1              Poslovni broj: K-19/2019-44

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-19/2019-44

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od Višnje Strinić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika K.G. i N.Ć. kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić. kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M.G., zbog produljenog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona, nakon javno održane rasprave zaključene 26. siječnja 2021. u nazočnosti okrivljenika M.G., branitelja okrivljenika D.D.a, odvjetnika u Splitu, te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, M.M., a objavljene presude 28. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08)

 

OKRIVLJENIK: M.G., OIB: …, sin pokojnog I. i R. rođene V., rođenog … u M., gdje i prebiva, …, državljanin Republike Hrvatske, turističko ugostiteljski radnik sa završenom srednjom turističko ugostiteljskom   školom, zaposlen u Nogometnom klubu Z.M., sa primanjima u iznosu od 4.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik obiteljske kuće u M. u površini oko 130 m2 i poljoprivrednog zemljišta u V.B., vlasnik osobnog vozila "Peugeot" iz 2005., na slobodi, nositelj spomenice Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak

 

k r i v    j e

 

što je u razdoblju od sredine 2011. do kraja 2017. u B.P., kao voditelj Kampa B.P., faktički obavljajući i poslove šefa recepcije Kampa, koji je u sastavu društva C.A. d.o.o. Z., suprotno ugovoru o radu i njegovom aneksu, u nakani ostvarivanja sebi nepripadne materijalne koristi u velikom iznosu, u pet navrata od tvrtke A., S., primao gotovinske uplate za obavljene usluge smještaja i prehrane gostiju, te tako primljeni novac u ukupnom iznosu od 349.942,50 kuna najvećim dijelom nije polagao na račun ni u blagajnu društva, nego ga za sebe zadržavao, uplativši u blagajnu društva samo manji dio primljenog iznosa i to ukupno 120.074,88 kuna, a za sebe zadržao ukupno 229.867,62 kune, te radi prikrivanja neovlaštenog prisvajanja novca osim računa i predračuna za obavljene usluge sa stvarnim cijenama usluga izraženim u eurima u iznosima koje je primio, koje nije knjižio u knjigovodstvu društva, sastavio i šest neistinitih računa za potpuno iste usluge u kojima je upisao umanjene cijene usluga izražene u kunama, te je takve neistinite račune s umanjenim iznosima proknjižio u knjigovodstvu društva i u blagajnu uplatio tako umanjene iznose, pa je tako:

 

a) na temelju predračuna broj 2011-5202-000055 od 29. kolovoza 2011. koji je sastavio i potpisao prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 17.941,00 eura protuvrijednosti 134,108,98 kuna, 27. svibnja i 27. kolovoza 2011. kao predujam preuzeo iznos od 133.000,00 kuna  iz gotovinskog depozita tvrtke A., ali ga nije predao u blagajnu ni na račun društva, nego je radi prikrivanja prisvajanja novca 30. studenoga 2011. sastavio nove račune broj 2285-5202-10 za iste usluge,  u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 50.958,60 kuna i broj 68-5202-11 na iznos od 12.702,60 kuna, koji nikada nije dostavljen tvrtki A., koje neistinite račune je proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznose od 50.958,60 kuna i 12.702,60 kuna to jest ukupno 63.661,20 kuna je 1. prosinca 2011. uplatio u blagajnu Turističkog naselja B.P., dok je preostali iznos od 69.338,80 kuna za sebe zadržao,

 

b) na temelju računa broj 102012-5202-002051 od 15. kolovoza 2012. koji je sastavljen prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 14.315,00 eura protuvrijednosti 106.718,33 kuna, tijekom kolovoza 2012. preuzeo spomenuti iznos u gotovini od tvrtke A., ali ga nije predao u blagajnu ni na račun društva, nego je radi prikrivanja prisvajanja novca 28. studenoga 2012. sastavio novi račun broj 2800-5202-10 za iste usluge u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 37.756,88 kuna, koji neistiniti račun je proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 37.756,88 kuna je 28. studenoga 2012. uplatio u blagajnu, dok je preostali iznos od 68.961,45 kuna za sebe zadržao,

 

c) na temelju računa broj 3634-5202-10 od 31. listopada 2014. koji je sastavio prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 10.208,00 eura protuvrijednosti 78.219,82 kuna, 14. lipnja i 1. kolovoza 2014. kao predujam preuzeo spomenuti iznos iz gotovinskog depozite tvrtke A., ali ga nije predao u blagajnu ni na račun društva, nego je radi prikrivanja prisvajanja novca istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem, u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 14.358,80 kuna, koji račun je proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 14.358,80 kuna je 6. studenoga 2014. uplatio u blagajnu, dok je preostali iznos od 63.861,02 kuna za sebe zadržao,

 

d) na temelju računa broj 3261-5202-10 od 16. listopada 2016. koji je sastavio i potpisao prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 3.248,00 eura protuvrijednosti 24.197,60 kuna, 19. rujna 2016. kao predujam preuzeo spomenuti iznos iz gotovinskog depozite tvrtke A., ali ga nije predao u blagajnu ni na račun društva, nego je radi prikrivanja prisvajanja novca istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem, u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 3.248,00 kuna, koji račun je proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 3.248,00 kuna je 17. listopada 2016. uplatio u blagajnu, dok je preostali iznos od 20.949,60 kuna za sebe zadržao,

 

e) na temelju računa broj 3592-5202-10 od 30. rujna 2017. koji je sastavio i potpisao prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 1.050,00 eura protuvrijednosti 7.806,75 kuna, tijekom rujna 2017. preuzeo spomenuti iznos u gotovini od tvrtke A., ali ga nije predao u blagajnu ni na račun društva, nego je radi prikrivanja prisvajanja novca stornirao spomenuti račun i istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem, u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 1.050,00 kuna, te u knjigovodstvu društva iskazao oba računa i storno, a iznos od 1.050,00 kuna je 2. listopada 2017. preko M.Š. zajedno s drugim uplatama uplatio u blagajnu, dok je preostali iznos od 6.756,75 kuna za sebe zadržao, ostvarivši time sebi nepripadnu materijalnu korist u ukupnom iznosu od 229.867,62 kune, od čega na štetu trgovačkog društva C.A. d.o.o. u iznosu od 206.760,57 kuna, a na štetu državnog proračuna na ime poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 23.107,05 kuna,

 

dakle, s namjerom više puta u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, koje radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, te s namjerom više puta kao odgovorna osoba u poslovne isprave i knjige unio neistinite podatke i takve neistinite poslovne isprave uporabio u poslovanju kao da su istinite, koje radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu,

 

čime je u stjecaju počinio produljeno kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo opisano u članku 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11) i u svezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavak 2. U svezi članka 52. KZ/11 te produljeno kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave - djelo opisano u članku 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 279. stavak 1. KZ/11,  sve uz primjenu članka 51. KZ/11.  

 

Stoga se okrivljenom M.G. najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

 

-za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, opisano u izreci presude, na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 52. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11-kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

 

- za kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/116 opisano u izreci presude, na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11-kazna zatvora u trajanju od  6 (šest) mjeseci.

 

              Potom se okrivljenik M.G. na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

 

nakon čega se na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom M.G.

 

i z r i č e

 

UVJETNA OSUDA

 

time da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 56. stavak 4. KZ/11 u svezi sa člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. u iznosu od 206.760,57 kuna.

 

Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. dosuđuje se djelomično imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljenik M.G. obvezan oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. isplatiti iznos od 206.760,57 kuna dok se za ostatak postavljenog a nedosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo C.A. d.o.o. upućuje u parnicu.

 

Utvrđuje se da novčani iznos od 23.107,05 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik M.G. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi sa člankom 52. KZ/11 opisanim u izreci presudi te se utvrđuje da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa se na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 i  članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 oduzima imovinska korist u iznosu od 23.107,05 kuna te se nalaže okrivljeniku M.G. da Republici Hrvatskoj isplati  novčani iznos od 23.107,05 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Sukladno članku 58. stavak 1. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom (petnaest dana od pravomoćnosti presude), ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

 

Na temelju članka 71. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku M.G. se izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u svezi s poslovima raspolaganja novcem u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik M.G. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od  12.007,00 kn (dvanaesttisućasedamkuna) od čega se iznos od 3.125,00 kn odnosi na trošak vještačenja, iznos od 62,00 kn na trošak preslikavanja dokumentacije branitelju po službenoj dužnosti, iznos od 3.820,00 kn predstavlja putni trošak i trošak nužnih izdataka svjedoka, dok iznos od 5.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu određenu s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

Na temelju članka 145. stavak 4. ZKP/08 trošak branitelja okrivljenog M.G. postavljenog po službenoj dužnosti i to odvjetnika D.D.a isplatit će se iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak, a naplatiti kasnije od okrivljenika nakon što ti podaci sudu budu poznati.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 29. listopada 2018. pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-42/2018 od 29. listopada 2018. protiv okrivljenika M.G., zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom povjerenju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11 i produljenog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i u svezi sa člankom 52. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.

 

Prilikom očitovanja prema optužbi okrivljeni M.G. je na raspravi od 10. lipnja 2021. (listovi 546-547 spisa) izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na utužena kaznena djela, te kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i da će se naknadno izjasniti hoće li odgovarati na pitanja.

 

Obzirom na ovakvo okrivljenikovo očitovanje prema optužbe pristupilo se izvođenju dokaza.

 

U dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka pregledano je i pročitano izvješće o  činjeničnom  stanju utvrđenom provođenjem interne kontrole (listovi 2-10), tabelarni  prikaz uplata tvrtke A. na račun društva C.A. i uplata u glavnu blagajnu Kampa B.P., te razlika između tih uplata (list 10), Korespondencija elektroničkom poštom između društava C.A. i A. vezano uz plaćanje  (listovi 12-19, 29-30, 38-39, 59), Predračun trgovačkog društva C.A. od 29. kolovoza 2011. u pogledu točke a) (list 20),  Depoziti od 27. svibnja i 27. kolovoza 2011. (listovi 21-22), Račun trgovačkog društva C.A. od 30. studenoga 2011. (list 23), Uplatnica od 1. prosinca 2011. (list 24), Blagajnički izvještaji za točku a) (listovi 25-26), Računi društva C.A. od 15. kolovoza i 28. studenoga 2012. u  pogledu točke b) (listovi 31-32), Uplatnica od 28. studenoga 2012. (list 33), Blagajnički izvještaji za točku b) (listovi 34-35), Računi društva C.A. od 31. listopada 2014. u pogledu točke c) (listovi 40 i 42), Depoziti od 14. lipnja i 1. kolovoza 2014. (list 41), Uplatnica od 6. studenoga 2014. (list 43), Blagajnički izvještaji za točku c) (listovi 44-45), Popis računa za točku c) (list 46), Računi društva C.A. od 16. listopada 2016. u pogledu točke d) (listovi 50 i 52), Depozit od 19. rujna 2016. (list 51), Blagajnički izvještaji  za točku d) (listovi 54-55), Popis računa za točku d) (list 56), Računi društva C.A. od 30. rujna 2017. u pogledu točke e) (listovi 60-61), Storno računa (list 62), Uplatnice od 2. listopada  2017. (list 64), Blagajnički izvještaji  za točku e) (listovi 65-66), Popis računa za točku e) (list 67), Ugovor o radu i aneks ugovora o radu između M.G. i društva C.A. (listovi 80-82), Izvješće društva C.A. o provedenoj kontroli poslovanja Kampa B.P. s tvrtkom A. od 26. siječnja 2018. (listovi 83-90), Uplatnica od 17. listopada 2016. (list 93), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Mariu Gojaku u društvu C.A. od 6. veljače 2018. (listovi 106-109), Izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo C.A. d.o.o. Zagreb (listovi 166-171), Korespondencija između društva C.A. i M.A. vezano uz očitovanje o otkazu ugovora o radu (listovi 175-200, 205-209), Popis sezonskih recepcionara Kampa B.P. u razdoblju iz optužnice (list 341), Popis lozinki zaposlenika Kampa B.P. (list 343), Cjenici usluga društva C.A. u razdoblju iz optužnice  (listovi 342-352), Korespondencija između društava C.A. i  I.T. vezano uz računalni program za obuku (listovi 382-393, 489-491), Korespondencija elektroničkom poštom između tvrtke A. i M.A. o narudžbama usluga Kampa (listovi 394-424), Imovinskopravni zahtjev oštećenika društva C.A.  (listovi 443-445), Evidencija odsutnosti s posla u Kampu B.P. za okrivljenika M.A. (listovi 450-456), Podatak o voditelju recepcije Kampa B.P. (list 448), Podatak o datumu otvaranja bolovanja za okrivljenika M.A. (listovi 457-459).

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka, a uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitano je knjigovodstveno – financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka M.T. od 25. listopada 2018.  (listovi 500-510).

 

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.

 

Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci D.M., N.B., M.I., T.A., M.Š., A. J., V.M., J.A.K., M.B., N.G., T.I., R.B., I.U., M.B. i D. L..

 

Zastupnica optužbe je iznijela primjedbu na iskaz svjedokinje J.A.K. dan na raspravi navevši da njezin iskaz nije vjerodostojan u onom dijelu u kojem odstupa od iskaza kojeg je dala u istrazi kada se svega bolje sjećala i detaljno iskazivala. Tužiteljica je još navela kako kao dokaz nevjerodostojnosti njezinog iskaza na raspravi jest i činjenica što na raspravi nije bila u stanju dati decidiran odgovor ni na jedno pitanje koje joj je postavljeno vezano uz izmijenjeni iskaz, već da je sustavno mijenjala i izbjegavala odgovore.

 

Na iskaze ostalih svjedoka zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu nije imala primjedbi, dok branitelj nije imao primjedbi na iskaze svjedoka.

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, dok je okrivljenik predložio da se u svojstvu svjedoka saslušaju J.K. koji je radio kontrolu računa, T.P. kao direktor Sektora marketinga i prodaje u K.A. na okolnost donošenja cjenika te K.Č., tadašnji direktor K.A..

 

Zastupnica optužbe se usprotivila prijedlozima okrivljenika za ispitivanjem navedenih svjedoka navodeći kako je J.K. sudjelovao u kontroli zajedno s D.M. koja je detaljno ispitana pa njen kolega nema drukčijih ili širih spoznaja od onoga što je ona navela. Osim toga, u spisu da prileži pisano izvješće o obavljenoj kontroli. U odnosu na prijedlog za saslušanjem svjedoka T. P. tužiteljica je navela kako je isto nepotrebno jer su cjenici priloženi uz optužnicu kao dokaz broj 7. Konačno, u odnosu na saslušanje svjedoka K.Č. državna odvjetnica je navela kako je isto nepotrebno jer isti kao direktor tvrtke nema konkretnih spoznaja o kaznenim djelima, a o okolnostima koje se konkretno tiču kaznenih djela da su već ispitani brojni svjedoci, te je imenovani sve spoznaje mogao dobiti samo posredno od tih svjedoka koji su već bili neposredno ispitani.

 

Vijeće je na temelju članka 421. stavak 1. točka 1. ZKP/08 odbilo kao nevažan dokazni prijedlog obrane za pozivanjem i saslušanjem svjedoka J.K., K.Č. i T.P. jer se izvođenjem tih dokaza ne bi utvrdile činjenice koje su važne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a koje već na nedvojben način nisu utvrđene. Osim toga, u dokazne svrhe su pregledani cjenici društva C.A. u inkriminiranom razdoblju pa se ispitivanje svjedoka T.P. ukazuje suvišnim. Po stavu ovog vijeća svjedok K.Č. kao direktor tvrtke nema neposrednih saznanja o okolnostima vezanim uz počinjenje predmetnih kaznenih djela već bi isti eventualno mogao imati posredna saznanja o onome što su mu prenijeli svjedoci koji su neposredno ispitani na raspravi. Konačno, i ispitivanje svjedoka J.K. je vijeće odbilo jer imenovani može svjedočiti o onome o čemu je već svjedočila D.M. s kojom je isti sudjelovao u kontroli. Svjedokinja M. je jasno navela kako njezin kolega K. nema drukčijih ili širih spoznaja od onoga što je ona navela,  a pored toga u dokazne svrhe je pročitano izvješće društva C.A. o provedenoj kontroli poslovanja Kampa B.P. s tvrtkom A. od 26. siječnja 2018. i izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju utvrđenom provođenjem interne kontrole.

 

Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 221).             

 

U obrani koju je iznio na prvom ispitivanju u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu (listovi 425-429 spisa) okrivljeni je negirao počinjenje kaznenih djela izjavivši kako nikakav novac nije nezakonito prisvojio. Mišljenja je kako je društvo u kojem je radio protiv njega podnijelo kaznenu prijavu jer je on njih tužio zbog nezakonitog otkaza kojeg mu je društvo dalo. To se događalo u vrijeme kada je društvo trebala kupiti jedna švicarska tvrtka, koja je odustala, a na njegovo prijašnje radno mjesto je postavljen čovjek koji je došao iz te tvrtke. Naglasio je kako je od 1982. radio u Kampu B.P., koji pruža usluge smještaja gostima, u sastavu Turističkog naselja B.P., u sastavu društvu C.A. to jest pravnom predniku, koje je u 100% vlasništvu države. Voditelj Kampa je bio od 2002. ili 2003., dok su šefovi recepcije bile druge osobe koje nisu imale formalno rješenje za to radno mjesto, a njihova imena nije želio reći.

 

              Okrivljenik je dalje naveo kako su ljeti na recepciji Kampa u inkriminiranom razdoblju radili različiti sezonski zaposleni radnici, ukupno njih šest do deset, a u predsezoni i posezoni, tijekom svibnja, lipnja, rujna i listopada da su radili stalno zaposleni iz hotela A. Ljeti je na recepciji u jutarnjoj smjeni radilo troje, u poslijepodnevnoj smjeni dvoje zaposlenika, te jedan po noći. Nije želio navesti njihova imena ni bilo koga optuživati, a u društvu imaju podatke o tim zaposlenicima. Nije samo on tu radio, niti je on tu bio dvadeset i četiri sata. Zimi Kamp nije radio, na recepciji su tada dežurali stalni zaposlenici i to po jedan u svakoj smjeni. Kamp je radio od 1. travnja nekada do 15. listopada ili do 1. studenoga. Kada je bila gužva pomagao je u obavljanju recepcijskih poslova. Posebno je istaknuo kako je svatko od onih koji su obavljali recepcijske poslove tijekom sezone, pa tako i on, imao svoju šifru, s time što je njegova šifra kao voditelja imala veće ovlasti za knjiženje primljenih predujmova, davanje dozvola. On je znao sve šifre drugih, a vjerojatno su i drugi znali njegovu šifru. Na svakom računu postoji šifra onoga tko je račun unio.

 

Za recepcijsko poslovanje je društvo I. T. izradilo program koji se koristi od 2002. U tom programu se podaci nisu mogli mijenjati na način koji je opisan u optužnici. Osim tog programa, postojao je i testni program za obuku kojeg je on imao tijekom obuke 2002.. Najprije je naveo kako se ne može sjetiti i ne zna je li taj testni program za obuku i dalje ostao u njegovom računalu u Kampu, a kasnije je izjavio kako je isti bio u njegovom računalu. On nije tražio da taj testni program ostane u njegovom računalu, a ne zna kako je došlo do toga da testna verzija ostane u njegovom računalu. Poznaje informatičara društva C.A., R.B., ali se ne može sjetiti je li od njega tražio da mu u računalu ostavi program za vježbu. Okrivljenik je i u odnosu na unošenje podataka u testnoj verziji za obuku tempore criminis različito iskazivao pa je tako najprije naveo kako u inkriminiranom razdoblju on nikakve podatke nije unosio u testnoj verziji za obuku, da bi potom naveo kako je to činio, pokazivao nekome i to na računalu u svome uredu, a nakon toga je izjavio kako se toga ne može sjetiti. Taj testni program se ne može upotrijebiti za rad sa stvarnim podacima. Nadalje, okrivljenik je izjavio kako je prije nekoliko godina podučavao druge o računalnom programu recepcijskog poslovanja te da je obučavao nove zaposlenike raditi u računalnom programu. Server s podacima je u Z., a u središnjici društva se može vidjeti unos podataka u program recepcijskog poslovanja u Kampu.

 

Recepcionari koji su radili na recepciji Kampa nisu mogli dogovarati uvjete suradnje, cijene smještaja i prehrane s agencijama jer je za to jedino on bio ovlašten. Međutim, recepcionari su mogli primati uplate od agencija i izdavati račune agencijama. Postoje cjenici usluga koje donosi uprava za svaku godinu. Tvrtka A. iz S. je stalno poslovno surađivala s Kampom dok je on bio voditelj te su imali svoje mobilne kućice za smještaj gostiju u Kampu. On je dogovarao uvjete i cijene i elektroničkom poštom komunicirao s tvrtkom A. te je uglavnom on primao novčane depozite tvrtke A., a G.K. koja je nekoliko puta tijekom ljeta dolazila u Kamp i zadržavala se deset do petnaest dana, kao predstavnica tvrtke A., je izričito htjela svaki put njemu dati novac. Taj novac, nekada u eurima, a nekada u kunama, bi predala u depozit na recepciji i za to joj se izdavala potvrda, te su se na temelju toga izdavali računi. Nekada bi novac donijela unaprijed za usluge koje još nisu realizirane, pa bi novac stajao mjesec ili dva dana u sefu na recepciji Kampa. Za sef je postojao samo jedan ključ koji je bio dostupan svima koji su radili na recepciji. Sef je imao dva pretinca, u gornjem se pohranjivao novac depozita, a u donjem se pohranjivao novac od mjenjačnice. Cijene u tim računima su mogle biti izražene i u eurima i u kunama, ali su se uvijek konačno izražavale u kunama. Problem je nastao s jednim računom iz 2011. kojeg je Kamp ispostavio tvrtki A., a za koji se utvrdilo da ga je ta tvrtka platila, iako je bio prikazan kao neplaćen. Pravnica u društvu C.A. D.M. je od njega tražila da joj dostavi narudžbenice za jedan račun tvrtke A., ali se nije mogao sjetiti da li joj je to dostavio. Misli da je to bilo dok je bio na bolovanju. Računi, pa tako i oni prema tvrtki A., su automatski dobivali fiskalni broj. Ako nije radio Internet mogao se dogoditi propust fiskalizacije računa, ali bi se tada u računalu pojavilo upozorenje, pa bi se fiskalizacija naknadno obavila. Svi računi su išli u računovodstvo. Nakon naplate računa novac se nosio u blagajnu Turističkog naselja smještenu u Hotelu A., te uz blagajničko izvješće predavao blagajnici, koja je izdavala potvrdu o tome.

 

Nakon što mu je predočeno da neki računi datiraju od 16. ili 31. listopada kada je naveo da u Kampu više nije bilo sezonski zaposlenih recepcionara, niti je tada dolazila predstavnica tvrtke A., niti je bilo gostiju te tvrtke, te zatraženo od njega da se očituje tko je u to vrijeme osim njega mogao izdati račune, okrivljenik je naveo da su to mogli napraviti stalni radnici. Kazao je i da su se računi koji su ostali u računalu nenaplaćeni tako zatvarali. Kada mu je predočeno da su sporni računi s njegovom šifrom za iste usluge izdavani u eurima, a potom u kunama u umanjenim iznosima, pod istim fiskalnim brojem, tijekom pet godina, nekada i izvan sezone, kada nema sezonskih radnika, koji se uz to svake godine mijenjaju, okrivljenik je naveo je kako su to mogli napraviti stalni zaposlenici koji su radili u hotelu A., a koristili su njegovu šifru.

 

Okrivljenik je kazao kako je moguće da je dio prijepornih računa iz izreke optužnice (odnosno presude) on osobno napravio, a dokumentaciju u preslici koju je dostavilo oštećeno društvo da je mogao svatko sastaviti. Dalje je naveo kako je bio na bolovanju, te došao u Kamp i u nazočnosti dva svjedoka u računalu u svome uredu utvrdio da nisu istinite tvrdnje društva da je navodno prisvojio novac tijekom 2008. Našao je račun istog broja i na isti iznos, ali za drugog poslovnog partnera, a bila je greška u partneru. Neki računi za koje ga se tereti izdani su u dane kada on uopće nije radio ni bio u B.P., što može dokazati jer se vodila evidencija prisutnosti na poslu. Jednom je bio s nogometnim klubom na gostovanju, a drugi put je bio sa suprugom na izletu, ali nije želio navesti datume. Poslovali su sa stotine agencija i izdavali tisuće računa. Svaku večer kada se zaključi blagajna, gledali su da se toliko novca preda na blagajnu da ne bi bilo manjka. Kraj recepcije je bio njegov ured koji je bio otključan dvadeset i četiri sata, a u uredu je bilo računalo na kojem je stalno bila uključena aplikacija. U njegovom uredu u kampu su bila još četiri računala, od toga jedno za recepciju. Da bi se sezonski radnici obučili za posao smatra da je potrebno da dvije sezone rade na recepciji, a stalno su ga nešto pitali, te im je morao objašnjavati. Na recepciji je bila gužva, brojni gosti su dolazili i odlazili, a u njegov ured su dolazili i sjedili svi zaposlenici, zato je lako moguće na njegovo ime nešto učiniti. Prijeporni depoziti nisu samo s njegovim imenom, iako je nebitno tko je primio depozit.

 

Nadalje, okrivljenik je izjavio da je moguće da je u pogledu nekih računa bilo pogreški u knjiženju, ali to ne znači da je netko uzeo novac. Postoji objašnjenje razloga zbog kojeg su se događale pogreške. U gužvi se u aplikaciji u računalu upisuje iznos, aplikacija navodi na kune, a ako su u pitanju euri u aplikaciji se moraju posebno promijeniti kune u eure. Ako je većina usluga u kunama, a samo nekoliko u eurima, moguće je da se dogodi pogreška. Da je bilo prisvajanja novca na način na koji ga se tereti, to ne bi moglo proći neprimijećeno, jer je u Kampu žurnal bio po realizaciji, a ne po naplati. Žurnal su sve usluge koje su napravljene u jednom danu i koje su podloga za knjiženje u knjigovodstvu. Svaka naplata se vidi i knjigovodstvo bi odmah reagiralo. Da je uzeo novac bio bi bogatiji. Ako je došlo do pogreške u računu primjerice da je izdan u eurima, a trebao je biti izdan u kunama, takav račun treba stornirati i izdati novi račun pod novim brojem, a i storno računa dobiva poseban broj. Budući da je dobro poznavao računalni program, on bi znao to izvesti, a da se ne otkrije. Ovo je netko veoma "šlampavo" napravio udarajući na njega, njega ne vole jer je počeo kao obični portir, a došao do voditelja Kampa i to sa srednjom stručnom spremom. Kazao je kako ne može reći da li sumnja na nekoga određenog. U Turističkom naselju postoji služba računovodstva koja kontrolira žurnale, dnevne uplate, devize, mjenjačnicu. Računovodstvo ima istu aplikaciju i može vidjeti sve podatke unesene na recepciji. Oko tri puta godišnje dolazila je interna kontrola iz Z.

 

Narušenog je zdravlja, ima problema sa srcem, bubregom i cirkulacijom u nogama. Ima mali apartman sa šest kreveta koji je dao sinu, a prihode od drugog apartmana daje majci koja ima mirovinu od 1.700,00 kuna. Do mirovine mu nedostaje još godinu ili dvije dana radnog staža. Žive od novca kojeg je njegova supruga dobila prodajom naslijeđene zemlje, a novčano mu pomažu kćer i sin koji su zaposleni. Suvlasnik je obiteljske kuće u kojoj stanuje, te poljoprivrednog zemljišta kraj Makarske.

 

Na raspravi (listovi 620-623 spisa) okrivljenik je ostao pri obrani koju je iznio u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu. Dodatno je naveo kako je nekoliko mjeseci nakon što je tužio tvrtku zbog nezakonitog otkaza, tvrtka tužila njega. Njegov otkaz se dogodio u vrijeme kada je tvrtka bila u postupku prodaje jednom stranom partneru. Po povratku s bolovanja nije mogao ući u svoje radne prostorije jer je već bila promijenjena brava pa je pozvao svog neposrednog šefa koji je došao u pratnji još jedne osobe te su nadzirali njegov rad. Teretilo ga se da je poništio račun broj 000086-5202-1 od 21.08.2008. i sebi prisvojio iznos u visini od 41.349,00 kn. Uvidom u program recepcijskog poslovanja je utvrdio da je poništeni račun u istom iznosu, ali s drugim brojem naplaćen i to na drugog poslovnog partnera. O tome je izvijestio nadležne uz obrazloženje da će ostale godine koje su predmet ovog postupka provjeriti nakon završetka bolovanja. Nisu imali sluha za to nego su nastavili s postupkom izbacivši samo tu godinu za koju je ustanovio da su ga pogrešno optužili. Nakon dobivenog otkaza na njegovo radno mjesto je primljena druga osoba koja je predložena od strane budućih vlasnika. Ta strana tvrtka nije kupila tvrtku u kojoj je bio zaposlen već neka druga.

 

Nakon tri godine od podizanja optužnice nije dostavljen niti jedan novi dokaz, a svi računi koji mu se stavljaju na teret napravljeni su tada uz gotovo nikakve kontrole u samo nekoliko dana.

 

Po nepravomoćnoj presudi povodom njegove tužbe sud je donio odluku da je otkaz protuzakonit i da se on ima vratiti na posao.

 

              U spornom razdoblju bio je voditelj Kampa, ali neposredno zadužena osoba za rad s sezonskim radnicima bio je šef recepcije kojega je imenovao direktor turističkog naselja I.U. te je uvijek jedna osoba u Kampu bila stalno zaposlena i ta osoba je bila neposredno zadužena za cjelokupno stanje na recepciji.

 

Od predstavnika poslodavca njegovo radno mjesto je netočno opisano kao mjesto direktora koji je samostalno donosio odluke, bio je i šef recepcije istovremeno, a u naravi je opisano radno mjesto drugog kampa u portfelju tvrtke koji je samostalni objekt i ima sasvim drugačiji ustroj.  Zapravo je njegovo radno mjesto voditelj kampa koji se nalazi u sklopu Turističkog naselja koji ima njemu nadređenog direktora.

 

Recepcija Kampa je bila otvorena tijekom cijele godine i to 24 sata na dan, ali za prijem gostiju je radila samo u tijeku ljetne turističke sezone od travnja do studenog.

 

Cjenici na temeljem kojih se izdaju računi u kampu se nisu mogli donijeti bez odobrenja direktora turističkog naselja i direktora sektora marketinga i prodaje.

 

Prema prikazanim spornim računima, nesporno je da je na nekim računima pogrešno upisana valuta. Tako je umjesto valute EUR, upisana HRK te su slijedom toga navedene usluge pogrešno naplaćene.

 

Prema izjavama svjedoka nesporno je da navedene usluge nisu naknadno mijenjane već su na početku pogrešno unesene jer da su se te usluge naknadno mijenjale to bi bilo vidljivo u žurnalu pruženih usluga, ali to nije niti jednom bilo napravljeno. To znači da nitko nije prepravljao usluge u računalu već su iste pogrešno unesene. Tko je proveo jedan dan na recepciji Kampa u tijeku ljetne turističke sezone onda bi znao da je takvu grešku vrlo lako napraviti jer se usluge unose po dolasku gosta, običajno subotom kada je veliki broj novih dolazaka, ali i odlazaka tako da se na recepciji stvaraju nenormalne gužve. Na jednom mjestu vrši se naplata parkinga, naplata računa, prijem novih gostiju, rad na mjenjačnici, nedovoljan broj djelatnika za rad i tako dalje.

 

Ako u tijeku jedne sezone postoji više od 4000 računa vjerojatno je teško sve kontrolirati pa to nije uspjelo ni internoj kontroli tvrtke koja je svake godine u više navrata kontrolirala cjelokupno poslovanje kampa.

 

Osim individualnih gostiju, depozit na recepciji su ostavljali i predstavnici agencija koji su predavali i uzimali novac te time plaćali svoje usluge. Više svjedoka je opisalo način prijema i uzimanja novca iz depozita i svi su na isti način opisali postupak. Gosti i predstavnici agencija su donosili novac za što bi dobili potvrdu iz knjige depozita, a kada bi uzimali dio ili čitav iznos to bi se također evidentiralo i konačna potvrda bi ostajala u samome bloku depozita.

 

Proceduru u svezi prijema i vraćanja novca niti jednim dokumentom poslodavac nije propisao već su to radili po internom dogovoru. Posebno je napomenuo kako depozit sam po sebi nije nikakav knjigovodstveni dokument već isti služi isključivo kao usluga propisana kućnim redom kampa o ostavljanju vrijednosti na recepciji, jer u slučaju nestanka novca ili drugih stvari kamp ne snosi odgovornost. Ne postoji nigdje u njihovoj tvrtki bilo kakav dokument koji drugačije tretira prijem i izdavanje novca i drugih vrijednosti putem depozita.

 

Iskazi dviju osoba da je on navedene depozite uzimao i spremao u poseban pretinac u sefu su dijelom točni jer je on, ne samo od te već i od drugih agencija koje su ostavljale veće iznose, spremao u poseban dio u sefu od kojeg on nije imao ključ već je isti bio kod recepcionara, tako da nije niti mogao bilo što uzeti bez njihovog znanja. To se radilo u vremenu najvišeg opsega posla od sredine srpnja do sredine kolovoza kada se u sefu recepcije nalazilo više od stotinu drugih depozita od individualnih gostiju. Više svjedoka koji su radili na recepciji su opisali u kakvim gužvama i uvjetima su u tijeku ljetne sezone radili.

 

Prikazane depozite od agencije A. je primao kako on, tako i drugi recepcionari. Unatoč postojanju potvrdi o depozitima za ostavljeni novac s njegovim i potpisom drugih recepcionara ne znači da iste netko iz bilo kojeg razloga nakon toga nije podigao.

 

Što se tiče depozita drži da je bilo potrebno dostaviti s recepcije potvrdu iz knjige depozita da bi se točno utvrdilo da li je količina novaca koja je prikazana u ovoj optužnici, na kraju i takva ostala ili je u međuvremenu netko podigao taj iznos.

 

Da su bili pozvani svjedoci koji su radili na recepciji dodatno bi potkrijepio tu tvrdnju jer bi pronašao sigurno nekoga u takvom dugom razdoblju koji je vraćao položeni novac navedenoj agenciji.

 

U optužnici se navodi i program Vježba kao dokaz da su se tu radili sporni računi.

 

Iz izjave svjedokinje iz tvrtke koja je vlasnik licence za program recepcijskog poslovanja proizlazi da se ništa iz tog programa ne može upotrijebiti u te svrhe.

 

Tužitelj je među dokazima naveo desetak uplatnica kojima je pokrijepio tužbu da je on predavao novac na blagajni tvrtke jer je na istima bio njegov potpis.

 

U izjavi svjedokinje blagajnice u tvrtki dokazano je da na niti jednoj uplatnici nije njegov potpis te je ona, kako je navela, na istima pisala njegovo ime iz razloga što je on bio šef, a uplatnicu je potpisivao donositelj.

 

Više svjedoka je izjavilo da njegov ured nikada nije bio zatvoren i da se na njegovom računalu ponekad radilo.

 

I nakon njegovog odlaska N.G. je prebačena za rad u njegov ured te je nastavila raditi na njegovom računalu, primati e-mail koji je glasio na njegovo ime, kao i na e-mail kampa jer računalo nije imalo nikakvu zaštitu.

 

Svjedokinja M.B. je izjavila da je on ponekad i od kuće popravljao pogreške recepcionara. Nekada je to bilo usmeno, a nekada je to morao činiti i preko direktnog pristupa računalu putem Team viewera tako da su svi mogli vidjeti što se radi.

 

Rad u programu recepcije nije bio moguć samo u Kampu već i na drugim mjestima u turističkom naselju.

 

Iz svega proizlazi da su šifre bile vrlo jednostavne i lako pamtljive za sve kojima se nije baš pridavalo važnosti.

 

              Nadalje, okrivljenik je naveo kako od samog početka rada na recepciji Kampa ima istu šifru koju nikada nije promijenio, a koju je više puta rekao recepcionarima koji nisu imali sa svojom dozvoljen pristup određenim aplikacijama potrebnih u radu, i to kada njega ne bi bilo na poslu.

 

Nastavno na šifre postoji i Odluka Uprave da se sve šifre osoba koje radu na računalima u firmi moraju predati neposredno nadređenim šefovima.

 

Račune koji se navode u optužnici za 2016. i 2017. god. nije mogao izraditi jer u vrijeme kada su isti izdani nije bio na poslu. Zna pouzdano gdje je bio i za to ima svjedoke.

 

U evidenciji o radu koju svaki radnik po dolasku na posao kao i na odlasku s posla potpisuje sigurno nema njegovog potpisa da je te dane bio na poslu.

 

Ovaj kazneni postupak ga je potpuno uništio i dodatno pogoršao njegovo teško zdravstveno stanje. Financijski je uništen, ima velikih dugovanja po kreditu i tekućem računu jer su jedina njegova primanja minimalna plaća od 3.400,00 kn. Zbog demencije je majku smjestio u dom što mu predstavlja veliki financijski izdatak. Da mu ne pomažu sin i kćer bio bi gladan jer mu je i supruga bolesna i nema nikakvih primanja.

 

Na kraju je istaknuo kako se u optužnici navode pogrešno izdane kopije računa koje izrađene na računalu s njegovom šifrom, a koje su se mogli osim u kampu učiniti i bilo gdje drugdje, te iste nemaju njegov potpis. Te kopije računa su potkrijepljene depozitima za predani novac za koji se ne zna da li je u međuvremenu podizan. U optužnici se navode i blagajničke uplatnice s njegovim imenom, ali tuđim potpisom kao važan detalj da je on sam predavao novac, a to je netko drugi radio. Osim toga, u optužnici se navode izdani računi za godine kada nije bio na poslu.

 

Naglasio je i to kako niti jedan svjedok nije nikada vidio niti čuo da je on bilo što napravio protuzakonito u poslovanju za čitavo vrijeme njegovog radnog vijeka.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i savjesne ocjene svakog dokaza, kako pojedinačno, a isto tako i u svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, te produljeno kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

 

Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je okrivljeni M.G. u razdoblju od sredine 2011. do kraja 2017. bio voditelj Kampa B.P.. Navedeno proizlazi iz aneksa ugovora o radu, iskaza svjedoka I.U., N.B., A.J. i V.M. te okrivljenikove obrane. 

 

Nije sporno ni da je u inkriminiranom razdoblju Kamp B.P. bio u sastavu društva C.A. d.o.o. Zagreb, a što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra (list 167 spisa), obrane okrivljenika te iskaza svjedoka I.U., N.G., M. I., V.M. i M.Š..

 

Nije sporno ni da je postojala višegodišnja poslovna suradnja tvrtke A. i Kampa B.P., pa tako i u inkriminiranom razdoblju, a što proizlazi iz okrivljenikove obrane, računa te iskaza svjedoka I.U., N.G., M.I., V.M., J.A. K., M.Š., A.J., D.M., M.B. i N.B..

 

              Nadalje, nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju Kamp B.P. pružio usluge smještaja i prehrane gostima tvrtke A.

 

              Nije sporno ni da je tvrtka A. izvršila gotovinske uplate za obavljene usluge smještaja i prehrane Kampu B.P..

 

              Nesporno je da je direktor društva C.A. 6. veljače 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu okrivljeniku (listovi 106-109 spisa).

 

              Međutim, s obzirom na obranu okrivljenika u kojoj negira počinjenje djela kao prvo sporno pitanje postavilo se pitanje je li on u spornom razdoblju faktički obavljao poslove šefa recepcije Kampa.

 

Drugo sporno pitanje odnosilo se na to je li okrivljenik u spornom razdoblju u pet navrata primao gotovinske uplate za obavljene usluge smještaja i prehrane gostiju od tvrtke A. iz Slovačke te je li se radilo o tome da tako primljeni novac u ukupnom iznosu od 349.942,50 kuna najvećim dijelom nije polagao na račun ni u blagajnu društva, nego ga za sebe zadržavao, uplativši u blagajnu društva samo manji dio primljenog iznosa i to ukupno 120.074,88 kuna, a za sebe zadržao ukupno 229.867,62 kune.

 

Spornim se postavilo i pitanje je li okrivljenik radi prikrivanja neovlaštenog prisvajanja novca osim računa i predračuna za obavljene usluge sa stvarnim cijenama usluga izraženim u eurima u iznosima koje je primio, koje nije knjižio u knjigovodstvu društva, sastavio i šest neistinitih računa za potpuno iste usluge u kojima je upisao umanjene cijene usluga izražene u kunama, te je li takve neistinite račune s umanjenim iznosima proknjižio u knjigovodstvu društva i u blagajnu uplatio tako umanjene iznose.

 

              S tim u svezi sporno je bilo je li okrivljenik sastavio i potpisao predračun broj 2011-5202-000055 od 29. kolovoza 2011. prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 17.941,00 eura protuvrijednosti 134.108,98 kuna, 27. svibnja i 27. kolovoza 2011. te je li na temelju tog predračuna kao predujam preuzeo iznos od 133.000,00 kuna iz gotovinskog depozita tvrtke A., te je li ga predao u blagajnu ili na račun društva. Također, sporno je bilo i je li okrivljenik radi prikrivanja prisvajanja novca 30. studenoga 2011. sastavio novi račun broj 2285-5202-10 za iste usluge i da li je u istom svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 50.958,60 kuna i broj 68-5202-11 na iznos od 12.702,60 kuna, te je li taj račun ikada dostavljen tvrtki A. Osim toga, sporno je da li je te neistinite račune okrivljenik proknjižio u knjigovodstvu društva, te je li iznose od 50.958,60 kuna i 12.702,60 kuna to jest ukupno 63.661,20 kuna 1. prosinca 2011. uplatio u blagajnu Turističkog naselja B.P., i je li preostali iznos od 69.338,80 kuna za sebe zadržao.

 

Nadalje, sporno je bilo je li okrivljenik sastavio i potpisao račun broj 102012-5202-002051 od 15. kolovoza 2012. prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 14.315,00 eura protuvrijednosti 106.718,33 kuna, te je li tijekom kolovoza 2012. preuzeo spomenuti iznos u gotovini od tvrtke A. i je li ga predao u blagajnu ili na račun društva. Jednako tako, sporno je bilo i to je li okrivljenik  radi prikrivanja prisvajanja novca 28. studenoga 2012. sastavio novi račun broj 2800-5202-10 za iste usluge u kojem je svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 37.756,88 kuna, i je li taj neistiniti račun proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 37.756,88 kuna 28. studenoga 2012. uplatio u blagajnu, i je li preostali iznos od 68.961,45 kuna za sebe zadržao.

 

              Kao sporno se postavilo i pitanje je li okrivljenik sastavio i potpisao račun broj 3634-5202-10 od 31. listopada 2014. prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 10.208,00 eura protuvrijednosti 78.219,82 kuna, 14. lipnja i 1. kolovoza 2014. te je li na temelju tog računa kao predujam preuzeo spomenuti iznos iz gotovinskog depozite tvrtke A., i je li ga predao u blagajnu ili na račun društva. Sporno je i je li okrivljenik radi prikrivanja prisvajanja novca istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem, i je li u istom svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 14.358,80 kuna, i je li taj račun proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 14.358,80 kuna je 6. studenoga 2014. uplatio u blagajnu, i je li preostali iznos od 63.861,02 kuna za sebe zadržao.

 

              Tijekom postupka se kao sporno postavilo i pitanje je li okrivljenik sastavio i potpisao račun broj 3261-5202-10 od 16. listopada 2016. prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 3.248,00 eura protuvrijednosti 24.197,60 kuna, 19. rujna 2016. te je li na temelju tog računa kao predujam preuzeo spomenuti iznos iz gotovinskog depozite tvrtke A., i je li ga predao u blagajnu ili na račun društva. Sporno je bilo i je li okrivljenik radi prikrivanja prisvajanja novca istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem, i je li u istom svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 3.248,00 kuna, i je li taj račun proknjižio u knjigovodstvu društva, a iznos od 3.248,00 kuna 17. listopada 2016. uplatio u blagajnu, i je li preostali iznos od 20.949,60 kuna za sebe zadržao.

 

              Sporno je bilo i je li okrivljenik sastavio i potpisao račun broj 3592-5202-10 od 30. rujna 2017. prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosu 1.050,00 eura protuvrijednosti 7.806,75 kuna, i je li tijekom rujna 2017. preuzeo spomenuti iznos u gotovini od tvrtke A., te je li ga predao u blagajnu ili na račun društva. Također, sporno je bilo je li okrivljenik radi prikrivanja prisvajanja novca stornirao spomenuti račun i istoga dana sastavio novi račun istoga broja za iste usluge i s istim fiskalnim brojem i je li u istom svjesno umanjio cijenu usluga upisavši iznos od 1.050,00 kuna, te je li u knjigovodstvu društva iskazao oba računa i storno, a iznos od 1.050,00 kuna 2. listopada 2017. preko M.Š. zajedno s drugim uplatama uplatio u blagajnu, a preostali iznos od 6.756,75 kuna za sebe zadržao.

 

S obzirom na naprijed navedeno sporno je bilo je li okrivljenik na opisani način ostvario sebi nepripadnu materijalnu korist u ukupnom iznosu od 229.867,62 kune, od čega na štetu trgovačkog društva C.A. d.o.o. u iznosu od 206.760,57 kuna, a na štetu državnog proračuna na ime poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 23.107,05 kuna.

 

Slijedeće sporno pitanje je bilo je li izvanredni otkaz ugovora o radu okrivljeniku uvjetovan nezakonitim prisvajanjem novca i je li u svezi s počinjenjem kaznenih djela.

 

Rješavajući prvo sporno pitanje je li okrivljenik u spornom razdoblju faktički obavljao poslove šefa recepcije Kampa vijeće je pošlo od iskaza ispitanih svjedoka I.U., N.B., V.M. i A. J. koji su suglasno izjavili da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, faktički obavljao i posao šefa recepcije Kampa B.P.. Navedeno proizlazi i iz pisane obavijesti trgovačkog društva C.A. (list 449 spisa), iako je iz podatka o voditelju recepcije Kampa B.P. (list 448) razvidno kako na to radno mjesto formalno nije nitko bio raspoređen.

 

Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11 počini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelju na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Propisano je kažnjavanje počinitelj tog kaznenog djela kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

Stavkom 2. istog članka propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina za onog tko kaznenim djelom iz stavka 1. tog članka pribavi znatnu imovinsku korist  ili prouzroči znatnu štetu.

 

Člankom 87. stavkom 6. KZ/11 je propisano kako je odgovorna osoba fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

Svojstvo odgovorne osobe više nije obilježje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. KZ/11.

 

Za istaknuti je kako su donesene brojne pravomoćne odluke u Republici Hrvatskoj prema kojima se onaj tko obavlja poslove direktora smatra odgovornom osobom u zakonskom smislu.

 

Imajući u vidu iskaze svjedoka I.U., N.B., V.M. i A.J. te sadržaj pisane obavijesti trgovačkog društva C.A. (list 449 spisa), vijeće ocjenjuje kako je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju imao svojstvo odgovorne osobe iz članka 87. stavak 6. KZ/11 neovisno o tome što nije bio formalno raspoređen obavljati poslove šefa recepcije Kampa.

 

U konkretnom slučaju se u odnosu na okrivljenog M.G. dužnost zaštite tuđih imovinskih prava društva C.A. temelji na ugovoru o radu, aneksu ugovora o radu te odnosu povjerenja s obzirom na poslove šefa recepcije Kampa koje je okrivljenik faktički obavljao.

 

Nakon što je vijeće ocijenilo kako je okrivljenik u spornom razdoblju faktički obavljao poslove šefa recepcije Kampa, trebalo je naći odgovor na drugo sporno pitanje koje se odnosilo na to je li okrivljenik u spornom razdoblju u pet navrata primao gotovinske uplate za obavljene usluge smještaja i prehrane gostiju od tvrtke A. S. te je li se radilo o tome da tako primljeni novac u ukupnom iznosu od 349.942,50 kuna najvećim dijelom nije polagao na račun ni u blagajnu društva, nego ga za sebe zadržavao, uplativši u blagajnu društva samo manji dio primljenog iznosa i to ukupno 120.074,88 kuna, a za sebe zadržao ukupno 229.867,62 kune. Slijedom toga valjalo je utvrditi je li okrivljenik sastavio i potpisao predračun naveden pod točkom a) izreke presude te račune navedene u izreci presude pod točkama b), c), d) i e) prema tvrtki A. za stvarno obavljene usluge smještaja i prehrane u iznosima navedenim pod tim točkama izreke presude i je li okrivljenik radi prikrivanja prisvajanja novca sastavio nove račune brojeva naznačenih u izreci pod točkama a) do e) izreke  u kojima je svjesno umanjio cijenu usluga, i je li te neistinite račune proknjižio u knjigovodstvu društva, a dio iznosa uplatio u blagajnu, a preostali iznos za sebe zadržao.

 

Uvidom u predračun broj 2011-5202-000055 od 29. kolovoza 2011. koji glasi na iznos od 17.941,00 eura protuvrijednosti 134,108,98 kuna (točka a)), račun broj 3261-5202-10 od 16. listopada 2016. koji glasi na iznos od 3.248,00 eura protuvrijednosti 24.197,60 kuna (točka d)), te račun broj 3592-5202-10 od 30. rujna 2017. koji glasi na iznos od 1.050,00 eura protuvrijednosti 7.806,75 kuna (točka e)), utvrđeno je kako je na istima sadržan okrivljenikov potpis, dok su računi iz izreke presude pod točkama a), c), d) i e) izdani pod okrivljenikovom šifrom izuzev što račun od 15. kolovoza 2012. iz točke b) koji glasi na viši iznos nije izdan pod okrivljenikovom šifrom već pod šifrom M.S.

 

Međutim, tijekom postupka je utvrđeno kako je M.S. sezonski radila na recepciji Kampa 2012. i 2014., a ne u čitavom inkriminiranom razdoblju od pet godina.

 

Pregledom većine potvrda o primljenom depozitu utvrđeno je da je na istima okrivljenikov potpis, a većina uplatnica o predaji novca u blagajnu, osim one iz točke e) sadrže okrivljenikov potpis i ime, dok je u odnosu na učin pod točkom e) novac zajedno s drugim uplatama u blagajnu predao M.Š.

 

Međutim, i račun iz točke b) i onaj iz točke e) je izdan pod okrivljenikovom šifrom.

 

Što se tiče šifri za navesti je kako je svaki zaposlenik Kampa imao svoju šifru, a što proizlazi iz iskaza svjedoka M.I., V.M., T.A., M.B.a, N.B. i R.B.. Tijekom postupka je također utvrđeno kako je okrivljenik znao šifre svih zaposlenika recepcije Kampa. Navedeno proizlazi iz obrane okrivljenika.

 

U odnosu na sačinjavanje prijepornih računa navedenih u izreci okrivljenik je dopustio mogućnost da je on osobno napravio dio istih.

 

Okrivljenik je naveo kako je podatke u prijepornim računima pod njegovom šifrom mogao unositi drugi zaposlenik Kampa. Međutim, ispitani svjedoci N.B., T.A., M.Š., M.B. i A.J. su izjavili kako nisu znali okrivljenikovu šifru, niti su unosili podatke u računalo pod okrivljenikovom šifrom već da je svatko u računalo podatke unosio pod svojom šifrom.

 

Nadalje, predračun iz točke a) optužnice te računi u eurima iz točke d) i e) izreke sadrže okrivljenikov potpis. 

 

Svjedoci N.B., D.M:, M.B., T.A., M. Š., A. J. i I.U. su suglasno naveli kako je u odnosu na tvrtku A. po pitanju prehrane, samo okrivljenik dogovarao usluge i cijene te izdavao račune i unosio podatke u računalo. Dakle, ovi svjedoci su jasno iskazali kako to nisu radili ostali recepcionari. U prilog ovoj tvrdnji ide i sadržaj dokumentacije tvrtke A. (listovi 394-424) prema kojoj je navedena tvrtka narudžbe za hranu putem e-maila dostavljala samo i jedino okrivljeniku, a ne recepcionarima i drugim djelatnicima. Jednim dijelom je u svojoj obrani to potvrdio i okrivljenik kazavši kako je predstavnica A. a svaki put baš njemu htjela predati novac u depozit.

 

Uvidom u  račune utvrđeno je kako gotovo svi datiraju iz vremena kada Kamp ne radi, i to iz kraja rujna, druge polovine ili kraja listopada, ili kraja studenog. U to vrijeme u Kampu nema sezonski zaposlenih recepcionara, dok je okrivljenik tada radio u Kampu.

 

Iz podataka o sezonski zaposlenim recepcionarima u Kampu u razdoblju iz optužnice (listovi 341) proizlazi kako su se oni svake godine mijenjali, dok je okrivljenik bio zaposlen u Kampu stalno tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja.

 

Iz iskaza svjedoka N.B., M.Š. i A.J. je razvidno  kako su sezonski recepcionari radili od 1. ili 15. lipnja do kraja kolovoza, 15. ili 30. rujna. Nadalje, u listopadu i u studenom recepcionari hotela A. nisu radili kao ispomoć na recepciji Kampa, a tijekom studenoga na recepciji Kampa kao ispomoć nije radila ni N.B., zaposlenica Turističkog naselja koja na recepciji nije radila ni 2011. ni 2017. godine. Stoga, nije osnovana ni obrana okrivljenika u dijelu u kojem isti tvrdi da su i tijekom listopada recepcionari hotela A. radili na recepciji Kampa.

 

Neosnovana je i okrivljenikova obrana u dijelu u kojem navodi da je netko drugi pod njegovom šifrom mogao u računalo unijeti podatke te je takva obrana usmjerena ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti zbog čega nije ni prihvaćena. Osim toga, okrivljenikova obrana je u tom dijelu suprotna uvjerljivim, detaljnim i međusobno podudarnim iskazima svjedoka te materijalnim dokazima.

 

Naime, svjedoci I.U., N.G., D.M., M.B., N.B. i R.B. su naveli kako je samo okrivljenik u svom računalu imao aplikaciju programa za vježbu-obuku u kojem su se mogli napraviti dvojni računi. Osim toga, sam okrivljenik je priznao kako se takvi dvojni računi nisu mogli izraditi u računalnom programu recepcijskog poslovanja koji se koristio u Kampu. Da je okrivljenik tražio da mu aplikacija programa za vježbu-obuku bude instalirana u novo računalo proizlazi iz iskaza svjedoka R.B. koji je kao informatičar bio zaposlen u društvu C.A.. Svjedok B. je izjavio kako je okrivljenom M.G. 2013. ili 2014. u njegovom uredu u Kampu B.P. spojio novo računalo koje prigode da je okrivljenik od njega zatražio da mu u računalo instalira aplikaciju programa za obuku – vježbu koju je imao i u dotadašnjem računalu koje se pokvarilo, a što je on i učinio. Tada mu je okrivljenik kazao da mu je taj program potreban budući da svake godine na recepciji dolaze raditi novi sezonski zaposlenici koje on obučava i pokazuje im kako će raditi.

 

Iako je okrivljenik kazao da se ne može sjetiti da je to tražio od R.B. vijeće takvu njegovu  obranu ne prihvaća držeći je usmjerenom kao izbjegavanju kaznene odgovornosti. S druge pak strane vijeće je stava kako svjedok R.B. nema nikakva razloga neosnovano teretiti okrivljenika posebice kod činjenice da je upozoren na dužnost kazivanja istine i posljedice ukoliko bi učinio suprotno. Jednako tako, vijeće nije našlo niti jedan razlog zbog kojeg bi takvim svjedočenje svjedok B. na neki način pogodovao oštećeniku posebno kod činjenice da više imenovani nije zaposlenik oštećenika.

 

Da okrivljenik nikad nije nikoga obučavao rad u računalnom programu proizlazi iz iskaza svjedoka N.B., M.B. i Tonija Aračića. Osim toga imenovani svjedoci te M.Š. i A.J. su izjavili kako nikada nisu ulazili u taj program za obuku i u njemu radili.

 

Svjedok I.U., koji je radio kao voditelj Turističkog naselja B.P. je izjavio kako je okrivljenik u programu za obuku mijenjao podatke iz pravih računa, te prepisivao fiskalni broj iz pravih računa.

 

Svjedok R.B. je naveo kako se okrivljeni M.G. veoma dobro razumio u rad na računalima i u primjenu programa za recepcijsko poslovanje. Kazao je kako je pregledao dio prijepornih računa te je mišljenja kako je okrivljenik najprije izdao pravi račun u pravom računalnom programu prema agenciji na neki manji novčani iznos kako bi time dobio broj računa i fiskalni broj, a nakon toga da bi u programu za vježbu napravio račun s pravim podacima o uslugama i stvarnim iznosom cijene. Potom da bi okrivljenik dio s podacima o uslugama i cijeni iz računa i programa obuke izrezao i zalijepio na pravi račun u pravom računalnom programu na kojem je bio broj računa i fiskalni broj i to skenirao te dobio čisti račun.

 

Prema iskazima svjedoka, a i obrani okrivljenika, u slučaju pogreške u sadržaju računa, mogao se samo račun stornirati te pod novim brojem izdati pravilni račun, a onaj stornirani račun bi dobivao poseban broj.

 

Kada se uzme u obzir da za predračun naveden pod točkom a) izreke, te račune navedene pod točkama b), c), d) nema storniranih računa i da su novi računi izdani pod istim brojem za zaključiti je kako se ne radio o slučajnom pogrešci kako je to okrivljenik u svojoj obrani pokušao prikazati. Što se pak tiče računa pod točkom e) za navesti je kako je isti izdan u listopadu 2017. kada je direktorica Sektora pravnih poslova društva D.M. zatražila od okrivljenika narudžbenice i objašnjenja u svezi računa tvrtke A. Upravo to je okrivljenika potaknulo da bude oprezniji pa je kako ne bi bio otkriven u svom postupanju taj račun stornirao.

 

Slijedom navedenog, na temelju dokumentacije i iskaza svjedoka obrana okrivljenika u dijelu u kojem poriče optužbu braneći se da je podatke u spornim računima pod njegovom šifrom mogao unositi drugi zaposlenik ukazuje se neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti zbog čega nije ni prihvaćena.

 

              Nadalje, iz iskaza svjedoka N.B. i M.B. proizlazi kako je upravo okrivljenik raspolagao novcem dobivenim od tvrtke A.. Naime, ovi su svjedoci naveli kako je okrivljenik novac od depozita A. a ukoliko bi isti bio pohranjen u dijelu sefa za koji je ključ bio dostupan svim zaposlenicima recepcije, premještao u dio sefa čiji je ključ samo on imao. 

 

Iskazujući u svojstvu svjedokinje M.B. koja je radila kao sezonski recepcionar u Kampu, navela je kako je ključ od gornje ladice sefa imao samo okrivljenik te da je krajem kolovoza 2017. isti u tu ladicu premjestio oko 50.000,00 kuna od depozita tvrtke A. koji se do tada nalazio u donjoj ladici čiji ključ je bio dostupan svima. Ova je svjedokinja još kazala kako joj je okrivljenik na njezinu e-mail adresu poslao nekoliko računa, čiji sadržaj nije provjeravala, a koje je ispisala na pisaču na recepciji Kampa i odnijela ih okrivljeniku, jer je on to zatražio, navevši da ih sam ne može ispisati na pisaču.

 

U svom iskazu N.B., koja je obavljala administrativne poslove vezano uz zaštitu na radu u Turističkom naselju, a tijekom sezone radila na recepciji Kampa, je dajući iskaz u svojstvu svjedokinje navela kako je u sefu, čiji ključ je bio dostupan svima na recepciji, postojao poseban pretinac na vrhu, čiji ključ je imao samo okrivljenik te da je okrivljenik odmah po zaprimanju novac kojeg bi predstavnik A. predao na ime depozita, taj novac premjestio u poseban pretinac na vrhu čiji ključ je samo on imao.

 

Iz obrane okrivljenika proizlazi kako je predstavnica tvrtke A., G.K., u Kampu B.P. boravila isključivo tijekom sezone, te da je tada za svog boravka okrivljeniku predavala novac u gotovini, kao depozit za usluge. Uvidom u uplatnice utvrđeno je kako je okrivljenik taj novac primljen na ime depozita u blagajnu Kampa predavao krajem listopada, u studenom i prosincu iako je to bio dužan učiniti već slijedeći dan nakon primitka novca.

 

Nadalje, svjedoci I.U., voditelj Turističkog naselja te V.M., referent za financije u Turističkom naselju B.P., su izjavili da se u računovodstvu može vidjeti samo zbirni iznos, a ne i pojedine stavke računa. Kada se imaju u vidu ti navodi onda je neosnovana okrivljenikova obrana da su se svi podaci uneseni na recepciji mogli vidjeti u računovodstvu.

 

Svjedokinja V.M. je još kazala kako ona sa svojom šifrom nije mogla ući u račun izdan na recepciji Kampa, niti u njemu bilo što mijenjati.

 

Blagajnica glavne blagajne Turističkog naselja B.P., J.A.K., je prilikom ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu navela kako joj je okrivljenik u glavnu blagajnu donosio novac u gotovini dobiven u Kampu, te joj uz blagajnički izvještaj novac predavao. Iznos primljenog novca uvijek je odgovarao iznosu navedenom u dokumentaciji, a ona je za primljeni novac izdavala okrivljeniku uplatnicu.

             

Međutim, ova svjedokinja je na raspravi u odnosu na polaganje novca na recepciji kazala da se uglavnom upisivalo ime šefa tj. okrivljenika, neovisno o tome tko je novac donio. Tako da je okrivljenik istog dana kada bi novac predali drugi radnici potpisao uplatnice. M.Š. da je svakog jutra donosio novac od hotela, a za Kamp bi donio novac samo ako bi tog dana bio u Kampu, a okrivljenik odsutan. Kazala je kako potpisivanje uplatnica nije spomenula kada je davala iskaz u istrazi jer to nije smatrala bitnim. Nakon što su svjedokinji predočene uplatnice od 1. prosinca 2011. (list 24 spisa), od 6. studenog 2014. (list 43 spisa), od 17. listopada 2016. (list 53 spisa) te dvije uplatnice od 2. listopada 2017. (list 64 spisa) ista je navela kako je ona iste ispisala i stavila svoj paraf na uplatnicama, dok je na uplatnicama od 2. listopada 2017. navedeno da je novac primljen od M.Š. koji je iste i potpisao. U odnosu na preostale uplatnice kazala je kako na dan 1. listopada, 28. studenog, 6. studenog pa čak i 17. listopada nema sezonskih radnika pa da je u to vrijeme novac mogao predati ili M.G. ili N.B.. Na kraju je svjedokinja navela kako na uplatnicama stoji potpis osobe koja je novac donijela.

 

              Iz navedenog je razvidno kako je svjedokinja na raspravi različito iskazivala u odnosu na ispitivanje u istrazi. Međutim, ovo vijeće je stava kako je vjerodostojan iskaz svjedokinje A.K. iz istrage kada je kazivanje bilo vremenski bliže inkriminiranim događajima. Nadalje, ova svjedokinja na raspravi nije iskazivala konzistentno, uvjerljivo ni sigurno jer je mijenjala odgovore na pitanja o istoj stvari.

 

Okrivljenik je svojom obranom pokušao uvjeriti sud kako je društvo C.A. protiv njega podnijelo kazneno prijavu jer je on tu tvrtku tužio zbog nezakonitog otkaza.  Međutim, uvidom u kaznenu prijavu od 19. ožujka 2018. (list 1 spisa) utvrđeno je kako je ista predana pošti preporučeno 21. ožujka 2018., a zaprimljena u državnom odvjetništvu 27. ožujka 2018. Iz tužbe M.A. protiv društva C.A. radi utvrđenja nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu (list 205 spisa) je razvidno kako je ona predana Općinskom sudu u Splitu neposredno 12. travnja 2018. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je kaznena prijava podnesena skoro mjesec dana prije predaje tužbe pa stoga nije osnovana ni obrana okrivljenika da je on podnio tužbu protiv poslodavca nakon što je doznao da je protiv njega podnesena kaznena prijava.

 

Predračun broj 2011-5202-000055 (točka a) izreke) je izdan 29. kolovoza 2011., a za 2011. godinu ne postoje podaci o prisutnosti na poslu za 2011. ne postoje jer su uništeni protekom roka za čuvanje.

 

U vrijeme izdavanja računa broj 3634-5202-10 (pod točkom c) izreke) tj. na dan 31. listopada 2014. kao i u vrijeme izdavanja računa broj 3592-5202-10 (točka e) izreke), tj. na dan 30. rujna 2017. okrivljenik je radio, a kako to proizlazi iz podataka o prisutnosti na poslu (listovi 448-456 spisa), što je u suprotnosti s navodima njegove obrane. U odnosu na vrijeme izdavanja računa broj 102012-5202-002051 od 15. kolovoza 2012. (točka b) izreke) bio je neradni dan-blagdan Velike Gospe.

 

Okrivljenik nije radio 28. studenoga 2012. kada je sastavljen novi račun broj 2800-5202-10 (točka b) izreke) kao ni 16. listopada 2016. kada je izdan  račun broj 3261-5202-10 (točka d) izreke).

 

Po stavu ovog vijeća činjenica da je 15. kolovoza 2012. bio neradni dan te da okrivljenik nije radio 28. studenoga 2012. i 16. listopada 2016., ne znači da okrivljenik nije krivotvorio navedene račune. Naime, okrivljenik je mogao koristiti već izdane račune, kao i upisivati neki drugi dan, a mogao se spajati s računala od kuće što je u svom iskazu navela svjedokinja M.B..

 

Iskazujući u svojstvu svjedokinje, D.M., direktorica Sektora pravnih poslova u društvu C.A., je izjavila kako su kaznena djela M.A. otkriveno slučajno nakon što su u listopadu 2017. u računovodstvu društva C.A. u Zagrebu uočili dugovanje tvrtke A. iz Slovačke iz 2014. na iznos od 1.446. eura odnosno 11.080,15 kuna,  za usluge prehrane.  Kazala je kako se taj neplaćeni račun odnosio na Kamp B.P.. S tim u svezi je kontaktirala okrivljenika kao voditelja Kampa B.P. interesirajući se zašto račun nije naplaćen jer je način poslovanja bio da se u slučaju dugovanja agencije koja je poslovni partner dugovanje mora podmiriti prije slijedeće sezone i nastavka suradnje. Stoga je od okrivljenika zatražila da joj dostavi narudžbe kako bi to mogla utužiti, ali joj je okrivljenik odgovorio da ih ne može naći. Potom je od direktora prodaje T. P. zatražila da kontaktira s predstavnicima tvrtke A., te joj je on nakon obavljenog kontakta prenio da je G.K., predstavnica tvrtke A., kazala da tvrtka A. nema nikakvih dugovanja prema društvu, jer je podmirila sva dugovanja, pa tako i ona iz 2014. Svjedokinja M. je još kazala kako je nakon toga od okrivljenika i putem elektroničke pošte i telefonom zatražila da joj dostavi narudžbe radi utuženja, ali da on nije udovoljio njenom traženju. Kako su računi bili iz 2014. te je prijetila zastara i bez narudžbi je u ime društva podnijela tužbu protiv tvrtke A. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. U odgovoru tvrtke A. je navedeno kako je sporni račun plaćen, a priložena je i potvrda o plaćenom depozitu - pologu, kao i račun.

 

Potom je kontaktirala V.M.. iz računovodstva Turističkog naselja B.P. zatraživši od nje račun broja koji je priložen uz odgovoru na tužbu tvrtke A.. Tada je utvrđeno kako u računovodstvu Kampa B.P. pod istim brojem postoji račun s istim fiskalnim brojem i za iste usluge, ali s različitim iznosom. Račun kojeg je priložila tvrtka A. je glasio na iznos od 78.000,00 kuna, dok je račun istog broja i istog fiskalnog broja, s istim datumom i za iste usluge, koji je pronađen u računovodstvu Kampa glasio na iznos od 14.000,00 kuna. Okrivljeniku je putem elektroničke pošte 15. siječnja 2018. poslala dopis u kojem je sve opisala, te od istog zatražila očitovanje. Taj dopis je dostavila i Igoru Ursiću, direktoru turističkog naselja B.P.. Vidjela je potvrdu da je M.G. pročitao taj dopis, ali se isti nije očitovao te je istoga dana otvorio bolovanje.

 

Osim iz iskaza svjedokinje M., da je okrivljenik 15. siječnja 2018. otvorio bolovanje proizlazi iz iskaza svjedoka D.M. i I.U., te dokumentacije (list 458 spisa).

 

Nadalje, svjedokinja M. je izjavila kako je htjela utvrditi na koji način je bilo moguće konstruirati dvostruke račune, pa se obratila predstavnici društva I.T. koje je izradilo računalni program kojeg su primjenjivali u poslovanju Kampa. Tako je od zaposlenice društva I.T., T.I., dobila odgovor elektroničkom poštom kako izdavanje opisanih dvostrukih računa nije moguće u poslovnom računalnom programu koji je u uporabi u Kampu, već da je moguće učiniti u programu za vježbu - obuku. Ta testna verzija za vježbu – obuku je postojala u trenutku uvođenja programa, a nakon prilagodbe je ukinuta iz računala zaposlenika. Taj program za obuku nije vezan sa sjedištem društva, pa se ne može pratiti što se u njemu radi. Dalje je navela kako joj je informatičar društva prenio kako je okrivljenik tražio da se u računalu u njegovom uredu u Kampu ostavi ta aplikacija programa za vježbu - obuku. Kada je sve to doznala, zatražila je da zaposlenici društva I.T. u njezino računalo instaliraju aplikaciju programa za vježbu - obuku, što su i učinili. Kada je u siječnju 2018. ušla u taj program za obuku vidjela je da je u tom programu, kojeg je od svih zaposlenika društva imao jedino okrivljenik, 3. studenoga 2014. izrađen račun na iznos 75.361,85 kuna, koji je poništen, te potom još dva puta ispisan i poništen. Potom je u račun prema društvu Atlas unesen iznos od 78.219,82 kune koji je identičan iznosu u prijepornom računu prema  tvrtki A. pa je zaključila kako je okrivljenik nekoliko puta vježbao unos  iznosa za krivotvorene račune.

 

Svjedokinja M. je još navela kako je i ona osobno sudjelovala u pregledu dokumentacije koja se tiče poslovnog odnosa Kampa B.P. i tvrtke A., a o čemu je sastavljeno izvješće koje je dostavljeno direktoru društva, kao i okrivljeniku, uz traženje njegovog očitovanja u postupku otkaza ugovora o radu. Nakon savjetovanja s Radničkim vijećem okrivljenik je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadzorom su utvrdili da su prijeporni računi izdani pod šifrom okrivljenika, te da je na istima i potpis i pečat okrivljenika. Sačinili su izvješće koje su priložili uz kaznenu prijavu koje je društvo podnijelo protiv M.A.. Ujedno su utvrdili da je račune tvrtka A. plaćala u gotovini, a uglavnom se odnose na mjesece rujan, listopad i studeni kada je na recepciji Kampa radio samo M.G., a nije bilo sezonskih recepcionara te da se računi odnose na ranije pružene usluga, a depoziti su položeni prije izdavanja računa. Još je kazala kako isključivo voditelj Kampa posluje s agencijama i agencijskim gostima, te izdaje račune agenciji, a tu ovlast nemaju sezonski recepcionari te da je iz dokumentacije koju je dostavila tvrtka A. vidljivo kako je isključivo M.G. dogovarao cijene usluga prehrane s tom tvrtkom.

 

              Svjedokinja T.I. je u bitnome potvrdila navode D.M. i R.B. vezano uz instaliranje računalnog programa za vježbu i otkrivanje krivotvorenih računa.

 

              U prilog navodima naprijed navedenih svjedoka da su isti međusobno kontaktirali ide i korespondencija elektroničkom poštom između T.I., R.B. i D.M. (listovi 489-491 spisa

 

Tijekom vođenja ovog kaznenog postupka nije utvrđen niti jedan razlog da bi netko od zaposlenika ili nadređenih okrivljenik iskazivao kakvu netrpeljivost prema njemu. Bas suprotno, svjedoci su o njemu iskazivali s poštovanjem.  Stoga okrivljenikov navod da je njemu sve „podmetnuto“  zbog netrpeljivosti nije osnovan.

 

Za potrebe ovog postupka napravljeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje (listovi 500-510 spisa) po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije M.T. U nalazu knjigovodstveno-financijskog vještačenja navedeni su brojevi i datumi računa, novčani iznosi u računima, iznosi primljenih depozita, iznosi uplata u blagajnu, iznosi razlike koja nije uplaćena društvu C.A. te s tim u svezi što je evidentirano u poslovnim knjigama društva, a što je sve specificirano za svaku od radnji iz točaka a), b), c), d) i e) optužnice odnosno izreke presude i to baš na način kako je to sve opisano u izreci presude. Tako je u odnosu na učin pod točkom a) izreke navedeno kako je predračun broj 2011-5202-000055 od 29. kolovoza 2011. (list 20 spisa) glasio na iznos od 17.941,00 EUR-a u protuvrijednosti 134.108,98 kn prema tvrtku A. za usluge punog pansiona za po 7 dana za 1631 osobu u različitim terminima, u razdoblju od 11. lipnja do 3. rujna 2011. godine, a cijene ja iskazana u EUR-ima i iznosila je 11,00 EUR-a po osobi za 1 dan. Vještakinja je dalje navela kako spisu prileži račun društva broj 2285-5202-10 od 30. studenog 2011. (list 23 spisa) izdan istom kupcu za pružene usluge punog pansiona u istom razdoblju za 1477 osoba po cijenama iskazanim u ukupnom iznosu od 50.958,60 kn. Uspoređujući navedeni račun s predračunom vještakinja je utvrdila kako na računu nije iskazan iznos za 22 osobe po 7 dana odnosno 154 pansiona, za što je u predračunu obračunato 1.694,00 EUR-a (154 x 11,00 EUR-a) odnosno 12.662,65 kn dok je na blagajničkom izvještaju od 30. studenog 2011. evidentiran račun izdan A.-u na iznos od 1.694,00 EUR-a odnosno 12.702,60 kn. Vještakinja je utvrdila kako razlika između zaračunatih iznosa u predračunu u računu iznosi 83.150,38 kn (134.108,98-50.958,60 kn) koliko je računom broj 2285-5202-10 od 30. studenog 2011. manje zaračunato. Vještakinja je dalje navela kako spisu prileže dvije potvrde o uplatama A.A na iznos od ukupno 133.000,00 kn odnosno 17.966,00 EUR-a kao depozit, i to N 002753 od 27. svibnja 2011. na iznos od 45.000,00 kn odnosno 6.098,00 EUR-a (list 24 spisa) i N°002756 od 27. kolovoza 2011. na iznos od 88.000,00 kn odnosno 11.868,00 EUR-a (list 21 spisa). Iako iznos predračuna glasi na iznos od 134.108,98 kn vještakinja je izračun izvršila na iznos primljenog depozita od 133.000,00 kn, dok se razlika od 1.108,98 kn (134.108,98-133.000,00 kn) po utvrđenju vještakinje, najvjerojatnije odnosi na razliku tečaja za EUR na dan sačinjavanja predračuna i uplate depozita. Nadalje, iz vještačenja proizlazi kako je prema blagajničkim izvještajima (listovi 25-26 spisa) 30. studenog 2011. evidentiran promet od ukupno 76.629,50 kn od čega je platitelja A. ukupno 63.661,20 kn (12.702,60 kn po računu BI 000068, voucher, 50.958,60 kn p računu GI 002285, gotovina). Ako se iznosu računa broj 2285-5202-10 od 50.958,60 kn pridoda iznos računa broj 68-5202-11 od 12.702,60 kn, koji iznos je kao „voucher“ evidentiran na blagajničkom izvještaju 30. studenog 2011., proizlazi da je po ta dva računa ukupno naplaćeno 63.661,20 kn. Razlika između depozita od 133.000,00 kn i uplaćenog po dva navedena računa u iznosu od 63.661,20 kn (50.958,60­ +12.702,60 iznosi ukupno 69.338,80 kn (133.000,00-50.958,60-12.702,60), koliko je manje uplaćeno u korist društva od čega se iznos od 63.035,27 kn odnosi na naknadu za nezaračunate usluge koliko je društvo manje uprihodovalo, a iznos od 6.303,53 kn se odnosi na porez na dodanu vrijednost (10%) za koliko je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske.  Vještakinja je zaključila da su račun broj 2285-5202-10 na iznos od 50.958,60 kn i račun R1 0068 na iznos od 12.702,60 kn evidentirani u poslovnim knjigama C.A. d.o.o. dok predračun 2011-5202-00055 na iznos od 134.108,98 kn kao i depoziti na ukupno 133.000,00 kn nisu evidentirani u knjigovodstvu društva.

 

U odnosu na račun  broj 102012-5202-002051 od 15. kolovoza 2012. (list 31 spisa) na iznos od 14.315,00 EUR u protuvrijednosti 106.718,33 kn naslovljen na A.,  vještakinja je navela kako su po tom računu iskazane usluge punog pansiona po 7 dana za 185 dana u različitim terminima, u razdoblju od 14. srpnja do 25. kolovoza 2012., te da su cijene iznosile 16,00 odnosno 11,00 EUR-a po osobi za 1 dan. Na računu broj 102012-5202-002051 je navedeno da je zaračunati iznos od 14.315,00 EUR-a u protuvrijednosti 106.718,33 kn naplaćen u gotovini, dok je račun broj 2800-5202-10 na iznos od 37.756,88 kn od 28. studenog 2012. (list 32 spisa) izdan A.-u za pružene usluge u istom razdoblju za isti broj osoba po cijenama iskazanim u kunama. Nadalje, na računu 101012-5202-002051 od 15. kolovoza 2012. i računu broj 2800-5202-10 od 28. studenog 2012. za isto razdoblje iskazan je isti broj dana i osoba, ali su usluge zaračunate po različitim cijenama. Tako razlika između iznosa zaračunatih po dva navedena računa iznosi ukupno 68.961,45 kn (106.718,33-37.756,88) koliko je računom broj 2800-5202-10 od 28. studenog 2012. manje zaračunato. Iz uplatnice broj 1553 od 28. studenog 2012. na iznos od 37.756,88 kn i blagajničkih izvještaja od 28. studenog 2012. (listovi 33-35 spisa) vidljivo je da je iznos od 37.756,88 kn položen na blagajnu društva, a da razlika iznosi 68.961,45 kn od čega iznos od 62.692,23 kn predstavlja naknade za nezaračunate usluge koliko je društvo manje uprihodovalo, a iznos od 6.269,22 kn se odnosi na porez na dodanu vrijednost (10%) za koliko je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske. Račun broj 2800-5202-10 od 28. studenog 2012. na iznos od 37.756,88 kn je evidentiran u poslovnim knjigama C.A. d.o.o., dok račun broj 102012-52051 od 15. kolovoza 2012. na iznos od 106.718,33 kn nije evidentiran u knjigovodstvu društva.

 

Što se tiče učina pod točkom c) izreke vještakinja je navela kako je račun C.A. d.o.o.-Kamp B.P. broj 3634-5202-10 od 31. listopada 2014. (list 40 spisa) na iznos od 10.208,00 EUR-a u protuvrijednosti 78.219,82 kn naslovljen na A. te da su na istom iskazane usluge punog pansiona, polupansiona, ručka, večere, za različiti broj dana (2-7) za 142 osobe u različitim terminima u razdoblju od 16. kolovoza do 13. rujna 2014., a da su cijene iznosile 8,00, 1,00 odnosno 15,00 EUR-a po osobi za 1 dan. Na tom računu je navedeno kako je zaračunati iznos naplaćen u gotovini i to 40.000,00 HRK i 5.000,00 EUR. Nadalje, vještakinja je navela kako spisu prileži račun s istim brojem 36334-5202-10 i datumom od 31. listopada 2014., ali na iznos od 14.358,80 kn (list 42 spisa) izdan A. u za iste usluge, isti broj osoba i za isto razdoblje, ali po cijenama iskazanim u kunama. Iz tog računa proizlazi da je u EUR-ima zaračunato 10.208,00 EUR-a odnosno 78.219,82 kn, a u kunama 14.358,80 kn tako da razlika između zaračunatih iznosa po ta dva računa iznosi ukupno 63.861,02 kn (78.219,82-14.358,80) koliko je u kunskom računu manje zaračunato. Vještakinja je uvidom u blagajnički izvještaj od 31. listopada 2014 (listovi 44-45 spisa) utvrdila da se iznos od 21.358,80 kn iskazan na uplatnici broj 1434 sastoji od 7.000,00 kn po računu 3633-5202 ispostavljenom društvu GBG d.o.o. Sarajevo i 14.358,80 kn po predmetnom kunskom računu broj 3634-5202-10. Nadalje, iznos razlike od 63.861,02 kn se sastoji od 56.514,18 kn naknade za nezaračunate usluge koliko je društvo manje uprihodovalo, te iznosa o 7.346,84 kn poreza na dodanu vrijednost (13%) za koliko je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske. Prema popisu računa C.A. d.o.o. ispostavljenih A. u razdoblju od 1. do 31. listopada 2014. na kojem popisu je na dan 31. listopada 2014. iskazan račun 3634-5202-10 u iznosu od 14.358,80 kn (list 46 spisa), dok nema računa s istim brojem na iznos od 10.208,00 EUR-a odnosno 78.219,82 kn. Primljeni iznos depozita po dvjema potvrdama o primitku-depozit ovjereni potpisom „Predao“ i „Primio“, i to N°002952 od 14. lipnja 2014. na iznos od 5.000,00 EUR-a (list 41 spisa) i broj 14/14 od 1. kolovoza 2014. na iznos od 40.000,00 kn, iznose 78.330,00 kn. Konačno, u odnosu na ovaj  učin vještakinja je utvrdila da je račun broj 3634-5202-10 na iznos od 14.358,80 kn evidentiran u poslovnim knjigama C.A. d.o.o., dok račun istog broja i nadnevka na iznos od 10.208,00 EUR-a odnosno 78.219,82 kn nije evidentiran u knjigovodstvu društva.

 

Što se tiče računa broj 3261-5202-10 (list 50 spisa) od 16. listopada 2016. (točka d) izreke) na iznos od 3.248,00 EUR-a u protuvrijednosti 24.197,60 kn naslovljenog na A. vještakinja je navela kako su u istom iskazana usluge po 7 dana za 58 osoba u različitim terminima u razdoblju od 30. srpnja do 19. kolovoza 2016., te da je cijena iznosila 8,00 EUR-a po osobi za 1 dan. Na tom računu da je navedeno kako je zaračunati iznos od 3.148,00 EUR-a u protuvrijednosti 24.197,60 kn naplaćen u gotovini. U spisu prileži račun istog broja i nadnevka (list 52 spisa), ali na iznos od  3.248,00 EUR-a izdan A. u za iste usluge, isti broj osoba i za isto razdoblje, ali po cijenama iskazanim u kunama te je na istom navedeno da je plaćen u gotovini. Razlika između zaračunatih iznosa iznosi 20.949,60 kn (24.197,60-3.248,00) koliko je kunskim računom manje zaračunato, od čega se iznos od 18.539,47 kn odnosi na ime naknade za nezaračunate usluge koliko je društvo manje uprihodovalo, a iznos od 2.410,13 kn se odnosi na porez na dodanu vrijednost (13%) za koliko je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske. prema utvrđenju vještakinje iz blagajničkog izvještaja C.A. d.o.o. od 16. listopada 2016. (list 54 spisa) i popisa gotovinskih računa (list 56 spisa) proizlazi kako su na dan 16. listopada 2016. evidentirana tri računa izdana A.u u iznosu od ukupno 16.233,35 kn što umanjeno za odbitnu stavku -22,34 kn (Rn 003257) iznosi 16.211,01 kn. Iznos od 16.911,01 kn iskazan na uplatnici broj 963 se odnosi na naplatu računa od broja 3257 do 3261 (-22,34 +475,75 +7.509,60 + 700,0 + 3.248,00) od čega se na predmetni račun odnosi 3.248,00 kn, dok se iznos od 700,00 kn odnosi na račun broj 3260 koji se ne odnosi na usluge izvršene A.u već „G.-B.t. j.d.o.o.“, a potvrda „depozit N° 0432 od 19. rujna 2016. na iznos od 37.200,00 kn (list 51 spisa) je ovjerena potpisom na mjestu označenom „Primio“ i „Predao“. Iz svega navedenog vještakinja je zaključila kako je račun broj 3261-5202-10 od 16. listopada 2016. na iznos od 3.248,00 kn evidentiran u poslovnim knjigama C.A. d.o.o., dok račun istog broja i nadnevka na iznos od 24.197,60 kn odnosno 3.248,00 EUR-a nije evidentiran u knjigovodstvu društva.

 

U odnosu na učin pod točkom e) izreke vještakinja je utvrdila kako su na računu C.A. d.o.o.-Kampa B.P. broj 3592-5202-10 od 30. rujna 2017. (list 60 spisa) na iznos od 1.050,00 EUR-a u protuvrijednost 7.806,75 kn naslovljenog na A. iskazane usluge polupansiona s večerom 7 dana za 10 osoba u razdoblju od 2. do 9. rujna 2017., a cijene da su iznosile 15,00 EUR-a po osobi za 1 dan. Na tom računu je navedeno kako je zaračunati iznos od 1.050,00 EUR-a u protuvrijednosti 7.806,75 kn naplaćen u gotovini, a isti je istog dana kada je izdan (30. rujna 2017.) storniran računom 3593-5020-10. U spisu na listu 61 prileži račun istog broja i datuma ali na iznos od 1.050,00 kn izdan A.u za iste usluge, isti broj osoba i za isto razdoblje, ali po cijenama iskazanim u kunama. Razlika između zaračunatih iznosa po tim računima iznosi 6.756,75 kn (7.806,75-1.050,00) koliko je kunskim računom manje zaračunato, a iznos razlike se odnosi na manje zaračunate usluge u iznosu od 5.979,42 kn koliko je društvo manje uprihodovalo i 777,33 kn na ime poreza na dodanu vrijednost (13%) za koliko je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske. Nadalje, navedeno je kako su na popisu svih ispostavljenih računa C.A. d.o.o. (list 66 spisa) te popisu računa naplaćenih u gotovini od 30. rujna 2017. na iznos od 43.853,15 kn (list 67 spisa) između ostalog iskazani računi broj 3592-5202-10 i storno račun 3593-5202-10 u iznosu od 1.050,00 EUR-a odnosno 7.806,75 kn te kunski račun 3592-5202-10 u iznosu od 1.050,00 kn, te da je od ukupno naplaćenih 43.853,15 kn karticom plaćeno 4.4881,80 kn (4.047,00 plus 834,80), a iznos od 38.971,35 kn uplatom u gotovini i to 2. listopada 2017. uplatnicom broj 946 na iznos od 38.932,22 kn i uplatnicom broj 974 na iznos od 39,13 kn. Uvidom u blagajnički izvještaj od 30. rujna 2017. (list 65 spisa) i popis računa (list 67 spisa) vještakinja je utvrdila da iznos  iskazan na navedenim uplatnicama u sebi sadrži i naplaćeni iznos po računu broj 3596-5202-10 u iznosu od 1.050,00 kn.

 

U mišljenju vještakinja je navela kako je po predračunu odnosno računima C.A. d.o.o.- Kamp B.P. ispostavljenim tvrtki A., B. i to broj 2011-5202-000055, 102012-5202-002051, 3634-5202-10, 3261-5202-10 i 3592-5202-10 trebalo biti naplaćeno ukupno 349.942,50 kuna, od čega je naplaćeno 120.074,88 kuna, dok nije naplaćeno 229.867,62 kune. Od toga je 206.760,57 kuna iznos koliki je društvo C.A. manje uprihodilo, a 23.107,05 kuna se odnosi na porez na dodanu vrijednost. Predračuni i računi s višim iznosima, osim onoga iz točke e), nisu evidentirani u knjigovodstvu C.A. d.o.o., dok su računi s nižim iznosima naplaćeni i evidentirani u knjigovodstvu.

 

Vijeće ocjenjuje kako je pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije M.T. sačinjen po pravilima knjigovodstveno-financijske struke na temelju raspoložive dokumentacije, kao i da je to vještačenje dalo odgovore na sva relevantna pitanja, a osim toga ni stranke nisu imale primjedbi na isto.

 

Prihvaćajući u cijelosti knjigovodstveno-financijsko vještačenje, iskeze svjedoka I.U., R.B., N.G., M.I., V.M., M.Š., A.J., D.M., M.B., N.B. te J.A. K. iz istrage, te materijalnu dokumentaciju, vijeće smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik s namjerom više puta u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, koje radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, te s namjerom više puta kao odgovorna osoba u poslovne isprave i knjige unio neistinite podatke i takve neistinite poslovne isprave uporabio u poslovanju kao da su istinite, koje radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Na način opisan u izreci ove presude okrivljenik je počinio produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, te produljeno kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11.

 

Okrivljenik je kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju okrivljenik činio u istom svojstvu, na istom mjestu, u kontinuitetu, više puta, na isti ili sličan način, i na štetu istog oštećenika, tj. društva C.A. vidu povezanost takvih radnji okrivljenika vijeće ocjenjuje kako je riječ o produljenom djelu iz članka 52. KZ/11.

 

Okrivljenik je dio radnji produljenih kaznenih djela činio dok je na snazi bio KZ/97 („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), a dio radnji je nastavio činiti nakon što je 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon, tj.  KZ/11.

 

Člankom 3. stavkom 1. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a stavkom 2. istog članka propisano je da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.

 

Člankom 3. stavkom 3. KZ/11 propisano je da ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni nalaz ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji.

 

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-42/2018 od 29. listopada 2018. okrivljeniku se stavljalo na teret produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti-zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. i u svezi članka 61. KZ/97.

 

Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. KZ/97 počini službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost. Propisano je kažnjavanje kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

 

Stavkom 4. citiranog članka propisano je da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina ako je kaznenim djelom iz stavka 1. tog članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem probavljanja takve koristi ili je prouzročena šteta velikih razmjera.

 

Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11 počini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Za to kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od pest mjeseci do pet godina.

 

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina ako je kaznenim djelom iz stavka 1. tog članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta.

 

Ispitujući pravni kontinuitet vijeće je utvrdilo da pravni kontinuitet produljenom kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. i u svezi članka 61. KZ/97 postoji u produljenom kaznenom djelu protiv gospodarstva-zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju opisanog u članku 246. stavku 2. u svezi stavka 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 pa je u tom smislu prihvaćen stav tužiteljstva da je u konkretnom slučaju za okrivljenika blaži KZ/11.

 

Neovisno o tome što su navedena kaznena djela propisana u različitim glavama Kaznenih zakona, kada se podvede činjenični opis pod biće kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, vijeće ocjenjuje kako se istima štiti isto zaštićeno dobro.

 

Iako je za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97 te za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 propisana ista kazna, kazna od jedne do deset godina zatvora, vijeće je stava kako je stava kako je KZ/11 blaži za okrivljenika zbog neodređenih vrijednosti. Naime, prilikom ocjene koji je zakon blaži (članka 3. stavak 2. KZ/11) valjalo je voditi računa i o tome da je nakon donošenja KZ/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske donio pravna shvaćanja (broj Su-IVK-4/12-57) o visini neodređenih vrijednosti, prema kojima je KZ/11 blaži za počinitelje jer znatna imovinska korist kod kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 postoji tek kad vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kuna, a ne vrijednost od 30.000,00 kuna koliko je bilo dovoljno za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. Također, treba imati u vidu odredbu članka 87. stavak 29. KZ/11 kojom je definirana imovinska korist, a tijekom postupka je utvrđeno kako je u ovom postupku imovinska korist pribavljena u iznosu od 229.867,62 kn, dakle, radi se o znatnoj imovinskoj koristi i šteti jer prelazi 60.000,00 kuna pa se radi o kaznenom djelu iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Dakle, KZ/11 je blaži zakon jer je po istom zakonu sužen kriminalni okvir, odnosno smanjena je kriminalna količina predmetnog kaznenog djela.

 

Kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97 počini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogući izvedbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem, a počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se kaznom iz stavka 1. tog članka kazniti i službena ili odgovorna osoba koja neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti, ili koja istinitu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim.

 

Kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 počini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem.

 

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se kaznom iz stavka 1. tog članka kazniti i tko neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti.

 

Dakle, pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 312. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97 je očuvan u kaznenom djelu iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Za oba kaznena djela je propisana ista kazna.

 

Člankom 61. stavkom 3. KZ/97 propisano je da će sud, kada se radi o produljenom kaznenom djelu istog zakonskog opisa, izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo, dok je člankom 52. stavkom 5. KZ/11 propisano da se za produljeno kazneno djelo može izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne.

 

Uspoređujući citirane odredbe koje se odnose na produljeno kazneno djelo vijeće je ocijenilo kako je KZ/11 stroži za počinitelja.

 

Međutim, imajući u vidu da je okrivljenik dio radnji počinio za vrijeme važenja KZ/97, a dio nakon stupanja na snagu KZ/11, to je prema važećoj sudskoj praksi na čitavu djelatnost primjenjuje se KZ/11, s time da se odredba o kažnjavanju za produljeno kazneno djelo iz članka 52. stavak 5. KZ/11 ne može primijeniti jer je stroža za okrivljenika.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog M.G. prema kaznenim djelima koja su predmet ovog postupka, a s obzirom na ranije navedeno i utvrđeno, vijeće ocjenjuje kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je njegovo počinjenje, a na njegovoj strani ne postoji nijedan ispričavajući razlog te su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja produljenog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 52. KZ/11 i produljenog kaznenog djela iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11.

 

Vezano za ubrojivost okrivljenika potrebno je navesti kako ona tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje pa stoga vijeće istog drži ubrojivim počiniteljem.

 

Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik M.G. počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

Zadatak suda ne ograničava se samo iz činjeničnog opisa, zakonskog opisa djela i pravnih formulacija kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Pri tome se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo, dok sud u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenog njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli u počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

              Na strani okrivljenika M.G. ovo vijeće je utvrdilo više olakotnih okolnosti, te su kao takve cijenjene i to činjenica kako se okrivljenik prije, a ni nakon učina ovih kaznenih djela ne pojavljuje kao počinitelj bilo kakvih kaznenih djela (list 221 spisa). Nadalje, vijeće je u obzir uzelo njegovo korektno držanje pred sudom kao i osobne i obiteljske prilike odnosno činjenicu da je oženjen, otac dvoje djece te da je narušenog zdravstvenog stanja.

 

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdanu osnovu za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na okrivljenika ispod propisanog minimuma za produljeno kazneno djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/1 te ispod propisanog minimuma za produljeno kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, ali isto tako da upućuju i na zaključak da se izricanjem uvjetne osude mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije u ovom postupku u odnosu na okrivljenika.

 

Vijeće nije našlo otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

 

Stoga je sud okrivljenom M.G. najprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 52. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11-kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11, na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11-kaznu zatvora u trajanju od  6 (šest) mjeseci.

 

Potom je okrivljenik M.G. na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom M.G. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 56. stavak 4. KZ/11 u svezi sa člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. u iznosu od 206.760,57 kuna.

 

Po ocjeni ovog suda, ovako odmjerena kazna je u potpunosti primjerena kaznenim djelima, težini kazenih djela, kao i ugroženosti zaštićenog dobra i osobi okrivljenika te će se izricanjem iste moći ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, te će se moži utjecati i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Tijekom postupka je utvrđeno kako je okrivljeni M.G. produljenim kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 52. KZ/11 ostvario imovinsku korist u iznosu od 229.867,62 kuna. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom,  a i oštećeno trgovačko društvo C.A. d.o.o. je postavilo imovinskopravni zahtjev to je valjalo donijeti odluku o imovinskopravnom zahtjevu i imovinskoj koristi. Tako je na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. dosuđen djelomično imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljenik M.G. obvezan oštećenom trgovačkom društvu C.A. d.o.o. isplatiti iznos od 206.760,57 kuna dok se za ostatak postavljenog, a nedosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo C.A. d.o.o. upućuje u parnicu.

 

Nadalje, utvrđeno je da novčani iznos od 23.107,05 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik M.G. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi s člankom 52. KZ/11 opisanim u optužnici - presudi,te se utvrđuje da je taj novčani iznosi imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže okrivljeniku M.G. da Republici Hrvatskoj isplati  novčani iznos od 23.107,05 u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Sukladno članku 58. stavak 1. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom (petnaest dana od pravomoćnosti presude), ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

 

Na temelju članka 71. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku M.G. se izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u svezi s poslovima raspolaganja novcem u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Naime, okrivljenik je predmetna kaznena djela počinio kao odgovorna osoba Kampa u tada državnom vlasništvu. Imajući u vidu da je to radio tijekom duljeg vremenskog razdoblja, kao i okrivljenikovu upornost te visinu prouzročene štete, vijeće je stava kako postoji opasnost da bi okrivljenik, kada bi opet bio u prilici raspolagati novcem i obavljati slične poslove, ponovno zlorabio dužnost i počinio slično kazneno djelo pa mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti i djelatnosti u svezi s poslovima raspolaganja novcem u trajanju od 5 (pet) godina, a s obzirom na njegovu životnu dob i godine koje mu još preostaju do umirovljenja.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, koji ukupno iznose 12.007,00 kn (dvanaesttisućasedamkuna).

 

Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, a tijekom postupka je utvrđeno da isti ima imovine u svom vlasništvu jer je suvlasnik obiteljske kuće u M. u površini oko 130 m2 i poljoprivrednog zemljišta u V.B., vlasnik osobnog vozila "Peugeot" iz 2005., na slobodi, te ostvaruje primanja u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno, to ga je sud na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka.

 

U troškove kaznenog postupka ubrajaju se troškovi vještačenja koji u konkretnom slučaju iznose 3.125,00 kn (knjigovodstveno-financijsko vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku M.T.).

 

Nadalje, u troškove kaznenog postupka ubrajaju se troškovi preslikavanje koji u ovom slučaju iznose 62,00 kn i putni troškovi i nužni izdaci svjedoka, a sukladno članku 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, a koji u konkretnom slučaju iznose 3.820,00 kuna imajući u vidu putni trošak i trošak nužnih izdataka za svjedoke. Naime, do podizanja optužnice je svjedoku M.Š. na ime putnog troška isplaćen iznos od 92,00 kn, svjedoku T.A. 100,00 kn, svjedokinji T.I. je na ime troškova prijevoza i dnevnice isplaćeno 776,00 kn, a svjedoku R.B.u je na ime troška prijevoza te pola dnevnice isplaćeno 529,00 kn. Nakon što je optužnica potvrđena i postupak došao u fazu rasprave, svjedoku M.Š. je isplaćen iznos od 112,00 kn na ime prijevoza i nužnih izdataka, svjedokinji M.I. iznos od 96,00 kn na ime putnog troška, svjedoku T.A. iznos od 102,00 kn na ime putnog troška, svjedocima A.J. i V.M. iznos od po 54,00 kn na ime troškova prijevoza, svjedokinji J.A.K. 102,00 kn na ime putnog troška, svjedokinji M.B. iznos od 100,00 kn na ime putnog troška, svjedoku I.U. iznos od 92,00 kn na ime putnog troška. Nadalje, svjedokinji T.I. je isplaćen iznos od 863,00 kn na ime prijevoza (481,00 kn) i nužnih izdataka (307,00 kn za smještaj, a 75,00 kn za prehranu), dok je svjedoku R.B.u isplaćen iznos od 366,00 kn na ime prijevoza, svjedokinji M.B. iznos od 280,00 kn na ime prijevoza  i nužni izdataka te svjedoku D.L. iznos od 102,00 kn na ime troškova prijevoza.

 

              Prema odredbi iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju radi se o složenom postupku, koji je trajao duže vrijeme, zbog čega je ovaj sud ovu paušalnu svotu okrivljeniku odmjerio u iznosu od 5.000,00 kuna,a koji  iznos je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika. 

 

Na temelju članka 145. stavak 4. ZKP/08 trošak branitelja okrivljenog M.G. postavljenog po službenoj dužnosti i to odvjetnika D.D.a isplatit će se iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak, a naplatiti kasnije od okrivljenika nakon što ti podaci sudu budu poznati.

 

U Splitu 28. siječnja 2021.