Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-75/2018-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Avedić predsjednice
vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća mr. sc. Zorislava Kaleba te sutkinje Ivančice Cvitanović
članice vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv
optuženika Z. T. zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog
zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi
optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-56/15-
20 od 30. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika Z. T. te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženi Z. T. proglašen je krivim zbog počinjenja
kaznenog djela protiv časti i ugleda, uvredom iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11. te je osuđen
na novčanu kaznu od trideset dnevnih iznosa, pri čemu je jedan dnevni iznos 90,00 kuna, što
ukupno iznosi 2.700,00 kuna.
Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženi je dužan novčanu kaznu platiti u roku
od četiri mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11
ukoliko novčana kazna ne bude u određenom roku plaćena u cijelosti ili djelomično, ista će se
naplatiti prisilno, a ako se novčana kazna neće moći ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca,
sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro,
na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, dok će se u slučaju da osuđenik ne
pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro
zamijeniti kaznom zatvora.
Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne
novine“, broj; 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13.,
145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP) optuženik Z. T. je dužan platiti paušalni
trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u iznosu od 1.000,00 kuna,
naknaditi nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegovog
opunomoćenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu od 6.687,50 kuna, sve u roku od 15 dana.
Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženik po braniteljici A.
V., odvjetnici iz V.. Optuženik se žali se zbog bitnih povreda odredaba
kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, odluke o kazni i zbog troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda
preinači na način da se optuženi oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda
ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba optuženog Z. T. nije osnovana.
Nije osnovan žalbeni navod optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP-a jer je prvostupanjski sud izveo pravilan
zaključak da se u postupanju optuženika ostvaruju sva objektivna i subjektivna obilježja
kaznenog djela uvrede te je osnovano optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog
djela uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11. čime je, protivno žalbenom navodu, u
potpunosti riješio predmet optužbe te je stoga izreka presude jasna i razumljiva, a svoju
odluku prvostupanjski sud je jasno i argumentirano obrazložio.
Također nije osnovan navod žalitelja da bi postojala bitna povreda odredaba kaznenog
postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP-a po kojoj bi sud osudom prekoračio optužbu
(članak 449. stavak 1.) jer u presudi nije naznačio broj osoba kojima je podnesak bio
dostupan. Nesporno je kako je samom predajom podneska privatnog tužitelja u sudski spis isti
nedvojbeno postao dostupan većem broju osoba i to strankama u postupku, njihovim
opunomoćenicima, sucu, zapisničaru, te sudskim službenicima, čime je ostvarena teža
kvalifikacija navedenog kaznenog djela.
Nadalje žalitelj neosnovano smatra kako tijekom postupka nije dokazana namjera
optuženika s ciljem vrijeđanja ili omalovažavanja privatnog tužitelja, s obzirom da je
inkriminirane navode napisao u obrani svog prava i zaštiti opravdanih interesa. Poziva se na
članak 147. stavak 5. i članak 148.a KZ/11-17. te navodi kako je podnesak optuženika trebalo
promatrati u svjetlu dokaznog materijala u postupku te da navodi nisu pisani u namjeri
vrijeđanja i omalovažavanja privatnog tužitelja. Ističe i brojne primjere u sudskoj praksi koji
govore o isključenju protupravnosti kod kaznenih djela protiv časti i ugleda.
Kazneni zakon u članku 148.a predviđa isključenje protupravnosti za kaznena djela
uvrede, te nema kaznenog djela iz članka 147. KZ ako je počinitelj njegova obilježja ostvario
...obranu nekog prava..., ili zbog drugih opravdanih razloga. Ovaj sud smatra kako nema
mjesta primjeni članka 148.a KZ/11-17 koji predviđa isključenje protupravnosti kod kaznenog
djela uvrede, jer je u podnesku sudu optuženik prekoračio granice koje ima stranka u
postupku u obrani nekog svojeg prava i to u svojstvu privatnog tužitelja koji je želio dokazati
krivnju optuženika.
Pravilno stoga prvostupanjski sud navodi kako, navedeni podnesak koji u sebi sadrži
citate iz nalaza i mišljenja privatnog tužitelja kao vještaka, a stari su više godina i koji je
predan u postupku bio potpuno nepotreban, s obzirom da predmet postupka nisu bili citirani
vještački nalazi, i to s očiglednim ciljem omalovažavanja privatnog tužitelja te da time našteti njegovoj časti i ugledu.
Razmatrajući optuženikov izbor riječi u inkriminacijama iz podneska koje su
usmjerene na privatnog tužitelja, više je nego očigledna namjera optuženika usmjerena upravo
na vrijeđanje i omalovažavanje privatnog tužitelja kao sudskog vještaka, te namjera naštetiti
njegovoj časti i ugledu. Također, optuženik nedvojbeno nije kompetentan procjenjivati
stručnost ovlaštenog sudskog vještaka, već su tu stručnost ovlaštena procjenjivati jedino
ovlaštena tijela te je jasno da inkriminacije koje se optuženiku stavljaju na teret predstavljaju
isključivo negativne vrijednosne sudove koje optuženik iznosi protiv privatnog tužitelja.
Dakle, činjenično stanje je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio i na tako
utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te nije osnovan
žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti da bi došlo do
povrede kaznenog zakona.
Protivno daljnjim žalbenim navodima, u odnosu na odluku o kazni koju optuženik
posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je u skladu s načelom individualizacije u
kažnjavanju te opće i posebne prevencije osnovano optuženika osudio na novčanu kaznu od
30 dnevnih dohodaka, što iznosi 2.700,00 kuna, uzimajući u obzir olakotne okolnosti posebice
da nije osuđivan te da je umirovljenik s malom mirovinom, dok posebnih otegotnih okolnosti
sud nije našao. Time će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te pozitivno
utjecati na optuženika, a i ostale da ne čini nova kaznena djela.
Optuženik se žali i na troškove postupka, te pritom ne obrazlaže žalbene razloge. Sud
je osnovano naložio optuženiku, s obzirom da je proglašen krivim, naknaditi troškove
kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, te naknaditi nužne izdatke
privatnog tužitelja na ime sudskih pristojbi te nagradu i nužne izdatke njegovog
opunomoćenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu od 6.687,50 kuna,
podnijetog prema odvjetničkoj tarifi, a koje troškove je sud valjano i detaljno obrazložio na
stranici 8 presude.
Ovaj sud je smatrao kako je visina troškova u paušalnom iznosu primjerena složenosti
i trajanju postupka, te je optuženik u mogućnosti platiti iste s obzirom na primanja i
imovinsko stanje.
Slijedom iznijetoga, budući povodom žalbi optuženika nisu nađene povrede na koje
ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1.
ZKP, žalbu optuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu
temeljem članka 482. ZKP kao u izreci.
U Sisku 28. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
Kontrolni broj: 0d000-4933b-c6668
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MELITA AVEDIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.