Poslovni broj: 43 Pž-99/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 43 Pž-99/2021-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja S. d.o.o. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protivnika osiguranja A. S. d.o.o. u stečaju iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M. K., odvjetnik u Z., radi isplate i osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.723.017,65 kn, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1074/2012-67 od 10. rujna 2020., 28. siječnja 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1074/2012-67 od 10. rujna 2020. i predmet se vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem poslovni broj P-1074/2012-67 od 10. rujna 2020. Trgovački sud u Splitu obustavio je postupak osiguranja te ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-8727/2012-4 od 24. siječnja 2013. kojom je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.723.017,65 kn i troškova parničnog postupka određena zabrana opterećenja nekretnina preciziranih u točki I.1. izreke rješenja s trajanjem do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1074/2012 ili do drugačije odluke suda (točka I. izreke) te predlagatelju osiguranja naložio da protivniku osiguranja naknadi trošak postupka osiguranja u iznosu od 6.250,00 kn s kamatama (točka II. izreke).

 

U obrazloženju se, u bitnom, navodi da je tuženik odustao od žalbe protiv točke I. izreke presude na temelju ogluhe poslovni broj P-1074/2012 od 13. ožujka 2013. na temelju čega je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-1074/2012-50 od 17. siječnja 2020. ukinuo presudu na temelju ogluhe u točki I. izreke kojom je odlučeno o glavnom potraživanju i utvrdio da je tužitelj povukao tužbu, čime je postupak u tom dijelu pravomoćno okončan, dok je trošak (koji je u točki II. izreke presude zbog ogluhe dosuđen tužitelju), tužitelju priznat u stečajnom postupku koji je u međuvremenu pokrenut nad tuženikom, na temelju čega je sud zaključio da su ispunjene procesne pretpostavke za obustavu postupka osiguranja

propisane odredbom članka 353. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13 i 93/14; dalje: OZ). Zaključivši da je tužitelj tuženiku izazvao parnični trošak nakon što mu je tražbina u cijelosti priznata u stečajnom postupku, čime su otpali razlozi za održavanje privremene mjere na snazi, prvostupanjski sud je tuženiku dosudio trošak odgovora na žalbu od 28. veljače 2020. protiv rješenja suda kojim se ukida privremena mjera te trošak sastava podneska od 7. rujna 2020., sveukupno u iznosu od 6.250,00 kn.

 

Predlagatelj osiguranja je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. On ističe da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjski sud nije pribavio podatak je li pokrenut parnični postupak na koji je stečajni dužnik, ovdje tužitelj, upućen u stečajnom postupku uslijed osporavanja tražbine koja je predmet ovog postupka i tvrdi da mu je u ovom postupku onemogućeno raspravljanje, jer nije nikada zaprimio isprave, podneske ni odluke na koje se sud poziva u obrazloženju svoje odluke. Odluku o naknadi troška smatra nezakonitom jer tužitelj nije izazvao parnični trošak. Smatra da je sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo i zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 31.937,50 kn.

 

Protivnik osiguranja je odgovorio na žalbu ističući da je nejasna, da je predlagatelj osiguranja sve podneske i odluke dobio i to u elektroničkom obliku, čiji primitak svjesno nije potvrdio, da je postupak pravilno obustavljen jer je privremena mjera izdana do pravomoćnosti parničnog postupka, a presuda na temelju ogluhe je postala pravomoćna u odnosu na tužbeni zahtjev. Uz to su se promijenile i okolnosti zbog kojih je mjera izdana, budući da je u stečajnom postupku tužiteljeva novčana tražbina koja je predmet parničnog postupka koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1074/2012 u cijelosti priznata. Što se tiče troška postupka, smatra da ga je predlagatelj dužan naknaditi protivniku osiguranja.

 

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4.,

8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da pobijano rješenje nije pravilno ni utemeljeno na zakonu, ali ne iz razloga koje navodi predlagatelj osiguranja.

 

Odredbom članka 353. OZ-a („Narodne novine“ broj: 12/12, 25/13 i 93/14; dalje: OZ) propisano je da će sud, ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu odnosno ako nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Na prijedlog protivnika osiguranja sud će postupak osiguranja obustaviti i ukinuti provedene radnje ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena promijenile tako da više nije potrebna.

 

Neosnovano predlagatelj osiguranja navodi da je odlučna činjenica za odluku u ovom sporu podatak je li pokrenut parnični postupak na koji je tužitelj (žalitelj pogrešno navodi-stečajni dužnik) upućen u stečajnom postupku uslijed osporavanja tražbine koja je predmet ovog postupka, a prvostupanjski sud pak pogrešno smatra da je za odluku o obustavi postupka osiguranja odlučna činjenica da je tuženik odustao od žalbe protiv točke I. izreke presude na temelju ogluhe poslovni broj P-1074/2012 od 13. ožujka 2013. i činjenica da je tužitelju u stečajnom postupku nad tuženikom priznat isti trošak koji mu je dosuđen u točki II. izreke te presude. Prvostupanjski sud na temelju tih činjenica pogrešno zaključuje da su ispunjene pretpostavke za obustavu postupka osiguranja, smatrajući da je presuda zbog ogluhe djelomično pravomoćna i da su se time što je novčana tražbina u cijelosti priznata promijenile okolnosti zbog kojih je mjera izdana.

 

Iz spisa je vidljivo da je ovaj sud rješenjem od 24. studenog 2020. (list 344. – 345. spisa) uvažio tužiteljevu žalbu protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1074/2012-50 od 17. siječnja 2020. (kojim je bila ukinuta presuda na temelju ogluhe i utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu), bez potrebe vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tako je sud odlučio utvrdivši da je prvostupanjski sud, s obzirom da je nakon donošenja prvostupanjske odluke otvoren stečajni postupak nad tuženikom, a tužiteljeva tražbina iz ovog postupka je priznata od strane stečajne upraviteljice u cijelosti, pogrešno ocijenio da su se ispunile zakonske pretpostavke za primjenu članka 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), kojim je u članku 215. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi:

„Postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u članku 212. točki 5. ovog Zakona, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.“

 

Rješenje prvostupanjskog suda od 17. siječnja 2020. je donijeto primjenom odredbe članka 215. stavka 2. izmijenjenog Zakona o parničnom postupku, koja odredba se u ovom slučaju ne može primijeniti, jer je prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine u članku 117. stavku 1. propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Za odredbu članka 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije predviđena iznimka od primjene tog pravila.

 

Budući da je postupak u ovom predmetu pokrenut 2012. godine, prema odredbi članka

117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u ovom predmetu se ne primjenjuje izmijenjeni stavak 2. članka 215. ZPP-a kojeg je primijenio prvostupanjski sud.

 

Kako je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-8727/2012-4 od 24. siječnja 2013. u točki I.3. izreke jasno određeno da ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1074/2012 ili do drugačije odluke suda, a parnični postupak u trenutku donošenja pobijanog

rješenja kojim je postupak osiguranja obustavljen (10. rujna 2020.) nije bio pravomoćno okončan, vrijeme na koje je određena privremena mjera nije bilo isteklo.

 

Prvostupanjski sud je naveo i da su se u međuvremenu promijenile okolnosti zbog kojih je privremena mjera izdana jer je tužitelju-predlagatelju osiguranja novčana tražbina u cijelosti priznata, no tužitelj nije predložio privremenu mjeru iz razloga što je utuženo potraživanje tuženik osporavao, nego zato što je učinio vjerojatnim i postojanje tog potraživanja i postojanje opasnosti da će bez određivanja predložene privremene mjere tuženik-protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati njegovu naplatu time što će svoju imovinu opteretiti (članak 296. stavak 1. OZ-a).

 

Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a žalba tužitelja- predlagatelja osiguranja je uvažena, pobijano rješenje u cijelosti je ukinuto i predmet je vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski će sud utvrditi relevantne činjenice, pri čemu se posebno ukazuje na presudu ovog suda poslovni broj Pž-2058/2020-4 od 24. studenog 2020. (list 347. – 349. spisa) te ocijeniti jesu li u vrijeme odlučivanja ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 353. OZ-a i sukladno utvrđenom ponovno odlučiti o prijedlogu tuženika-protivnika osiguranja za obustavu postupka osiguranja.

 

O naknadi troška postupka prvostupanjski sud će odlučiti u odluci kojom se završava postupak pred tim sudom, sukladno uspjehu u ovom postupku.

 

Zagreb, 28. siječnja 2021.

 

Sudac

Marina Veljak, v.r.