Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: UsI-1465/18-29
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Marije Horvat, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. K. iz K. n. S., kojega zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojega zastupa opunomoćenik J. S. Ž., službena osoba, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, 29. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03329384484, URBROJ: 341-99-05/3-18-1903, broj spisa: 718517 od 29. ožujka 2018.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/17-01, URBROJ: 341-25-05/3-17-144684, broj: 1028843 od 9. veljače 2018.
III. Tužitelju se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog bolešću, počevši od 24. siječnja 2018.
IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.
V. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., OIB:… da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 14.500,00 kuna (slovima: četrnaesttisućapetstotinakuna).
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03329384484, URBROJ: 341-99-05/3-18-1903, broj spisa: 718517 od 29. ožujka 2018., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/17-01, URBROJ: 341-25-05/3-17-144684, broj: 1028843 od 9. veljače 2018., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
Tužitelj u tužbi ističe da se iz rješenja ne može razabrati zbog čega prvostupanjsko tijelo smatra da ne postoji trajni gubitak sposobnosti za rad, jer isto ne sadrži relevantne činjenice, na temelju čega su vještaci dali takvo mišljenje, da li je cijenjena medicinska dokumentaciju pri donošenju odluke, koliko mu je radna sposobnost trajno smanjena, koje to poslove može obavljati s takvim teškim fizičkim posljedicama dijagnosticiranih bolesti i zdravstvenog stanja te kakav je opis poslova koje obavlja. Naime, iz medicinske dokumentacije proizlazi da se liječi zbog višegodišnjih tegoba u području lumbalne kralježnice, koje su progredirale u srpnju 2014., kada je dijagnosticirana ekstruzija diskusa L4-L5 i teško neuralno oštećenje L5-L6 korijena desno te SI obostrano, kao i pareza oba n. peroneusa, zbog čega je izvršen operativni zahvat. Unatoč izvršenom operativnom zahvatu u veljači 2015. te provedenim višegodišnjim fizikalnim terapijama, i nadalje su zaostale tegobe u području lumbalne kralježnice u vidu konstantnih bolova, luboišijalgije, ograničene pokretljivosti kralježnice u jakom stupnju te polineuropatije zbog pareze oba n. peroneusa. Navedene činjenice su potvrđene objektivnim dijagnostičkim pretragama MR kralježnice i EMNG te RTG, koje su višekratno učinjene tijekom 2014., 2015., 2016., i 2017. Nadalje navodi da se već 4 godine nalazi na bolovanju zbog nesposobnosti za rad, zbog teških funkcionalnih deficita i tegoba koje trpi. Specijalisti neurokirurzi koji ga liječe nisu propisali ni indicirali novi operativni zahvat, već u svojim nalazima (doc. dr. sc. T. S., spec. neurokirurg u nalazu od 5. lipnja 2017. i dr. sc. M. R. spec. neurokirurg u nalazu od 12. listopada 2017.) jasno utvrđuju da ne postoje indikacije za operativni zahvat. Liječnici koji ga liječe propisuju samo liječenje boli u ambulanti za bol i povremene fizikalne terapije, radi održavanja postojećeg stanja. Dakle, nikakvim daljnjim liječenjem ne može se očekivati poboljšanje zdravstvenog stanja, a liječnici specijalisti propisuju samo liječenje boli, jer su sve terapijske mogućnosti iscrpljene. Pojašnjava da je zaposlen na radnom mjestu izrade i montaže konstrukcija pvc cerada i tendi. Prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja takvi poslovi uključuju označavanje sastavnih dijelova kao pripremu za njihovu obradu, obradu i oblikovanje dijelova konstrukcija u radionicama, postavljanje i montiranje metalnih dijelova, tendi na zgradama i ostalim građevinama, zakivanje sastavnih dijelova ručno, strojno i pneumatskim čekićem. Opisani poslovi zahtijevaju težak fizički napor i naprezanja, rad na visini, rad u pognutom položaju (čučanje, klečanje) prilikom montaže itd. Zaključuje kako nije jasno zbog čega tuženik i prvostupanjsko tijelo smatraju da je radno sposoban, jer takvo što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije i opisa poslova koje obavlja (obrazac 2-IN). Dodaje kako je je u upravnom postupku dostavio Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti sačinjeno u Specijalističkoj ordinaciji medicine rada dr. D. P. od 18. siječnja 2018., koja je utvrdila da nije zdravstveno sposoban za rad na visini, za rad koji iziskuje čučanje, klečanje, statodinamička opterećenja, dizanje i prenošenje teških tereta i dugotrajni nefiziološki položaj. Tužbenim zahtjevom, specificiranim podneskom zaprimljenim 29. listopada 2020., predlaže sudu da poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, prizna mu pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 24. siječnja 2018. te naloži prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dana donošenja prvostupanjske presude utvrdi iznos invalidske mirovine i odredi isplatu, uz naknadu troška.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno temeljem stručnog vještačenja i nalaza i mišljenja prvo ovlaštenog vještaka, a po žalbi i vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 20. ožujka 2017. i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja, kojim je nadalje potvrđena ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja. Tvrdi kako je vijeće viših vještaka donijelo nalaz i mišljenje uzimajući u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju, prema kojoj je ovlašteni vještak utvrdio da kod tužitelja za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, a potrebno je i daljnje liječenje te zdravstveno stanje nije konačno. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. M. Z.
Osporeno rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., KLASA: 141-02/17-01/10113, URBROJ: 425-04-01/6-18-7, evidencijski broj vještačenja 81384 od 26. ožujka 2018., u obrazloženju kojeg je navedeno: „Iz medicinske dokumentacije vidljivo je stanje nakon dekompresijske operacije u smislu mikrodiskektomije L4L5 desno interlaminektomijskim pristupom (op.9.2.2015.). Nastavno se provode rehabilitacijske procedure, a u dva navrata je zbog povremeno izraženijih postlaminektomičnih subjektivnih smetnji učinjena i epiduroliza. Zaostalih funkcionalnih neuroloških i neuromotornih deficita nema kao niti indikacije novog neurokiruškog liječenja. Lokomotorno je kompenziran (SB Krapinske toplice 21.9.2017., neurokirurg 5.4.2017., 12.10.2017.). Uvjerenjem spec. medicine rada od 18.1.2018. sposoban je za poslove tapetara, radnika kod izrade i montaže tendi uz određene kontraindikacije. Vijeće vještaka 24.1.2018. pregledom ne utvrđuje smanjenje radne sposobnosti uz daljnje liječenje po nadležnim specijalistima. Postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, Vijeće viših vještaka kod žalitelja ne nalazi trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Radno je sposoban i prema Uvjerenju nadležnog specijaliste medicine rada od 18.1.2018. Smanjenje radne sposobnosti ne postoji.“
Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku, unatoč protivljenju tuženika, jer smatra da je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost ocjene radne sposobnosti, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Stalni sudski vještak medicine rada prim. dr. sc. M. Z. u nalazu i mišljenju navodi: „Tužitelj B. K., rođen..., po zvanju strojobravar, radio prije dugotrajnog bolovanja na kojem je i sada na poslovima radnika kod izrade i montaže tendi, radio najvećim dijelom ručno, ali i uz strojeve, praktički nije radio u radionici, već na terenu na licu mjesta, gdje su krojili dijelove koje su zatim spajali u konstrukcije i pravili tende, šatore ili plakate za panoe te ih postavljali. Od alata koristi kliješta, čekić, ručnu pilu, brusilicu, bušilicu, radi rijetko na šivaćoj mašini kada treba skrojiti nemetalni dio, diže ručno 50 kg, prenosi ručno 50 kg na 20m, prosječno u smjeni nekoliko puta ovisi o poslu, pri radu hoda po ravnom, kosini, stepenicama, pri radu stoji, sjedi, hoda, najviše čuči i kleči, radi u prignutom i sagnutom položaju kada rade konstrukciju i često se sagiba. Tužitelj dugo godina ima dokazanu dorzolateralnu desnostranu ekstruziju i. v. diska L4-L5, a EMNG iz 2014. pokazivao je kronične lezije težeg stupnja LS desno, umjerenog do težeg stupnja lijevo i teže aksonalne lezije oba n. peroneusa, izraženije desno, zbog čega je u veljači 2015. učinjena interlaminektomija L4-L5 desno. Provođena je kontinuirana ambulantna i stacionarna fizikalna terapija. Unatoč tome bolovi u LS segmentu ne prestaju, kontrolni MR LS kralježnice u lipnju 2015. godine pokazuje stanje po interlaminektomiji L4-L5 sa fibroznim promjenama koje obliteriraju desni lateralni recesus, uz kompromitaciju LS korijena desno i širokobaznu protruziju i.v. diska L3L4 uz kompromitaciju L4 korijena obostrano. Fizijatar u ožujku 2017. navodi da dalje nisu indicirane fiz.th. s obzirom da nema poboljšanja, a EMNG nogu u travnju 2017. govori o difuznoj kroničnoj neurogenoj leziji koja je teškog stupnja uz uznapredovalu polineuropatiju aksonalnog tipa. U razdoblju od 2015. do 2017. bilježi se progresija neurogenog oštećenja, što potvrđuje i klinički nalaz fizijatra od 12.04.2017. Tada je utvrđeno da je pokretan samostalno, da se odiže na prste, dok hod po petama lijevo ne izvodi, a desno izvodi samo djelomično. Uz to obostrano u kukovima ima ograničene rotacije, uz klinički utvrđenu atrofiju malog mišića ispružača stopala lijevo i hipotrofiju istog mišića desno. U travnju 2017. neurokirurg utvrđuje reducirane kretnje LS segmenta kralježnice uz popratnu napetu i bolnu PVM navodeći da je do tada u dva navrata učinjena epiduroliza, ali bez većeg učinka. Neurokirurg jasno navodi da daljnje neurokirurško liječenje nije indicirano, već preporuča i dalje fizikalnu terapiju, koja je prema nalazima održavajućeg karaktera, a ne u svrhu eventualnog poboljšanja funkcije. Dana 19.07.2017. učinjena je i FVK vratne kralježnice i utvrđeno je teško oštećenje funkcije VDS C4-C5 uz potpuni gubitak funkcije VDS C5-C6 i C6-C7 s prisutnim deg. promjenama. Nastavlja održavajuću rehabilitaciju zbog tegoba duž kralježnice u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice u rujnu 2017., a u statusu je navedeno da je pokretan uz reducirane i bolne kretnje u vratnom i slabinskom djelu te u kukovima, a neurokirurg i dalje krajem 2017. navodi da nema indikacije za operacijskim NRK liječenjem. Ortoped u siječnju 2018. navodi kontrakture kukova i koljena, lumbalnu ekstenzionu kontrakturu te da nema neposredne indikacije za operacijskim liječenjem, što je potvrđeno i nalazima nakon 2018. te više ne ide na preglede ortopedu zbog koljena i kukova. Nakon vještačenja radne sposobnosti pojačali su se bolovi u desnom ramenu, a terapija zbog slabosti stopala i bolova u kralježnici je kako su naveli i fizijatar i u ambulanti za bol samo terapija održavanja i sprječavanja progresije tegoba, dok do poboljšanja u mjeri da može obavljati dosadašnje poslove po specijalistima ne može doći. U isto vrijeme specijalist medicine rada navodi da je tužitelj zdravstveno sposoban, ali da ne smije raditi na visini, da ne smije raditi poslove na kojima čuči i kleči, na kojima ima statodinamička opterećenja, na kojima diže i prenosi teške terete te da nije za poslove sa dugotrajnim nefiziološkim položajem tijela. Poznavajući poslove koje je tužitelj radio prije bolovanja upravo su poslovi za koje specijalist medicine rada navodi da ih tužitelj ne može raditi, poslovi koje praktički radi tijekom cijelog radnog vremena. Na temelju analize cjelokupne medicinske dokumentacije i razgovora sa tužiteljem, mišljenja sam da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju kod tužitelja postoji od 24.01.2018. kada je provedeno prvostupanjsko vještačenje radne sposobnosti, a uzrok je bolest. Kontrolni pregled nije potrebno provoditi.“
Tuženik je dostavio očitovanje višeg vještaka specijalista od 21. listopada 2020. na citirani nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u kojem je navedeno: „Ponovnim uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju vidljivo je slijedeće. Tužitelju je zbog križobolja uzrokovanih hernijacijom degenerativno promijenjenog i.v. diska L4/L5, učinjena u veljači 2015. dekompresija spinalnog kanala visine L4/L5 mikrokirurškom tehnikom uz interlaminektomijski pristup. Kirurško liječenje proteklo je bez komplikacija i otpušten je poboljšan. Prema zadnjem nalazu neurokirurga (X/2017.) uz kontrolni nalaz MR kralježnice nije nađena indikacija reoperacije kralježnice i preporučen je konzervativni tretman subjektivnih smetnji. Postoperativno je u dva navrata zbog izraženijeg postlaminektomičnog sindroma provedena lokalna analgezija u području operiranog diska (epiduroliza), a inače se uz rehabilitacijsko i simptomatsko lječenje vertebralni funkcionalni status održava u kompenziranom stanju uz redukciju subjektivnih smetnji. Neurološkog funkcionalnog deficita nema i hoda samostalno (fizijatar XII/2017.). Budući tužitelj radi na poslovima s posebnim uvjetima rada izdano je i Uvjerenje nadležnog spec. medicine rada od 18.1.2018. koji je donio ocjenu radne sposobnosti koja proturječi sama sebi. Ocjenjen je radno sposobnim, a istovremeno je zabranjen rad na visini, ne čučanje i klečanje, ne statodinamička opterećenja, ne podizanje i prenošenje teških tereta, ne dugotrajni nefiziološki položaj. S obzirom na takvu ocjenu nadležnog spec. medicine rada Vijeće viših vještaka se priklonilo ocjeni iz Uvjerenja da je radno sposoban, rukovodeći se pri tome medicinskom dokumentacijom iz koje nije vidljiv značajniji trajni funkcionalni deficit sa strane kralježnice niti lokomotornog aparata u cjelini, a prisutne subjektivne smetnje su u pravilu dostupne liječenju i nisu od primarnog značaja prilikom ocjene radne sposobnosti. Slijedom navedenog, viši vještak nije suglasan s ocjenom stalne sudske vještakinje, te ostajem kod ocjene radne sposobnosti Vijeća viših vještaka od 29.3.2018.“
Tužitelj u podnesku zaprimljenom 7. prosinca 2020. navodi da je očitovanje višeg vještaka specijalista dr. med. G. M. manjkavo, nedostatno, proturječno samo sebi te protivno činjenicama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, objektivnih dijagnostički pretraga te nalaza kliničkog pregleda. Ističe kako je dr. med. G. M. specijalist otorinolaringolog, koji je bio zaposlen u privatnoj Poliklinici za internu medicinu i otorinolaringologiju M., pa nema znanja specijaliste medicine rada, a niti znanja specijalista neurokirurške, neurološke i fizijatrijske struke, koji su liječili tužitelja. Budući da tužitelj nema bolesti uha, ni grla, a niti nosa, očitovanje dr. med. G. M. spec. otorinolaringologa smatra paušalnim i neutemeljenim.
Sudski vještak prim. dr. sc. M. Z. se očitovala na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje navodeći: „Nakon izrade pismenog nalaza i mišljenja od dana 07.09.2020. mi je dana 08.12.2020. dostavljen podnesak tužitelja i tužene te prilozi tužitelja uz podnesak.
Iz podneska tužene: Očitovanje višeg vještaka od 21. 10. 2020.:
ad 1) Tužena opisuje ukratko tijek liječenja tužitelja te kao bitan prigovor navodi cit: „Neurološkog funkcionalnog deficita nema i hoda samostalno (fizijatar 12/2017).”
Odgovor ad 1) Navodim nalaz fizijatra iz 12 mjeseca 2017., ali i ostale nalaze koji dokazuju da je kod tužitelja i na fizijatrijskom pregledu 08.12.2017. i na drugim pregledima utvrđen funkcionalni deficit uz izražene bolove:
1. iz nalaza fizijatra na koji se referira viši vještak (fizijatar 12/2017): Sada VAS boli 7-8. Status: Hod uz antalgiji (hoda samostalno uz položaj tijela koji mu omogućuje smanjenje bolova), lumbalna hipolodroza, kretnje reducirane uz bolnost. Lassegue poz. kod oko 60 st desno, javlja promijenjen osjet dodira desne noge, RPT ne izazivam, GMS stopala slabija, otežan hod po petama, lakše po prstima.”
Ako antalgičan hod, reducirane kretnje, znaci radikulopatije izraženi (Lasegue), promijenjen osjet dodira, odsustvo refleksa, slabija gruba motorna snaga stopala, otežan hod na prstima i petama nisu funkcionalni deficiti, onda ne znam što jesu funkcionalni deficiti.
2. Uz navedene funkcionalne deficite koje viši vještak smatra da ih nema, iako ih je fizijatar naveo, ističem i druge nalaze kojima su potvrđeni funkcionalni deficiti: u 12/2014 EMNG - kronične lezije težeg stupnja LS desno, umjerenog do težeg stupnja lijevo, teže aksonalne lezije oba n. peroneusa - prateći kasniju dokumentaciju vidljivo je da nije došlo do oporavka ni jednog peroneusa; EMNG 12.04.2017. nalaz nogu - difuzna kronična neurogena lezija izraženije distalno i vrlo su teškog stupnja. Uznapredovala pofineuropatija aksonalnog tipa i kronična radikulopatija L4- L5 desno i L5-S1 lijevo. U komparaciji s prethodnim nalazom iz 2015. god. bilježi se progresija neurogenog oštećenja. Napominjem da je ovaj nalaz sukladan utvrđenom kliničkom statusu tada; Pregled fizijatra 12.04.2017. koji je sukladan nalazima sa kontrola-Klinički: Pokretan, odiže se na prste, po petama hod lijevo ne izvodi, desno djelomično, Lasgue neg. RPT sniženi, RAT ugašeni, osjet vibracija na stopalima je ugašen, osjet hladnoće održan. U kukovima, više lijevo ograničene rotacije, atrofija MEDB (mali mišić ispružač stopala) na lijevom stopalu, desni hipotrofičan.; Nalaz FVK C kralježnice 19.07.2017. Teško oštećenje funkcije VDS C4-C5 uz potpuni gubitak funkcije VDS C5-C6 i C6-C7 s prisutnim deg. promjenama. RTG LS kralježnice sužen i.v. L4-L5, degenerativne promjene, limitirana inklinacija uz onemogućenu reklinaciju.; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice liječenje od 31.08.2017. do 21.09.2017. Iz statusa: LM status: Pokretan. Hod po prstima i petama izvodi otežano. Fiziološke krivine kralježnice reducirane. Kretnje u vratnom i slabinskom djelu reducirane i bolne. PVM im. trapeziusi napeti i bolni. Spinozni nastavci bolni na palpaciju. Lasegue negativan obostrano. Kretnje u kukovima reducirane i bolne. Kretnje koljenima uredne i bezbolne. GMS oba stopala 3/5. Hipoestezija desnog stopala. EPIKRIZA: … Nakon terapija intenzitet bola ostao je isti, nema promjene u statusu lokomotomog sustava.; Ortopedski pregled 02.01.2018: Klinički: adipozitet, kontrakture kukova i koljena. Lumbalna ekstenziona kontraktura. Laseque lijevo pozitivan.
3. Navodim i izvadak iz Izvješća s nalazom i mišljenjem liječnika 01.08.2017. Iz statusa: lokomotomi aparat ... kralježnica ograničena pokretljivost, napeta PVM. Bolnost na palpaciju LS kralježnice. Vidljiv operativni rez na koži, uredan. Lassegue pozitivan desno na 60 st. Ekstremiteti: promijenjena senzacija na dodir desne potkoljenice i stopala.
4. Iz Nalaza i mišljenja vještaka i viših vještaka ZOSI od 24.01.2018. U području lumbalne kralježnice uredan postoperativni ožiljak, kretnje bolne i blaže reducirane uz L inklinaciju do donje 1/3 potkoljenica. Kretnje u kukovima i koljenima slobodne - bitno je naglasiti da je specijalist ortoped dana 02.01.2018. dakle 20 dana prije višeg vještaka utvrdio kontrakture kukova i koljena koje su na pregledu višeg vještaka netragom nestale!!??
5. U Nalazu i mišljenju viših vještaka ZOSI od 29.03.2018. godine navodi se da je lokomotorno kompenziran i citiraju se nalazi SB Krapinske toplice od 21.9.2017., neurokirurga od 1.4.2017., 12.10.2017. Kada se prouče ti nalazi jasno je da tužitelj ima funkcionalna trajna oštećenja koja su u koliziji sa obavljanjem bilo kakvih fizičkih poslova opisanih u prethodno danom pismenom nalazu i mišljenju.
5. Prilažem opis poslova od 28.07.2017. iz kojeg je vidljivo koje poslove tužitelj obavlja: radi ručno, uz strojeve, izrada tendi, dostava bala sa skladišta u proizvodnju pomoću viličara, alat kliješta, čekić, ručna pila, brusilica, radi na šivaćoj mašini, diže ručno 50 kg, prenosi ručno 50 kg na 20 m, prosječno u smjeni 10 do 50 kg, hod po ravnom, kosini, stepenicama, stoji, sjedi, hoda, čuči, kleči, prignut i sagnut položaj, često sagibanje.
Ad 2) Tužena navodi da je 18.01.2018. nadležni specijalist medicine rada izdao Uvjerenje da je tužitelj sposoban uz zabranu rada na visini, zabranu poslova pri kojima čuči i kleči, ima statodinamička opterećenja, da ne smije tužitelj dizati i prenositi teške terete, ne raditi u dugotrajnom nefiziološkom položaju. Tužena navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nema značajniji funkcionalni deficit sustava za kretanje, ni kralježnice, ni lokomotomog sustava u cjelini pa može raditi poslove iz opisa poslova!!??.
Odgovor ad 2). Tužena navodi da je tužitelj radio na poslovima s posebnim uvjetima rada - pa citiram Pravilnik koji to definira: Poslovi koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje (poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 25 kg za muškarce; poslovi koji se obavljaju pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela; rad na visini, i dr. Zapreke za ove poslove su bolesti lokomotomog sustava sa smanjenom funkcijom kralježnice i bolesti zdjelice i ekstremiteta uz smanjenu funkciju - pogledajte još jednom nalaze FSCK i FVLK; pogledajte ima li tužitelj parezu peroneusa, gubitak osjeta, kontrakturu kukova i koljena opisanu po nadležnim specijalistima. Skrećem pozornost na zadnji stavak u članku 3. navedenog Pravilnika cit: „Radnik koji obavlja više poslova iz stava 1. ovoga člana mora ispunjavati posebne uvjete propisane za svaki posao”. Ako uvjete ne ispunjava, prema Pravilniku je za poslove koje obavlja nesposoban. Iz Uvjerenja Ordinacije medicine rada od 18.01.2018. K. B., rođ..., strojobravar, radi poslove tapetar, radnik kod izrade i montaže tendi (Napomena vještaka: nije navedeno da radi na poslovima s posebnim uvjetima rada), zdravstveno je sposoban, ne rad na visini, ne čučanje i klečanje, statodinamička opterećenja, ne dizanje i prenošenje teških tereta, ne dugotrajni nefiziološki položaj. Iz svega navedenog vidljivo je da je zdravstveno stanje tužitelja - trajne promjene u suprotnosti sa mogućnošću obavljanja navedenih poslova iz Opisa poslova, a da ne govorimo da radnik mora poslove obavljati na siguran način. Za potvrdu da su tvrdnje tužene da tužitelj nema značajniji funkcionalni deficit sustava za kretanje, ni kralježnice, ni lokomotornog sustava u cjelini, a kako su utvrdili viši vještaci, netočne, navodim izvatke i iz nalaza s ortopedskih pregleda koji je učinjeni nakon drugostupanjskog vještačenja, ali potvrđuju kontinuitet ranije utvrđenih trajnih funkcionalnih oštećenja: nalaz od 20.9.2018. ograničenje abdukcije i UR oba zgloba kuka; nalaz ortopeda od 07.12.2018.-ograničene kretnje oba kuka, jače lijevo, Lasegue lijevo.
Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
Sijedom navedenog, u potpunosti ostajem kod nalaza i mišljenja od 07.09.2020.“
Sukladno članku 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.
Uspoređujući citirane nalaze i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje i sudskog vještaka, sud ocjenjuje da je nalaz sudskog vještaka jasan, potpun, argumentiran, utemeljen na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i logičan, dok je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda nepotpun, protivan medicinskoj dokumentaciji i proturječan sam sebi, imajući u vidu da viši vještak specijalist u očitovanju od 21. listopada 2020. navodi da je nadležni spec. medicine rada u uvjerenju od 18. siječnja 2018. donio ocjenu radne sposobnosti koja proturječi sama sebi, ali se unatoč tome vijeće viših vještaka priklonilo ocjeni iz tog uvjerenja da je radno sposoban, rukovodeći se pri tome medicinskom dokumentacijom iz koje nije vidljiv značajniji trajni funkcionalni deficit sa strane kralježnice niti lokomotornog aparata u cjelini, dok sudski vještak decidirano nabraja utvrđene funkcionalne deficite i nalaze specijalista koji su deficite utvrdili. Sudski vještak, uzimajući u obzir poslove prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost i utvrđene funkcionalne deficite te konstatacije specijalista da daljnje kirurško liječenje nije indicirano, dok je fizikalna terapija i terapija za bol održavajućeg karaktera, a ne u svrhu eventualnog poboljšanja funkcije, dolazi do logičnog zaključka da je kod tužitelja nastupio gubitak radne sposobnosti. S druge strane, vijeće viših vještaka Zavoda svoj zaključak da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti temelji na uvjerenju specijaliste medicine rada od 18. siječnja 2018., za koje uvjerenje i sam viši vještak specijalist u očitovanju od 21. listopada 2020. navodi da sadrži ocjenu radne sposobnosti koja proturječi sama sebi, a slijedom čega ne može biti valjani temelj za donošenje ocjene o radnoj sposobnosti u predmetnoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenoga, sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti, koji je za svoje mišljenje dao detaljno obrazloženje potkrijepljeno medicinskim argumentima i otklonio sve prigovore tuženika, utvrdio da je kod tužitelja 24. siječnja 2018. nastao potpuni gubitak rane sposobnosti, uzrokovan bolešću, u smislu članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje ZOMO).
Nadalje, s obzirom da je tužitelj rođen 2. siječnja 1965., potpuni gubitak radne sposobnosti nastao je prije navršenih 65 godina života. Iz podataka koje je tuženik dostavio (list 23-24 spisa) proizlazi da je tužitelj do dana nastanka invalidnosti ostvario 32 godine radnog staža, a radni vijek mu iznosi 33 godine, slijedom čega mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Stoga tužitelj ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 1. ZOMO.
Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, sukladno članku 56. stavku 1. ZOMO, počevši od 24. siječnja 2018., sukladno članku 59. stavku 1. ZOMO, a prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.
Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, sukladno članku 79. ZUS-a i tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 1. rujna 2019., 16. srpnja 2020., 29. listopada 2020., 7. prosinca 2020. i 17. prosinca 2020. te zastupanje na ročištima 16. siječnja 2020. i 26. siječnja 2021., uvećano za PDV te trošak sudskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.
Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe i podneska od 1. prosinca 2020. te zastupanja na ročištima 16. siječnja 2020. i 26. siječnja 2021., po 2.500,00 kn, dakle 10.000,00 kn, uvećano za PDV od 2.500,00 kn te trošak sudskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, ukupno 14.500,00 kn, koji trošak je prema ocjeni suda bio opravdan i potreban za vođenje spora.
Sud nije ocijenio opravdanim trošak za sastav ostalih podnesaka, jer se ne radi o podnescima koji sadrže činjenična i pravna razlaganja potrebna za vođenje spora.
Stoga je na temelju članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a odlučeno kao u točkama V. i VI. izreke.
U Zagrebu 29. siječnja 2021.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.