Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2147/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. G. M., P. i A. M., V., kojeg zastupa opunomoćenik V. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. M., P., koju zastupa opunomoćenik G. O., odvjetnik iz P., radi rješenja o uvjetima građenja, odlučujući o žalbi drugotužitelja A. M., zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 11 UsI-644/2019-65 od 17. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2021.
I.Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 11 UsI-644/2019-65 od 17. srpnja 2019.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/14-03/271, urbroj: 531-05-2-2-1-14-3 od 20. studenog 2014. i rješenja o uvjetima građenja I. županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju P.-P., klasa: UP/I-361-03/14-02/75, urbroj: 2163/1-18-05/3-14-24 od 27. kolovoza 2014. Navedenim rješenjem tuženika odbijaju se žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja o uvjetima građenja, kojim se investitoru R. M., ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljava građenje stambene građevine – obiteljske kuće na k.č. 573/4 k.o. G., sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
Protiv osporene presude izjavio je žalbu drugotužitelj A. M. (dalje u tekstu: žalitelj), koji zakonitost iste osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno, zbog svih žalbenih razloga. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada nije uvažio činjenicu postojanja neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, točnije parničnog postupka koji se vodi povodom vlasničke tužbe pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba Poreč, posl.br. P-268/19. Pritom upire na članak 45. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), prema kojem je sud dužan prekinuti postupak do pravomoćnosti presude u predmetu koji predstavlja prethodno pitanje, ako to pitanje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu, što je u konkretnom predmetu slučaj. Naime, vlasnička tužba predstavlja prethodno pitanje jer se radi o čestici za koju je izdano rješenje o uvjetima građenja, a oko koje se vodi spor pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba Poreč. S tim u vezi upire na praksu Općinskog suda u Puli, u predmetu posl.br. P-60/13, u kojem se obrazlaže kako pitanje vlasništva predstavlja prethodno pitanje, a koji stav je zauzeo i Županijski sud u Puli u istom predmetu. Napominje da je pri Općinskom sudu u Pazinu, Stručna služba u Poreču, žalitelj podnio tužbu i protiv R. M. i to proširivši ju i na predmetnu česticu, tako da u odnosu na njega parnica još uvijek ili teče ili je sud izdvojio tužbu u odnosu na njega. Zbog svega navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu da ukine osporenu presudu i donese odluku kojom predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje te da žalitelju prizna troškove ovog postupka.
Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim, pri čemu se osvrće na postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnom službom u Poreču, opisujući tijek tog postupka, nakon čega zaključuje da je osporena presuda na zakonu i pravno utemeljena te da ne postoje povrede na koje se žalitelj poziva kao niti one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega predlaže ovom Sudu odbiti žalbu. Ujedno potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev žalitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
Naime, uvjeti kojima mora biti udovoljeno da bi se moglo izdati rješenje o uvjetima građenja propisani su odredbama članka 213. do 222. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.-dalje u tekstu: ZPUG), a temeljem kojeg Zakona je riješena predmetna upravna stvar.
Tako je, između ostalog, odredbom članka 213. stavka 2. ZPUG-a propisano koje sve isprave je investitor dužan priložiti uz zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja, dok je odredbom članka 215. stavka 1. toga Zakona izrijekom navedeno što sve u postupku izdavanja takvog rješenja nadležno tijelo treba utvrditi, s tim da je, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPUG-a, nadležno upravno tijelo dužno izdati rješenje o uvjetima građenja ako su ispunjeni propisani uvjeti ovim Zakonom te ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, kao i o uplaćenoj građevinskoj pristojbi.
Žalitelj u žalbi niti ne iznosi prigovore da bi gradnja stambene građevine zainteresirane osobe, odobrena na način i pod uvjetima iz predmetnog rješenja o uvjetima građenja, bila u suprotnosti s citiranim Zakonom, niti s odredbama mjerodavnog prostornog plana, već se izdavanju istog protivi prvenstveno iz razloga vlasničke naravi, smatrajući da je zbog podnesene tužbe nadležnom općinskom sudu trebalo predmetni spor prekinuti jer se ovdje radi o prethodnom pitanju.
Navedeni prigovor, međutim, i po ocjeni ovoga Suda, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer je zainteresirana osoba, u smislu članka 213. stavka 2. alineje 4. ZPUG-a, dostavila dokaz da ima pravo graditi građevinu koja je odobrena predmetnim rješenjem o uvjetima građenja. Pod takvim dokazom se, sukladno članku 214. alineji 1. istog Zakona, smatra izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno jer svezu spisa prileži izvadak iz zemljišne knjige za k.č.br. 573/4 k.o. G., prema kojem je zainteresirana osoba vlasnik predmetne čestice.
U postupku pak izdavanja rješenja o uvjetima građenja ne može se ispitivati zakonitost izvršenog upisa u zemljišne knjige, već je prvostupanjsko upravno tijelo dužno izdati rješenje kad utvrdi da je udovoljeno zakonom propisanim uvjetima za njegovo izdavanje, jer bi u suprotnom povrijedilo zakon na štetu investitora. Ukoliko, međutim, žalitelj uspije u sudskom postupku kojeg je pokrenuo pred nadležnim općinskim sudom, navedena činjenica eventualno može biti razlog obnove postupka izdavanja rješenja o uvjetima građenja, na koju okolnost je žalitelju ukazano već i u rješenju tuženika.
Slijedom izloženog, žalitelj neosnovano smatra da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio dužan, u smislu članka 45. stavka 2. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, prekinuti predmetni upravni spor dok se ne odluči o sporu po vlasničkoj tužbi, kao prethodnom pitanju pokrenutom pred nadležnim općinskim sudom. To stoga jer postojanje pravnog interesa za gradnju u smislu odredbe članka 214. alineja 1. ZPUG-a, nije prethodno pitanje kakvo ima u vidu citirana odredba Zakona o upravnim sporovima, već uvjet koji, temeljem izričite zakonske odredbe, mora biti ispunjen da bi se rješenje o uvjetima građenja moglo izdati, a kojem uvjetu je zainteresirana osoba u cijelosti udovoljila.
Kako, dakle, žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Na kraju, a u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova predmetnog spora ističe se da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega ga Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, pa je, slijedom izloženog, navedeni zahtjev valjalo odbiti.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.