- 1 -              Poslovni broj: Usž-4330/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4330/19-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica B. K. iz H., i A. S. iz V. G., D. L., koje zastupa opunomoćenica M. M. B., odvjetnica u Z., i H. a. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2212/18-17 od 3. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

                           

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2212/18-17 od 3. rujna 2019.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom su odbijeni tužbeni zahtjevi za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-04/14-01/167, URBROJ: 514-5-02-01-02-18-04 od 11. lipnja 2018., kojim je u povodu žalbe H. a. d.o.o. poništeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/11-01/9, URBROJ: 251-14-02/102-14-31 od 22. siječnja 2014., u dijelu pod točkom 9. i 10. izreke. Ujedno je riješeno da su H. a. d.o.o. dužne R. B. u 2/4 dijela, B. K. u ¼ djela i A. S. u ¼ dijela isplatiti troškove pravnog zastupanja, u iznosu od 97.410,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja tog rješenja te je odbijen zahtjev R. B., B. K. i A. S. za naknadu troškova pravnog zastupanja u iznosu od 56.340,00 kn. Nadalje je riješeno da u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. Upravni sud u Zagrebu je rješenje tuženika ocijenio zakonitim pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.), a u odnosu na troškove pravnog zastupanja i primijenjenu stopu PDV-a, pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16., dalje: Zakona o PDV–u). Ujedno je odbio zahtjev tužiteljica B. K. i A. S. za naknadu troškova upravnog spora.

              Protiv navedene presude tužiteljice su podnijele žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. Osporavaju primjenu članka 30. stavka 1. Zakona o PDV–u u vezi čega ističu da prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge o tome kada je nastao oporezivi događaj niti se pozvao na ikoju odredbu zakona ili podzakonskog akta, premda se može zaključiti kako prvostupanjski sud smatra da je oporezivi događaj u slučaju odvjetničkog zastupanja poduzimanje svake pojedinačne radnje u postupku, npr. sastavljanje podneska, zastupanje na ročištu. Dostavlja presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr 539/14-2 od 11. studenoga 2014. iz koje proizlazi pravno shvaćanje da je u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku, posao obavljen kada je zastupanje dovršeno donošenjem sudske odluke (odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći), a završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao koja podliježe stopi PDV-a koja je bila na snazi u to vrijeme. Zaključuje da je posao odvjetničkog zastupanja obavljen kada je zastupanje dovršeno donošenjem rješenja o izvlaštenju te odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao uvećanu za PDV prema stopi koja je bila na snazi u to vrijeme. U konkretnom slučaju odvjetnik je prije donošenja rješenja o izvlaštenju dostavio troškovnik za zastupanje izvlaštenika, a u tom trenutku je na snazi bila stopa PDV–a od 25 %. Izvlaštenik ima pravo da mu korisnik izvlaštenja naknadi sve troškove koji su mu nastali u postupku izvlaštenja, a što je i plaćanje PDV–a po stopi od 25 %. Poziva se na Tar. br. 48. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) prema kojem naplata odvjetničke usluge, kao u konkretnom slučaju, dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Ističe kako je uz tužbu dostavljeno tumačenje Tarife od strane Hrvatske odvjetničke komore, koje je identično pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i prema kojem se kod zastupanja stranke u imovinskom postupku, odvjetnička usluga sastoji od više radnji, a obavljena je kad je postupak pravomoćno okončan. Nadalje se poziva na odredbu članka 36. stavka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (dalje: Pravilnik o PDV–u), važećeg u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, prema kojoj je usluga obavljena u trenutku završetka njenog korištenja. Naime, stranka može odvjetniku izdati punomoć za jednu radnju, u kojem slučaju je obavljanjem te pojedine radnje stranka završila s korištenjem odvjetničke usluge, ali stranka može izdati i punomoć za zastupanje u cijelom postupku, u kojem je slučaju stranka završila s korištenjem usluge u onom trenutku kada je postupak dovršen (ili kada je stranka eventualno odvjetniku otkazala punomoć). U konkretnom slučaju tužiteljice su odvjetnici izdale punomoć za zastupanje u cijelom postupku. Uz podnesak od 28. lipnja 2019. dostavile su mišljenje Porezne uprave od 16. travnja 2019. prema kojem je potrebno utvrditi nastanak oporezivog događaja te primijeniti onu stopu koja je na snazi u tom trenutku. Dalje se navodi da za primljene predujmove obveza obračuna PDV–a na primljeni iznos nastaje u trenutku primitka predujma, sukladno odredbi članka 30. stavka 5. Zakona PDV–u. Za nastanak oporezivog događaja, sukladno odredbi članka 37. stavka 2. Pravilnika o PDV–u bitan je trenutak naplate predujma, a ne trenutak isporuke dobara ili obavljanja usluga. Zaključuje da je prema Zakonu o PDV–u obveznik plaćanja PDV–a dužan porez uplatiti u korist državnog proračuna prema važećoj stopi u vrijeme pravomoćnog završetka nekog postupka, budući da je sukladno članku 36. stavku 4. Pravilnika o PDV–u i tumačenju Hrvatske odvjetničke komore tada nastao oporezivi događaj, a ne prema stopi koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Iznimno, ako je odvjetnik u tijeku postupka od stranke primio predujam, dužan je platiti PDV prema stopi u vrijeme naplate tog predujma. U konkretnom slučaju, odvjetnica je bila dužna državi uplatiti PDV po stopi od 25 % jer je ta stopa bila na snazi u vrijeme donošenja rješenja prvog stupnja i u vrijeme izdavanja računa za predujam pa izvlaštenice imaju pravo da im se naknade svi troškovi pravnog zastupanja zajedno s PDV-om po stopi koju je odvjetnica bila dužna isplatiti državi. Jedino na taj način nadoknađuju se svi troškovi pravnog zastupanja koje je izvlaštenik imao u tijeku postupka, a u suprotnom se izvlašteniku ne bi priznali svi troškovi pravnog zastupanja. U prilog tih tvrdnji pozivaju se na presude donesene u parničnim postupcima. Smatraju da drukčije tumačenje dovodi do povrede prava na pravično suđenje i predlažu Sudu da pobijanu presudu poništi, usvoji tužbeni zahtjev te potražuju naknadu troškova sastava žalbe.

              Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlože Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije.

              H. a. d.o.o. u odgovoru na žalbu smatraju žalbu neosnovanom te se pozivaju na odluke ovoga Suda poslovni broj: Usž-1942/17 od 6. veljače 2018. i Usž-1029/19 od 10. travnja 2019. Također navode da je prvostupanjska presuda u skladu s važećom praksom drugih sudova te se pozivaju na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-51/14 od 10. veljače 2017., koje je priloženo spisu predmeta, u kojem se navodi da tuženik osnovano u žalbi ukazuje kako je sud prvog stupnja pogrešno dosudio tužitelju trošak PDV-a za sve poduzete radnje u predmetu po stopi od 25 % iako se navedena stopa primjenjuje samo na parnične radnje poduzete nakon 1. ožujka 2012. Predlaže Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije.

              Žalba nije osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

Naime, u konkretnom slučaju je Upravni sud u Zagrebu pravilno ocijenio da tužiteljicama pripada pravo na troškove pravnog zastupanja uvećano za stopu PDV-a, koja je bila važeća u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje, imajući na umu da je člankom 1. Zakona o izmjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 94/09.), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2009., izmijenjena odredba članka 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07. i 87/09.) tako da izmijenjena stopa PDV-a umjesto 22 % iznosi 23 %, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 22/12.), koji je stupio na snagu 1. ožujka 2012., ta stopa iznosi 25 %.

              Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i mišljenje Porezne uprave, na koje se žaliteljice pozivaju, u konkretnom slučaju ne dovode u sumnju pravilnost izračuna troška pravnog zastupanja kako je to obrazložio prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o PDV–u prema kojem oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

              Odredba članka 36. stavka 4. Pravilnika o PDV-u (Narodne novine, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17 i 128/17.), na koju se pozivaju žaliteljice, propisuje da su usluge obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više razdoblja oporezivanja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog razdoblja oporezivanja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije. Ako porezni obveznik ugovori plaćanje usluge koje ovisi o ishodu sudskog postupka PDV se obračunava u trenutku naplate.

              Tako i iz mišljenja Porezne uprave proizlazi kako je odvjetnik, koji primjenjuje obračun PDV-a prema izdanim računima (obavljenim isporukama), obvezan sve obavljene odvjetničke usluge fakturirati prema kontinuitetu obavljenih poslova po proteku svakog razdoblja oporezivanja, a utvrđenu obvezu PDV-a iskazuje u prijavi PDV-a za razdoblje oporezivanja u kojem je usluga obavljena, osim ako je ugovoreno da plaćanje ovisi o ishodu sudskog postupka. Ako primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama, obveza obračuna PDV-a na obavljenu uslugu nastaje na dan primitka plaćanja, sukladno odredbama članka 125.i stavka 3. Zakona o PDV-u. Međutim, u slučaju da je ugovoreno da plaćanje odvjetničke usluge ovisi o ishodu sudskog postupka, PDV na te usluge obračunava se u trenutku naplate, neovisno o tome primjenjuje li odvjetnik obračun PDV-a prema izdanim računima (obavljenim isporukama) ili prema naplaćenim naknadama.

U ovom predmetu odvjetnica koja zastupa tužiteljice je u spis Upravnog suda u Zagrebu dostavila sporazum koji je sklopila s tužiteljicama 16. rujna 2013. iz kojeg sporazuma proizlazi da joj se tužiteljice obvezuju isplatiti troškove pravnog zastupanja po pravomoćnosti odluke o troškovima pravnog zastupanja. Međutim, spisu upravnog postupka prileže punomoći tužiteljica od 9. svibnja 2008. pa stoga kasniji sporazum kao i računi za predujam izdani 31. ožujka 2014., ne dovode u sumnju obračun troškova postupka za ranija razdoblja.

Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalbu kao neosnovanu odbio.

Odluka o troškovima žalbenog spora donesena je na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, jer tužiteljice sa žalbom nisu uspjele.

             

U Zagrebu 29. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.