Poslovni broj: 6. P-86/2020-31

 

             

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

  Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6. P-86/2020-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetut užitelja C. o. d.d. Z., OIB: …., kojeg zastupaju odvjetnici iz V. i p. d.o.o. R., protiv tuženika 1. L. D. K., L. O., OIB: …., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda. B. G. i K. B. iz R., i 2. L. D. J., J. K., P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva M. & P. d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 10.559,00 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2020. u prisutnosti zamjenika tužiteljevog punomoćnika P. T., odvjetnika u R., predsjednika društva prvotuženika T. M., te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika drugotuženika, objavljene 29. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku L. D. K., L. O., OIB: … isplatiti tužitelju C. o. d.d. Z., OIB: … iznos od 10.559,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na drugotuženika L. D. J., J. K., P., OIB: ….

Obrazloženje

Tužitelj je 31. siječnja 2020. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi isplate
iznosa od 10.559,00 kuna s kamatom. Obrazlaže da se 11. listopada 2017., oko 01,05 sati,

 

dogodila prometna nezgoda na 174 km i 500 m na autocesti A1, na području općine P., kada se navedenom cestom osobnim vozilom marke O. Z., registarske oznake i broja ZG …, kretao F. Ž. iz V.,  krećući se desnim prometnim trakom u smjeru juga, kada je dolaskom na navedenu stacionažu, na kolnik autoceste naglo s lijeve strane iz pretjecajne trake iskočila divljač-lisica, koju je udario prednjim dijelom vozila te koja je kasnije pronađena uginula pokraj mjesta nezgode, u odvodnom kanalu s desne strane kolnika autoceste A1, gledano u smjeru juga, odnosno smjeru kretanja vozila.
U trenutku prometne nezgode bila je noć, magla i slaba vidljivost, a vozač nije bio pod
utjecajem alkohola, niti je utvrđena prekršajna odgovornost vozača. Predmetno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj … s valjanošću osiguranja od 24. studenog 2016. do 24. studenog 2017.
Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj Pp P-1133/17 od 13. prosinca 2017., okrivljenici H. O. d.o.o. Z. i M. K. iz O. oslobođeni su optužbe da propuštanjem dužnog nadzora nisu poduzeli primjerene mjere i radnje glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa tj. da nisu postavili adekvatnu zaštitnu ogradu koja bi onemogućila ulazak divljači i drugih životinja na kolnik autoceste.

Tužitelj je osiguraniku platio utuženi iznos 28. studenog 2017. na temelju procjene i obračuna totalne štete jer popravak vozila nije bio ekonomski, niti tehnički opravdan.
Budući da se u blizini mjesta događaja nalaze dva lovna područja, koja međusobno
dijeli kolnik autoceste A1 te da predmeta prometnica ne predstavlja prirodnu granicu lovišta, niti ista može spriječiti migraciju divljači, tužitelj smatra da su oba tuženika solidarno odgovorna tužitelju naknaditi isplaćenu štetu. Poziva se na odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Naime, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar.

Iz priloženih dokaza ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozača
F. Ž. jer prema Zapisniku o očevidu i provedenom alkotestiranju vozač nije bio pod utjecajem alkohola, niti je prekoračio brzinu. Tužitelj je pozvao tuženike na podmirenje regresnog duga, na što su se tuženici oglušili. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Prvotuženik L. d. K. je u odgovoru na tužbu naveo da se ne smatra odgovornim za nastalu štetu. Pozivajući se na odredbe čl. 2. st. 1. t. 3. i čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, smatra da je za nastalu nezgodu odgovorna pravna osoba nadležna za održavanje ceste jer se u konkretnom slučaju radi o autocesti, koja ima postavljenu zaštitnu ogradu radi sprječavanja ulaska i kretanja životinja kolnikom autoceste. Osim toga, ističe da je iz presude Prekršajnog suda u Gospiću vidljivo da je lisica istrčala s pretjecajne trake s lijeve strane na kolnik autoceste, a iz čega proizlazi da lisica nije došla iz lovišta kojim gospodari lovačko društvo L. O.. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Drugotuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da u vrijeme štetnog događaja nije bio lovozakupnik lovišta IX/21 V., kako to tužitelj navodi u tužbi.

 

              Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu, saslušanjem svjedoka F. Ž. (iskaz na listu 169-170 spisa) i N. S. (iskaz na listu 170 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.).

Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

Predmet spora je isplata iznosa od 10.559,00 kuna s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj platio svom osiguraniku-vlasniku vozila K. Ž. iz Z. 28. studenog 2017. temeljem nagodbe od 17. studenog 2017. (nalog za doznaku po šteti 10 AK 35908 2017/1 i izvadak po računu te nagodba na listovima 45-47 spisa) na temelju Police kasko osiguranja broj … s trajanjem od 24. studenog 2009. do 24. studenog 2019. (polica na listu 11 spisa), a po osnovi nastale totalne štete na osobnom vozilu marke O. Z., registarske oznake i broja ZG …, a koja se dogodila 11. listopada 2017. uslijed naleta vozila na divljač-lisicu.

Napominje se da je tužitelj prvotno podnio tužbu protiv tuženika L. d. K., L. O. i L. d. J., P. te je na ročištu 16. prosinca 2020. povukao tužbu u odnosu na drugotuženika L. d. J., P.. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužba povučena u odnosu na tuženika L. d. J., P. (izreke rješenja).

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Među strankama nije sporno da je 11. listopada 2017., oko 01,05 sati, došlo do prometne nezgode na 174 km i 500 m na autocesti A1, na području općine P., kada se
navedenom cestom osobnim vozilom marke O. Z., registarske oznake i broja ZG …, kretao F. Ž. iz V., P. , krećući se desnim prometnim trakom u smjeru juga, kada je dolaskom na navedenu stacionažu, na kolnik autoceste naglo s lijeve strane iz pretjecajne trake iskočila divljač-lisica, koju je udario prednjim dijelom vozila te koja je kasnije pronađena uginula pokraj mjesta nezgode, u odvodnom kanalu s desne strane kolnika autoceste A1, gledano u smjeru juga, odnosno smjeru kretanja vozila. Navedeno proizlazi i iz Zapisnika o očevidu Policijske postaje G. od 14. listopada 2017. (list 7-10 spisa).

Također nije sporno da je navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja broj …s trajanjem od 24. studenog 2009. do 24. studenog 2019. (polica na listu 11 spisa). Visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

Tuženik je istaknuo prigovor da je iz presude Prekršajnog suda u Gospiću vidljivo da je lisica istrčala s lijeve strane na kolnik autoceste te da iz toga proizlazi da lisica nije došla iz lovišta kojim gospodari lovačko društvo K. L. O..

Iz iskaza svjedoka-vozača oštećenog vozila F. Ž. sud utvrđuje da je do nezgode došlo na autocesti A1, kojom se kretao iz smjera Z. prema Z1.. Bila je noć te je bila jaka magla pa ja vozio brzinom od otprilike 60-70km/h, ali sigurno ispod ograničenja brzine. Iskazao je da se kretao desnom prometnom trakom te je lisicu uočio najprije s desne strane, nakon čega je lisica prešla dvije trake na lijevu stranu, a nakon čega se pokušala vratiti natrag na zaustavnu traku te mu je u tom trenutku naletjela s lijeve strane, nakon čega ju je udario. Iskazao je da je počeo kočiti kada je vidio lisicu te je mislio da ju je prošao, ali nakon toga mu je iznenada dotrčala s lijeve strane te ju nije mogao izbjeći.

Isto je iskazala i svjedokinja N. S. koja je s njime bila u vozilu.
Iz iskaza saslušanih svjedoka sud utvrđuje neosnovanim tuženikov navod da je lisica istrčala s lijeve strane vozača na kolnik autoceste pa da iz tog razloga nije došla iz lovišta tuženika. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da lisica istrčala s desne strane, dakle iz lovišta kojim nesporno gospodari tuženik.

Iz Zapisnika o očevidu, kojeg su sastavili policijski službenici Policijske postaje G. od 14. listopada 2017. (list 7-10 spisa), proizlazi da se predmetna nezgoda dogodila na 174 km i 500 m autoceste A1, smjer jug, područje općine P. te da je cesta bila ravna, a kolnik hrapav, dobar i mokar. Iz Zapisnika dalje proizlazi da je brzina kretanja ograničena prometnim znakom na 80 km/h te da je vidljivost bila slaba zbog magle, a promet rijedak. Nezgoda se dogodila noću, na neosvijetljenom dijelu ceste. Iz Zapisnika je vidljivo da je vozač vozilo zaustavio na odmorištu L. O. zbog sigurnosnih razloga jer je u trenutku prometne nesreće bila magla i vidljivost slaba, a na mjestu nesreće nema rasvjete. Djelatnici tvrtke H. O. d.o.o. su pronašli divlju životinju-lisicu pokraj mjesta nesreće u odvodnom kanalu s desne strane kolnika autoceste A1 gledano u smjeru juga, odnosno u smjeru kretanja vozila. Prilikom očevida policijski službenici nisu utvrdili postojanje prekršaja u smislu neprilagođene brzine kretanja. Također iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola (list 10 spisa). Stoga iz Zapisnika ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.). Iz zapisnika nadalje proizlazi da je podnesen optužni prijedlog protiv pravne osobe H. a. c.-održavanje i naplata cestarine d.o.o. i odgovorne osobe u toj pravnoj osobi, a koji su nesporno presudom Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj Pp 5 P-1133/17 od 13. prosinca 2017. oslobođeni optužbe (presuda na listu 22-23 spisa).

Nadalje, sporno jest je li tuženik L. d. K. odgovoran za nastalu štetu na vozilu osiguranika tužitelja, odnosno je li dužan platiti utuženi iznos. Tuženik smatra da je za predmetnu štetu odgovorna pravna osoba nadležna za održavanje ceste s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o autocesti.

Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud je utvrdio osnovanim.

U konkretnom slučaju do štetnog događaja došlo je kada je osiguranik tužitelja, upravljajući svojim osobnim vozilom autocestom naletio na lisicu na kolniku autoceste, a kojom prilikom je nastala materijalna šteta na njegovu vozilu. Stoga nije sporno te je u konkretnom slučaju i odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari da je do predmetne nezgode došlo na autocesti A1 (na 174 km i 500 m autoceste A1, smjer jug, područje općine
P.).

Autoceste su najviša kategorija javnih cesta namijenjena sigurnom kretanju vozila pri većim brzinama. Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.), kojim se utvrđuju temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cestama, osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa i pravila prometa na cestama, autoceste su definirane kao javne ceste posebno izgrađene i namijenjene isključivo za promet motornih vozila s dvije fizički odvojene kolničke trake, zelenim pojasom i zaštitnom ogradom, čime se omogućava siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju se kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

Nadalje, Zakonom o cestama (dalje: Zakona, "Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.) određene su pravne osobe koje upravljaju javnim cestama pa tako i autocestama, s time da pravna osoba upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira I održava sukladno čl. 81. st. 1. Zakona. Sukladno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o cestama poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu, između ostalih, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta. Upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama (čl. 26. Pravilnika o održavanju cesta, "Narodne novine" broj 90/14.).

Nadalje, pravne osobe koje upravljaju autocestom dužne su opremiti autocestu
odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i
drugih životinja.

Odredbom čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15.) propisano je da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda, a prema čl. 93. istog Pravilnika zaštitne žičane ograde su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se prema čl. 94. Pravilnika zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste.

Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi jasno proizlazi da je pravna osoba koja upravlja autocestom dužna opremiti autocestu po cijeloj dužini odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom upravo radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja, kao i da u poslove redovitog održavanja autoceste spada popravak dotrajale, oštećene, manjkave ili nestale prometne signalizacije i opreme, a sve kako bi se osigurala njezina potpuna funkcionalnost.

Odredbom čl. 50. Zakona o cestama propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).
Tom zakonskom odredbom propisana je dakle subjektivna odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu njima na javnoj cesti zbog naleta na divljač, a koja krivnja se očituje u tome da ta pravna osoba, unatoč zahtjevu osobe koja upravlja lovištem za postavljanjem prometne signalizacije, cestu nije označila signalizacijom koja će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

Ponovno se ističe da je u konkretnom slučaju nesporno da je riječ o autocesti. Pravna osoba koja upravlja predmetnom autocestom dužna je, sukladno citiranim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika, opremiti autocestu odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja cijelom dužinom autoceste. Dakle, to je zakonska obveza osobe koja upravlja autocestom. Sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama, autocestom se ne smiju kretati životinje, a posebno iz razloga što se autocestom kreću vozila pri većim brzinama. Stoga se autocesta niti ne označava signalizacijom koja će sudionike upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Upravo zbog toga je pravna osoba dužna ograditi autocestu, a koja obveza pravne osobe ne ovisi o tome jesu li takav zahtjev postavile osobe koje gospodare lovištem uz autocestu.

Iz navedenog proizlazi da lovačka društva kao osobe koje upravljaju lovištem (uz autocestu) nisu dužne toj pravnoj osobi postaviti zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije na autocesti budući da autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom upravo kako bi zaštitila promet od divljači i drugih životinja. Prema tome, iz svega navedenog sud utvrđuje da uopće ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu. Upravo činjenica da se divlja životinja-lisica našla na kolniku autoceste ukazuje da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitnu ogradu pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije bila pravilno postavila jer u suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste (tako i sudska praksa, VS RH Rev X 230/12 od 8.11.12.).

Propust pravne osobe u održavanju zaštitne žičane ograde postavljene uz autocestu, a koje održavanje predstavlja zakonsku i podzakonsku obvezu te pravne osobe, je uzrok predmetne nezgode jer se uslijed tog propusta divlja životinja našla na kolniku autoceste. Tako je i na Internet stranicama pravne osobe koja upravlja autocestom javno objavljeno da je u slučaju naleta na životinju na autocesti potrebno poslati zahtjev za naknadu štete na pravnu osobu koja upravlja autocestom.

Lovačko društvo nije ovlašteno, niti dužno kontrolirati je li žičana ograda uz autocestu
pravilno postavljena te je li održavana, već je to isključivo zakonska obveza pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Iz toga također proizlazi da ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu.

Također se napominje da se sukladno čl. 9. Zakona o cestama za korištenje autoceste plaća cestarina, koja predstavlja naknadu za korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti, te koja obuhvaća infrastrukturnu pristojbu i pristojbu za vanjske troškove (st. 2.). Infrastrukturna pristojba se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, vezanih za autocestu i pojedini cestovni objekt (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti (st. 3.). Troškovi izgradnje su svi troškovi, uključujući troškove financiranja, povezani s izgradnjom mreže autocesta, nove autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti ili novim investicijama u rekonstrukciju, poboljšanje i održavanje ranije izgrađene mreže autocesta, autoceste, dionice autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti (st. 4.).

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da vlasnici vozila plaćaju cestarinu, koja se, između ostalog, odnosi i na troškove održavanja autoceste pa i iz te odredbe proizlazi odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom za nastalu štetu budući da je ta pravna osoba propustila održavati autocestu sigurnom za promet.

Podredno se ističe da je odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika), ovdje tuženika i načela na kojima se ta odgovornost zasniva uređena kao objektivna odgovornost Zakonu o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17.) te općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete).

Nije sporno da lovačko društvo tuženika gospodari lovištem iz kojeg je na područje
autoceste dospjela lisica. No, autocesta se ne može smatrati lovištem s obzirom da je pravna osoba koja upravlja autocestom dužna autocestu ograditi po cijeloj njezinoj dužini, a kako bi ista bila zaštićena od ulaska divljači. Stoga po mišljenju ovoga suda, za konkretnu štetu koja je nastala na vozilu zbog naleta na divljač na autocesti odgovara pravna osoba odgovorna za redovito održavanje autoceste po načelu pretpostavljene krivnje. Sve naprijed utvrđene činjenice isključuju postojanje ikakve odgovornosti ovdje tuženika.

Također se podredno napominje da sve i da je tuženik objektivno odgovoran za nastalu štetu, što po mišljenju ovoga suda nije, isti bi se mogao osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta prouzročena krivnjom treće osobe sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a, odnosno ako bi dokazao da je postavio zahtjev pravnoj osobi koja upravlja autocestom za postavljanje potrebne signalizacije i opreme koja vozače upozorava na opasnost od divljači, a da je to pravna osoba koja upravlja javnom cestom propustila učiniti. Međutim, s obzirom da je riječ o autocesti, tuženik nije ovlašten niti dužan postavljati takav zahtjev jer sukladno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama, autocesta mora biti ograđena zaštitnom žičanom ogradom po cijeloj svojoj dužini, a što je obveza pravne osobe koja njom upravlja. Iz svega naprijed navedenog sud utvrđuje da ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 29. siječnja 2021.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest)d ana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)

1