1              Poslovni broj: Gž-875/2020-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Davorki Hudoletnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. O., T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. L. P. - V., odvjetniku u P., protiv tužene A. B. G. P., N., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pl-157/19 od 3. rujna 2019., 29. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

Žalba tužene se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, pa se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pl-157/19 od 3. rujna 2019.,

 

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 181,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

- preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u 1.556,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. rujna 2019. do isplate i rješava se:

 

"Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.556,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. rujna 2019. do isplate."

 

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 256,25 kn u roku od osam dana.

U nepobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 256,25 kn odluka o troškovima postupka je ostala neizmijenjena, a jednako tako je kao nepobijana ostala neizmijenjena odluka o glavnoj stvari sadržana u točki I. izreke.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom odlukom odlučeno je u cijelosti kako slijedi:

 

"I. Nalaže se tuženiku, u roku od osam dana od dana dostave platnog naloga, plati tužitelju iznos od 100,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2014. do isplate po stopi od 12% godišnje od 10. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Dužan je tuženik u roku 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.994,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Protiv odluke o troškovima parničnog postupka, i to protiv dijela kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.738,25 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom žalbu je podnijela tužena ne navodeći žalbene razloge, predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti te odbiti zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.738,25 kn da zakonskom zateznom kamatom.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Kako je tužena u žalbi navela da "u zakonskom roku izjavljuje žalbu uslijed pogrešne primjene odluke o troškovima“, ovaj sud je pobijanu odluku ispitao primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) i nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio prijedlog tužitelja za izdavanjem platnog naloga donijevši dana 3. rujna 2019. rješenje broj Pl-157/19 kojim je odlučeno kako je uvodno citirano u obrazloženju ove drugostupanjske odluke, te je prednje navedeno rješenje tuženoj dostavio putem suda prvoga stupnja u S. – A., kao prijamnog mjesta, sve putem obrasca iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (u daljnjem tekstu Uredba br. 1393/2007), a taj obrazac nosi naziv Zahtjev za dostavu pismena po čl. 4. st. 3. Uredbe br. 1393/2007) koji sud prvoga stupnja u S. je rješenje suda od 3. rujna 2019. zajedno s Prilogom I. zaprimio dana 22. studenoga 2019. (u prednje navedenom obrascu Priloga I. je navedeno da se dostavlja pismeno kojim se pokreće postupak – točka 6. 1.1.1. obrasca).

 

Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je A. S. tuženoj dana 26. studenoga 2019. uručio pismeno za koje se zahtijevala dostava tuženoj, a koje prijamno tijelo sukladno čl. 8. st. 1. Uredbe br. 1393/2007 primatelju pismeno dostavlja koristeći obrazac iz Priloga II na jeziku države primateljice (Informacije za adresata o pravu na odbijanje primitka pismena), te iz stanja spisa proizlazi da je tužena odluku suda broj Pl-157/19 zaprimila dana 26. studenoga 2019. godine, kako to proizlazi iz povratnice na poleđini lista 15 spisa, a što tužena žalbom niti ne pobija.

 

Dakle, u konkretnom slučaju je parnični postupak pokrenut prijedlogom za izdavanje platnog naloga (čl. 446. ZPP-a), te je prvostupanjski sud u smislu odredaba iz čl. 448. ZPP-a prihvatio prijedlog te je naložio tuženoj da u roku od osam dana nakon primitka platnog naloga udovolji zahtjevu iz tužbe, dakle, u konkretnom predmetu postojanje parnice između stranaka nije započelo "u klasičnom smislu" dostavljanjem tužbe na odgovor, već je tuženoj koja ima boravište (domicil) u drugoj državi članici – Njemačkoj dostavljena "gotova stvar" – platni nalog kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, sa poukom o pravnom lijeku.

 

Po primitku rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pl-157/19 tužena nije odbila primitak istoga, nego je angažirala kvalificiranog punomoćnika u RH – odvjetnika i podnijela je žalbu protiv prvostupanjske odluke navodeći u žalbi da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 100,00 kn na ime dnevne parkirne karte uvećano za zatezne zakonske kamate, dodajući u žalbi u odnosu dosuđene troškove parničnog postupka da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio troškove u ukupnom iznosu od 256,25 kn (navedeni iznos obuhvaća trošak sastava tužbe s PDV-om u iznosu od 156,25 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje o platnom nalogu u iznosu od 100,00 kn), no da je pogrešno tužitelju dosudio i dalje zahtijevani iznos od 1.738,25 kn, pa se stoga tužena žalbom protivi preostalom dijelu dosuđenim parničnim troškovima.

 

Stoga se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Uredbe br. 1393/2007, svojim postupanjem kako je isto uvodno navedeno u ovoj drugostupanjskoj odluci, tužena upustila u postupak, ne osporavajući pravilnost dostave i ne osporavajući odluku o glavnoj stvari, već samo osporavajući pravilnost odluke o troškovima.

 

Tuženoj je, kako je već rečeno, putem prvostupanjskog suda u Stuttgartu dostavljeno rješenje broj Pl-157/19 od 3. rujna 2019., a koje nije prevedeno na njemački jezik, time da je rješenje doneseno na način da sadrži u izreci nalog za plaćanje predmetne tražbine i odluku o troškovima a sadrži i obrazloženje, dok joj nije dostavljena tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a koju tužbu je tužitelj preveo na njemački jezik.

 

Tužitelj je na ime prijevoda na/sa njemački jezik zahtijevao ukupan iznos od 1.238,25 kn, a koji iznos se odnosi na trošak prijevoda tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 1.056,90 kn, te se odnosi na trošak prijevoda s njemačkog dokumenta izdanog od strane Centralnog registra za motorna vozila u F. koji nosi naziv „Informacija o vlasniku vozila“, sve kako to proizlazi iz računa K… d.o.o. broj 536-1-1/2019 od 25. srpnja 2019. koje je tužitelju ispostavilo račun za usluge prijevoda u navedenom ukupnom iznosu.

 

Osnovano tužena u žalbi pobija dosuđeni trošak prijevoda tužbe sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 1.056,90 kn ističući da sukladno čl. 104. ZPP-a stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, pa da stoga tužitelj nije niti bio dužan tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga prevoditi i sudu dostavljati na njemačkom jeziku.

 

Prednje navedeno proizlazi i iz Uredbe br. 1393/2007, a kojom je u čl. 8. st. 1. Uredbe br. 1393/2007 propisano da:

 

"Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika: a) na jeziku koje adresat razumije ili b) službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava".

 

Dakle, sudska pismena koja se dostavljaju stranci u drugoj državi članici se mogu dostavljati na jeziku suda iz kojega se dostavlja pismeno, u konkretnom slučaju na hrvatskom jeziku, a stranka kojoj je to pismeno upućeno (primatelj) ima pravo odbiti primitak pismena ako isto nije napisano, ili se u njegovom prilogu, ne nalazi prijevod na jeziku kojeg adresat razumije ili službenom jeziku države članice primateljice.

 

Dakle, pogrešno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio troškove prevođenja tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na njemački jezik u iznosu od 1.056,90 kn, a to stoga što tužitelju pripada pravo na samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

 

Tužitelj prvostupanjskom sudu nije bio u obvezi dostaviti prijevod tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, budući da se u smislu čl. 8. st. 1. Uredbe br. 1393/2007 sudska pismena koja se imaju dostaviti stranci u drugoj državi članici mogu dostaviti na jeziku zemlje odaslanja, dakle na hrvatskom jeziku, a tek ukoliko se primatelj posluži svojim pravom na odbitak pismena, ima se izvršiti prijevod.

 

U konkretnom slučaju tužena nije odbila primitak sudske odluke koja je dostavljena na hrvatskom jeziku, i žalba protiv odluke o troškovima podnesena je na hrvatskom jeziku, a kao što je već navedeno tužba koju je tužitelj dao prevesti na njemački jezik, tuženoj uopće nije niti bila dostavljena, pa iz svega proizlazi da prijevod tužbe na njemački jezik nije bio potreban.

 

Međutim, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova prevođenja isprave pribavljene o vlasništvu vozila u zahtijevanom iznosu od 181,35 kn, jer je taj trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban jer tužitelj ne mora poznavati njemački jezik, a na taj način (pribava podataka o vlasništvu vozila kod službenog tijela u Njemačkoj) je tužitelj mogao saznati tko je vlasnik istoga.

 

 

Osnovano tužena u žalbom pobija trošak pribave podataka o dužniku kojega je sud tužitelju dosudio u iznosu od 500,00 kn (tužitelj je zahtijevao ukupan iznos od 625,00 kn a sud mu je dosudio iznos od 500,00 kn, pa kako nema žalbe tužitelja, smatra se primjenom čl. 339. st. 2. ZPP-a da je tužba povučena za taj zahtijevani iznos od 125,00 kn), a to stoga što tužitelj nije u spis dostavio dokaz da je podatke o vlasniku vozila za koje je izdana dnevna parkirališna karta iz Saveznog ureda za motorna vozila (list 8 spisa) zahtijevao po odvjetniku, primjerice dokaz da se odvjetnik obratio Saveznom uredu za motorna vozila tražeći podatke o vlasniku vozila, a zatraženi trošak je zatražen primjenom odvjetničke tarife kako je to vidljivo iz same tužbe, a na tužitelju je teret dokaza da su mu ti troškovi nastali.

 

Slijedom svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a odluku o troškovima postupka preinačiti na način da je kao neosnovan odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.556,90 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđena odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi iznos od 181,35 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom. U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka kojim je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 256,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom prvostupanjska odluka je ostala neizmijenjena.

 

Kako tužena odluku o troškovima postupka nije pobijala u cijelosti, već je istu pobijala djelomično, u točno određenom dijelu – dosuđenog troška pribave podataka o dužniku koji je dosuđen u iznosu od 500,00 kn, te dosuđenog troška prevođenja na njemački jezik u iznosu od 1.238,25 kn, tužena je sa žalbom uspjela sa oko 90% (1.556,90 kn je ovom drugostupanjskom odlukom tuženoj naloženo da plati na ime troškova postupka), pa tužena ima pravo na zahtijevani trošak žalbenog postupka, no ne u zahtijevanom iznosu od 375,00 kn na ime sastava žalbe protiv rješenja te zahtijevanog troška sudske pristojbe "po odluci suda".

 

Sukladno Tbr. 10. t. 5. Odvjetničke tarife, za sastavljanje žalbe protiv rješenja, odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife, pa obzirom na VPS ožalbenog dijela odluke o troškovima, tužena ima pravo na trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 156,25 kn (iznos od 125,00 kn na ime sastava žalbe, te iznos od 31,25 kn na ime PDV-a), te pravo na iznos od 100,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu po Tbr. 3. st. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18), slijedom čega je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 256,25 kn.

 

 

Bjelovar, 29. siječnja 2021.