-   -              Poslovni broj: 14 UsImio-12/20-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: V. M., … B. L., T. A. .., B. i H., uz sudjelovanje opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj R. V., odvjetnika iz Z., N. V. .., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi određivanja  mirovine, bez održavanja rasprave, dana 29. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/19-03/03153548524, URBROJ: 341-99-06/2-19-008346 od dana 16. studenog 2019. i prvostupanjsko upravno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/I 140-02/19-03 OB: 03153548524, URBROJ: 341-19-06/2-19-8796 od dana 10. srpnja 2019. te da predmet vrati prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/19-03/03153548524 URBROJ: 341-99-06/2-19-008346 od dana 16. studenog 2019., tužitelj je, u bitnom, osporavajući zakonitost tog i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., KLASA: UP/I 140-02/19-03 OB: 03153548524, URBROJ: 341-19-06/2-19-8796 od dana 10. srpnja 2019., naveo da su pogrešno prvostupanjsko kao i drugostupanjsko tijelo zaključili da mu je pravo na mirovinu priznato po ranijim propisima. Naime, da se iz rješenja kojim mu je priznato pravo na mirovinu vidi da mu je isto priznato nakon 01. siječnja 1999., a visina mirovine da je rješenjem određena primjenom čl. 86. ZOMO (str. 2. pasus 10.). Citirajući odredbu čl. 90. st. 1. ZOMO istakao je da mu je pravo na mirovinu priznato nakon stupanja na snagu ZOMO, a visina iste utvrđena prema odredbama tog zakona pa da je očito da je napadanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu. Obzirom na navedeno da predlaže naslovnom Sudu da povodom tužbe napadano rješenje poništi kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela te da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz obaveznu uputu da u ponovnom postupku utvrdi najniži iznos mirovine koja mu pripada i prizna mu pravo na najnižu mirovinu ili obzirom na visinu njegove mirovine da mu umjesto najniže mirovine prizna pravo na dodatak uz mirovinu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano uz navod u tužbi kojim tužitelj želi dokazati da mu je mirovina priznata nakon 1. siječnja 1999., a određena primjenom članka 86. ZOMO (str. 2. pasus 10.) da ističe kako je rješenjem Područne službe u Š., broj: ….. od dana 14. veljače 2006. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u skladu s odredbom članka 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (tužbeni navodi obrazloženi u osporenom rješenju), a kako je i navedeno u njegovom obrazloženju, prema članku 86. ZOMO mirovina se nakon 1. siječnja 1999. i nadalje usklađuje prema aktualnoj vrijednosti mirovine. S obzirom na navedeno da smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/19-03/03153548524, URBROJ: 341-99-06/2-19-008346 od dana 16. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., KLASA: UP/I 140-02/19-03 OB: 03153548524, URBROJ: 341-19-06/2-19-8796 od dana 10. srpnja 2019. kojim je V. M., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za određivanje i isplatu najniže mirovine.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO) propisano je da će se osiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama toga Zakona, a kojem je mirovina određena prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. toga Zakona manja od najniže mirovine, odredit najniža mirovina.

Uvidom u spis tuženog tijela broj: 407985 utvrđeno je: da je tužitelj dana 24. lipnja 2019. prvostupanjskom upravnom tijelu podnio zahtjev za određivanje i isplatu najniže mirovine; da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu u …, počevši od 01. studenog 1998., prema rješenju Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje …, Stručne službe filijale B. L. broj: ….. od dana 3. prosinca 1998. uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj; nositelj osiguranja iz Bosne i Hercegovine da je dana 8. svibnja 2003. pokrenuo postupak preračuna mirovine prema članku 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 3/2001, dalje: Ugovor); da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA: UP/I-140-02/05-03, URBROJ: 341-19-06/2-05-6296 od dana 14. veljače 2006. priznato pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja, počevši od dana 1. srpnja 2003.; temeljem naprijed utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe od dana 29. kolovoza 2019. osporeno rješenje tuženika.

Naime, ovdje valja istaći da je datum od kada korisniku, ovdje tužitelju, pripada pravo i isplata mirovine određen sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Ugovora, kojim je propisano da mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu ovog Ugovora, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, po službenoj će se dužnosti ponovno odrediti, prema odredbama ovog Ugovora. Pravomoćnost prije donesenog rješenja nije prepreka za ponovno određivanje mirovine. U tim slučajevima, kao dan podnošenja zahtjeva, prema pravnim propisima druge države ugovornice uzima se dan kada je nadležni nositelj te druge države ugovornice zaprimio obavijest od nadležnog nositelja prve države ugovornice o pokretanju postupka za ponovno određivanje mirovine. Stavkom 2. istog članka Ugovora propisano je da se mirovina priznaje prema pravnim propisima druge države ugovornice koji su vrijedili na dan osiguranog slučaja kada je osiguranik prvi puta ostvario pravo na mirovinu u prvoj državi ugovornici (u slučaju tužitelja na dan 01. studenog 1998. u Bosni i Hercegovini). Ako, prema pravnim propisima druge države ugovornice, nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na mirovinu na dan kada je nositelj prve države ugovornice prvi put priznao pravo na mirovinu, nadležni nositelj druge države ugovornice će priznati mirovinu od dana na koji su uvjeti za priznanje prava ispunjeni prema pravnim propisima te države ugovornice, ako su se uvjeti za priznanje prava i ponovno određivanje mirovine stekli prije datuma stupanja ovog Ugovora na snagu.

Prema tome, tužitelj je prvi put ostvario pravo na starosnu mirovinu u …, počevši od 1. studenog 1998., prema rješenju Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje …, Stručne službe filijale B. L. broj: ….. od dana 3. prosinca 1998. uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj, a kada je imao uvjete i za ostvarivanje starosne mirovine u Republici Hrvatskoj što je izričito i navedeno u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA: UP/I-140-02/05-03, URBROJ: 341-19-06/2-05-6296 od dana 14. veljače 2006., radi čega je u cijelosti pravilno postupio tuženik kao i prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja iz razloga jer je primjenom gore citirane odredbe čl. 43. st. 2. Ugovora jasno vidljivo da je tužitelj prvi put ostvario pravo na starosnu mirovinu prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 102/98), a koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1999., odnosno pravo na starosnu mirovinu priznato mu je od 1. studenog 1998. dok je na snazi bio Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“, br. 26/83, 48/1983, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 71/91, 26/93, 96/93, 29/94, 37/94, 44/94, 59/96 i 20/97, dalje: ZOMIO) pa se na tužitelja ne može primijeniti gore citirana odredba čl. 90. st. 1. ZOMO.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno (jasno iz rješenja Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje …, Stručne službe filijale B. L., broj: ….. od dana 3. prosinca 1998. proizlazi kada je tužitelju priznata mirovina usprkos tome što tužitelj pogrešno smatra da bi pravo na mirovinu ostvario prvi put po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA: UP/I-140-02/05-03, URBROJ: 341-19-06/2-05-6296 od dana 14. veljače 2006., zbog pogrešnog tumačenja gore citirane odredbe čl. 43. Ugovora, a radi čega nije niti bilo potrebno održavanje rasprave sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. ZUS-a jer datum ostvarivanja mirovine jasno proizlazi iz spisu priložene dokumentacije), nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe kao i odredbe Ugovora, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

U Splitu, 29. siječnja 2021.

                                                                                                                 S U D A C

                                                                                                           Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

-          tužitelju putem opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj R. V., odvjetnika iz Z., N. V. … uz naredbu od dana 11. siječnja 2021.

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3 uz naredbu od dana 11. siječnja 2021.

-          u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.