Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2803/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. V. B. iz M., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. V. B. iz M., zastupanog po opunomoćeniku P. T., odvjetniku u M., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-281/18-10 od 6. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-281/18-10 od 6. ožujka 2019.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UPII-361-05/18-26/341, URBROJ: 531-05-2-2-18-2/NL od 14. lipnja 2018. i rješenja Grada M., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/13-30/30, URBROJ: 2147/01-05-01/2-18-30 od 27. veljače 2018.
III. Nalaže se tužitelju da u roku 60 dana od dana dostave ove presude zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu 5.625,00 kn.
Obrazloženje
Osporenom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UPII-361-05/18-26/341, URBROJ: 531-05-2-2-18-2/NL od 14. lipnja 2018. (točka I. izreke) i rješenje Grada M., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/13-30/30, URBROJ: 2147/01-05-01/2-18-30 od 27. veljače 2018. te je odlučeno da se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2018, kojim se, po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe, ozakonjuje završena, pomoćna zgrada - garaža, sa jednom nadzemnom etažom: prizemlje (P), sa završenim ravnim neprohodnim krovom, izgrađena na k.č.z. 3461/2 i 3472/8, k.o. M.-M. u M., u funkciji osnovne stambene zgrade, sve detaljno opisano u predmetnom rješenju.
Zainteresirana osoba je protiv navedene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je zaprimila tužbu i rješenje suda od 2. siječnja 2019., kojim se poziva u roku od 30 dana dostaviti odgovor na tužbu, ali da nije zaprimila poziv za raspravu održanu 26. veljače 2019., čime je onemogućena izjasniti se o navodima tužitelja te činjenicama i pravnim pitanjima spora. Nadalje, sud nije raspravio prigovor neurednosti tužbe čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Ističe da je sud, nakon uvida u internetsku stranicu Državne geodetske uprave, izrazio stajalište kako nije bio u mogućnosti potvrditi pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane tuženika i prvostupanjskog tijela o nedvojbenoj vidljivosti pomoćne građevine na DOF5/2011., ali da su sva utvrđenja navedenih upravnih tijela utemeljena na javnim ispravama, čiju vjerodostojnost nitko pa ni tužitelj nije osporio, dok opažanjima na licu mjesta tužitelj također nije prigovorio. Navodi i da sud nije dao nikakvu pravnu ocjenu priloženih isprava u spisu te da uvjerenje Državne geodetske uprave od 9. svibnja 2017. predstavlja javnu ispravu. Također, u ponovno provedenom postupku prvostupanjsko tijelo postupilo je sukladno uputi Upravnog suda od 14. prosinca 2016. odnosno priložilo je ispis DOF5/2011, koji je sastavni dio uvjerenja Državne geodetske uprave od 9. svibnja 2017., i obavilo očevid 21. veljače 2018., čime su utvrđene sve relevantne činjenice u ovom sporu. Nadalje, ukazuje i da je vrijeme izgradnje sporne pomoćne građevine vidljivo još iz situacije terena od 10. svibnja 2002., izrađene u svrhu ishođenja lokacijske dozvole, te ugovora od 8. studenog 1996., čiji je predmet izgradnje bila i sporna garaža. Također, ističe da tužitelj nema pravni interes osporiti ulaz u garažu obzirom se isti nalazi na nerazvrstanoj cesti. Predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i riješiti stvar na način da tužbu odbaci, a podredno odbije, uz nadoknadu troškova upravnog spora za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn te troška sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, odnosno ukupno 5.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
Tužitelj je, u odgovoru na žalbu, u bitnom naveo da su žalbeni navodi zainteresirane osobe neosnovani i neutemeljeni. Neutemeljenost žalbenih navoda proizlazi iz dokaza koje je dostavio u spis, a iz kojih je razvidno da garaža nema lokacijsku ni građevinsku dozvolu kao ni njegovu suglasnost za izgradnju. Sve obzirom je ista izgrađena na samoj granici kat. čest. zem. 3472/8, na kojoj je neposredni suvlasnik, a ima i otvore na samoj granici kat. čest. zem. 3472/2 sa koje se neposredno ulazi u garažu. Također, u uvjerenju Državne geodetske uprave netočno je navedeno da je garaža vidljiva, gdje označuje I. strelica, obzirom se tamo nalazi prazan prostor. Nadalje ističe da iz građevinske dozvole od 4. listopada 1993. proizlazi da je sa gradnjom obiteljske kuće započeto prije navedenog dana slijedom čega Ugovor od 8. studenog 1996., koji je dostavila zainteresirana osoba, predstavlja pokušaj da se sud dovede u zabludu. Imajući u vidu sve navedeno predlaže ovom Sudu odbaciti žalbu zainteresirane osobe i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba je osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja do kojeg je došlo jer je sud o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, a što je posljedično dovelo i do pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je osporeno rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-29/15-13 od 14. prosinca 2016., poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-361-05/14-26/1764, URBROJ: 531-05-2-2-14-3 S. K. od 17. prosinca 2014., s uputom da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno izvršiti uvid u DOF5/2011, sastaviti službenu bilješku i izraditi ispis iz DOF5/2011, koji mora biti priložen u spis upravnog tijela.
Prema podacima sveza spisa, podnositelj zahtjeva dostavio je uvjerenje Državne geodetske uprave od 9. svibnja 2017. da su zgrade, za koje je identifikacijom utvrđeno da su smještene na kat. čest. broj 3461/2 i 3472/8 k.o. M.-M., vidljive na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011.- DOF5/2011. Sastavni dio toga uvjerenja je i preslika DOF5/2011 na kojoj je strelicama označeno da su zgrade, za koje se uvjerenje izdaje, označene rimskim brojevima I i II. Nadalje, iz podataka sveza spisa razvidno je i da je prvostupanjsko tijelo 21. veljače 2018. izvršilo ponovni očevid na terenu te o tome sačinilo zapisnik, kojim je utvrđeno da se radi o završenoj pomoćnoj zgradi - garaži, u funkciji osnovne stambene zgrade, sa završenim ravnim neprohodnim krovom, kao i da je stanje pomoćne zgrade izgrađene na terenu u skladu sa stanjem prikazanim na snimku izvedenog stanja oznake TD 138/13 iz veljače 2013. izrađenom u I. d.o.o. od ovlaštene arhitektice M. L., dipl. ing. arh. (1912) iz M. Također, iz podataka proizlazi da je uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Makarske („Službeni glasnik Grada Makarske“, broj: 08/06., 16/07., 17/08. i 19/09.) te očevidom održanim 17. rujna 2013., utvrđeno kako se predmetna zgrada nalazi unutar obuhvata navedenog Plana, i to unutar građevinskog područja naselja, da ista ima jednu etažu (prizemlje) i da joj tlocrtna površina nije veća od 50 m2, da se ista ne nalazi u području i površinama iz članka 6. stavka 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13. – dalje: ZoPNIZ) na kojima se ne mogu ozakoniti nezakonito izgrađene zgrade, da predmetna zgrada nije izgrađena na međi i da nema istak koji prelazi na drugu česticu, da ista nije kamp kućica ili kontejner trajno povezan s tlom, niti baraka ili sličan sklop, da nema bazen, potporni zid ili drugu pomoćnu građevinu koja neposredno služi za njezinu uporabu, te da je za istu plaćena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade.
Međutim, ovako utvrđeno činjenično stanje nije prihvatio prvostupanjski sud, koji je, nakon uvida u predmetnu presliku DOF5/2011, na kojoj su nacrtane strelice koje upućuju na rimske brojeve I i II, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3461/2, utvrdio kako nema vidljivog pomoćnog objekta – garaže koja je predmet ozakonjenja, već da je na istoj vidljiv samo makadamski put.
Analizirajući sadržaj prvostupanjske presude i rješenja upravnih tijela, imajući pri tome u vidu prigovore zainteresirane osobe, ovaj Sud nalazi da su sve odlučne činjenice u ovoj stvari potpuno i pravilno utvrđeno, a što ima za posljedicu da se osporena presuda ne može ocijeniti zakonitom.
Naime, odredbom članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. – dalje: ZUP) propisano je da se pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku te da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.
Podaci spisa predmeta osnov su za zaključak da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi propisani uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade prema odredbama ZoPNIZ-a. Okolnost da prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je predmetna pomoćna građevina vidljiva na preslici DOF5/2011 ne utječe na zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2018. Naime, spisu prileži uvjerenje nadležnog javnopravnog tijela od 9. svibnja 2017., koje je, sukladno članku 60. stavku 2. ZUP-a, javna isprava izdana upravo u svrhu dokazivanja da je sporna pomoćna zgrada –garaža vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. - DOF5/2011.
Stoga iz navedenog razloga nije bilo zakonske osnove ocijeniti nezakonitim rješenje o izvedenom stanju za predmetni objekt.
Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud je žalbu zainteresirane osobe usvojio, poništio osporenu presudu i odbio tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja javnopravnih tijela te je, temeljem odredbe članka 79. stavka 1., stavka 2. i stavka 4. ZUS-a, u vezi Tbr. 23. točke 1. i točke 3. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), ocijenio da zainteresirana osoba ima pravo na naknadu zatraženih troškova nastalih tijekom spora koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, što ukupno iznosi 5.625,00 kn.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.