim pravnim pitanjima revizijski sud nije izrazio pravna shvaćanja (što, kao razloge važnosti, navodi tužena) sama po sebi ne čini ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 2. veljače 2021.