1

Poslovni broj: UsI-5/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: V. H. iz V., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., , radi poništavanja rješenja, 01. veljače 2021. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/19-01/03363297011, URBROJ: 341-99-05/3-19-9206 od 29. studenog 2019. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 29. studenog 2019. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 12. studenog 2019. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju počevši od 31. prosinca 2018. godine određena konkretna visina njegove starosne mirovine, uz primjenu smanjenja mirovine po Zakonu o smanjenu mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (NN 71/10, 130/11 i 157/13 - ZSM).

Tužitelj u tužbi navodi da je još 2017. godine ukinut čl. 8. st. 2. ZSM-a te ističe da tuženik nije zatražio dodatne podatke o njegovom ratnom putu. Smatra da mu je mirovina mala s obzirom na primanja koja je ostvarivao, na njegov status dragovoljca i na činjenicu da je mirovinu ostvario po posebnim propisima. Tužitelj također navodi da je trebalo uračunati 10 uzastopnih godina s njegovim najvišim primanjima te da nisu dobro uračunata novčana sredstva koja je posebno bio utužio i koja su mu isplaćena putem plaće. Ističe i da mu je radni staž zapravo dulji od onog koji je naveden u upravnom postupku.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 04. siječnja 2019. godine podnio zahtjev za starosnu mirovinu, a rješenjem od 12. ožujka 2019. godine mu je počevši od 31. prosinca 2018. godine po posebnom propisu (kao policijskom službeniku) priznato pravo na starosnu mirovinu, uz isplatu predujma u visini od 4.000,00 kn mjesečno. Žalba protiv tog rješenja je bila odbijena 28. kolovoza 2019. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 12. studenog 2019. godine je tužitelju određena konkretna visina njegove starosne mirovine, uz primjenu smanjenja mirovine na temelju ZSM-a. Naime, u čl. 3. st. 1. ZSM-a je propisano smanjenje mirovina i mirovinskih primanja ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, za 10%. To smanjenje je i primijenjeno u konkretnom slučaju, a prvostupanjsko upravno tijelo se pritom precizno pozvalo na ZSM, ali i na čl. 8. st. 2. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (NN 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12 - ZPMO), koji regulira izračun svote mirovine. Stoga se tužitelj pogrešno poziva na čl. 8. st. 2. ZSM-a (koji uopće ni ne postoji), a čl. 8. st. 2. ZPMO-a nije ukinut.

Na temelju čl. 8. st. 1. ZPMO-a utvrđeni osobni bodovi su tužitelju povećani za 45%, ali je također izvršeno i propisano smanjenje mirovine (i) na temelju čl. 9.a st. 1. ZPMO-a.

Iz osporavanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je izračun tužiteljeve starosne mirovine izvršen na temelju podataka iz matične evidencije, a koji su uneseni na temelju dostavljenih obrazaca njegovog poslodavca.

U odnosu na tužiteljev navod da nisu zatraženi dodatni podaci o njegovom ratnom putu, valja napomenuti da mu je na temelju čl. 6. st. 2. ZPMO-a cijelo razdoblje Domovinskog rata (od 10. prosinca 1990. godine do 30. lipnja 1996. godine) uračunato kao staž u dvostrukom trajanju (12/24; iako je sâm tužitelj u svom zahtjevu zatražio primjenu uvećanja od svega 12/16).

Paušalno i neobrazloženo tužitelj navodi da mu je mirovina mala s obzirom na njegova primanja, na status dragovoljca i na činjenicu da mirovinu ostvaruje po posebnim propisima, jer su sve navedene okolnosti uzete u obzir, što je detaljno obrazloženo i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom rješenju iz upravnog postupka.

Također je prilikom određivanja konkretne visine tužiteljeve starosne mirovine izvršeno pravilno uračunavanje njegovih 10 najpovoljnijih uzastopnih kalendarskih godina (po pitanju primanja i vrijednosnih bodova; čl. 7. st. 1. t. 10. ZPMO-a), jer iz priloga prvostupanjskom rješenju proizlazi da su mu kao najpovoljnije uračunate godine od 1999. do 2008., u kojem razdoblju je doista ostvario najpovoljnije vrijednosne bodove.

Isto tako neosnovano tužitelj navodi da mu nisu uračunata novčana sredstva koja je posebno utužio i naplatio, jer iz spomenutog priloga prvostupanjskom rješenju proizlazi da su mu ta primanja uračunata, i to za 2004. godinu. Stoga tužitelj za tu godinu i ostvaruje najpovoljnije vrijednosne bodove (2,1617), a 2004. godina je onda i ušla u izračun 10 najpovoljnijih uzastopnih kalendarskih godina (po pitanju tužiteljevih primanja, odnosno vrijednosnih bodova).

Tužiteljev prigovor na utvrđenu duljinu njegovog radnog staža je također potpuno paušalan i ničim potkrijepljen.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 01. veljače 2021. godine.

          Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.