Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž-1347/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja "HŽ
P. p." d.o.o. iz Z., OIB: …., zastupanog po
zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva
S. i. P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. G. iz
D. S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja
protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3957/18-21 od 13.
srpnja 2020., dana 29. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se djelomično žalba tužitelja "HŽ P. p." d.o.o. kao neosnovana i
potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3957/18-21 od

13. srpnja 2020. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi javnog bilježnika R. S. iz V. G., poslovni broj Ovrv-4/18 od 9. siječnja

2018. i to u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 341,50 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama, kao i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od
487,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-
3957/18-21 od 13. srpnja 2020. u dijelu pod toč I. izreke na način da se platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. S. iz V. G., poslovni broj Ovrv-4/18 od

9. siječnja 2018. održava na snazi u dijelu kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos
od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2017. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8
dana, te u dijelu pod toč. II. izreke na način da se nalaže tuženiku M. G.
naknaditi tužitelju "HŽ P.p" d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od
725,00 kuna, u roku od 15 dana.

22 Gž-1347/2020-2 2

3. Nalaže se tuženiku M. G. da tužitelju "HŽ P.p" d.o.o.
naknadi troškove žalbenog postupka u visini od 500,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u toč. I rješenja R. S., javnog
bilježnika u V. G. posl.br. Ovrv-4/18 od 9.1.2018. kojim je naloženo tuženiku
M. G. isplatiti tužitelju HŽ P.p d.o.o., Z. iznos od
500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN
78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu
kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna
poena, počevši od 25.8.2017. do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog
postupka u iznosu od 341,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29.
st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a
koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri
postotna poena, počevši od 9.1.2018. do isplate te predvidive troškove ovršnog postupka u
iznosu od 487,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8.
ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a
koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri
postotna poena, počevši od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana.

II/ U cijelosti se odbija zahtjev tužitelja H. P. p. d.o.o., Z. za
naknadu troškova parničnog postupka."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda odredaba parničnog postupka
sastoji se u činjenici da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito i iz
razloga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su
proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o
sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da obzirom da izvješće uz K-56 br. 7-1 i pregled K-
92 zapisnika predstavljaju javne isprave sud prvog stupnja je trebao pokloniti vjeru
navedenim ispravama obzirom da iste utvrđuju kao je tuženik kritične zgode koristio usluge
tužitelja tj. putovao vlakom na relaciji D. S. - M. bez valjane prijevozne isprave.
Navodi kako je stav suda prvog stupnja posve pogrešan, nejasan, paušalan i pravno
neutemeljen. Nadalje, ističe da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio tarifni dodatak. U
slučaju da putnik ne postupi sukladno čl. 8. Zakona o ugovorima o prijevozu tj. prije
putovanja kupi voznu kartu na blagajni odnosno u vlaku od strane uređujućeg konduktera
smatra se da je pristao na primjenu toč. 3.4. odnosno tarifnog dodatka, tj. prihvatio je
primjenu javno objavljenih općih prijevoznih uvjeta čime je nastao ugovor o prijevozu.
Tužitelj je svoj tvrdnje sukladno čl. 219. st. 1., a u svezi s čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom

22 Gž-1347/2020-2 3

postupku dokazao. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu u čl. 4. toč. 12.
jasno određuje da Tarifa predstavlja skup podzakonskih propisa, odredaba, pokazatelja uvjeta
i cjenika koji zajedno sa zakonom čine jedinstveni materijalni propis u području željezničkog
prijevoza. Navodi kako je riječ o naknadi određenoj zakonom čija se primjena ne može
ugovorom isključiti niti se njezina visina može smanjiti. Ističe kako svrha i cilj odredbe 3.4.
st. 1. Tarife 103 nije penalizirajuća kao kod ugovorne kazne nego preventivna i prilagođena
posebnostima željezničkog prijevoza. Smatra kako se odredba 3. 4. st. 1. Tarife 103 ne može
podvesti pod pojam ugovorne kazne prema čl. 350. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima
nego da se zapravo radi o odredbi sui generis koja je dio materijalnog prava u djelu
željezničkog prijevoza. Nastavno na nepravilnost pobijane presude sud prvog stupnja
pogrešno odlučuje i o naknadi troškova tužitelja. Predlaže da sud drugog stupnja ukine
pobijanu presudu te istu preinači u smislu žalbenih navoda na način da usvoji u cijelosti
tužbeni zahtjev kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, podredno da predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na
potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona
o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje
ZPP).

Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna
povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se tužitelj poziva u
žalbi, s obzirom da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati,
navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni.

Također, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 500,00 kuna i to
temeljem tzv. Tarifnog dodatka iz toč. 3. 4. stavak 1. Tarife 103 za prijevoz putnika u
domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013. (- dalje Tarifa) jer je tuženik zatečen u vlaku bez
valjane prijevozne karte.

Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je na izdano rješenje o
ovrsi prvostupanjskog suda tuženik izjavio prigovor u kojem je osporio tužiteljevo pravo na
ugovornu kaznu jer ugovorna kazna nije dopuštena za novčane obveze.

Dakle, nije bilo sporno u ovom postupku da je tuženik zatečen u vlaku bez
odgovarajuće vozne karte. Odredbom toč. 3. 4. st. 1. Tarife propisano je između ostalog da za
nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru osim odgovarajuće doplate se plaća i
dodatak u iznosu od 500,00 kuna.

Prema odredbi čl. 3. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu
("Narodne novine", broj 87/96), koji zakon se primjenjuje na odnose koji nastanu iz ugovora
o prijevozu putnika i stvari u unutarnjem željezničkom prometu i u međunarodnom
željezničkom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, Tarifa sadrži
odredbe o općim prijevoznim uvjetima, donosi je Uprava prijevoznika te se ista javno
objavljuje.

22 Gž-1347/2020-2 4

Odredbom čl. 4. toč. 12. istog Zakona određeno je da Tarifa predstavlja skup
podzakonskih propisa, odredaba, pokazatelja uvjeta i cjenika koji zajedno sa zakonom čine
jedinstveni materijalni propis u području željezničkog prijevoza. Prema tome, dodatak iz toč.

3. 4. Tarife je zakonom određena naknada u smislu odredbe čl. 356. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), koja se plaća u slučajevima
određenim Tarifom, a kako Tarifa zajedno sa zakonom predstavlja jedinstveni materijalni
propis u području željezničkog prijevoza, sukladno odredbi čl. 4. toč. 12. Zakona o ugovorima
o prijevozu u željezničkom prometu, to se navedeni tarifni dodatak smatra zakonom
određenom naknadom.

Osim navedenog valja reći da se prema čl. 5. Zakona o ugovorima o prijevozu u
željezničkom prometu, Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika
prevesti do određenog kolodvora, a putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću
naknadu za prijevoz, dok prema čl. 8. st. 2. istog Zakona vozna karta je dokaz da je sklopljen
ugovor o prijevozu putnika. U konkretnom slučaju nije sporno da tuženik za relaciju od
D. S. do M. nije imao voznu kartu prilikom provođenja kontrole pa u
konkretnom slučaju se ne može niti smatrati da je između parničnih stranaka bio zaključen
ugovor o prijevozu.

Za istaknuti je i da iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih
sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su
IV-148/2018 od 21. studenoga 2018. slijedi da je na navedenoj sjednici zauzeto pravno
shvaćanje da željeznički prijevoznik ima pravo na dodatak po toč. 3.4. Tarife za prijevoz
putnika u domaćem prijevozu (Tarifa 103).

Prema tome, tužitelj je ovlašten naplatiti naknadu od 500,00 kuna, obzirom na
nespornu činjenicu da je tuženik zatečen u vlaku na relaciji D. S. - M., bez
odgovarajuće prijevozne isprave, a bez prijave o tome kondukteru, pa je prvostupanjski sud,
odbivši zahtjev tužitelja, pogrešno primijenio materijalno pravo.

Nadalje, s obzirom da je tužitelj u ovom postupku uspio sa postavljenim tužbenim
zahtjevom, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, sukladno
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12 i
103/14 - dalje Tarifa), pripada mu trošak postupka i to temeljem Tbr. 7. točka 8. Tarife
jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, odnosno 500,00
kuna, što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 625,00 kuna. Tom iznosu dodan je iznos
sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna.

Što se tiče troška ovršnog postupka koji se odnosi na trošak javnobilježničke
nagrade u iznosu od 75,00 kuna, trošak poštarine u iznosu od 29,00 kuna, trošak sastava
prijedloga za ovrhu u iznosu od 187,50 kuna kao i paušalne troškove u iznosu od 50,00 kuna
sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo predmetni platni
nalog javnog bilježnika R. S. iz V. G., poslovni broj Ovrv-4/18 od 9.
siječnja 2018. u odnosu na navedeni trošak, kao i u odnosu na predvidivi trošak u iznosu od
487,25 kuna.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu
tužitelja kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu te sukladno čl. 373.
toč. 3. ZPP preinačiti djelomično pobijanu presudu, slijedom čega je odlučeno kao u toč. 1. i

2. izreke ove drugostupanjske presude.

Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u visini od
300,00 kuna prema Tbr. 10. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 375,00 kuna, kao i

22 Gž-1347/2020-2 5

trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženoj visini od 125,00 kuna, odnosno ukupno 500,00 kuna.

U Zadru 29. siječnja 2021.

Zdenka Rinčić, v.r. Blanka Pervan, v.r.