3 K-2/2014-24

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ivana Brozovića i Ljubice Valjak, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. V., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1.i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.  125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, broj K-DO-38/12, Is-DO-5/12, zaprimljene 20. prosinca 2013., izmijenjene na raspravi 10. prosinca 2019., nakon javne rasprave održane 26. siječnja 2021., u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Karlovcu, Dubravka Skolana, opunomoćenika oštećenika M. B., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., optužene A. V. i branitelja optužene Z. Ž., odvjetnika u K., na ročištu za objavu 28. siječnja 2021. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Karlovcu, Dubravka Skolana, opunomoćenika oštećenika M. B., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K. i optužene A. V., a u odsutnosti uredno pozvanog branitelja optužene, Z. Ž., odvjetnika u K., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

             

Optužena A. V., OIB …, kći V. i A. K. rođene P., rođena ... u K., s prebivalištem u K.,  državljanka Republike Hrvatske, završena srednja škola u trajanju od četiri godine, po zanimanju knjigovođa, voditelj računovodstva, zaposlena u školi u K., trenutno suspendirana, prima 3.200,00 kn (70% od plaće 4.500,00 kuna zbog suspenzije), udana za B., policajac (sada u mirovini), mirovina u iznosu 3.800,00 kuna,  majka troje punoljetne djece, osrednjih imovinskih prilika, vlasnica stana u površini od 32 m2 na adresi u K., suvlasnica zemljišta, prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivana

 

k r i v a   j e

 

što je

              u razdoblju od srpnja 2009. do veljače 2012. u K. kao računovođa u školi K., koristeći svoj položaj, a u nakani da se materijalno okoristi sačinjavala mjesečne zahtjeve za doznaku novčanih sredstava za putne troškove zaposlenika navedene škole, te isti dostavljala u Karlovačku županiju, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu, šport i informiranje kojom prilikom je u zahtjeve unosila neistinite podatke prikazujući novčane potrebe većim od stvarnih potreba za isplate zaposlenicima, a nakon što bi novac bio doznačen na račun škole pojedinim zaposlenicima isplaćivala je iznose stvarnih putnih troškova, dok je razliku novca prisvajala, pa je tako u navedenom razdoblju protupravno prisvojila 108.660,91 kunu za koji iznos je oštećena Karlovačka županija,

 

              dakle,  kao odgovorna osoba  iskoristila svoj položaj, prekoračila granice svojih ovlasti pa time sebi pribavila znatnu imovinsku korist,

 

              čime je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, označeno u članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po stavku 2. istog zakonskog propisa,

 

pa se na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11.

 

o s u đ u j e

 

              na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

 

              te joj se na temelju članka 56. KZ/11.

 

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

 

              te se određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ako optužena A. V. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju članka 71.              KZ/11. optuženoj A. V.

 

i z r i č e   s e

SIGURNOSNA MJERA

 

              zabrane potpunog obavljanja dužnosti ili djelatnosti računovođe u trajanju 3 (tri) godine računajući od dana izvršnosti presude time da je optuženoj za vrijeme zabrane zabranjeno baviti se određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njezino ime i po njezinim uputama.

Na temelju članka 71. stavak 5. u svezi članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženoj koja bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom izrečenoj uz uvjetnu osudu.

Na temelju članka 71. stavka 8. KZ/11. sud će o izrečenoj sigurnosnoj mjeri optuženoj obavijestiti tijela nadležna za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

 

              Na temelju članka 158. stavka 2.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08.) optužena A. V. je dužna na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti  oštećenoj Karlovačkoj županiji, OIB …, iz K., , novčani iznos od 108.660,91 kunu, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. listopada 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženoj A. V. da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., te daljnji trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu od 13.000,49 kuna, kao i trošak postupka iz članka 145. stavka 4. ZKP/08. u iznosu od 1.125,00 kuna te daljnji trošak zastupanja po branitelju određenom po službenoj dužnosti koji će biti naknadno određen nakon što sud utvrdi stvarne troškove zastupanja.

 

Obrazloženje

             

              Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv optužene A. V., K-DO-38/12, Is-DO-5/12, zaprimljene 20. prosinca 2013., izmijenjene na raspravi 10. prosinca 2019. (list 625 spisa), zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u svezi stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98. – ispravak 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.).

 

              Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta optužena A. V. je izjavila da se ne smatra krivom slijedom čega je obranu iznijela na dovršetku dokaznog postupka navodeći da je u 2. mjesecu 2012. prijavila ravnatelja škole u Karlovačkoj županiji zbog uzimanja novca škole preko bankomata. Ona je za ravnatelja pisala uplatnice i isplatnice preko blagajne i na kraju godine vodila na kontu akontacije za službeni put, on bi zatvorio to dugovanje i tako bi zatvorili godinu. Za 2010. godinu dug je bio 120.000,00 kuna i kako nije mogao vratiti dug, dugovanje je prešlo u novu godinu. Napisala mu je pismeno upozorenje koje nije htio potpisati pa je radi svoje zaštite prijavila ga Županiji. Nakon toga on je priznao da je koristio te novce. Nije ga prijavila za korištenje novaca prijevoza jer je bila u teškoj psihičkoj situaciji, mislila je da je najvažnije ono što prijavljuje, a nadala se da će revizija otkriti i ostalo. 1.3. otišla je na bolovanje jer ju je psihički maltretirao ravnatelj, tražio je neke podatke koji su njemu bitni iako je znao da je radila obračun plaće pa ju je prekidao. U 4. mjesecu dobila je poziv iz Županije, gospodin Š. joj je pokazao dopis ravnatelja kojim je tereti da je uzimala novce za prijevoz. Ona poriče da bi to činila. Istina je da je ona obračun za isplatu troškova prijevoza radila, a isplatu je najčešće činila ona, a ponekad tajnica i ravnatelj, ako nije bila u sobi. Ona je i knjižila novce od Županije. Tvrdi da je po zaprimanju tih novaca za prijevoz, razliku koja je nastala, morala davati ravnatelju na ruke. Tvrdi da je potpis na obračunu troškova prijevoza njezin i ravnateljev, time da je njezin nevažan, a listu su potpisivali ljudi koji su primali novce na ruke. Ravnatelj ju je prisilio da ljudi koji ne rade puno radno vrijeme, što Županija nije kontrolirala, da traži kompletan novac kao da radi cijeli mjesec pa je on sebi zadržavao ostatak iako ga je upozoravala da ne smije tako raditi. Na nekim listama su ljudi za koje ona nije tražila prijevoz jer nemaju to pravo. Ona ih nije upisala. Požalila se i tajnici S. R. da je ravnatelj si isplaćivao novac. Potvrđuje da je odgovorna za računovodstvo škole. Policiji nije prijavila krivotvorenje dokumentacije isplatne liste niti je podigla tužbu pred sudom za mobbing, prijavila je Zavodu ali je odbijena.  

 

              U dokaznom postupku na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pročitan je iskaz svjedoka B. T. (listovi 395-396 spisa), a u suglasnosti sa strankama pročitani su iskazi svjedokinje I. K. S. (listovi 385-386 i 627 spisa), svjedokinje P. B. (listovi 387-389 i 627), svjedoka R. P. (listovi 390-393 i 628-629 spisa), svjedoka Ž. Š. (listovi 497-499 i 629 spisa), svjedokinje M. G. (list 636 spisa) i svjedokinje S. R. (listovi 636-637 spisa).

Također su pročitani nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D. J. (listovi 405-494 spisa) te njegov iskaz sa rasprave od 10. prosinca 2019. (listovi 629-630 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 6 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 7- 8 spisa), obračuni naknade za prijevoz zaposlenika za siječanj i veljaču 2012., te dvije preslike obračuna za ista dva mjeseca (listovi 9-13 spisa), pregledi mjesečnih troškova prijevoza zaposlenika za mjesece od srpnja 2009. do veljače 2012. (listovi 14-149 spisa), kartica analitike (list 150 spisa), ugovor o radu (listovi 151 i 152 spisa), izvodi iz glavne knjige financijskog knjigovodstva (listovi 153-156 spisa), liste obračuna naknade za prijevoz za mjesece od srpnja 2009. do prosinca 2011. (listovi 157-183 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 184 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 185 i 186 spisa), obračun naknade za prijevoz u M. u sa iskazanim razlikama između traženog novca od Karlovačke županije i iznosa koji je isplaćen zaposlenicima (list 187 spisa), analitičke kartice za konto: prihodi za prijevoz (listovi 188-191 spisa), zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti izvršavanja financijskog plana škole u K. za 2011. godinu sa priloženom dokumentacijom (listovi 196-282 spisa) te nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. (listovi 645-657 spisa). Također, izvršen je uvid u pregled mjesečnih troškova prijevoza zaposlenika škole (listovi 639-642 spisa).

              Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženu A. V. (list 365 spisa).

 

              Sud je odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka S. E. i D. S. L., s obzirom da se radi o svjedocima koje nemaju neposrednih saznanja o načinu isplate, jer je S. E. ravnateljica škole nakon počinjenja kaznenog djela dok je D. S. L., zaposlenica Županije te ista nema neposrednih saznanja na koji način je izvršena isplata, a sama prijava i kontrola Županije na račun škole je dokaz koji je proveden pa se radi o neosnovanom prijedlogu branitelja, koji je usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

             

              Na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u usporedbi s drugim dokazima te ukupnost svih dokaza, sud je bez razumne dvojbe utvrdio da je optužena počinila kazneno djelo zlouporabom položaja i ovlasti, činjenično i pravno opisano u izreci presude.

 

              Nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju optuženica bila zaposlena kao računovođa u školi K.. Također nije sporno da je sačinjavala mjesečne zahtjeve za doznaku mjesečnih sredstava za putne troškove zaposlenika škole K. te ga dostavljala u Karlovačku županiju, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu, šport i informiranje. Također nije sporno da je knjižila novčana sredstva primljena od Županije na ime prijevoza te ih najčešće ona isplaćivala zaposlenicima škole.

 

Sporno je je li optuženica unosila neistinite podatke i stoga razliku novca prisvajala sebi.

 

U odnosu na okolnost je li optuženica unosila neistinite podatke i time prikazivala novčane potrebe većim od stvarnih potreba za isplate zaposlenicima, sud je obranu optužene doveo u vezu sa ostalim dokazima. Iz iskaza svjedoka R. P., ravnatelja škole u inkriminiranom razdoblju, proizlazi da je 13.2.2012. vršio kontrolu lista za troškove prijevoza dok je optužena bila na poslu no izbjegavala je predati liste te je nakon toga otišla na bolovanje i on je dostavio original Županiji na pregled te su i oni utvrdili nepravilnosti jer su imali iste podatke. Ne spori da ga je optuženica prijavila Županiji karlovačkoj radi nenamjenskog dizanja novca te da je on taj iznos uplatio na račun škole. Obranu optužene da je prijavila ravnatelja županiji, što ne spori ni sam svjedok R. P., potvrđuje i svjedok Ž. Š., pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu, šport i informiranje u Karlovačkoj županiji, navodeći da je optužena krajem 2011. usmeno prijavila ravnatelja R. P. da je u više navrata podizao školski novac za osobne potrebe iz razloga što je ona odgovorna za financijsko poslovanje, a koji novac je ravnatelj uplatio školi. Međutim, taj svjedok potvrđuje navode svjedoka R. P. da je prijavio optuženu da je sudjelovala u uzimanju novaca namijenjenih za sufinanciranje prijevoza zaposlenika te škole radi čega su izvršili provjere i otkrili odstupanja u sredstvima koje je od njih škola potraživala i onog što su oni isplaćivali zaposlenicima. Naime, novci prema školi su išli u većem iznosu od stvarno potrebnih, bili su sporni potpisi nekih zaposlenika pri primitku pojedinačnih iznosa. Suprotno navodima obrane, da se optužena žalila tajnici S. R. za nezakonito poslovanje ravnatelja, svjedokinja S. R., tajnica škole u inkriminiranom razdoblju, koja je radila u istoj kancelariji gdje i optužena, poriče da bi joj se optužena ikada žalila na ravnatelja vezano za isplatu prijevoza te da je županija je tražila iz arhive liste prijevoza, a ne ravnatelj. Zna da je nekakve papire oko prijevoza našla spremačica koje je dala ravnatelju. Navode svjedokinje S. R. potvrđuje svjedokinja M. G., spremačica u školi, koja je pronašla više papira u kutiji no ne zna sadržaj tih papira. Ona također nikada nije čula da bi se optužena žalila na ravnatelja. Iz iskaza svjedoka P. B., I. K. S. i B. T., proizlazi da su bili zaposlenici škole, nisu primili niti potpisali isplatne liste za prijevoz za siječanj i veljaču 2012. niti ovlastili druge da to za njih učine.

Obračun naknade za prijevoz za siječanj 2012. (list 11 spisa) te obračun naknade za prijevoz za siječanj 2012.-02/2012 (list 12 spisa) su krivotvorine, kako to proizlazi iz vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Sporne liste u cijelosti su izrađene uporabom uređaja u boji koji koristi suhi toner za formiranje informacija na papiru (laserski fotokopirni uređaj, laserski pisač i dr.). Izuzetak su datum te vodoravna linija kojom je precrtan dio teksta za siječanj koji su ispisani vlastoručno. Svi ostali vidljivi podaci, uključujući sve potpise u stupcu potpis te potpis u rubrici ravnatelj, nastali su uporabom laserskog fotokopirnog uređaja ili nekog drugog uređaja u boji koji koristi suhi toner za formiranje informacija na papiru. Također je utvrđeno da su za izradu istog korišteni dijelovi više različitih dokumenata. Sporni potpisi u rubrikama rednih brojeva 49. i 50. (list 11 spisa) vidljivi su kao kopije potpisa u boji što umanjuje mogućnost njihove analize. Sporni potpis pod rubrikom rednog broja 47. (list 12 spisa) ispisan je vlastoručno u formi prezimena B..

Iz obračuna naknade za siječanj 2012. proizlazi da se svaki od zaposlenika u koloni gdje se nalazi njegovo ime vlastoručno potpisao te da je ukupno isplaćeno 29.358,00 kuna, koji iznos je i tražen od Karlovačke županije, kako to proizlazi iz Pregleda mjesečnih troškova za prijevoz zaposlenika škole za siječanj 2012. no zbrajanjem svakog pojedinog isplaćenog iznosa dobiva se iznos od 25.274,90 kuna, što predstavlja razliku između prikazane i stvarne isplate u iznosu od 4.084,90 kuna manje isplaćenog novca. Iz obračuna naknade za prijevoz za mjesece siječanj i veljaču 2012. proizlazi da su naknadu za prijevoz primili zaposlenici škole P. B., I. K. S. i B. T..

Iz preslika obračuna naknade za prijevoz za mjesece siječanj i veljaču 2012. razvidno je da su sačinjene tako da zbroj pojedinačnih isplata zaposlenicima stvarno odgovara iznosu traženog novca za te mjesece. To potvrđuje da su sporne preslike prikrile stvarno otuđenje novca u navedenim mjesecima, a iste su, kako je utvrđeno vještačenjem, krivotvorene.

Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. J. utvrđeno je da je u inkriminiranom razdoblju od srpnja 2009. do veljače 2012. zaposlenicima škole isplaćeno manje novca u odnosu na novac kojeg je škola tražila i primila za isplatu naknade troškova prijevoza u iznosu od 108.660,91 kunu, a koja razlika je nastala kao razlika pogrešnih zbrojeva pojedinačnih iznosa navedenih na obračunu za isplatu troškova prijevoza zaposlenicima škole i stvarno isplaćenih iznosa. Na taj način stvorio se višak novca.

 

Optužena ne spori da je ona sačinjavala liste za troškove prijevoza, da je iznos tih novaca i zaprimila, a njezina obrana da je odmah po zaprimanju novaca nastalu razliku davala ravnatelju R. P. na ruke, ničim nije dokazana. Naime, provedenim dokazima utvrđeno je da je optužena isplaćivala u gotovini zaposlenicima škole troškove prijevoza budući je ista odgovorna za financijsko poslovanje škole. Nesporno je da je od srpnja 2009. do veljače 2012. zaposlenicima škole isplaćeno manje novca u odnosu na novac koji je škola tražila i primila za isplatu naknade troškova prijevoza u iznosu od 108.660,91 kunu, a koja razlika je nastala kao razlika pogrešnih zbrojeva pojedinačnih iznosa navedenih na obračunu za isplatu troškova prijevoza zaposlenicima škole i stvarno isplaćenih iznosa, na koji način se stvorio višak novca. Sudu je neživotno i nevjerodostojno da bi optuženica, koja je bila odgovorna za financijsko poslovanje škole, nakon što je tražila ravnatelja da vrati dugovanje koje mu je omogućila korištenjem sredstava škole u privatne svrhe, propustila ga tražiti i iznos naknade troškova prijevoza koji je ostao kao višak novaca svaki pojedini mjesec, a što je njoj bilo poznato jer je novce knjižila, u konačnici i isplaćivala zaposlenicima pa kada je prijavila ravnatelja pročelniku Karlovačke županije za neovlašteno korištenje novaca s računa škole da bi pritom propustila upozoriti i prijaviti malverzacije vezane za troškove prijevoza od srpnja 2009. do veljače 2012. Obrana optužene da je to bila stresna situacija kada je prijavljivala ravnatelja pročelniku nije sporna, međutim, u trenutku kada se odvažila na taj korak logično je, životno i uvjerljivo da bi pritom prijavila sve nezakonitosti koje je navodno činila za ravnatelja, međutim, ona to nije učinila, štoviše, kada je saznala za krivotvorenje obračunskih lista nije podnijela kaznenu prijavu protiv ravnatelja niti poduzela bilo koji pravni korak u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti pa tako utvrđene okolnosti u korelaciji sa činjenicom da se radi o računovotkinji koja je iskusna u svom radu, koja je zaposlena na poslovima računovodstva od 1. rujna 1996., kako to proizlazi iz ugovora o radu (list 151-152 spisa), ukazuju da je ista, stvoreni višak novca na ime prijevoza, zadržala za sebe. Njezine nezakonite radnje otkrivene su nakon što je prijavila ravnatelja, a podloga istima je krivotvorenje obrazaca za prijevoz za mjesece siječanj i veljaču 2012., koje su sačinjene tako da zbroj pojedinačnih isplata zaposlenicima stvarno odgovara iznosu traženog novca za te mjesece, što upućuje na prilagođavanje obračuna te da su dvije preslike prikrile stvarno otuđenje novca u tim mjesecima. I. K. S., P. B. i B. T. opovrgli su da su primili naknadu za prijevoz za siječanj i veljaču te izričito izjavili da isto nisu potpisali pa neovisno o činjenici što se radilo o preslicima i nemogućnosti grafološkog vještačenja istih, sud utvrđuje bez razumne dvojbe da je sporna krivotvorenja izvršila optužena odnosno da je unosila neistinite podatke prikazujući novčane potrebe većim od stvarnih potreba za isplate zaposlenicima, a nakon što je novac doznačen na račun škole, pojedinim zaposlenicima je isplaćivala iznose stvarnih putnih troškova, a razliku novca je prisvajala sebi. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je na taj način prisvojila iznos od 108.660,91 kunu, a koji nalaz vještaka je u cijelosti vjerodostojan jer je učinjen po pravilima struke i na njega stranke nisu imale primjedbi. Također, po ocjeni suda iskazi ispitanih svjedoka su u cijelosti vjerodostojni s obzirom da su istovjetno iskazivali, a iskazi su im potvrđeni materijalnom dokumentacijom. K tome, stranke nisu prigovarale iskazima svjedoka dok je optužena prigovorila prilikom iskazivanja svjedoka R. P. no ne na sporno krivotvorenje već na činjenicu da je troškove prijevoza znala isplaćivati i tajnica i na okolnost tko je imao ključ od kase. Potpuno je irelevantno tko je imao ključ od kase kada je nesporno da su fotokopije obračuna krivotvorene i nisu istovjetne originalima te što je optužena knjižila stvaran iznos koji je isplaćen od strane županije, vršila obračun lista i tražila upravo tolike iznose koje je županija isplaćivala te vršila sami obračun. Kako je dakle optuženica sačinila sve sporne preglede mjesečnih troškova za prijevoz zaposlenika škole koje je vlastoručno potpisala i otisnula pečatom škole, potom ih dostavila Karlovačkoj županiji kao zahtjev za doznaku traženog novca za isplatu troškova za prijevoz zaposlenika, da je osobno isplaćivala zaposlenicima u gotovini naknadu te je razliku novca uzela i za sebe zadržala na koji način je utvrđeno da je optužena kao odgovorna osoba, budući joj je ugovorom o radu za poslove računovodstva škole određen važan djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, svojim postupanjem ispunila sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, iz članka 291. stavka 2. KZ/11. Optužena je bila svjesna da koristeći svoj položaj sačinjavajući mjesečne zahtjeve za putne troškove, unoseći neistinite podatke i isplaćujući stvarne putne troškove zaposlenicima, a razliku novaca sebi prisvaja, oštećuje time Karlovačku županiju, u cilju da se materijalno okoristi. Dakle, postupala je sa izravnom namjerom. Kako se pitanje njezine ubrojivosti tijekom postupka nije ukazivalo kao prijeporno niti je ista postupala u zabludi kako biću djela, okolnostima koje isključuju protupravnost djela ili o protupravnosti, to ju je sud proglasio krivom za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11.

 

Naime, budući je 1. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon/11., to je sud postupajući sukladno odredbi članku 3. stavku 3. KZ/11. utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11., zlouporaba položaja i ovlasti. Prilikom ocjenjivanja koji je zakon blaži za optuženicu, neovisno o činjenici što je za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. zapriječena stroža kazna od one za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97. jer je sud u tom slučaju vezan maksimalno zapriječenom kaznom koja je za optuženicu povoljnija pa je sud utvrdio da je za optuženicu blaži KZ/11., to stoga što su pravnim shvaćanjem kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su IV K 4/12-7, izmijenjene visine neodređenih vrijednosti i zakonskih obilježja kaznenih djela pa tako zakonsko obilježje "znatna imovinska korist" postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna, što je za optuženicu povoljnije u odnosu na raniju vrijednost zakonskog obilježja kaznenog djela koja je bila na snazi tempore criminis u iznosu od 30.000,00 kuna jer se primjenom novih iznosa neodređenih vrijednosti zakonskih obilježja u konkretnom slučaju smanjuje kriminalna količina kaznenog djela.

 

Prilikom odabira vrste i visine kazne sud je optuženici kao redovnu olakotnu okolnost cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost koja proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, a takva okolnost u korelaciji s njezinom dobi (rođena …), svakako predstavlja osobito olakotnu okolnost dok joj sud nije našao otegotnih okolnosti, osim ustrajnosti u postupanju. Imajući u vidu stupanj krivnje okolnosti počinjenja djela, visinu pribavljenog iznosa nepripadajuće imovinske koristi, vremenski kontinuitet ali i period koji je protekao od počinjenja kaznenog djela do presuđenja kao i ostale odrednice odmjeravanja kazne propisane člankom 47. KZ/11., sud optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te joj izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 3 (tri) godine.

 

Također, na temelju članka 71. KZ/11. sud je optuženoj izrekao sigurnosnu mjeru zabrane potpunog obavljanja dužnosti ili djelatnosti računovođe u trajanju 3 (tri) godine računajući od dana izvršnosti presude time da je optuženoj za vrijeme zabrane zabranjeno baviti se određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njezino ime i po njezinim uputama, s obzirom da je optuženica kazneno djelo počinila u obavljanju dužnosti te postoji opasnost, a imajući u vidu njezinu ustrajnost u počinjenju ovog kaznenog djela, da će zlouporabom te dužnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

Na temelju članka 71. stavak 5. u svezi članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženoj koja bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom izrečenoj uz uvjetnu osudu.

Na temelju članka 71. stavka 8. KZ/11. sud će o izrečenoj sigurnosnoj mjeri optuženoj obavijestiti tijela nadležna za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

 

              Po stavu ovog suda izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti ili djelatnosti računovođe u cijelosti će ostvariti svrhu kažnjavanja predviđenu zakonom, utjecati će u smislu specijalne prevencije na optuženu da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela, ali i u smislu generalne prevencije spram drugih da utječe na njihovu svijest, da se kani činjenja kaznenih djela kao i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

 

              S obzirom da je nesporno optuženica pribavila imovinsku korist u iznosu 108.660,91 kunu, a imovinsko pravni zahtjev oštećene Karlovačke županije istovjetan je nesporno utvrđenom iznosu, to je sud na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. dosudio Karlovačkoj županiji imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 108.660,91 kunu, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. listopada 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, s rokom plaćanja od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Kako je optužena A. V. proglašena krivom, a ista ostvaruje prihode u vidu  plaće, naloženo joj je da podmiri troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, koja visina paušalne svote je utvrđena u okviru iznosa određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11) razmjerno duljini trajanja postupka, broju održanih ročišta i broju poduzetih radnji suda te složenosti postupka te daljnjeg troška iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu 13.000,49 kuna, koji trošak se odnosi na troškove provedenog vještačenja kao i troškova iz članka 145. stavka 4. ZKP/08. u iznosu 1.125,00 kuna.

S obzirom da su prilikom izricanja presude nedostajali podaci o visini troškova branitelja optužene određenog po službenoj dužnosti rješenje o visini tih troškova biti će donijeto naknadno nakon što sud utvrdi stvaran trošak zastupanja branitelja optužene.

 

U Karlovcu 28. siječnja 2021.