1

                            Poslovni broj: 3 Pr-78/19-23

 

                

          Republika Hrvatska                                                                      

  Općinski sud u Vinkovcima

   Trg bana Josipa Šokčevića 17

             32100 Vinkovci

        OIB:77561654785            

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja L. J. iz Ž., OIB:… zastupan po punomoćniku G. Š. odvjetnici iz Ž., protiv tuženika R. H., Ministarstvo, OIB:… zastupano po O. d. o. u V., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 7. siječnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja G. Š. odvjetnice iz Ž. i zastupnika tuženika M. V. zamjenice ODO u V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 29. siječnja 2021.

 

       p  r  e  s  u  d  i  o      j   e

 

              1./ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za prekovremeni rad ukupan bruto iznos od 18.337,42 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

              -na iznos od 940,56 kn počev od 16. siječnja 2014. do isplate

              -na iznos od 742,27 kn počev od 16. travnja 2014. do isplate

              -na iznos od 236,18 kn počev od 16. svibnja 2014. do isplate

              -na iznos od 236,18 kn počev od 16. lipnja  2014. do isplate

              -na iznos od 989,70 kn počev od 16. srpnja 2014. do isplate

              -na iznos od 451,82 kn počev od 16. kolovoza 2014. do isplate

              -na iznos od 1.484,55 kn počev od 16. rujna 2014. do isplate

 

              -na iznos od 521,82 kn počev od 16. ožujka 2015. do isplate

              -na iznos od 237,19 kn počev od 16. svibnja 2015. do isplate

              -na iznos od 496,97 kn počev od 16. lipnja 2015. do isplate

              -na iznos od 948,77 kn počev od 16. srpnja 2015. do isplate

              -na iznos od 1.242,43 kn počev od 16. rujna 2015. do isplate

 

              -na iznos od 745,46 kn počev od 16. veljače 2016. do isplate

              -na iznos od 499,10 kn počev od 16. svibnja 2016. do isplate

              -na iznos od 476,41 kn počev od 16. lipnja 2016. do isplate

              -na iznos od 249,55 kn počev od 16. kolovoza 2016. do isplate

              -na iznos od 1.367,09 kn počev od 16. rujna 2016. do isplate

 

              -na iznos od 728,91 kn počev od 16. veljače 2017. do isplate

              -na iznos od 536,81 kn počev od 16. ožujka 2017. do isplate

              -na iznos od 233,39 kn počev od 16. travnja 2017. do isplate

              -na iznos od 1.878,83 kn počev od 16. svibnja 2017. do isplate

              -na iznos od 233,39 kn počev od 16. lipnja 2017. do isplate

              -na iznos od 248,88 kn počev od 16. studenog 2017. do isplate

              -na iznos od 1.015,44 kn počev od 16. prosinca 2017. do isplate

 

              -na iznos od 1.595,70 kn počev od 16. siječnja 2018. do isplate

             

              2./ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn – sve u roku od 8 dana.

 

3./ Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 18.337,42 kn

 

i

 

r i j e š i o    j e

 

Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za godišnji odmor isplati iznos od 813,06 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. travnja 2017. do isplate po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a vrijedeći zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg.  društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena".

             

Obrazloženje

 

Tužitelj u podnesenoj tužbi od 29. ožujka 2019. protiv tuženika, navodi da je zaposlen kao državni službenik u Državnoj upravi gdje je raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Područni ured V., Centar, na radno mjesto voditelj dežurne smjene u Centru, kao radnik na neodređeno vrijeme. U razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. svibnja 2017. te od 1. listopada 2017. do 31. prosinca 2017. tuženik nije isplatio tužitelju dodatak za prekovremeni rad koji mu pripada temeljem članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike RH, odnosno sada članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike RH (NN broj:112/2017., 12/2018).

Tužitelj također navodi kako je postupio u skladu sa odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku te se obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te je priložio zahtjev od 28. prosinca 2018. 

Obzirom da tužitelj sukladno mjesečnim evidencijama o korištenju radnog vremena ima određene prekovremene sate koji mu nisu plaćeni, to predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu plaće za prekovremeni rad. Po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23. studenog 2020. a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj potražuje ukupan iznos od 18.337,42 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

Tuženik po zastupniku u okviru odgovora na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. svibnja 2017. te od 1. listopada 2017. do 31. prosinca 2017. tuženik smatra neosnovanim iz razloga što su Centri, pa tako i Centar, ustrojeni kao operativno-komunikacijske dežurne službe u kojima način rada, pa time i organizacija posla ovisi o trenutnim zahtjevima i zadaćama koje nameće priroda posla. Radno mjesto voditelja dežurne smjene u Centru definirano je kao radno mjesto na kojemu se poslovi obavljaju naizmjence radom u turnusu. Obzirom da pri radu u turnusima dolazi do ostvarenja viška, odnosno manjka sati, vrši se preraspodjela sukladno odredbi članka 67. Zakona o radu (NN broj:93/14., 127/17) te se pri izradi mjesečnog rasporeda radnog vremena vodi računa o fondu mjesečnih sati službenika te potrebama službe kako bi se omogućilo normalno funkcioniranje Centra. Prema evidencijama o korištenju radnog vremena i rasporedu smjena te isplatnim listama tužitelja proizlazi da je tužitelj u pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju ostvario više sati, a plaćeno je manje, ali također je u nekim mjesecima odradio manje sati od mjesečnog fonda, a plaćeno mu je kao da je odradio sve sate u redovnom mjesečnom fondu. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja te predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 28. prosinca 2018. podnesen ODO u Vinkovcima, uvid u presliku odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora broj: N-DO-1/2019-2, uvid u preslike rješenja o rasporedu na radno mjesto tužitelja, uvid u priložene preslike mjesečnih evidencija o korištenju radnog vremena tijekom utuženog razdoblja, uvid u preslike isplatnih listi za utuženo razdoblje, uvid u mjesečnu evidenciju o korištenju radnog vremena i mjesečni raspored smjena Centra za utuženo razdoblje, uvid u priložene obračunske isprave za isplatu plaće za tužitelja za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. svibnja 2017. te od 1. listopada 2017. do 31. prosinca 2017., provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D. V. dipl.oec. iz O. te je izvršen uvid u priloženu tablicu mjesečnog fonda sati za 2014. do 2018. godinu.

Tužitelj je postupio u skladu sa odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku te se obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi isplate prekovremenih sati rada, međutim isti su svojim dopisom broj: N-DO-1/2019 od 7. veljače 2019. odgovorili kako ne postoji mogućnost za mirno rješenja spora.

Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku  (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19) ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 23. studenog 2020. za isplatu iznosa od 18.337,42 kn na ime prekovremenog rada.

Odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike RH (NN broj:104/13., 150/13., 153/13., 77/15., 71/16., 123/16) odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike RH (NN broj:112/2017., 12/2018 – u nastavku teksta KU) u stavku 1 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim Zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, te za rad u turnusu 5% time da se dodaci iz stavka 1 ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

U stavku 3 spomenutog članka 38. KU propisano je da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Nadalje, u stavku 6 rečenog članka određeno je da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni je od 6 do 14 sati, u drugoj smjeni od 14 do 22 sata i u trećoj smjeni od 22 do 6 sati.

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 sati.

Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (stavak 10 čl. 38 KU). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (stavak 12).

Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju (stavak 13).

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

Nesporno je da je tužitelj svoj rad obavljao u smjenama odnosno turnusima pa je stoga vještak bio dužan utvrditi razliku između redovnog mjesečnog fonda radnih sati i ostvarenog, odnosno stvarno odrađenog mjesečnog fonda sati, a koji fond je ostvario tužitelj, a sve to u skladu sa odredbama spomenutog članka 38. Kolektivnog ugovora.

Imenovana vještakinja D. V. dipl.oec. iz O. u svom nalazu utvrdila je da prekovremeni rad tužitelja kao razlika između stvarno odrađenih sati i redovitog mjesečnog fonda radnih sati uvećanjem od 50% temeljem odredbi Kolektivnog ugovora iznosi 18.337,42 kn bruto, time da je tužitelj u utuženom razdoblju ukupno odradio 296 sati prekovremenog rada.

Vještakinja D. V. u svom nalazu i mišljenju također je utvrdila da je tužitelju tuženik na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor platio manji bruto iznos od 813,06 kn iako po podnesenoj tužbi tužitelj tu naknadu nije potraživao, niti je rješenjem suda vještaku bilo naloženo da utvrdi neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Tužitelj je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23. studenog 2020. potraživao i bruto iznos od 813,06 kn na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2017. do isplate. Međutim, tužitelj ovu naknadu nije potraživao po zahtjevu za mirno rješenje spora podnesenom nadležnom ODO, tako da je sud po osnovi odredbe članka 186. stavak 6 ZPP-a tužbu tužitelja u ovome dijelu odbacio kao nedopuštenu obzirom da nije bila ispunjenja pretpostavka za utuženje ovoga bruto iznosa od 813,06 kn.

Na nalaz vještaka D. V. dipl.oec. iz O. u pogledu utvrđenoga broja odrađenih prekovremenih sati rada kao i matematičkoga izračuna neplaćenoga iznosa za isto, stranke nisu imale primjedbe a sud isti prihvaća u cijelosti kao objektivno i stručno izrađen obzirom da je isti izrađen na temelju evidencije tuženika o korištenju radnog vremena tijekom utuženoga razdoblja i priloženih obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja, uz primjenu odredbe članka 44. KU za državne službenike i namještenike, odnosno sada članka 38. KU.

Mogućnost ostvarenja slobodnih dana na ime prekovremenih sati između stranaka nije sporna jer je takva mogućnost određena i kolektivnim ugovorom. Tuženik prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka nije dostavio niti predočio nikakvu odluku, a niti drugu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da bi se radilo o preraspodjeli radnog vremena, kao niti dokumentaciju temeljem koje bi se utvrdilo da je tužitelj na ime utvrđenih prekovremenih sati ostvarenih u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, tako da sud u cijelosti prihvaća konačno sačinjeni izračun vještaka obzirom da je vještakinja svoj izračun sačinila pravilnom primjenom odredbe članka 38. Kolektivnog ugovora. Tako je vještakinja utvrdila da je tužitelj odradio ukupno 296 prekovremenih sati rada što ukupno iznosi 18.337,42 kn bruto.

Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 23. studenog 2020. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe članka 29. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO) tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće počevši od 16 dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 84. stavak 3 Zakona o radu odnosno sada članka 99. stavak 3 Zakona o radu s obzirom da odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike nije propisan drugi rok za isplatu plaće.

O stopi zatezne kamate do 31. srpnja 2015. odlučeno je temeljem odredbe članka 29. stavak 2 ZOO-a tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok je o stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. pa do isplate odlučeno na temelju članka 3. stavak 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za napomenuti je da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Obzirom na navedeno, sud je o istome odlučio kao u točki 3. izreke presude imajući u vidu odredbe članka 45. Zakona o porezu na dohodak i odredbe Pravilnika o porezu na dohodak.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 3 Zakona o parničnom postupku u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužitelju je sveukupno odobren parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: pristup ročištu od 10. 11. 2020. = 25 bodova (Tbr. 9 toč. 5 OT), zastupanje na raspravi od 7. 1. 2021. = 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska od 23. 11. 2020. = 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 275 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 2.750,00 kn (punomoćnik odvjetnik nije obveznik PDV-a). Tužitelju je također odobren trošak plaćenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako da mu je sveukupno odobren parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn. Tužitelju nije odobren trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora, sastava tužbe i podneska od 17. 6. 2019. jer ove radnje nisu bile poduzete po odvjetniku kao punomoćniku.

 

 

U Vinkovcima 29. siječnja 2021.

 

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                      Iva Graovac, v.r.

                                                                     

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.                                                                      

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica G. Š., Ž. – punomoćnik tužitelja

2. O. d. o. u V.– zastupnik tuženika