REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari
tužiteljice K. V. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O. d. P. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne I javne rasprave zaključene 17. prosinca 2020. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice, te zamjenice punomoćnice tuženika S. C. Ćorušić, odvjetnice, dana 29. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj
… od dana 27. srpnja 2007. godine, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ljubice
Papac dana 27. srpnja 2007. godine, pod brojem OV-5940/2007, a koji glasi: "promjenjiva, u skladu s
promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.".

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj
… od dana 27. srpnja 2007. godine koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ljubice
Papac dana 27. srpnja 2007. godine, pod brojem OV-5940/2007, a koji glasi:

"Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,
Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje
plaćati tako izmijenjene anuitete.".

III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici K. V. iz Z., OIB: …, isplati
iznos od 9.007,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 40,87 kuna od 12.11.2007. do isplate, - na iznos od 40,68 kuna od 11.12.2007. do isplate, - na iznos od 41,70 kuna od 16.1.2008. do isplate, - na iznos od 41,65 kuna od 14.2.2008. do isplate, - na iznos od 63,08 kuna od 17.3.2008. do isplate, - na iznos od 62,04 kuna od 18.4.2008. do isplate, - na iznos od 60,56 kuna od 16.5.2008. do isplate, - na iznos od 61,48 kuna od 13.6.2008. do isplate, - na iznos od 61,38 kuna od 16.7.2008. do isplate, - na iznos od 60,82 kuna od 19.8.2008. do isplate, - na iznos od 61,30 kuna od 12.9.2008. do isplate,

- na iznos od 64,17 kuna od 22.10.2008. do isplate,
- na iznos od 64,42 kuna od 17.11.2008. do isplate,
- na iznos od 62,41 kuna od 15.12.2008. do isplate,
- na iznos od 67,54 kuna od 17.1.2009. do isplate, - na iznos od 67,90 kuna od 16.2.2009. do isplate, - na iznos od 66,07 kuna od 16.3.2009. do isplate,

2 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

- na iznos od 66,49 kuna od 15.4.2009. do isplate,
- na iznos od 66,57 kuna od 15.5.2009. do isplate,
- na iznos od 65,85 kuna od 15.6.2009. do isplate,
- na iznos od 65,92 kuna od 21.7.2009. do isplate,
- na iznos od 103,60 kuna od 17.8.2009. do isplate,
- na iznos od 104,47 kuna od 16.9.2009. do isplate,
- na iznos od 103,47 kuna od 15.10.2009. do isplate,
- na iznos od 104,57 kuna od 17.11.2009. do isplate,
- na iznos od 104,20 kuna od 15.12.2009. do isplate,
- na iznos od 106,73 kuna od 16.1.2010. do isplate,
- na iznos od 107,72 kuna od 6.2.2010. do isplate,
- na iznos od 107,72 kuna od 15.3.2010. do isplate,
- na iznos od 109,22 kuna od 15.4.2010. do isplate,
- na iznos od 111,96 kuna od 15.5.2010. do isplate,
- na iznos od 112,54 kuna od 15.6.2010. do isplate,
- na iznos od 115,77 kuna od 15.7.2010. do isplate,
- na iznos od 115,66 kuna od 14.8.2010. do isplate,
- na iznos od 122,33 kuna od 15.9.2010. do isplate,
- na iznos od 118,44 kuna od 15.10.2010. do isplate,
- na iznos od 119,34 kuna od 15.11.2010. do isplate,
- na iznos od 123,57 kuna od 15.12.2010. do isplate,
- na iznos od 123,94 kuna od 15.1.2011. do isplate,
- na iznos od 122,44 kuna od 15.2.2011. do isplate,
- na iznos od 123,35 kuna od 15.3.2011. do isplate,
- na iznos od 123,40 kuna od 15.4.2011. do isplate,
- na iznos od 126,17 kuna od 14.5.2011. do isplate,
- na iznos od 132,07 kuna od 15.6.2011. do isplate,
- na iznos od 138,79 kuna od 15.7.2011. do isplate,
- na iznos od 145,87 kuna od 8.8.2011. do isplate,
- na iznos od 141,45 kuna od 2.9.2011. do isplate,
- na iznos od 130,65 kuna od 15.10.2011. do isplate,
- na iznos od 130,91 kuna od 15.11.2011. do isplate,
- na iznos od 131,59 kuna od 13.12.2011. do isplate,
- na iznos od 134,81 kuna od 15.1.2012. do isplate,
- na iznos od 135,82 kuna od 15.2.2012. do isplate,
- na iznos od 134,72 kuna od 15.3.2012. do isplate,
- na iznos od 134,55 kuna od 15.4.2012. do isplate,
- na iznos od 135,11 kuna od 15.5.2012. do isplate,
- na iznos od 136,08 kuna od 15.6.2012. do isplate,
- na iznos od 134,87 kuna od 14.7.2012. do isplate,
- na iznos od 134,53 kuna od 15.8.2012. do isplate,
- na iznos od 131,57 kuna od 15.9.2012. do isplate,
- na iznos od 134,13 kuna od 15.10.2012. do isplate,
- na iznos od 135,32 kuna od 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 134,29 kuna od 13.12.2012. do isplate,
- na iznos od 133,58 kuna od 15.1.2013. do isplate,
- na iznos od 133,25 kuna od 15.2.2013. do isplate,
- na iznos od 132,91 kuna od 15.3.2013. do isplate,
- na iznos od 135,27 kuna od 15.4.2013. do isplate,
- na iznos od 131,80 kuna od 15.5.2013. do isplate,
- na iznos od 131,23 kuna od 15.6.2013. do isplate,
- na iznos od 131,57 kuna od 15.7.2013. do isplate,
- na iznos od 131,21 kuna od 15.8.2013. do isplate,
- na iznos od 132,48 kuna od 14.9.2013. do isplate,
- na iznos od 133,57 kuna od 14.10.2013. do isplate,
- na iznos od 133,75 kuna od 14.11.2013. do isplate,

3 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

- na iznos od 135,14 kuna od 15.12.2013. do isplate, - na iznos od 133,69 kuna od 14.1.2014. do isplate, - na iznos od 135,54 kuna od 14.2.2014. do isplate, - na iznos od 136,26 kuna od 14.3.2014. do isplate, - na iznos od 135,66 kuna od 14.4.2014. do isplate, - na iznos od 134,28 kuna od 14.5.2014. do isplate, - na iznos od 134,71 kuna od 14.6.2014. do isplate, - na iznos od 135,50 kuna od 15.7.2014. do isplate, - na iznos od 135,21 kuna od 13.8.2014. do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do
31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici K. V. iz Z., OIB: …, naknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 7.721,88 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja

2021. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u ostalom iznosu od 234,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2021. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da je 27. srpnja 2007. u K. sklopila s tuženikom Ugovor o
kreditu za kupnju motornog vozila broj: … (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim joj je
tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.965,16 CHF po srednjem tečaju HNB-a
na dan isplate kredita (članak 1.), uz rok otplate 84 mjeseca (članak 3.) i redovnu kamatu od 5,20%
godišnje, promjenjivu sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika (članak 2. i 6.). Tužiteljica je
kredit trebala otplaćivati u mjesečnim anuitetima u iznosu od 312,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja, svakog prvog dana u mjesecu, a
počev od 1. rujna 2007. pa do 1. kolovoza 2014. godine. Tijekom otplate kredita tuženik je temeljem
odredbe članka 2. i 6. Ugovora, odnosno svoje odluke o kamatnim stopama, u nekoliko navrata
mijenjao stopu redovne kamate od početno ugovorene od 5,20%, a time je mijenjao i visinu mjesečnog
anuiteta. Pa je tako tužiteljica od 1. listopada 2007. kredit otplaćivala po kamatnoj stopi od 6,10%
godišnje, od 1. veljače 2008. po kamatnoj stopi od 6,55% godišnje, a od 1. srpnja 2009. nadalje po
kamatnoj stopi od 7,55%. Odredba članka 2. i 6. Ugovora u dijelu u kojem je redovna kamata tijekom
postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, što je
utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesenom u postupku pokrenutom po tužbi za zaštitu kolektivnih
interesa i prava u kojem je jedan od tuženika bio i ovdje tuženik, a koja presuda je u revizijskom
postupku potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9.
travnja 2015. godine. Temeljem odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine",
broj: 79/07., 125/09. i 70/09.), u vezi s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08.,
123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu ZPP), citirane presude u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi

4 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dakle obvezuje i naslovni sud u ovom
postupku. Pritom valja ukazati da je odredba članka 2. Ugovora nepoštena samo u dijelu u kojem je
ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Nepoštene odredbe su
ništetne od samog početka, te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na
temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao
da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništenosti sukladno članku 323. Zakona o obveznim
odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO). To
u konkretnom slučaju znači da je tužiteljica od tuženika dobila određeni iznos novca u kunama na ime
kredita i bila mu ga je dužna vratiti sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje ostale na snazi.
Drugim riječima, tužiteljica je isplaćeni iznos kredita bila dužna vratiti u ugovorenom roku i zajedno s
ugovorenom redovnom kamatom od 5,20% godišnje kroz cijelo razdoblje otplate kredita. Stoga je
tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti tužiteljici sve što mu je tužiteljica platila povrh
onoga što mu je bila dužna platiti sukladno važećim ugovornim odredbama i uvjetima otplate kredita,
odnosno dužan joj je vratiti preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala kao rezultat povećanja početne
kamatne stope. Navedenim promjenama kamatne stope, mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, a
čime je tužiteljica ukupno preplatila mjesečne anuitete u iznosu od 9.007,25 kuna. Navedeni iznos
dobiven je usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 5,20% i svake promijenjene kamatne
stope. Obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Rev-2245/17-2 od

20. ožujka 2018. i Rev-1404/18-3 od 17. travnja 2018. izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog
postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241.
ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti
sudske odluke donesene u povodu te tužbe, to tužiteljica od tuženika potražuje povrat preplaćenih
anuiteta zbog povećanja početne kamatne stope, počev od 3. anuiteta, jer je to prvi anuitet koji je platila
u većem iznosu nego ga je trebala platiti sukladno važećim odredbama i uvjetima Ugovora.

Stoga, zahtijeva od suda utvrditi ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. st. 1. predmetnog Ugovora
o kreditu, a koji glasi: "promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o
kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." i dio odredbe sadržan u čl. 6. st. 2. predmetnog Ugovora o
kreditu, a koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim
stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog
stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos
od 9.007,25 kuna sa zateznim kamatama pobliže opisanim u toč. III. izreke ove presude.

Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva
naveo, u bitnom, da ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer je iz prometa po kreditu
razvidno da je i druga osoba otplaćivala obveze po kreditu. Nadalje, ističe i prigovor zastare. I
naposljetku je naveo, u bitnom, da se kamatna stopa počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala neovisno o
izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zahtjeve predviđene čl. 11.a Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 127/12.) o čemu je tuženik
uredno obavijestio tužiteljicu obaviješću od 8. siječnja 2013. godine.

Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila s
potvrdom javnog bilježnika (str. 5-7 spisa), podatke o korisniku kredita (str. 8 spisa), izvadak iz matice
vjenčanih (str. 9 spisa), otplatne planove (str. 10-11 i 15-17 spisa), promete po kreditu (str. 12-14 i 36-
43 spisa), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (str. 29 spisa) i Opće uvjete
promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim
osobama (str. 30-35 spisa), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 64-71 spisa) i saslušanjem
svjedoka M. V. (str. 83 spisa) i tužiteljice (str. 83 spisa).

Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu
odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je
tužbeni zahtjev osnovan.

Naime, među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao
kreditor, 27. srpnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: …, koji je solemniziran kod
Javnog bilježnika Ljubice Papac dana 27. srpnja 2007. godine, pod brojem OV-5940/2007, iz kojega
proizlazi da je namjena kredita bila kupnja motornog vozila, a iznos kredita 21.965,16 CHF po
srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), uz redovnu godišnju
kamatu po stopi od 5,20%, promjenjivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o
kamatnim stopama tuženika (čl. 2. st. 1. Ugovora) i s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim

5 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

mjesečnim anuitetima koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na
dan sklapanja Ugovora (čl. 6. st. 1. Ugovora).

Nije sporno ni da je odredbom čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu predviđeno, među ostalim, da za
slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika tužiteljica
pristoje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako
izmijenjene anuitete.

Nije sporno ni da je tuženik isplatio iznos kredita prodavatelju automobila u smislu odredbe čl. 4.
Ugovora i da je tužiteljica kredit otplatila.

Sporno je da li su ništetne naprijed navedene odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 6. st. 2. predmetnog
Ugovora o kreditu u dijelovima kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s
promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i pristanak tužiteljice da
tuženik za slučaj izmjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika povisi ili
snizi iznos anuiteta, kao i obveza tužiteljice na plaćanje tako izmijenjenih anuiteta.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača.

Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužiteljice, visina kojih je u smislu izračuna
zahtijevanih razlika bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda
u Zagrebu poslovni broj: P1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija
odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a
kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima,
koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim
internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i
korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene
kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj
na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio
protivno čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim
parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz
kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje
tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj
ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih
pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu
uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede,
što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne
novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se
fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u
parnicama radi isplate.

To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 27. srpnja 2007., dakle u razdoblju
obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom redovnom kamatnom stopom
promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te se tužiteljica na spomenute odluke
pozvala, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo
onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na
predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2
od 26.5.2020.).

Nadalje, radi se o ugovoru o kreditu koji je tužiteljica, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1.
alineja 1. ZZP-a, sklopila s tuženikom kao fizička osoba radi kupnje automobila za privatne svrhe, a
kako proizlazi iz niže izloženog iskaza tužiteljice.

6 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

Nadalje, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužiteljici bili poznati egzaktni parametri i metoda
izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati
da oni i nisu mogli biti poznati tužiteljici, jer na takav način nisu navedeni ni u Ugovoru (navedena je
samo uopćena formulacija da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima), a ni u drugoj
dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, a koje je mogla biti poznata tužiteljici u trenutku
sklapanja Ugovora.

Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda
zaključio da su ništetne odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 6. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se
odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s tržišnim uvjetima, a na temelju s Odlukom o
kamatnim stopama tuženika, te u dijelu kojim je predviđen pristanak tužiteljice da tuženik za slučaj
izmjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika povisi ili snizi iznos
anuiteta, kao i obveza tužiteljice na plaćanje tako izmijenjenih anuiteta, pa je zahtjeve tužiteljice za
utvrđenje prihvatio (pod toč. I. i II. izreke ove presude).

U vezi s tim je zaključio da tužiteljica, primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), ima pravo
na isplatu razlike plaćenih anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope sa zakonskom zateznom
kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a,
budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim
stjecateljem.

Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od

9.007,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini iznos od dana njegovog plaćanja pa do
isplate, a koji zahtjevi su sukladni jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda
prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje P. B. iz C. z. f. v. d.o.o.,
na koji stranke, u smislu izračuna, nisu imale prigovora.

Prethodno je ocijenio neosnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice i zastare
potraživanja.

Naime, svjedok M. V., suprug tužiteljice, iskazao je da je s tužiteljicom bio u vezi od

2006., a tužiteljica je kupila automobil 2007., a on svojim novcem nije participirao u plaćanju kredita.
Platio je neke rate kredita, budući da je prije braka s tužiteljicom živio s njom u izvanbračnoj zajednici i
imali su zajedničko kućanstvo, te su oboje plaćali sve račune na način da su podijelili među sobom tko
će što platiti. Tužiteljica je medicinska sestra i radila je u smjenama u vrijeme kada je on njenim novcem
na banci plaćao rate kredita. Naime, u banci su ga prilikom plaćanja tražili osobnu iskaznicu kako bi
mogli evidentirati tko je uplatio novac. Budući da je on pokazao svoju osobnu iskaznicu oni su njega
evidentirali kao osobu koja je platila ratu kredita, a zapravo se radilo o tome da je on plaćao
tužiteljičinim novcem.

Tužiteljica je iskazala da su razlozi toga što je njen suprug platio rate kredita upravo u onome
kako je on to iskazao. Dakle, ona se vraćala iz noćne smjene ili je radila dnevnu smjenu i zatražila je od
njega da za nju plati pojedine rate. Zajednički su dijelili troškove na pola. Primjerice, on bi platio
stanarinu, a ona ratu kredita, jer ona sa svojom plaćom nije mogla plaćati i stanarinu i ratu kredita.
Kredit je podigla za svoje privatne potrebe. Koristila ga je i za dolazak na posao i za odlazak na posao.
Ovaj sud nije imao razloga posumnjati u tvrdnje svjedoka M. V. i tužiteljice, a iz kojih
proizlazi da su rate kredita prema predmetnom Ugovoru, a koje je platio svjedok M. V., suprug
tužiteljice, plaćene njezinim novcem, jer ni iz jednog dokaza ne proizlazi suprotno.

Imajući u vidu da je upravo tužiteljica stranka predmetnog Ugovora i da su rate kredita plaćane
njezinom imovinom, ovaj sud je zaključio da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari u
kojoj potražuje povrat razlike zbog promjene kamatne stope, a u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a.
Nadalje, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj: P-1401/12 podnijeta je 4. travnja 2012., a presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4.
srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.,
kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13.
Od 13. studenoga 2007., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljičino potraživanje po
osnovi promjene kamatnih stopa (plaćeno 12. studenoga 2007.) do 4. travnja 2012., kao dana
podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, nije proteklo
pet godina (čl. 225. ZOO-a), a to vrijeme nije proteklo ni od 13. lipnja 2014., kao dana pravomoćnosti
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 i dana ponovnog početka tijeka

7 Poslovni broj: 12 P-3778/2019-16

zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a, pa do 3. lipnja 2019., kada je tužiteljica predala tužbu u ovom predmetu.

Odredbom čl. 223. ZOO-a propisano je da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne
tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne, pa kako, dakle, nije zastarjela
glavna tražbina, to nije zastarjelo ni akcesorno potraživanje zakonske zatezne kamate.
I naposljetku valja kazati da tvrdnja tuženika da se kamatna stopa počevši od 1. siječnja 2013.
mijenjala neovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zahtjeve predviđene čl. 11.a
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 127/12.)
o čemu je tuženik uredno obavijestio tužiteljicu obaviješću od 8. siječnja 2013., nije ni od kakvog
utjecaja na pravo tužiteljice na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope.
To zbog toga što je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetne
odredbe Ugovora, pa ni obavijest od 8. siječnja 2013. koja se odnosi na izmijenjenu kamatnu stopu, a
koja tužiteljici nisu bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nije mogla postati valjani sastavni dio
predmetnog Ugovora.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tako je tužiteljici prema vrijednosti predmeta spora od 9.007,25 kuna priznat trošak sastava tužbe
od 75 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak i 107/15., dalje: OT), sastava podnesaka od

27.8.2019. i 9.6.2020. od po 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 3.3.2020. i

17.12.2020. od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i sastava podneska od 25.3.2020. od 18,75 bodova
(Tbr. 8. toč. 3. OT), odnosno ukupno 393,75 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50.
OT) iznosi 3.937,50 kuna, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (984,38 kuna) 4.921,88 kuna.
Nije joj priznat trošak sastava podneska od 10.6.2019., jer je tužiteljica sudsku pristojbu na tužbu
bila dužna platiti već prilikom podnošenja tužbe, pa se trošak sastava navedenog podneska, kojim
obavještava sud da je naknadno platila sudsku pristojbu ne može smatrati troškom potrebnim za
vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).