Poslovni broj Gž R-1104/2020-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja  M. Š. OIB: .... K. S., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika HT d.d.    OIB: ...... Z.radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2/2020 od 30. lipnja 2020., dana 1. veljače 2021. 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2/2020 od 30. lipnja 2020. i rješava na način da se prihvaća tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu i predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti toga suda  istaknut od strane tuženika, kao neosnovan.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema stanju spisa proizlazi da je :

- tužba podnesena radi isplate bruto razlike manje isplaćene plaće, naknade plaće i nagrada koje tužitelj kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca za razdoblje od 19. lipnja 2017. do 19. studenog 2019., zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu zaključenog među strankama 1. svibnja 2016. (dalje Ugovor o radu),

- tužba je podnesena sudu prvog stupnja kao sudu koji bi bio mjesno nadležan u radnom sporu jer se kroz cijelo utuženo razdoblje rad trebao obavljati na području toga suda gdje je ujedno i prebivalište tužitelja kao radnika,

- ugovornom odredbom članka 27. Ugovora o radu koji je priložen uz tužbu, stranke su ugovorile da će sporove nastale iz toga ugovora pokušati riješiti sporazumno a ukoliko to ne bude moguće sporove će rješavati stvarno nadležni sud u Z.,

- tuženik je u odgovoru na tužbu isključivo i samo postavio prigovor mjesne nenadležnosti toga suda pozivajući se na sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti iz članka 27. Ugovora o radu, što je ponovio i na pripremnom ročištu, ne upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari,

- tužitelj se prigovoru tuženika protivio s navodima da je tužba podnesena jednom od mogućih sudova koji su nadležni prema izberivoj mjesnoj nadležnosti.

 

Donoseći pobijano rješenje kojim odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, sud prvog stupnja uvažava da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu te da u takvom slučaju ne postoji isključiva mjesna nadležnost nego pored općemjesne nadležnosti postoji ujedno i izberiva nadležnost sukladno članku 65. ZPP-a.

 

Pritom otklanja primijeniti sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti zaključen prema članku 70. ZPP-a, s obrazloženjem da u Ugovoru o radu nije precizirano u odnosu na koju vrstu sporova se ugovara mjesna nadležnost, navodeći dalje da se sud može proglasiti mjesno nenadležnim u pogledu prigovora tuženika te po službenoj dužnosti samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, pozivajući se na članak 20. stavak 3. ZPP-a.

             

U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

 

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbe ZPP-a koje propisuju situacije kada se sud po prigovoru tuženika te po službenoj dužnosti može proglasiti mjesno nenadležnim, pozivajući se pritom na stavak 3. članka 20. ZPP-a, koja odredba ne postoji, na što se osnovano ukazuje žalbom tuženika.

 

Odredbom članka 20. stavak 1. ZPP-a propisano je da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano je da se po službenoj dužnosti sud može proglasiti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. 

 

Dakle, sud prvog stupnja izgubio je iz vida da odredba članka 20. ZPP-a predviđa dvije situacije i mogućnosti suda te vremensko ograničenje za odlučivanje o mjesnoj nadležnosti, jedna po prigovoru tuženika (članak 20. stavak 1. ZPP-a), kao što je to ovdje slučaj, te druga po službenoj dužnosti (članak 21. stavak 2. ZPP-a).

 

Stoga, kako je tuženik prigovor mjesne nenadležnosti podnio pravovremeno, jer se još uvijek nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, te kako u prilog njegovih tvrdnji govori ugovorna odredba članka 27. Ugovora o radu kojom su stranke pismeno ugovorile prorogaciju mjesne nadležnosti u smislu članka 70. ZPP-a a ne postoji isključiva nadležnost nekog drugog suda, tada je pravilnom primjenom odredbe članka 21. stavak 1. ZPP-a valjalo prihvatiti prigovor tuženika.

 

Pritom treba naglasiti da nije odlučno što stranke u prorogacijskoj klauzuli Ugovora o radu nisu precizirale u odnosu na koju točno vrstu sporova se odnosi sporazum o mjesnoj nadležnosti. Naime, stranke su ugovorile rješavanje „sporova nastalih iz tog ugovora“ pred stvarno nadležnim sudom u Z., a spor oko potraživanja tužitelja za isplatu bruto razlike manje isplaćene plaće, naknade plaće i nagrada koje tužitelj kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca za određeno vremensko razdoblje, svakako predstavlja spor koji je proizišao iz Ugovora o radu.

 

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijano rješenje preinačiti te prihvaćanjem prigovora tuženika ustupiti predmet na rješavanje stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

 

              Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivnom na odredbu članka 380. točka  3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 1. veljače 2021.

 

 

Sutkinja   

Branka Ježek Mjedenjak