-1-                    Poslovni broj: 3 UsI-867/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-867/2020-4

  

 

 

 

     U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja B. L., H., SR Njemačka, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa načelnica Odjela za žalbe i upravne sporove Lj. S.-N., službena osoba tuženika, radi starosne mirovine, 29. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/19-03/03600401660, URBROJ: 341-99-06/2-19-3311 od 6. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 140-02/18-03/03600401660, URBROJ: 341-22-06/2-18-20105 od 6. veljače 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/19-03/03600401660, URBROJ: 341-99-06/2-19-3311 od 6. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 140-02/18-03/03600401660, URBROJ: 341-22-06/2-18-20105 od 6. veljače 2019. kojim je tužitelju priznato, počevši od 1. rujna 2018. pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 1.513,45 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Umjesto ove mirovine, određuje se najniža mirovina u svoti od 1.542,67 kn mjesečno. Osim toga, određeno je da isplata navedene mirovine tužitelju pripada počevši od 1. rujna 2018., odnosno od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja.

Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je prvi zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu podnio 13. siječnja 2017. kao djelatna vojna osoba te je prvostupanjsko tijelo u svrhu kompletiranja i kontrole podataka o stažu osiguranja zaprimilo uvjerenje Ministarstva obrane Republike Srbije od 28. siječnja 2017. u kojem potvrđuju staž osiguranja od 14. srpnja 1992. do 20. travnja 1992. te je doneseno rješenje o utvrđivanju mirovinskog staža u bivšoj JNA od 18. listopada 2017. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je zahtjev odbilo rješenjem od 24. travnja 2018. s obrazloženjem da se tužitelj nalazi u osiguranju u SR Njemačkoj pa je stoga drugi zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu podnio 16. svibnja 2018. Ističe da tuženik nije provjerio  ispise podataka o plaći, naknadi plaća i osnovicama osiguranja te da je nerealno da je njegova starosna mirovina 52,37% manja od prosječne svote mirovina pripadnika bivše JNA. Nadalje navodi da prvostupanjsko tijelo nije uračunalo razdoblje osiguranja od 1. siječnja 1991. do 8. listopada 1991. odnosno da za to razdoblje nije utvrđen vrijednosni bod. Smatra da su osporavana rješenja nezakonita jer su donesena na temelju neistinitih podataka. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, dok navode i razloge tužbe smatra pravno neodlučnima iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U bitnome ponavlja navode iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Budući da stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 16. svibnja 2018. podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu nadležnoj ustanovi u SR Njemačkoj.

Nadalje proizlazi da je tužitelj rođen 20. siječnja 1953. pa je prema tome do 1. rujna 2018. (dana priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine) navršio 65 godina i 7 mjeseci života, dok mirovinski staž prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., nastavno: ZOMO) iznosi 24 godine, 0 mjeseci i 17 dana. Nositelj mirovinskog osiguranja u SR Njemačkoj utvrdio je razdoblja osiguranja od 1. kolovoza 2007. do 31. kolovoza 2018. u trajanju od 11 godina i 1 mjesec, dok razdoblja osiguranja prema članku 6. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (u daljnjem tekstu: Osnovna Uredba) iznose ukupno 35 godina, 01 mjesec i 17 dana.

Stoga je utvrđeno da je tužitelj 1. rujna 2018. ispunio uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine prema odredbi članka 33. i članka 37. ZOMO-a temeljem razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj (SAMOSTALNA MIROVINA – sukladno članku 52. stavku 1. točki (a) Osnovne Uredbe) i temeljem ukupnih razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj i u SR Njemačkoj (RAZMJERNI DIO MIROVINE – sukladno članku 52. stavku 1. točki (b) Osnovne Uredbe).

Naime, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 140-10/17-02/03600401660, URBROJ: 341-22-11/2-17-27696 od 18. listopada 2017. tužitelju je u staž osiguranja utvrđeno vrijeme provedeno na službi u bivšoj JNA od 14. srpnja 1972. do 31. prosinca 1974. i od 1. siječnja 1975. do 8. listopada 1991. Istim rješenjem utvrđeno je da se vrijeme provedeno u bivšoj JNA od 14. srpnja 1972. do 8. listopada 1991. računa s povećanim trajanjem sa stupnjem uvećanja 12/15 što iznosi 4 godine, 9 mjeseci i 22 dana te stoga ukupno utvrđeni mirovinski staž iznosi 24 godine, 0 mjeseci i 17 dana.

Nadalje, prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju se od vrijednosnih bodova izračunatih za svaku godinu na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih u razdoblju od 1. siječnja 1970. u skladu s člankom 81. ZOMO-a, i to tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Prema stavku 7. istog članka Zakona, za utvrđivanje vrijednosnih bodova hrvatskom državljaninu za razdoblja staža osiguranja navršenog do 8. listopada 1991. prema prijašnjim propisima kojima su bila uređena prava vojnih osiguranika uzimaju se plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA u iznosu od 63,22%.

Konkretno, prosječni vrijednosni bodovi iznose 0,7476 ostvareni u razdoblju od 1972. do 1990., a dobiveni su na način da se zbroj vrijednosnih bodova podijeli sa razdobljem za koja su obračunati.

Polazni faktor za određivanje starosne mirovine prema odredbi članka 85. stavka 1. točke 4. ZOMO-a iznosi 1,0000, a polazni faktor za određivanje razmjernog dijela starosne mirovine prema odredbi članka 85. stavka 3. ZOMO-a iznosi 1,0105, dok mirovinski faktor prema članku 87. stavku 1. točki 1. ZOMO-a iznosi 1,0.

Nadalje, osobni bodovi od 17,9772 utvrđeni su prema odredbi članka 86. ZOMO-a na način da je ukupni mirovinski staž iskazan u obliku decimalnog broja (24,0466) pomnožen s prosječnim vrijednosnim bodovima (0,7476) i sa polaznim faktorom (1,0000) prema odredbi članka 85. stavka 1. točke 4. ZOMO-a.

Svota starosne mirovine izračunata je prema odredbi članka 79. ZOMO-a tako da su osobni bodovi (17,9772) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine (65,60 kn) na temelju Odluke o aktualnoj vrijednosti mirovine („Narodne novine“, broj: 79/18.) tako da starosna mirovina tužitelja iznosi 1.179,30 kn mjesečno.

Obzirom da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu s danom 1. rujna 2018., u smislu odredbe članka 79. stavka 2. ZOMO-a, u ukupnu svotu mirovine uračunat je, kao sastavni dio mirovine, dodatak na mirovinu od 27%, određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 79/07., 114/11.) te starosna mirovina zajedno s dodatkom od 1. rujna 2018. iznosi 1.497,71 kn mjesečno.

Međutim, budući da je priznata mirovina niža od najniže mirovine, određena je najniža mirovina (1.526,64 kn mjesečno) prema odredbi članka 90. ZOMO-a na način da je svaka godina navršenog mirovinskog staža (24) pomnožena sa 63,61 kn na temelju Odluke o utvrđivanju najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2018. („Narodne novine“ broj 79/18., u daljnjem tekstu: Odluka), polaznim faktorom (1,0000) i mirovinskim faktorom (1,0).

Svota razmjernog dijela starosne mirovine određena je u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) i člankom 57. stavkom 2. Osnovne uredbe, te člankom 79. stavkom 1. i člankom 81. do 88. ZOMO-a te na dan 1. rujna iznosi 1.191,69 kn. Budući da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj i mirovinski staž navršen u SR Njemačkoj ukupno iznose 35 godina, 2 mjeseca i 17 dana (35,1300), prosječni vrijednosni bodovi 0,7476, a polazni faktor 1,0105, to osobni bodovi iznose 26,5389. Uzimajući u obzir omjer između mirovinskog staža navršenog u Republici Hrvatskoj i ukupno navršenog mirovinskog staža, faktor za razmjerni dio iznosi 0,684503 te osobni bodovi (razmjerni dio) iznose 18,1660. Svota razmjernog dijela starosne mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi (razmjerni dio) pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (65,60 kn) na temelju Odluke o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. srpnja 2018. („Narodne novine“, broj: 79/18.) tako da razmjerni dio starosne mirovine od 1. rujna 2018. iznosi 1.191,69 kn mjesečno.

U skladu s  člankom 79. stavkom 2. ZOMO-a, u svotu razmjernog dijela starosne mirovine je, počevši od 1. rujna 2018., kao sastavni dio mirovine uračunat dodatak na mirovinu (27% od mirovine te iznosi 321,76 kn), određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. rujna 2018. iznosi 1.513,45 kn mjesečno.

Sukladno članku 90. ZOMO-a, umjesto ove mirovine određen je razmjerni dio najniže mirovine u svoti od 1.542,67 kn mjesečno koji je izračunat na način da se svaka godina navršenog mirovinskog staža (35) pomnoži sa 63,61 kn prema Odluci, polaznim faktorom (1,0105) i mirovinskim faktorom (1,0) te faktorom za razmjerni dio najniže mirovine (0,685714).

Sud smatra kako je, računskom kontrolom izračuna svote razmjernog dijela starosne mirovine u žalbenom postupku, tuženik pravilno utvrdio kako je ista pravilno izračunata te da su svi relevantni elementi koji služe za izračun razmjernog dijela starosne mirovine pravilno određeni pri čemu nije utvrdio nikakve nepravilnosti, a prilikom izračuna uzeti su u obzir svi relevantni podaci priloženi spisu upravnog postupka, suprotno tvrdnjama tužitelja.

Također, tuženik je pravilno istaknuo da prema članku 52. Osnovne Uredbe postoji obveza nadležne ustanove države članice odrediti korisniku mirovine pripadajući iznos samostalnog davanja i razmjernog dijela davanja te uspostaviti isplatu povoljnijeg iznosa. Stoga je pravilno utvrđeno da je svota razmjernog dijela starosne mirovine određena u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Osnovne Uredbe, za tužitelja povoljnija te je određeno da se ista isplaćuje.

Kraj takvog stanja stvari, prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi nisu odlučni za drukčije rješenje ove upravne stvari i ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja jer je tuženik za svoju odluku dao valjane razloge, navedene i obrazložene u smislu odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), a koje Sud u cijelosti prihvaća, jer su utemeljeni na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog prava.

Stoga je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja, pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.  

 

 

U Osijeku 29. siječnja 2021.

 

Sutkinja

    Jasenka Beker v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).