- 1 -              II Kž 31/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 31/2021-5

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona Republike Italije i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 31. prosinca 2020. broj Kv-eu-7/2020-5, o istražnom zatvoru pri donošenju presude o priznanju strane presude, u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba osuđenog V. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola na temelju članka 91. stavka 8. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19 i 114/20 – u daljnjem tekstu ZPSKS-EU) protiv osuđenog V. V. određen je istražni zatvor.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni V. V. po braniteljici, odvjetnici Z. Z. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povreda prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, te osuđenika pusti na slobodu, podredno da se isto vrati na ponovni postupak pred prvostupanjski sud.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvenstveno, žalitelj drži kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naveo razloge o odlučnim činjenicama u pogledu zakonskih razloga za određivanje istražnog zatvora protiv osuđenika, kao niti okolnosti zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ispuniti primjenom neke od mjera opreza. Osim toga, tvrdi i kako su protiv osuđenika aktualno u tijeku dva postupka – jedan zbog predaje osuđenika radi izvršenja kazne zatvora u Republici Italiji, a drugi radi priznanja i izvršenja strane sudske odluke, te da su u odnosu na osuđenika na snazi dvije odluke o određivanju istražnog zatvora.

 

Suprotno takvim žalbenim navodima osuđenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za određivanje istražnog zatvora, te je za svoju odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio doduše šture, no potpuno jasne i valjane razloge.

 

Naime, nedvojbeno je da je prvostupanjski sud 31. prosinca 2020. donio nepravomoćnu presudu kojom je na temelju članka 89. i 91. ZPSKS-EU priznata presuda Prizivnog suda u Trstu poslovni broj 1415/17 od 18. prosinca 2017., pravomoćna 10. travnja 2019., te je osuđenom V. V., temeljem te presude, a primjenom članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17. i 126/2019.) izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju šest godina i pet mjeseci, čije je izvršenje tom presudom određeno.

 

Člankom 91. stavkom 8. ZPSKS-EU propisano je da će se pri donošenju odluke o priznanju strane presude kojom je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna odrediti istražni zatvor protiv osuđenika koji se nalazi na državnom području Republike Hrvatske. Kako se osuđenik u trenutku donošenja presude od 31. prosinca 2020. nedvojbeno nalazio u Republici Hrvatskoj i to u Puli, a presudom mu je izrečena kazna zatvora dulja od pet godina, to je sud prvog stupnja bio obvezan odrediti istražni zatvor protiv njega po izričitoj osnovi iz članka 91. stavka 8. ZPSKS-EU. Kako određivanje istražnog zatvora po ovoj osnovi ovisi od izrečene kazne, suprotno stavu žalitelja, nije ga moguće zamijeniti blažim mjerama.

 

Stoga, žalbeni prigovor da nije bilo mjesta primjeni obligatornog istražnog zatvora, neutemeljen je i ne zasniva se na zakonu. Osim toga, promašen je i žalbeni navod osuđenika da su aktualno protiv njega na snazi dva rješenja o određivanju istražnog zatvora, stoga što donošenjem pobijanog rješenja ranije doneseno prestaje egzistirati.

 

Nije osnovan niti žalbeni prigovor osuđenika da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena ustavna prava. Naime, okolnosti izložene u pobijanom rješenju, kao i cilj koji se ograničenjem slobode osuđenika želi postići, opravdavaju određivanje zakonitog istražnog zatvora protiv osuđenog V. V. kojemu je izrečena kazna zatvora u trajanju šest godina i pet mjeseci.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019. – dalje: ZKP/08.) pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. veljače 2021.