1

Poslovni broj: REF 12: Pr-112/2018-51

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru                                                       

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-112/2018-51

 

 

U I M E R E P U B L I K EH R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz B., M. K., OIB …, zastupane po punomoćnicima O. društva M. i J. j.t.d., odvjetnicima iz O., protiv tuženika O. bolnice B, B., M. 8, OIB …, zastupane po punomoćnicima Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B. i umješača na strani tuženika R. H., OIB …, zastupane po O. državnom odvjetništvu u B., Građansko-upravnom odjelu (…) radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 12. siječnja 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i zastupnika umješača, primjenom odredbe čl. 335.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 29. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica B. iz B., M. …, OIB …, da tužiteljici D. G. iz B., M. K., OIB …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 20.659,90 kn bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, zajedno sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, tekućom:

        za prosinac 2013., na iznos od 635,76 kuna od 15.01.2014.,

        za siječanj 2014., na iznos od 472,64 kune od 15.02.2014.,

        za veljaču 2014., na iznos od 466,08 kuna od 15.03.2014.,

        za ožujak 2014., na iznos od 222,00 kuna od 15.04.2014.

        za travanj 2014., na iznos od 865,82 kune od 15.05.2014.,

        za svibanj 2014., na iznos od 635,76 kuna od 15.06.2014.,

        za lipanj 2014., na iznos od 510,61 kune od 15.07.2014.,

        za srpanj 2014., na iznos od 569,89 kuna od 15.08.2014.,

        za kolovoz 2014., na iznos od 543,32 kune od 15.09.2014.,

        za rujan 2014., na iznos od 561,92 kune od 15.10.2014.,

        za listopad 2014., na iznos od 435,82 kune od 15.11.2014.,

        za studeni 2014., na iznos od 488,59 kuna od 15.12.2014.,

        za prosinac 2014., na iznos od 683,03 kune od 15.01.2015.,

        za siječanj 2015., na iznos od 416,34 kune od 15.02.2015.,

        za veljaču 2015., na iznos od 330,58 kuna od 15.03.2015.,

        za ožujak 2015., na iznos od 166,49 kuna od 15.04.2015.,

        za travanj 2015., na iznos od 496,72 kune od 15.05.2015.,

        za svibanj 2015., na iznos od 491,74 kune od 15.06.2015.,

        za lipanj 2015., na iznos od 567,68 kuna od 15.07.2015.,

        za srpanj 2015., na iznos od 407,04 kune od 15.08.2015.,

        za kolovoz 2015., na iznos od 743,20 kune od 15.09.2015.,

        za rujan 2015., na iznos od 553,00 kune od 15.10.2015.,

        za listopad 2015., na iznos od 483,63 kuna od 15.11.2015.,

        za studeni 2015., na iznos od 540,82 kuna od 15.12.2015.,

        za prosinac 2015., na iznos od 632,32 kune od 15.01.2016.,

        za siječanj 2016., na iznos od 804,51 kune od 15.02.2016.,

        za veljaču 2016., na iznos od 816,69 kuna od 15.03.2016.

        za ožujak 2016., na iznos od 653,88 kune od 15.04.2016.,

        za travanj 2016., na iznos od 159,95 kune od 15.05.2016.,

        za svibanj 2016., na iznos od 661,76 kuna od 15.06.2016.,

        za lipanj 2016., na iznos od 816,86 kuna od 15.07.2016.,

        za srpanj 2016., na iznos od 1.299,60 kuna od 15.08.2016.,

        za kolovoz 2016., na iznos od 1.096,04 kune od 15.09.2016.,

        za rujan 2016., na iznos od 704,61 kune od 15.10.2016.,

        za listopad 2016., na iznos od 725,20 kuna od 15.11.2016., osim za isplatu

zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.

 

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., M. …, OIB …, da tužiteljici D. G. iz B., M. K., OIB …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 11.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29. siječnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

riješio je

 

              Dopušta se objektivna preinaka tužbe na iznos od 20.659,90 kn, sa zatraženom zateznom kamatom, kao u podnesku tužiteljice 27. siječnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica D. G., kao radnik podnijela je je tužbu preporučeno poštom dana 23.5.2018.,a koja je zaprimljena kod suda dana 25.5.2018., protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca, radi isplate razlike plaće.

 

U tužbi navodi da je u razdoblju od 1.12.2013. do 30.10.2016. bila zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, da joj je rad organiziran 24-satnim dežurstvom.

 

Navodi da joj je u tom razdoblju plaća bila regulirana, između ostalih propisa i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/15 i 29/18, dalje u tekstu: KU/13), Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine24/17, dalje u tekstu: TKU/17).

 

Ističe da prema čl. 47. KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na plaću, a dodatci na plaću su stimulacija, dodatci na posebne uvjete rada, dodatci i uvećanja plaće.

 

Nadalje, odredbe čl. 51., čl. 57.  čl. 59. KU/13 i odredbe čl. 54. TKU/18 propisuju da dodatci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju i isplaćuju tužitelju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

 

U utuženom razdoblju, tužiteljica je kao inženjer medicinske radiologije radila u otežanim uvjetima rada, za koje joj je temeljem odredbe čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, dalje u tekstu ZR/09) i čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, dalje u tekstu  ZR/14), pripada pravo na povećanu plaću, a sukladno čl. 57. KU (Narodne novine 143/14, taj dodatak za tužiteljicu iznosi 25% osnovne plaće.

 

Nadalje, sukladno Dodatku I. KU (Narodne novine 96/15), koji je bio na snazi od 1.10.2015. do podnošenja tužbe, tužiteljica je prema čl. 59a imala kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uz visini od 4% od osnovne plaće.

 

Kako je tužiteljica neprekidno radila na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije  u otežanim uvjetima rada te s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, a tuženik joj je kao poslodavac u utuženom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, samo na sate redovnog rada, ali ne i na sate prekovremenog rada, iako je pod istim uvjetima kao u redovnom radu, tužiteljica je radila i u prekovremenom radu.

 

Prema čl. 36. st. 2. KU/13 I čl. 36. st. 2. KU/18, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću, ili nedjelju, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

Temeljem čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica ističe dana sve navedene dodatke na plaću ima pravo kumulativno (za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u zdravstvu) za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate, jer niti iz jedne odredbe KU i TKU ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo na ostvarenu redovnu satnicu, niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju.

 

Tužiteljica od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na sve odrađene sate te razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana, sve za razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2016. u iznosu od 20.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 20.659,90 kn, kako je to navedeno u podnesku od 29.1.2020. (list 207-208), uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

 

U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ne spori činjenicu da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, kako je to navedeno u odgovoru na tužbu.

 

Isto tako, ne spori činjenicu da su sva prava iz rada i po osnovi rada pa tako i plaće radnika u djelatnosti zdravstva uređene kolektivnim ugovorima i Temeljnim kolektivnim ugovorom, navedenim u tužbi, no spori činjenicu da pri određenim uvećanjima plaće za razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2016 nije poštivao odredbe KU i drugih propisa na pripadajuća prava tužiteljice.

 

Kako tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće, na dodatke navedene u tužbi, u odnosu na sate prekovremenog rada, tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada, dodatak s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u odnosu na prekovremen sate rada, na sve odrađene sate. Ističe da je tužiteljici obračunao i isplatio sve dodatke i naknade na koje tužiteljica ima pravo. Tuženik nadalje ističe da je kao poslodavac kod obračuna plaća koristio jedinstvenu metodologiju obračuna plaća putem Centralnog obračuna plaće (COP), a koji je uveden odlukom Vlade Republike Hrvatske, a da tuženik nije ovlašten određivati drugačiji način obračuna od onog koji je zadan putem COP-a, već je samo ovlašten unositi podatke za obračun tj. podatke o radniku koji se prema unaprijed zadanim formulama, funkcijama i parametrima obračunavaju putem FINA-e.

 

Obzirom da su tužiteljici isplaćeni svi zahtijevani dodatci na plaću, kako joj to pripada i kako joj je to  obračunato, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

 

Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun plaće za tužiteljica (list 4-38), pravno mišljenje prof. dr. sc. V. G. (list 47-58, 155-167), Odluku o visini isplate na osnovi rada u dežurstvu i rad po pozivu (list 62-64), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.2.2011. (list 115-118), Izvještaji proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika (list 136), Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima (list 137-139), dopis HZZO (list 147-150), zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 154), u korisničke upute FINA-e (list 169-174), u pravno mišljenje prof. dr. sc. A. B. (list 177-188), Izvješće o provedenoj redovnoj, sveobuhvatnoj kontroli Opće bolnice Bjelovar (list 213-220), obračun plaća javnim službenicima i namještenicima (list 209-210)

 

Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. M. dipl.ing.agr., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje dana od 8.1.2020. (list 197-201), očitovanje knjigovodstvenog vještaka od 9.4.2020. (list 226) te je izveden dokaz saslušanjem vještaka ( list 242).

 

Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Republika Hrvatska je, nakon što ju je sud po prijedlogu tuženika (kao i ostale predložene osobe) obavijestio o otpočetoj parnici, podneskom dostavljenim sudu 19.10.2018., (list 121-122) izjavila da stupa u parnicu kao umješačna strani tuženika, navodeći da za to ima pravni interes, budući se sredstva za isplate plaća radnicima tuženika osiguravaju i u Državnom proračunu te da je Centralni obračun plaća ustrojen od strane Republike Hrvatske i da ga tuženik ne može mijenjati.

 

Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako tužiteljica potražuje tužbom razliku plaće, odnosno dodatka na plaću i to dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu za pogrešno obračunatu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća za razdoblje od 1.12.2013. pa do 30.10.2016., a koje potražuje na sve odrađene sate rada kao i na prekovremene sate rada, a ne samo za redovni mjesečni fond odrađenih sati, koji su tužiteljici plaćeni. Ističe da su svi dodaci na plaću koji su predmetom tužbe plaćeni sukladno važećim propisima tj. čl. 57. i 59. KU/13 i KU/15 i čl. 51 KU/12.

 

Smatra da tužiteljica nema pravo na dodatke koje potražuje tužbom na sate odrađene preko redovnog mjesečnog fonda sati, odnosno na prekovremene sate rada, jer je tuženik ispravno obračunavao i isplatio plaće po svim navedenim osnovama pa proizlazi da su tužiteljici ispravno obračunate i isplaćene sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek, prethodno isplaćenih plaća, time i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, slijedom čega drži da je u tom dijelu zahtjev tužiteljice neosnovan. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

 

Tuženik se suglasio, dok se tužiteljica protivila stupanju RH u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

 

Raspravnim rješenjem od 12.1.2021. sud je temeljem čl. 206. ZPP-a, Republici Hrvatskoj dopustio sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika, smatrajući da za to Republika Hrvatska ima pravni interes. Naime, kako se plaće za radnike tuženika djelomično osiguravaju i u Državnom proračunu RH (čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, Narodne novine 27/1, 39/07), da tuženik obračun plaće vrši COP-om ustrojenim od strane RH, osim toga, Vlada Republike Hrvatske potpisnik je na stani poslodavca kolektivnog ugovora po osnovi kojeg tužiteljica u ovom predmetu potražuje isplatu razlike plaće, slijedom čega Republika Hrvatska po ocjeni suda Republika Hrvatska radi eventualnog regresnog postupka, ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj pravnoj stvari, bez obzira što tužiteljica potražuje plaću od tuženika, a ne od Republike Hrvatske.

 

Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2016., a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom zaprimljenim kod suda dana 29.1.2020. zahtijevala naknadu za neplaćene dodatke za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada i za prekovremeni rad, i isplatu razlike plaće za pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koji se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća.

 

Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1.12.2013. do 30.10.2016. bila zaposlena kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće.

 

Nadalje, nesporno je da su u obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim podatak o radnom mjestu obračuni plaće za tužiteljicu dostavljeni su po tužiteljici pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika Opće bolnice Bjelovar, a vjerodostojnost navedene dokumentacije nije osporavana po strankama.

 

Po ocjeni suda, osnovano tužiteljica tvrdi da je na njenom radnom mjestu inženjera medicinske radiologije za razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2016. pripadao dodatak na plaću na posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće (čl. 57. KU 143/13). Također, a što nije sporno kroz navedeno razdoblje tužiteljici je kao inženjera medicinske radiologije, pripadao i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, ( sukladno čl. 59a KU 143/13 i čl. 5Dodatka I KU 96/15) te da joj u tim postotcima za pripadajuća razdoblja ti dodatci obračunati na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada. 

 

Dakle, nesporna je činjenica da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati, dok joj taj dodatak nije obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade za godišnji odmor, no sporno je postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju koji se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor.

 

Sporno je između stranaka da li tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak  i u odnosu na prekovremen sate rada, te da li je tuženik tužiteljici isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor te je bila sporna i visina tužiteljičinog potraživanja.

 

Tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2016. Obzirom da je tužba podnesena preporučeno dana 23.5.2018., to je prekinut tijek zastare, a kako se najstarije potraživanje tužiteljice odnosi za razdoblje od 1.12.2013., pa sve do 30.10.2016. (dakle, potraživanja na kasnije razdoblje), ističe se da nije protekao zastarni rok od 3 godine do 7.8.2014., kao dana stupanja na snagu ZR/14, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 139. u svezi čl. 232. st. 2. ZR (Narodne novine 93/14, 127/17), prema kojemu zastarni rok iznosi 5 godina. Dakle, ni do najstarijeg potraživanja za mjesec prosinca 2013., dospjelog 15.1.2014. do 30.10.2016.. nije protekao zastarni rok do 5 godina, to predleži zaključak suda da nije nastupila zastara niti za dio utužen potraživanja.

 

Odredbom čl. 47. KU/13, definiran je pojam plaće prema kojoj odredbi je propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radno staža, time da su dodatci na osnovnu plaću: stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužiteljici, kojem nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bise uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

 

Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada. Isto tako, odredbom čl. 86. ZR-a/09 i 94. ZR-a/14, propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežanu uvjete rada te za prekovremeni rad, a koji se ne isključuju.

 

Osim toga, a kako je prethodno već gore i navedeno, tužiteljica niti ne spori činjenicu da su joj dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunati su i isplaćeni za redovni rad, međutim ne i za prekovremeni rad.

 

Odredbama KU koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57 KU/13, koji je u primjeni od 1.12.2013. uz Dodatak KU/15 bilo je propisano da radniku u djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da taj dodatak za posebne uvjete rada tužiteljici kao inženjeru medicinske radiologije u cijelom utuženom razdoblju pripada u visini od 25 % od osnove plaće, a što nije ni sporno između stranaka, te mu je u tom postotku dodatak i obračunat na redovni mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

 

Odredbom čl. 60. ZR-a/09 i čl. 81.ZR-a/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU/13, čl. 59. TKU/12, čl. 58. TKU/17 (Narodne novine 24/17)  i čl. 58. TKU/17 (Narodne novine 128/17) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju od 42 dana).

­­­­­

Vještak je prilikom izračuna visine dodatka, dodatka na posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatka po osnovu staža obračuna na osnovnu plaću u prekovremenom radu, bez obzira da je na tu osnovu kumulirao prethodno ikakve druge dodatke. Iz obračuna plaća za tužiteljicu vidljivo je da je tuženik tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada, dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada).

 

Upravo, iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni, vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

 

Iako su se i tuženik i umješač tijekom postupka pozivali na pravno mišljenje prof.dr.sc. Viktora Gotovca, sud nije vezan takvim pravnim mišljenjem, a stranke nisu dokazale da bi zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo tumačenje koje bi se odnosilo baš na pravno pitanje koje je predmet ove parnice. Nadalje, irelevantno je za odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom. Stoga, je kao neosnovan odbijen dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka Vesne Sajčić na okolnosti načina obračuna plaća, Hrvoja Pokosa, Gordane Starčević i Milene Matković, a koji dokazni prijedlozi nisu odlučni za ishod postupka.

 

Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. ZR-a/09, važećeg do 7.8.2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. ZR-a/14 važećeg u razdoblju od 7.8.2014. pa nadalje.

 

Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2.4.2014. iz koje proizlazi da ako tužiteljici prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

 

Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13.12.2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18.9.2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8.4.2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9.5.2019.Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9.12.2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. d.o.o., B. koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 8.1.2020. (list 197-201), a na koji pisani nalaz je tuženik iznio prigovor na koje se vještak očitovao 9.4.2020. (list 226), i M. M. dipl.ing.agr., stalni sudski vještak u trgovačkom društvu M. d.o.o. B. i usmeno očitovao na sve prigovore iznesene po tuženiku (list 243). Nakon usmenog očitovanja vještaka, nalaz i mišljenje vještaka koji je usmeno i obrazložen, u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, ocjenjujući da je isti dan u skladu s pravilima struke, unatoč činjenici što je tuženik nakon usmenog očitovanja vještaka ustrajao kod iznesenih prigovora, bez predlaganja novog vještačenja.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi daje u skladu s rješenjem o provođenju vještačenja utvrđivao visinu dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudina prekovremeni rad, jer je pravo na isplatu tih dodataka na prekovremene sate rada i bruto visina tih dodataka na prekovremen sate rada bilo sporno između stranaka.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica vještak je utvrdio visinu naknade za iskorišteni godišnji odmor i za bolovanje do 42 dana, koje su tužiteljici trebale biti isplaćene u slučaju da su mu bile pravilno obračunate plaće uključujući i navedene dodatke, a u skladu s kolektivnim ugovorima i zakonom o radu važećima u utuženom razdoblju.

 

Prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještak je obrazložila metodologiju izračuna na način da je satnica za posebne uvjete rada za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dobivena je tako da je fiksni iznos dodataka podijelio sa fondom sati za pojedini mjesec (u mjesecima gdje je tužitelj imao godišnji odmor, bolovanje ili plaćeni dopust, ti sati su umanjeni od fonda sati, ali i fiksni iznos također je umanjen za te sate). Fiksni iznos dodatka je umnožak bruto boda i koeficijenta (dobije se osnovna plaća) kojoj se pribroji minuli radi pomnoži s postotkom uvjeta rada.

 

Tako izračunata satnica korištena je za obračun predmetnih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u odnosu na prekovremene sate rada, a to je upravo ista ona satnica po kojoj je tuženik obračunavao te dodatke na redovan rad.

 

U razdoblju od 1.12.2013. pa do 30.10.2016., tužiteljica je imala dodatak za posebne uvjete rada od 25% osnovne plaće, a dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iznosio je 4% od osnovne plaće od 1.10.2015. do 30.10.2016. (čl. 90a Dodatak I KU 96/15).

 

Nadalje, prema nalazu vještaka tužiteljica je ukupno u razdoblju od 1.12.2013. do 30.10.2016. ostvarila 1.799 prekovremena sata, bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada prema iznos od 16.178,12 kn, bruto razlika za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iznosi 1.024,51 kn i razlika za godišnji odmori iznosi 3.457,27 kn, u ukupnom iznosu od 20.659,90 kn, a kako je to po pojedinim mjesecima tabelarno prikazano u nalazu i mišljenju vještaka (list 198-199).

 

Pisanom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik, a koji se prigovori odnose na pravnu osnovu, a ne na matematički izračun kako je to u pisanom nalazu obrazložio vještak. U odnosu na prigovore tuženika, kako su to isti obrazloženi u podnesku tuženika od 5.2.2020. (list 209-212), a uz koji podnesak uz koji su navedeni prigovori, tuženik dostavio i dokumentaciju (list 213-220) vještak se pisano očitovao dana 9.4.2020. (list 226),  navodeći, a pri tome i citirajući navode tuženika da se bez obzira na očito nesporni stav svih sudionika postupka, u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju pripadaju li tužitelju utuženi dodatci na prekovremene sate rada ili ne, vještak ističe da su svi prigovori tuženika isključivo pravne naravi.

 

Nadalje, prilikom usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovor tuženika obrazložena metodologija izračuna plaće tužiteljice i utvrđeno je da je tuženik na isti način obračunavao plaću tužiteljici za redovan rad, tj. korištena je ista satnica za redovan rad kao i u pisanom nalazu, da je u nalazu je obračunata razlika plaće samo na prekovremene sate tj. utuženi dodaci na prekovremene sate rada, a tuženik je  dodatke obračunavao samo za redovan rad, a u nalazu su obračunati i na prekovremene sate i to je jedina razlika obračuna tuženika i obračuna sačinjena po vještaku u pisanom nalazu.

 

Vještak je za izradu nalaza i mišljenja koristio svu dokumentaciju dostavljenu po tužitelju, a koju dokumentaciju čine obračun plaća, kako u pogledu odrađenih sati rada i obračuna plaće, a svi ostali tuženikovi navodi u pogledu prava na utužene dodatke na prekovremene sate rada predstavljaju samo pravna pitanja o kojima odlučuje sud.

 

Vještak je prilikom provođenja vještačenja imao uvidu citirane odredbe KU, ZR-a te odredbe Zakona o računovodstvu i ostale propise koji se koriste prilikom vještačenja. Pitanje, pripada li tužiteljici pravo na utužene dodatke i u odnosu na prekovremene sate rada je pravno pitanje o kojem ocjenu daje sud, a ne vještak.

 

Dakle, na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka (list 197-201) proizlazi da tužiteljici nije isplaćena razlika plaće za dodatak za posebne uvjete rada, za dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,  razlika za godišnji odmor i bolovanje, a sve obračunato na prekovremene sate rada, tužiteljici za razdoblje do 1.12.2013. pa do 30.10.2016., iznosi bruto 20.659,90 kn pa je radi isplate toga iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu.

 

Pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden u pisanom nalazu (tabelarni prikazlist 200-201) u stupcu "razlika bruto", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, jer između stranaka nije bila sporna da se plaća tužiteljici isplaćuje zajedno s pripadajućim dodacima do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, temeljem čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 41/08, 125/11, 78/15).

 

U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 77/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika.

 

Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9.7.2018.).

 

Stoga, zatezne kamate na porez, na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržani u bruto iznosu od 20.659,90 kn, ne pripadaju tužiteljici, a kako je presuđeno pod toč. I. izreke presude.

 

Tužiteljica je konačno tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog financijskog vještačenja zahtijevajući iznos od 20.659,90 kn sa zateznom kamatom kako je pobliže navedeno pod toč. I. izreke presude. Sud je rješenjem kao u izreci dopustio preinaku tužbe, koju je preinaku tužbe tužiteljica navela u podnesku od 29.1.2020., prije zaključenja glavne rasprave, jer je visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica saznala tek nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, obzirom na činjenicu da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik se je upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenom tužbenom zahtjevu, podneskom od 7.2.2020., nakon što mu je podnesak s preinakom tužbe uručen 4.2.2020., a da se prije upuštanje u raspravljanje nije protivio preinaci tužbe pa se smatra da postoji tuženikov pristanak na preinaku tužbe te je temeljem čl. 190. st. 2. u vezi st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja.

 

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. ZPP-a., jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, a koje je troškove postupka u konkretnom slučaju sud ocjenjivao i kvalitativno i kvantitativno. Kako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao osnov i visinu, a imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom, dakle kako u odnosu na osnov, tako i na visinu, to je sud u cijelosti priznato troškove tužiteljici.

 

Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos 20.000,00 kn, dok je nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja zahtijevala iznos od 20.659,90 kn pa je parnične postupke za cijeli postupak potrebno odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva (vps. 20.659,90 kn, tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1774/19-2 od 25.2.2020.), ta

 

Parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu 1.000,00 kn, sastav podneska od 4.7.2018., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8. t. 1.), zastupanje na prvom pripremnom ročištu dan 13.9.2018. u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska od 6.8.2018., 27.9.2018., 7.6.2019.,13.6.2019., za svaki u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8. t. 3.), zastupanje na drugom pripremnom ročištu dana 22.10.2018. na kojem je zaključen prethodni postupak u iznosu od 1.000,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 29.1.2020. kojim je podneskom dano očitovanje na pisani nalaz i mišljenje u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8. t. 1.), zastupanje na raspravi dana 12.1.2021. u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 29.1.2021. u iznosu od 500,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 1875,00 kn te troška predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn pa ukupno priznati troškovi iznose 11.375,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29.1.2021., kao dana donošenja presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

 

Nisu priznati troškovi koji sukladno čl. 155.ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, za sastav podneska od 16.5.2019., kao ni sastav podnesak od 17.6.2019., jer se tužiteljica moglao očitovati podneskom od 7.6.2019., a za što su joj priznati troškovi za sastav istog, potom sastav podneska od 9.3.2020., kojim se podneskom tužiteljica po punomoćniku očituje na tuženikov prigovor na nalaz vještaka, a kojim opetovano ponavlja navode koji su već ranije izneseni tijekom postupka, kao ni sastav podneska od i 24.9.2020, jer se navedenim kojim se očituje na prijedlog tuženika za odgodu rasprave, zbog bolesti punomoćnika tuženika,  a  koji podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. 

 

Tužiteljici su u cijelosti priznati i troškovi predujma za knjigovodstvenog vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, koji su troškovi u smislu čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka, obzirom na osporavanost po tuženiku, osim osnova i visine tužbenog zahtjeva. Ti troškovi tužiteljici bi po ocjeni suda pripadali i neovisno o uspjehu u postupku, a koje je troškove predujmila tužiteljica, jer je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

 

Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a (čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a propisano je da umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je nadoknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama). Raspravnim rješenjem suda broj Pr-112/2018-49 od 12.1.2021., sud je dopustio sudjelovanje Republici Hrvatskoj u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika. Obzirom da tuženik nije uspio u ovome postupku, a kako umješač na strani tuženika po ocjeni suda svojim radnjama nije tužiteljici uzrokovao troškove, niti ih je tužiteljica posebno zahtijevala, to sud nije niti obvezao umješača na strani tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka. Isto tako, neosnovano umješač od tužiteljice zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka, jer tuženik nije uspio u ovom postupku. Stoga nije bilo osnova da tužiteljica nadoknadi troškove postupka tuženiku i umješaču te su njihovi zahtjevi neosnovani.

 

Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora prema postavljenom zahtjevu koji se potražuje nakon vještačenja.

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

 

U Bjelovaru 29. siječnja 2021.

 

Sudac

                                                                                                                              Gordana Malvić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude i rješenja.