Poslovni broj: 6 UsI-1090/2020-8

 

 

 

 

 

 

 

 

  Poslovni broj: 6 UsI-1090/2020-8

 

             

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice N. M. iz Ž., koju zastupa opunomoćenica I. P. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu R. p. d.o.o. O. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa Z. Š., službena osoba tuženika, radi obnove postupka, 28. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-01/03065523658, URBROJ: 341-99-05/3-20-4791 od 31. kolovoza 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/20-01/OB, URBROJ: 341-22-05/3-20-12937 od 25. lipnja 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

             

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/20-01/03065523658, URBROJ: 341-99-05/3-20-4791 od 31. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/20-01/OB, URBROJ: 341-22-05/3-20-12937 od 25. lipnja 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem zahtjev N. M. za obnovu postupka odbačen je  kao neosnovan.

              Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim jer u postupku nije prethodno pribavljena sva relevantna dokumentacija po službenoj dužnosti u svrhu pravilnog izračuna osobnih bodova, odnosno vrijednosnih bodova pokojnog supruga. Ističe da je na temelju potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 561-01/20-01/660, URBROJ: 3468-G1-01-20-3 došla do saznanja da je pokojni suprug Š. M. bio pripadnik OS RH tijekom Domovinskog rata u pričuvnom sastavu VP 2153 Županja u razdoblju od 25. listopada 1991. do 5. siječnja 1994. na dužnosti zapovjednik bojne, ustrojbeni čin bojnik-pukovnik, čin – bojnik, te smatra da mu stoga pripada i zapovjedni dodatak koji tuženik nije obračunao prilikom izračuna mirovinske osnovice. Smatra da je propustom pribavljanja potrebne dokumentacije po službenoj dužnosti došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 

te povrede prava vlasništva zbog pogrešnog utvrđenja mirovinske osnovice. Poziva se na sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2244/2014 od 6. lipnja 2016. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjskog rješenje u ovoj upravnoj stvari te vrati predmet na ponovni postupak.   

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga tuženik predlaže da sud presudom odbije tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu 28. siječnja 2021. održao raspravu u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenice tužiteljice i službene osobe tuženika, te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17.), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice ponovila je da osporavano rješenje smatra nerazumljivim između ostalog i zbog pozivanja na nepostojeći Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, te se pozvala na odredbu članka 18. navedenog Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika koji je propisivao da mirovinsku osnovicu čine osobni dohodak koji pripada za odgovarajući čin odnosno klasu u posljednjem mjesecu prosincu prije prestanka svojstva vojnog osiguranika i prosječni iznos posebnih dodataka ostvarenih u određenom vremenu. Službena osoba tuženika navela je da je primjenom Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika pri donošenju rješenja o pravu na obiteljsku mirovinu uziman kao relevantan faktor plaća osiguranika, dakle za vrijednosni bod uzeta je plaća za čin koji je pok. Š. M. imao u trenutku smrti i koji je utvrđen ranijim rješenjem a to je čin bojnika.

Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice zatražila je naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak sastava obrazloženog podneska (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 21. siječnja 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Tužiteljica je 18. lipnja 2020. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za donošenje rješenja o mirovini u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19. – dalje: ZOHBDR), odnosno prijedlog za obnovu postupka priznavanja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. Š. M., uz koji je priložila potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 561-01/20-01/660, URBROJ: 3468-G1-01-20-2 od 2. lipnja 2020., u kojoj se navodi da je pokojni Š. M. (suprug tužiteljice) bio pripadnik OS RH tijekom Domovinskog rata u pričuvnom sastavu VP 2153 Županja (131. brigada HV „R“) u razdoblju od 25. listopada 1991. do 5. siječnja 1994., dužnost: zapovjednik bojne, ustrojbeni čin: bojnik – pukovnik, čin: bojnik.              

Prema odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO), ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni

u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

              Odredba članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) propisuje da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Osijeku broj HV-MO 338552 od 4. prosinca 1996. V. M., rođ…, djetetu umrlog vojnog osiguranika Š. M., priznato, počevši od 13. ožujka 1995., pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (Narodne novine, broj – 53/91, dalje: ZOMIOVO).

Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja i doplatka za djecu vojnih osiguranika koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički (Narodne novine broj 53/91), između ostalih, preuzima se i primjenjuje u Republici Hrvatskoj kao republički zakon: Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (Službeni list SFRJ, br. 7/85, 74/87 i 20/89).

Navedenim rješenjem od 4. prosinca 1996. mirovinska osnovica utvrđena je na temelju podataka o plaći pokojnog osiguranika Š. M. za osobni čin bojnik u mjesecu prosincu 1994. godine u svoti od 3.376,69 kn, što je uvećano za 8% na osnovi minulog rada iznosilo 3.646,82 kn. Budući da je smrt pokojnog osiguranika nastupila zbog povrede na radu, invalidska mirovina koja bi mu pripadala u času smrti određena je u visini 85% od navedene mirovinske osnovice i iznosila je 3.099,79 kn mjesečno. Obiteljska mirovina za jednog člana obitelji određena je u visini 100% od invalidske mirovine umrlog osiguranika i iznosila je 3.099,79 kn mjesečno. Mirovinska osnovica je utvrđena u skladu s odredbom člana 18. stavka 2. ZOMIOVO kojim je bilo propisano da mirovinsku osnovicu čine osobni dohodak koji pripada za odgovarajući čin, odnosno klasu, u posljednjem mjesecu prosincu prije prestanka svojstva vojnog osiguranika i prosječni iznos posebnih dodataka ostvarenih u određenom vremenu.

Iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 141-02/96-01/05, URBROJ: 512-20-12-96-886 od 18. listopada 1996. proizlazi da pok. Š. M. ostvario neto plaću za mjesec prosinac 1994., za osobni čin bojnik, u iznosu od 3.376,69 kn.

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru, broj 20312 od 27. srpnja 2004. korisniku prava na obiteljsku mirovinu V. M. prevedeno je to pravo počevši od 7. studenog 2001. u novu svotu obiteljske mirovine u skladu sa člankom 140. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 94/01, 122/02, 17/04 i 48/04). Svota obiteljske izračunata je na temelju članka 7. i 8. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj – 128/99, 129/00, 16/01, 22/02) te propisima koji su temeljeni na navedenom zakonu, od invalidske mirovine pripadnika djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske istog čina i ustrojbenog mjesta, te uvećana za dodatak na mirovinu po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu. Za izračun vrijednosnog boda uzeta je plaća za čin koji je pokojni Š. M. imao u trenutku smrti i koji je utvrđen ranijim rješenjem, dakle čin bojnika.

Nadalje, rješenjem Područne službe u Vukovaru, broj 20312 od 11. travnja 2005. tužiteljici je priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. svibnja 2005. i određeno je da se obiteljska mirovina za navedenog člana neće isplaćivati budući da se nalazi u radnom odnosu, dok se V. M. nastavila isplaćivati obiteljska mirovina određena ranijim rješenjem.

Rješenjem Područne službe u Vukovaru broj 20312 od 23. travnja 2007. korisniku obiteljske mirovine djetetu V. M. prevedeno je to pravo počevši od 1. siječnja 2005. na novu svotu obiteljske mirovne u skladu sa člankom 152. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj – 174/04, 92/05 – u daljnjem tekstu: ZOPHBDR). Vrijednosni bod u postupku prevođenja utvrđen je prema činu – ustrojbenom mjestu na temelju kojeg se isplaćivala mirovina do stupanja na snagu ZOPHBDR-a.

Pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Vukovaru broj 20312 od 22. ožujka 2016. tužiteljici je uspostavljena isplata obiteljske mirovine od 1. ožujka 2016., budući da joj je prestao radni odnos, pri čemu je tužiteljica u žalbi protiv navedenoga rješenja osporavala izračun osobnih bodova i svote obiteljske mirovine (što je predmet i ovoga zahtjeva), a navedena žalba odbijena je rješenjem tuženika broj 531210 od 21. ožujka 2017.

Dakle, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Područne službe u Osijeku broj HV-MO 338552 od 4. prosinca 1996., kao i rješenjima broj 20312 od 27. srpnja 2004. i 23. travnja 2007. obiteljska mirovina pravilno određena, i to najprije primjenom odredbe članka 18. ZOMIOVO i ranije važećih (citiranih) Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, na temelju plaće ostvarene u posljednjem mjesecu prosincu prije prestanka svojstva vojnog osiguranika te na temelju prosječnog iznosa posebnih dodataka ostvarenih u određenom vremenu.

Pokojni suprug tužiteljice obnašao je dužnost zapovjednika bojne do 5. siječnja 1994., a preminuo je dana 13. ožujka 1995., te mu navedena dužnost nije mogla utjecati na izračun obiteljske mirovine prema odredbi članka 18. tada važećeg ZOMIOVO.

Obnova postupka provodi se prema propisima koji su primijenjeni prilikom priznanja prava na mirovinu, a tužiteljica nije dostavila podatke o plaći pokojnog supruga za prosinac 1994. prema činu drugačijem od čina bojnika, te stoga nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 134. ZOMO.

Pravilan je i stav tuženika da nije bilo osnove za primjenu članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi sa člankom 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom na protek propisanog objektivnog roka za pokretanje obnove postupka kao i s obzirom na činjenicu da tužiteljica nije učinila vjerojatnom okolnost na kojoj temelji svoj zahtjev za obnovu postupka u smislu navoda o pogrešnoj osnovici za iračun vrijednosnog boda.

Također je pravilno tuženik naveo da odredbama ZOHBDR-a nije predviđeno prevođenje ranije ostvarenih prava na odredbe navedenog zakona.

Slijedom navedenoga proizlazi da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je saznala za nove činjenice ili da je stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, te nije ispunjen niti obnovni uvjet u smislu članka 123. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Tužiteljica također nije dokazala postojanje razloga primjene Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19.) u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je prvostupanjsko tijelo, sukladno odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno odbacilo prijedlog tužiteljice.

Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, kao u toč. I. izreke ove presude.

 

Kako je tužiteljica izgubila upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

 

U Osijeku 28. siječnja 2021.             

 

Sutkinja

         Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).