Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20 000 Dubrovnik

Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Nikši Lučiću,
uz sudjelovanje Ivone Maleš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D.
K. povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku (dalje u tekstu:
ODO) poslovni broj K-DO-… od 31. kolovoza 2017. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st.

1. KZ/11, na javnoj raspravi održanoj 12.listopada i 2. prosinca 2020., te 28. siječnja 2021.
koja je i zaključena 28. siječnja 2021. u nazočnosti ODO Dominka Hladila, optuženika
osobno i njegove braniteljice V. B., 29. siječnja 2021., objavio je i

p r e s u d i o j e

Na temelju odredbe čl. 544. st.1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine"
broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17
i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog br. 6 K-… od 3. kolovoza 2018., a

optuženi D. K. O.: …, od oca M. i majke M. rođene
A., rođen …. u D., gdje i stanuje O. pape I. P… kbr.
.., državljanin R. H., pomorac, radi kao ugostitelj, s mjesečnim primanjima od

5.000,00, bez vlastite imovine, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, sa
završenom srednjom školom, nije služio vojsku, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v j e

što je dana …. oko … sati u D., u U.. O. I.
P. ..., kraj kućnog broja …, kada je prometni redar R. B. vršio sankcioniranje
njegovog oca M. K., zbog počinjenog prekršaja nedopuštenog parkiranja
njegovog vozila, uslijed revolta zbog postupka R. B., istome, u nakani ustrašivanja i
uznemiravanja, rekao: "Kad ne budeš u uniformi prebit ću te", što je kod R. B.
izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, odgovornoj osobi u svezi sa njegovim radom ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio,

pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom; djelo označeno i
kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11,
144/12, 56/15, 61/15 i 10/17 – dalje u tekstu: KZ/11)

2 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Stoga se D. K. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, na
temelju navedene odredbe osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelje čl. 56. KZ/11 okrivljenom D. K. se izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti ne počini novo kazneno djelo u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude.

Na temelju odredbe čl. 158. ZKP/08 oštećeni R. B. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1.
toč. 6. ZKP/08, i to paušalni troškovi kaznenog postupka u iznosu od 800,00 (osamstotina)
kuna, padaju na teret okrivljenog D. K., koje je dužan podmiriti u roku od osam dana
od pravomoćnosti ove presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske
IBAN: HR1210010051863000160, model HR64, poziv na broj primatelja …. (opis plaćanja: troškovi u predmetu …), te dostaviti sudu primjerak
uplatnice

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku (dalje u tekstu: ODO) je ustalo s
optužnicom pod poslovnim brojem K-DO-… od 28. lipnja 2017. protiv optuženog D.
K. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 s prijedlogom za izdavanje
kaznenog naloga.

Sud je u ovom kaznenom postupku izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem … od 3. kolovoza 2018. na koji je optuženik pravodobno uložio prigovor.

Optužno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku je potvrdila rješenjem pod brojem … od 6. svibnja 2019. navedenu optužnicu koje je stala na pravnu snagu.

Optuženi D. K. se izjasnio da se ne smatra krivim u odnosu na predmetnu
optužnicu.

Sud je u dokaznom postupku kao dokaze optužbe na temelju odredbe čl. 431. st.1. toč.
6 ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitao iskaz oštećenog kao svjedoka R. B.
ispitanog pred ovim sudom van rasprave 30. siječnja 2019.

Sud je u dokaznom postupku kao dokaze obrane ispitao svjedoke M. K.,
S. Š., E. D. i D. F..

U dokaznom postupku sud je pročitao dopis Prekršajnog odjela.

3 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Prije kraja dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz kaznene evidencije za
optuženika.

Optuženi D. K. se izjasnio o optužbi da se ne smatra krivim. Sukladno svom
očitovanju o krivnji optuženik je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka i u istoj je
naveo da je tom prilikom kao i inače pio jutarnju kavu u caffe baru ''F.'' te je vidio da
njegov otac razgovara s nepoznatim čovjekom. Vidio je da taj čovjek piše ocu kaznu te je
ustao kako bi vidio što se događa. Kad je došao do njih otac mu je rekao da on nema tu što
razgovarati i da se vrati za stol što je i učinio. Inače, kad je dolazio do caffe bara ''F.' vidio
je da je taj čovjek bio u društvu muške osobe koja je parkirala svoj kombi direktno preko
pješačkog prijelaza te ga je i pitao zašto je vozač kombija mogao parkirati svoj kombi preko
pješačkog prijelaza nekažnjeno, a njega se kažnjava jer je parkirao svoje vozilo propisno kao
što to uvijek radi jer tu svako jutro pijem kavu. Taj čovjek mu je odgovorio da je to njegova
procjena i da on određuje tko je propisno, a tko nepropisno parkiran. Inače je čuo da je na rad
prometnog redara upućeno jako puno pritužbi. Njegov otac se nije dugo zadržao u razgovoru
s njim, vratio se za njihov stol i ispričao im kako mu je prometni redar rekao da mu ne bi
pisao kaznu da je znao da je to njegovo s obzirom da je majka optuženika radila sa suprugom
tog prometnog redara. Ne smatra se krivim jer to nisu njegove riječi, nije odgajan da tako
govori i ne upotrebljava te riječi na ulici. Stavlja mu se na teret da je tom prilikom prijetio
riječima: "kad ne budeš u uniformi, prebit ću te", a taj čovjek tom prilikom uopće nije bio u
uniformi prometnog redara. Njegov otac se raspravljao s tim čovjekom, ali nije čuo da je bilo
povišenih tonova. Njegov otac je težak 60 kg dok je ovaj prometni redar težak 100 kg i visok
je 2 metra.

U postupku je bilo potrebno utvrditi je li optuženi D. K. počinio kazneno djelo
prijetnje iz 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 prema R. B. kao odgovornoj osobi u vezi s
njenim radom i to upravo na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom
ODO Dubrovnik.

Tijekom postupka nije bilo sporno da je inkriminirane zgode R. B. kao
prometni redar vršio sankcioniranje vozila kojim se služi optuženika M. K. zbog
počinjenog prekršaja nedopuštenog parkiranja vozila, a zbog čega je došlo do rasprave
između optuženika i njegovog oca s jedne strane oštećenog R. B. s druge strane.

To proizlazi iz obrane optuženika kao i iz iskaza oštećenog kao svjedoka R. B.
te svjedoka M. K..

Sporno je to, s obzirom na obranu optuženika, kao i s obzirom na iskaze svih svjedoka
ispitanih u dokaznom postupku je li optuženi D. K. tom prilikom ozbiljno prijetio
R. B. kao odgovornoj osobi u svezi sa njegovim radom kakvim zlom da bi ga ustrašio
i uznemirio i to riječima navedenim u činjeničnom opisu izreke ove presude.

Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s
materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženi
D. K. počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 u vrijeme i
na način kako je to opisano u izreci ove presude, a na štetu R. B. kao odgovorne osobe
u vezi s njegovim radom, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu
odgovornost.

4 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Okrivljeni D. K. poriče počinjenje kaznenog djela prijetnje navodeći da je tom
prilikom samo spočitao R. B. zašto njega kažnjava iako je parkirao svoje vozilo
propisno, a ne kažnjava vozača kombija koji je parkirao kombi preko pješačkog prijelaza
nakon čega se udaljio. Optuženik poriče navode optužbe te ističe da se on tim riječima uopće
ne služi, a da oštećenik tom prilikom na sebi nije ni imao službenu uniformu prometnog
redara.

Sud smatra da je takva obrana neistinita i kao takva usmjerena otklanjanju kaznene dogovornosti od optuženika.

Naime, ista je u suprotnosti s iskazom oštećenog kao svjedoka R. B. koji
navodi da mu je optuženik prijetio dok je obavljao svoj posao prometnog redara.

Činjenično utvrđenje o kaznenoj odgovornosti optuženika ovaj sud temelji na dijelu
obrane optuženika koji ne negira da je inkriminirane zgode prigovarao oštećeniku zbog
prometne kazne, a prvenstveno na temelju iskaza oštećenog kao svjedoka R. B. koji
potvrđuju činjenične navode iz optužnice.

U odnosu na vjerodostojnosti iskaza osoba ispitanih u ovom postupku sud je
ocjenjujući svaki iskaz zasebno i uspoređujući ih međusobno i sa rezultatima provedenog
postupka došao do slijedećih zaključaka.

Iskaz oštećenog kao svjedoka R. B. sud prihvaća u bitnome kao istinit jer je
životan i logičan te u konačnici čini jedan logičan slijed. Sud smatra da oštećeni nije imao
razloga neopravdano teretiti optuženika, te da nema motiva lažno iskazivati protiv optuženika.
s obzirom da oštećenik nije bio u niti kakvom ranijem sukobu s optuženikom.

Iskaz oštećenog kao svjedoka R. B. izravno opovrgava obranu optuženika te
iskaze svjedoka obrane M. K., S. Š. i E. D. i D.
F..

U ovom konkretnom slučaju imamo iskaz svjedoka oštećenika naspram četiri iskaza svjedoka obrane.

Analiza vjerodostojnosti iskaza svjedoka u dokaznom postupku ne svodi se na puko
matematičko zbrajanje iskaza svjedoka već se prilikom analize od strane suda iskaza cijeni
sadržaj svjedočkih iskaza, međusobna povezanost iskaza pojedinog svjedoka u odnosu na
iskaze ostalih svjedoka i materijalne dokaze te eventualni motivi svjedoka.

Svi svjedoci obrane uglas navode da nije bilo nikakvog sukoba između optuženika i
oštećenika, a samim time ni optuženik nije prijetio oštećenom R. B. koji je tom
prilikom napisao kaznu za nepropisno parkiranje automobila u vlasništvu obitelji K..
Međutim među njima postoje razlike u detaljima koje ukazuje na njihovu nevjerodostojnost u
cilju olakšavanja kazneno pravne pozicije optuženika.

Pa tako otac optuženika M. K. navodi da je u jednom trenutku njegov sin
došao do njega i R. B., nešto mu rekao, a on je sinu rekao da se makne i da makne
vozilo što je D. i učinio, a njihovo vozilo je bilo parkirano najviše tri metra od stola za
kojim su sjedali u caffe baru ''F.''.

5 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Svjedok E. D. navodi da je baš u tom trenutku išao do obližnje trgovine
kad je u prolasku čuo kako je D. K. pitao R. B. je li mu napisao kaznu, a kad
mu je ovaj potvrdno odgovorio D. je ocu M. rekao da se vrate u caffe bar što su i
učinili bez da su premjestili vozilo, a tom prilikom on nije čuo nikakvu svađu niti prijetnje, a
jasno je mogao čuti razgovor između oba K. i B. kao što su to mogli čuti ostali gosti u
kafiću.

Svjedok S. Š. navodi da je tom prilikom pio kavu u caffe baru ''F.'' u
društvu optuženika. U jednom trenutku je D. je otišao do oca i komunalnog redara koji je
pisao kaznu za nepropisno parkiranje njihovog vozila da bi se ubrzo vratio. Nije se zadržao ni
minutu . D. je njima prišao i zadržao se manje od minute te tom prilikom nije čuo nikakve
povišene tonove niti vidio bilo kakav agresivni čin, da je bilo kakvih povišenih tonova to bi
zasigurno čuo jer su bili udaljeni od njega manje od deset metara.

Svjedok D. F. pak navodi da je dok je sjedio u caffe baru ''F.'' vidio da
se jedna osoba prepire s ocem D. K.. D. je u jednom trenutku otišao do njih
dvojice, zadržao se vrlo kratko najviše do 5 minuta te se vratio za stol u kafiću. Nije vidio da
se za to vrijeme D. K. prepire s tom osobom. Sa svog mjesta na terasi caffe bara
''F.'' nije mogao čuti sadržaj razgovora između D. K. i te osobe. Naime, u tom
kafiću je uvijek gužva te se glasno priča i galami. Mjesto na kojem je sjedio je udaljeno oko
30 metara od mjesta gdje su se nalazili D. K., njegov otac i ta osoba. D. K. se
vratio u kafić, a njegov otac je premjestio vozilo te se kasnije i on vratio u kafić.

Iskazi svjedoka obrane su međusobno proturječni pa tako D. F. ne čuje s
udaljenosti do 30 metara iz caffe bara F. o čemu razgovaraju optuženik i oštećenik dok
svjedok S. Š. dok sjedi u caffe baru F. jasno čuje kao i svi gosti caffe bara F.
s udaljenosti manje od deset metara o čemu razgovaraju optuženik i oštećenik. Svjedok
M. K. navodi da je njegov sin premjestio vozilo nakon razgovora s oštećenikom
R. B. dok svjedok E. D. navodi da su se otac i sin K. vratili u caffe
bar ''F.'' bez da su premjestili vozilo, a svjedok D. F. navodi da se optuženi
D. K. vratio u caffe bar, a njegov otac je premjestio vozilo te se kasnije i on vratio u
kafić.

Po stavu ovog suda iskazi svjedoka obrane su neistiniti, proturječni i usmjereni k
otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženika.

Pri vrednovanju kvalitete iskaza svjedoka obrane sud je imao na umu da se radi o ocu optuženika i prijateljima s kojim optuženik svaki dan pije kavu u istom caffe baru.

Sud iskaze bliskih osoba same po sebi automatski ne cijeni kao pristrane, a time i
neistinite, nego kvalitetu takvih iskaza stavlja u kontekst s iskazima drugih svjedoka te
materijalnim dokazima izvedenim u dokaznom postupku, a nakon čega utvrđuje njihovu
kvalitetu.

Materijalnu obranu optuženog sud drži, neistinitom, neživotnom, neuvjerljivom i
nelogičnom, te ista po ocjeni suda predstavlja poricanje terećenog kaznenog mu djela, a u
suprotnosti je s izvedenim, a prihvaćenim dokazima prvenstveno iskazom svjedoka R.
B., iz kojeg je sud utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo prijetnje za koje ga je sud
oglasio krivim.

6 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Optuženi D. K. ima motiv, on zamjera oštećenom R. B. što je isti
sankcionirao kao prometni redar nedopušteno parkiranje vozila u vlasništvu obitelji K..
Njegovo ponašanje je ponašanje osobe koja je izgubila kontrolu i koja zamjera prometnom
redaru što su usudio uopće napisati kaznu za nedopušteno parkiranje vozila obitelji K. i to
ispred caffe bara u kojem on svakodnevno pije kavu.

Optuženi D. K. se upućuje do oštećenika s kojim se njegov otac raspravlja te je
neživotno i nelogično kad se već onako nabrušen uputio prema oštećeniku da se odmah samo
vratio u caffe bar samo jer mu je tako njegov otac rekao. Da se inkriminirani događaj nije
dogodio na način kako ga prikazuje optuženik potvrđuje oštećenik koji navodi da je optuženik
došao do njega te je počeo vikati na njega i prijetiti mu.

Za razliku od optuženika oštećeni nema motiv, on cijelo vrijeme dvoji o kaznenom
progonu optuženika, njegova dvojba je dvojba čovjeka kojem je i nanesena nepravda i
uzrokovan strah, a koji se uza sve to premišlja do rasprave o kaznenom progonu optuženika
iako isti ne ovisi o njegovoj volji.

Sumirajući iznijeto, apostrofirajući pritom iskaz svjedoka R. B. koji je bitno
dosljedno i uvjerljivo opisao predmetni događaj, te čijem iskazu sud vjeruje, utvrđeno je da
je upravo optuženi D. K. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju,
opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u
činjeničnom opisu izreke ove presude, a na štetu R. B. kao odgovorne osobe u svezi sa
njegovim radom, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu
odgovornost.

Takvim radnjama izvršenja navedenim u činjeničnom opisu izreke ove presude
optuženik je odgovornoj osobi u svezi sa njegovim radom ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi
ga ustrašio i uznemirio, a da se radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz činjenice da nastup
okrivljenog te izgovorene riječi kod bilo koje osobe mogu izazvati strah, uznemirenost,
nesigurnost i osobnu ugroženost pa se radi o prijetnjama koje su objektivne prikladne da kod
osoba kojima su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost, bez
obzira na to je li optuženi imao namjeru tu prijetnju izvršiti ili ne.

Iz samog ponašanja optuženog vidi se da je bio svjestan značenja izgovorenih riječi i htio je kod oštećenog R. B. stvoriti osjećaj straha, ugroženosti i nespokojstva.

Uz navedeno treba imati na umu da nije odlučno pitanje da se ozbiljna prijetnja i
ostvari nego je bitno da je ona po svom karakteru i s obzirom na okolnosti pod kojima je
učinjena takva da je objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena izaziva osjećaj straha,
osobne ugroženosti ili nesigurnosti, a što je ovaj sud utvrdio.

Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženi
D. K. u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv kad je postupao s izravnom
namjerom te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, te da ne postoji nijedan
ispričavajući razlog njegovom postupanju. Nadalje, sud smatra da je optuženi u vrijeme
počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinio, te da se
nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

7 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

Optuženi je bio svjestan svoga ponašanja, dakle da odgovornoj osobi u svezi sa
njegovim radom ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, te je to i želio pa
je to kazneno djelo opisano u izreci presude počinio s izravnom namjerom, a pri tome je sud
primijenio materijalno kazneno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela,
a kako nema razloga za isključenje protupravnosti u njegovom postupanju, to je i kazneno
odgovoran za navedeno kazneno djelo jer ovaj sud smatra da su u njegovom konkretnom
ponašanju ostvareni svi bitni objektivni i subjektivni elementi gore navedenog kaznenog
djela, a za koje je optuženik i oglašen krivim.

Stoga je sud optuženog D. K. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1.
KZ/11, na temelju iste zakonske odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest)
mjeseci, nakon čega je izrekao uvjetnu osudu s tim da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju
od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove
presude ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja
i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se utječe na počinitelja
da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), kao i da se utječe na ostale da ne čine
kaznena djela, te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja
počinitelja kaznenih djela.

Sud je smatrao da će svrha kaznenopravnih sankcija prema optuženom biti ostvarena
izricanjem kazne bez njenog izvršenja (uvjetna osuda), te da će i ovakva vrsta prijekora
potaknuti optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela, a rok kušnje je dovoljan s obzirom na
težinu kaznenog djela i u okviru zakonskog raspona, koja dužina je dovoljna da se pozitivno
utječe na optuženog. Rok kušnje sud smatra adekvatnim za potrebno vrijeme kontrole
ponašanja okrivljenika.

Sud nije našao postojanje otegotih okolnosti kod optuženika, dok je kao olakotnu
okolnost okrivljeniku sud cijenio njegovu raniju neosuđivanost i njegove obiteljske prilike.

Na temelju odredbe čl. 158. ZKP/08 sud je oštećenog R. B. s njegovim
imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu jer bi utvrđivanje opravdanosti visine
njegovog postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oduljilo vođenje ovog kaznenog postupka.

S obzirom da je oglašen krivim sud je na temelju čl. 148. st.1. a u svezi čl. 145. st. 2. t.

6. ZKP/08, obvezao optuženika D. K. na plaćanje paušalnih troškova ovog kaznenog
postupka u novčanom iznosu od 800,00 kuna, a s obzirom da sud smatra da okrivljeni može
snositi ove troškove bez opasnosti po svoju egzistenciju, imajući u vidu njegovo imovno
stanje, te duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka.

Dubrovnik, 29. siječnja 2021.

Sudac

Nikša Lučić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste putem ovog suda za Županijski sud u tri istovjetna primjerka.

8 Poslovni broj: 6 K-279/2018-46

DNA:

- ODO

- optuženiku

- braniteljici odvj. V. B. - oštećenom R. B.