- 1 -

                                                                                                                                                  Broj: Ppž-742/2021

 

 

 

 

 

 

  U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić, kao predsjednice vijeća te Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.M. zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. kažnjivog po članku 53. stavak 6., članka 32. stavak 1. i 3. kažnjivog po članku 32. stavak 4. i članka 199. stavak 2. kažnjivog po članku 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi okrivljenika M.M.kojeg brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz K. V.B. i dr. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 27. studenog 2020. godine, broj: 3 Pp P-1463/2020-5, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2021. godine

 

 

p r e s u d i o   j e:

             

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.M. i potvrđuje pobijana presuda. 

 

2. Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja okrivljenik je proglašen krivim i osuđen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 23.500,00 kuna zbog djela prekršaja iz članka 53. stavak 1. kažnjivog po članku 53. stavak 6., članka 32. stavak 1. i 3. kažnjivog po članku 32. stavak 4. i članka 199. stavak 2. kažnjivog po članku 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisanih u izreci.

 

Za pojedine prekršaje okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna za djelo pod točkom 1. izreke,  novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna za djelo pod točkom 2. izreke, novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna za djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude.

 

              Presudom suda prvog stupnja temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu pod točkom 3. izreke uračunava i vrijeme za koje je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 12. lipnja 2020. godine u 23,57 sati do dana 13. lipnja 2020. godine u 01,00 sati kada je pušten na slobodu kao iznos od 600,00 kuna, tako da okrivljeniku ostaje za platiti za prekršaj pod točkom 3. izreke novčanu kaznu u iznosu od 9.400,00 kuna, odnosno okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 12.900,00 kuna.

 

              Presudom suda prvog stupnja okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka.

 

              Sud prvog stupnja okrivljeniku je primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

 

Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, kao i stvarni trošak alkotestiranja u iznosu od 80,00 kuna.

 

              Protiv presude suda prvog stupnja okrivljenik je pravodobno putem svoga branitelja podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

 

              Žalitelj predlaže da se zbog navedenih razloga u žalbi, žalba prihvati i pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Razmotrivši predmet te ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da sud  prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i to da na štetu okrivljenika nije povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika prema kojima proizlazi da mu je primijenjena zaštitna mjera prestroga.

 

Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku za djelo pod točkom 1. izreke primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca budući da se to djelo prekršaja svrstava u kategoriju najtežih djela prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama gdje je kod okrivljenika te kritične zgode bio ustanovljen visok stupanj alkoholiziranosti od 1,87 g/kg koji je osjetno veći od donje granice alkoholiziranosti propisane člankom 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od 1,50 g/kg, a to djelo je počinjeno u realnom stjecaju sa djelima pod točkama 1. i 2. izreke zbog kojih razloga su u smislu članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti da se okrivljeniku radi otklanjanja opasnosti da upravljajući motornim vozilom ugrozi sigurnost prometa primjeni mu se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u vremenskom trajanju od 3 mjeseca.

 

Okolnosti na koje se u žalbi poziva okrivljenik da mu je vozačka dozvola potrebna zbog obavljanja terenskog posla ne dovodi u pitanje opravdanost odluke suda prvog stupnja o primjeni zaštitne mjere okrivljeniku.

 

U nedostatku relevantnih podataka o imovinskim prilikama okrivljenika prema stanju u spisu okrivljenika je trebalo osloboditi obveze plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

              Zbog izloženih razloga trebalo je žalbu kao neosnovanu  odbiti i odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 28. siječnja 2021. godine

 

 

 

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.