Poslovni broj: UsI-1475/19-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Radmili Bolanča Vuković, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja S. R. iz BiH, B. L., zastupanog po opunomoćenici A. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, nakon održane javne i usmene rasprave, dana 29. siječnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.                      Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/18-03/03043649958, URBROJ: 341-99-06/2-18-9360, broj spisa: 126330 od 22. ožujka 2019. godine.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj: 896174 od 15. listopada 2018. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

2.              Tužitelj u tužbi pobija zakonitost upravnih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pri donošenju prvostupanjske upravne odluke nisu se poštivale upute dane u ovosudskoj presudi, poslovni broj: UsI-322/15-11 od 28. ožujka 2017., kojom su poništena upravna rješenja tuženika, KLASA: 141-02/14-03/03043649958, URBROJ: 341-99-06/2-14-1970, broj spisa: 126330, od 24. studenoga 2014. godine, i prvostupanjskog upravnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/13-03/OB:03043649958, URBROJ: 341-25-06/2-13-87419, broj spisa: 896174 od 7. siječnja 2014. godine, te predmet bio vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovno rješavanje. Osporava valjanost nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima se temelje upravna rješenja jer smatra da su ista donesena temeljem nepotpune dokumentacije i bez pregleda tužitelja, suprotno

 

 

2

 

uputi iz naprijed navedene presude u izvršenju koje su upravna rješenja donesena. Nespornim smatra da se kod tužitelja postojanje invalidnosti treba utvrditi sukladno kriterijima koji vrijede u Republici Hrvatskoj. U presudi je navedeno da je od tužitelja vještak trebao zatražiti dopunu medicinske dokumentacije budući su postojale naznake da tužitelj boluje i od drugih bolesti osim onih koje su navedene u nalazu i mišljenju kao glavne bolesti. Istaknuto je da prvostupanjsko rješenje nema obrazloženja zašto kod tužitelja invalidnost ne postoji i zašto se smatra i dalje radno sposobnim i za koje poslove. Prvostupanjsko tijelo je dopisom od 9. veljače 2018. putem punomoćnice pozvalo tužitelja na „nadopunu medicinske dokumentacije prema presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-322/15-11 od 28. ožujka 2017.“ Općenito pozivanje tužitelja na nadopunu medicinske dokumentacije, a bez preciznog navođenja vještaka koju konkretnu dokumentaciju tužitelj treba pribaviti i/ili dostaviti, nije prihvatljivo. Uzimajući u obzir općenito pozivanje na „nadopunu medicinske dokumentacije prema presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-322/15-11 od 28. ožujka 2017. nije mu preostalo drugo nego li pretpostaviti što bi eventualno još od medicinske dokumentacije koju posjeduje mogao dostaviti za potrebe vještačenja, pa je tako podneskom od 23. ožujka 2018. prvostupanjskom upravnom tijelu dostavio nalaze od 10. veljače 1998., 14. prosinca 2016. i 26. siječnja 2018. godine. Smatra da ga je vještak trebao pozvati na dopunu dokumentacije, a ne prvostupanjsko tijelo. Predlaže sudu poništiti upravne odluke oba stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu pobija osnovanost iste ističući da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi tužbe nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni zbog razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vještaci oba stupanja suglasni su u ocjeni da kod tužitelja nije nastupila invalidnost prema članku 34. Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Sud je održao javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje ZUS). Tužitelj je ostao kod ranije iznesenih zahtjeva i navoda. 

6.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika koji je priložen uz odgovor na tužbu, te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07., 35/08., 40/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10., 130/10. – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12.), dok se u postupku rješavanja o zahtjevu osiguranika pridržavao odredbi Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 73/09.).

7.              Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od

 

3

 

polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. navedenog članka Zakona, propisano je da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).

8.              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je da je postupak za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine iz hrvatskog mirovinskog osiguranja pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 9. listopada 2012. putem nositelja mirovinskog osiguranja iz Bosne i Hercegovine. U postupku po navedenom zahtjevu doneseno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. siječnja 2014. kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, a koje je rješenje potvrđeno odlukom tuženika od 24. studenoga 2014. godine. U postupku po tužbi protiv rješenja tuženika od 24. studenoga 2014. godine donesena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI-322/15 od 28. ožujka 2017. u izvršenju koje su donesene upravne odluke o čijoj se zakonitosti odlučuje u ovom sporu. Navedenom je presudom određeno da će u postupku njenog izvršenja prvostupanjsko tijelo zatražiti novi nalaz i mišljenje vještaka, koji će na temelju već priložene medicinske dokumentacije i naknadno pribavljene medicinske obrade za koju ocijeni da ju je tužitelj dužan pribaviti ili nakon neposrednog pregleda tužitelja, ocijeniti postoji li kod tužitelja invalidnost, uzevši u obzir sadržaj odredbe članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju.

9.              Prvostupanjsko rješenje javnopravnog tijela temelji se na nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., evidencijski broj vještačenja 89349 od 17. travnja 2018., donesenim na temelju priložene medicinske dokumentacije, a kojim je utvrđeno je da kod tužitelja ne postoji invalidnost. U povodu žalbe tužitelja protiv navedenog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., evidencijski broj vještačenja 207894 od 15. veljače 2019. u obrazloženju kojeg je navedeno da se mišljenje donosi temeljem dostupne medicinske dokumentacije, da je tužitelj rođen 3. rujna 1952., u Hrvatskoj je ostvario 21 godinu i 2 mjeseca radnog staža na poslovima prodavača, a 1992. povrijeđen je bio prilikom eksplozije granate. Zadobio je ozljede glave, koja je odmah operativno zbrinuta, te lijeve strane tijela. Radi kominutivne ozljede lijeve klavikule došlo je do pareze brahijalnog živca. Dalje se navodi da je nakon operativnog odstranjenja smrskane klavikule uklonjena kompresija na živac, došlo je do oporavka u većoj mjeri. Nakon rehabilitacije 1995. navodi se da je pokretljivost u lijevom ramenu, laktu i lijevom ručnom zglobu terminalno reducirana. Zaostala je posttraumatska epilepsija, lokaliziranog tipa-Jackson. Provodi povremene kontrole kod spec neuropsihijatra, koji je na posljednjem pregledu, 26. siječnja 2018., antiepileptičku terapiju sveo na minimalnu večernju dozu, Phenobarbiton 100, iz čega se zaključuje da su napadaji pod dobrom kontrolom. Navodi se promijenjenost po psihoorganskom tipu, ne prilaže se nalaz od psihološkog testiranja, samo konstatacija dodatne redukcije intelektualne efikasnosti, 25. siječnja 2017. godine, dok psihijatrijska terapija nije preporučena. Vijeće vještaka je mišljenja da kod

 

4

 

osiguranika invalidnost ne postoji. Vijeće viših vještaka je nakon razmatranja priloženu medicinske dokumentacije mišljenja da su nalaz i mišljenje Vijeća vještaka pravilni.

10.              Imajući u vidu činjenicu da je postupak proveden sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, te da su vještaci oba stupnja suglasna u ocijeni da kod tužitelja ne postoji invalidnost prema citiranoj odredbi članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji nalazi i mišljenja su, po ocijeni ovog Suda, mogli biti valjana podloga za donošenje pobijanog rješenja, to Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim. Neosnovani su prigovori koje tužitelj ističe u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

11.              Neosnovani su navodi tužbe da upravna tijela nisu postupila po uputi presude Upravnog suda u Zagrebu. Tužitelj ne spori da je dopisom od 9. veljače 2018. putem svoje opunomoćenice bio pozvan na nadopunu medicinske dokumentacije sukladno presudi u izvršenju koji se upravni postupak vodio. Tužitelj je time došao u priliku dopuniti svoju medicinsku dokumentaciju pri čemu je njemu samom u interesu, u cilju pozitivnog rješavanja njegovog zahtjeva dostaviti svu raspoloživu dokumentaciju jer bez sumnje je da on sam jedini zna o čemu se tu radi odnosno od kojih se bolesti liječi. Nevažnim sud smatra navod tužbe da ga na dopunu dokumentacije nije zvao vještak već prvostupanjsko javnopravno tijelo. Sud je iznio u presudi stav da je vještak imao osnove neposredno pregledati tužitelja, međutim, uputa prvostupanjskog javnopravnog tijela išla je u smjeru tražiti dopunu ili osobni pregled, tako da javnopravna tijela u upravnom postupku nisu postupila pogrešno.

12.              Citiranu argumentaciju vještaka ovaj sud prihvaća kao jasnu i uvjerljivu. Prema odredbi čl. 113. Zakona o mirovinskom osiguranju eventualna invalidnost utvrđuje se putem ovlaštenih vještaka tuženika. Iz toga proizlazi da je u konkretnom slučaju upravni postupak zakonito proveden, te da je na zakonom propisani način utvrđeno da kod tužitelja nema invalidnosti, dok tužitelj nije pokušavao dokazivati suprotno.  

13.              Hrvatski nositelj mirovinskog osiguranja na temelju medicinske dokumentacije donosi ocjenu o invalidnosti, na način da inozemni nalaz i mišljenje o invalidnosti (BiH/HR 207) „prevodi“ u nalaz i mišljenje o invalidnosti prema propisima i kriterijima koji se primjenjuju u hrvatskom mirovinskom osiguranju. Nalaz i mišljenje iz inozemstva ne obvezuje u kvalifikaciji zdravstvenog stanja domaćeg ovlaštenog vještaka mirovinskog osiguranja u pogledu utvrđivanja invalidnosti. Svaka država primjenjuje vlastiti sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti, tako i vlastitu definiciju invalidnosti, koja sadrži zakonske i medicinske kriterije koji su svojstveni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim  elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir. Radi toga u članku 22. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine propisano je da će se pravo u drugoj državi ugovornici ostvariti kada za to budu ispunjeni uvjeti prema njezinom zakonodavstvu.

14.              Budući tužitelj razlozima navedenima u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijano je rješenje zakonito, tužbeni zahtjev neosnovan, te je prijemnom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a određeno kao u izreci ove presude.

 

 

 

5

 

15.              U točki II. izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan zbog toga jer je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Navedena odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Zagrebu, 29. siječnja 2021.

                                                                                    Sutkinja

Radmila Bolanča Vuković, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke.