Pristupanje sadržaju
Broj: Gž-1965/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SUVLASNIKA STAMBENE ZGRADE U Z., i to: prvotužiteljice K. F., drugotužitelja G. d.o.o., trećetužiteljice Ž.-M. M.1, četvrtotužitelja E. M. K., petotužitelja M.1, šestotužitelja S., sedmotužitelja P. B., osmotužitelja D. B., devetotužitelja Ž. Č., desetotužiteljice S. Č., jedanaestotužitelja T. d.o.o., dvanaestotužitelja M.2, trinaestotužiteljice M. S., četrnaestotužitelja B. M., petnaestotužiteljice B. Z., šestnaestotužitelja B. P., sedamnaestotužiteljice B. K., osamnaestotužitelja B. I.1, devetnaestotužitelja C. bar V., dvadesetotužiteljice Č. M.1, dvadesetprvotužiteljice Č. B., dvadesetdrugotužiteljice G. K., dvadesettrećetužitelja Č. I., dvadesetčetvrtotužitelja G., dvadesetpetotužitelja K. I., dvadesetšestotužiteljice K. V., dvadesetsedmotužitelja K. N., dvadesetosmotužitelja M. J., dvadesetdevetotužiteljice M. V., tridesetotužitelja Č. M.2, tridesetprvotužitelja M. F., tridesetdrugotužitelja M. H. E…, tridesettrećetužitelja M. A., tridesečetvrtotužiteljice M. M., tridesetpetotužitelja N. R., tridesetšestotužitelja O. Ž., tridesetsedmotužitelja P. N., tridesetosmotužiteljice P. D., tridesetdevetotužitelja R. N.1, četrdesetotužiteljice R. G., četrdesetprvotužitelja R. S.1, četrdesetdrugotužiteljice S. R., četrdesettrećetužitelja Š. G., četrdesetčetvrtotužiteljice T. L., četrdesetpetotužitelja U ... d.o.o., četrdesetšestotužitelja U. H., četrdesetsedmotužiteljice U. D., četrdesetosmotužitelja U. T., četrdesetdevetotužiteljice V. G. E., pedesetotužiteljice V. M.1, pedesetprvotužiteljice V. M. J., pedesetdrugotužitelja V. I., pedesettrećetužitelja D. D., pedesetčetvrtotužitelja M. B., pedesetšestotužiteljice G. V.1, pedesetsedmotužiteljice K. K. F., pedesetosmotužitelja R. S.2, pedesetdevetotužitelja R. N.2, šezdesetotužiteljice S. M., šezdesetprvotužiteljice P. I., šezdesetdrugotužitelja G. H., šezdesettrećetužitelja Č. D., šezdesetčetvrtotužitelja L. M., šezdesetpetotužiteljice V. M.2, šezdesetšestotužiteljice G. V.2, šezdesetsedmotužiteljice Ž.-M. M.2, šezdesetosmotužiteljice B. I.2, šezdesetdevetotužiteljice Č. S., sedamdesetotužiteljice V. M. J., sedamdesetprvotužitelja B. I.3, sedamdesetdrugotužiteljice B. J. i sedamdesetrećetužitelja Č. A., zastupanih po upravitelju R …d.o.o. Z., OIB: …, a upravitelj po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda G. P. D. i Z. Š. iz Z., protiv tuženice M. B.-B.1 iz Z.., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B.-B.2, odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Povrv-2402/13-14 od 28. travnja 2015.g., dana 20. rujna 2016.g.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženice, te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Povrv-2402/13-14 od 28. travnja 2015.g. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Pobijanom presudom pod toč. I. izreke u cijelosti je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. broj Ovrv-244/13 od 8. ožujka 2013.g. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 1.412,79 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. ožujka 2013.g. do isplate. Toč. II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.818,75 kn.
Navedenu presudu, pravovremeno podnijetom žalbom, pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže ovome sudu da ukine presudu, odnosno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima.
Na žalbu tuženice tužitelji su podnijeli odgovor.
Žalba tuženice je osnovana.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve, troškova električne energije za zajedničke prostorije i čišćenja, koju potražuju od tuženice kao suvlasnice stambene zgrade u Z., za period od siječnja do prosinca 2012.g.
Stajalište o pravnoj osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da je tuženica suvlasnica stambene zgrade u Z., što proizlazi iz njezinog potpisa na Potpisnoj listi vlasnika pojedinih dijelova zgrade od 1. siječnja 2013.g. i da postoji dugovanje tuženice prema tužiteljima u dosuđenom iznosu prema evidenciji upravitelja zgrade koja nosi naziv Nepodmirena dugovanja od 22. ožujka 2013.g. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je između suvlasnika stambene zgrade u Z., sklopljen Međuvlasnički ugovor i to dana 1. travnja 2004.g. i dana 1. siječnja 2013.g. kojima su utvrđena sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve), naknada upravitelju zgrade i ostale obveze suvlasnika zgrade, te između suvlasnika i upravitelja R … d.o.o. Ugovor o upravljanju zgradom Z. od 1. siječnja 2013.g. kojim su suvlasnici stambene zgrade u Z. upravljanje zgrade povjerili upravitelju R … d.o.o., temeljem čega prvostupanjski sud utvrđuje da je R … d.o.o. Z. ovlašten zastupati tužitelje u ovom postupku. Visinu dosuđenog iznosa prvostupanjski sud je utvrdio na temelju Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, Godišnjeg programa upravljanja za 2012.g., Kartice prostora na ime tužene te Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o obavljanju povremenih poslova čišćenja zgrade, te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi primjenom čl. 89. st. 1. i čl. 90. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), kojim je tužena obvezana isplatiti tužiteljima iznos naveden pod toč. I. izreke presude.
U žalbi tuženica navodi da je već u prigovoru protiv platnog naloga istakla da su u prijedlogu za ovrhu navedene osobe koje ili nisu suvlasnici zgrade ili su prije pokretanja postupka umrle i to osobe pod nazivom – E., M., S., P. B., D. B., C. Bar V., Č. M.1 i B., E …, K. F. koja je navedena i kao K. K. F., kao i neki drugi tužitelji koji su navedeni kao pravne osobe iako su brisani iz sudskog registra ili su imena i prezimena tužitelja kao fizičkih osoba pogrešno navedena a nisu niti suvlasnici predmetne zgrade. Osim toga u žalbi ističe da je i tužiteljica M. M. umrla prije podnošenja ovršnog prijedloga. Stoga tuženica, pozivanjem na odredbu čl. 39. st. 1. i čl. 41. st. 1. Ovršnog zakona, te na odredbu čl. 109. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-odluka US RH, u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 35. Ovršnog zakona, smatra da je prvostupanjski sud trebao usvojiti prigovore tuženice, ukinuti pobijani platni nalog i isti odbaciti kao nedopušten.
U odgovoru na žalbu tužitelji ističu da je u pogledu aktivne legitimacije suvlasnika zgrade za potraživanje troškova zajedničke pričuve sudska praksa zauzela stajalište da je u postupku takve vrste dovoljno da kao tužitelj nastupi samo jedan suvlasnik, obzirom je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika, pa primjenom odredaba koje uređuje zajedničko vlasništvo svaki zajedničar (suvlasnik nekretnine) ima u pogledu cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari.
Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženice valja istači da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda kojom se završava takav postupak prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalbenim navodima tuženice osnovano je osporena aktivna legitimacija tužitelja koji su navedeni kao suvlasnici stambene zgrade u Z. Naime, prigovor nedostataka aktivne legitimacije tuženica je istakla u prigovoru na rješenje o ovrsi od 22. svibnja 2013.g., ističući da pojedini suvlasnici nisu navedeni punim imenom i prezimenom, te da je iz naznačenih imena pojedinih tužitelja nejasno o kome se radi (E ….K …, M…, P. B., D. B., M., C. Bar V., M. M., E …, V. G. E.). Nakon navedenog prigovora tužitelj je podneskom od 18. ožujka 2014.g. naznačio (uz već postojeće tužitelje iz platnog naloga) i druge tužitelje tvrdeći da se radi o suvlasnicima predmetne zgrade, te je u prilog aktivne legitimiranosti tih tužitelja dostavio Zajednički izvadak iz knjige položenih ugovora za zgradu u Z., te Potpisnu listu vlasnika posebnih dijelova zgrade od 1. siječnja 2013.g.
Međutim, uvidom u stanje spisa ovaj sud utvrđuje da su pojedine fizičke osobe po dva puta naznačene kao tužitelji i to - tužiteljica K. F. koja je navedena i kao tužiteljica K. K. F., tužiteljica Ž.-M. M.1 koja je navedena i kao tužiteljica Ž. M. M.2, te tužiteljica V. G. koja je navedena i kao tužiteljica V. G. E. Osim toga naznačena tužiteljica K. K. F. prema Izvatku iz knjige položenih ugovora nije upisana kao vlasnica stana u podulošku 52420 k.o. G. Z. već je upisan kao vlasnik D. D., kao niti naznačeni tužitelj N. R. na čijem stanu je u podulošku 5319 k.o. G. Z. upisan M. B., niti Ž. M. M.1 na čijem stanu je u podulošku 55476 k.o. G. Z. upisana B. I. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da pojedini tužitelji koji su naznačeni kao suvlasnici stambene zgrade nisu upisani niti u Izvatku iz knjige položenih ugovora za zgradu u Z. a niti su evidentirani kao vlasnici posebnog dijela zgrade u Potpisnoj listi od 1. siječnja 2013.g., koja je sastavnim dijelom Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2013.g. i to – G. d.o.o., M., S., D. B., Ž. Č., S. Č., T. d.o.o., M., C. bar V., Č. M.1, Č. B., K. I., K. V., M. H., U. H. i U. D., dok je Potpisna lista za vlasnicu M. M. (za koju tuženica tvrdi da je pokojna) potpisana od strane treće osobe (G. Ž. čije je ime navedeno uz ime M. M.).
Slijedom navedenog osnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom u presudi nije naveo razloge zbog kojih prihvaća da su upravo navedeni tužitelji aktivno legitimirani za vođenje ovog postupka kao suvlasnici predmetne zgrade, unatoč tome što je aktivna legitimacija pojedinih tužitelja osporena prigovorom na rješenje o ovrsi, a niti se sadržajem isprava koje je dostavio tužitelj ne dokazuje suvlasništvo svih fizičkih i pravnih osoba koje su naznačene u svojstvu tužitelja.
Točni su navodi tužitelja da je u postupcima ovakve vrste dovoljno da na strani tužitelja nastupi samo jedan suvlasnik. Međutim, u konkretnom slučaju na strani tužitelja nije naveden jedan suvlasnik zgrade, već je navedeno sedamdesetroje tužitelja koji tvrde da su suvlasnici zgrade u Z., slijedom čega su upravo oni dužni dokazati da su suvlasnici i da temeljem tog prava imaju svojstvo aktivno legitimirane stranke u ovom postupku.
Stoga je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno postupanje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan utvrditi da li su (svi) navedeni tužitelji suvlasnici predmetne zgrade, jer im slijedom (samo) tog prava pripada svojstvo aktivno legitimirane stranke za vođenje postupka za isplatu zajedničke pričuve od tuženice kao suvlasnice, time da će o tim činjenicama zatražiti izjašnjenje upravitelja zgrade koji je dužan tvrdnje o suvlasništvu tužitelja potkrijepiti valjanim ispravama i dokumentacijom, te će ponovnim provođenjem predloženim dokaza i eventualno novih dokaza u okviru dispozicije stranaka odlučiti o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi i o troškovima postupka novom zakonitom odlukom.
U Varaždinu, 20. rujna 2016.