-                  1 -                            Poslovni broj: II Kž-6/2021-5

Poslovni broj: II Kž-6/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-1/2021 (K-54/20) od 7. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog N. C. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog G. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. C. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. C. po branitelju, odvjetniku Z. K., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod optuženog N. C. kako u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da je optuženi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret kao opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi N. C. počinio kaznena djela koje mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz zapisnika o očevidu i kriminalističko-tehničkih izvješća policije, zapisnika o pretrazi stanova i mobilnih telefona optuženika, izvješća o ulazno/izlaznim pozivima i lokacijama mobilnih telefona, snimki video-nadzora, zapisnika i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o prepoznavanju te iskaza svjedoka. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. 

 

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje tvrdnjom žalitelja da je prvostupanjski sud propustio određeno i potpuno izložiti činjenice i dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je optuženi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret kao niti propitivanjem sadržaja potvrđene optužnice u žalbi. Naime, u situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje. Drukčija je situacija kada se o primjeni mjere istražnog zatvora odlučuje prije potvrđivanja optužnice, jer je tada sud dužan detaljnije obrazložiti na temelju kojih činjenica i dokaza, uz navođenje njihovog konkretnijeg sadržaja, proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela stavljena mu na teret.

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženog N. C., prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji na činjenici kako je optuženi N. C. višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela (prijetnja, krađa, teška krađa, razbojništvo u dva navrata, teška tjelesna ozljeda, prijevara u dva navrata), te ga niti uvjetne niti bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Kada se pri tome uzme u obzir kriminalna količina koja mu se u ovome postupku stavlja na teret, visoki stupanj kriminalne volje koja se očituje u iskazanoj upornosti i bezobzirnosti te činjenica da su inkriminirana kaznena djela počinjena u vrlo kratkom razdoblju od svega dva dana, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.

 

Žalbeni navod kako su inkriminirana kaznena djela počinjena prije odsluženja objedinjene kazne zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, odnosno da je od navedenih kaznenih djela, a na koja se prvostupanjski sud poziva prošlo gotovo 20 (dvadeset) godina, drugostupanjski sud ocjenjuje kao netočan, budući da je optuženik prema vlastitom kazivanju, a što je razvidno i iz kaznene evidencije, izdržavao višegodišnje kazne zatvora od 2003. pa nadalje, pri čemu mu je posljednja presuda, broj Kv I-267/15  izrečena 8. prosinca 2015., pravomoćna 9. ožujka 2016., a kojom su objedinjene četiri presude i izrečena jedinstvena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 15 (petnaest) godina.

 

Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da se, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, isti pretvorio u zatvorsku kaznu, odnosno da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene eventualne povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora što u konkretnom slučaju iznosi dvije godine sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

 

Osim toga, neprihvatljiv je daljnji žalbeni navod kako rješenje o produljenju istražnog zatvora ne sadrži sve elemente koje bi sukladno članku 124. ZKP/08 moralo sadržavati, odnosno kako u pobijanom rješenju nedostaje rok na koji je istražni zatvor određen.

 

Naime, sukladno odredbi članka 131. stavka 2. ZKP/08., nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, time da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti (članak 131. stavak 3. ZKP/08.).

 

Zaključno, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 29. siječnja 2021.