1              Poslovni broj: II Kž-4/2021-6

Poslovni broj: II Kž-4/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. Š., zbog kaznenih djela iz članka 111. stavka 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog S. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov-1/2021-147. (Kov-2/2021.) od 5. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog S. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov-1/2021-147. (Kov- 2/2021.) od 5. siječnja 2021. u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. Š., zbog kaznenih djela iz članka 111. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. Š. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je okrivljeni S. Š. osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, i po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. Žalbom podnesenom po branitelju okrivljenik predlaže da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno, da se preinači pobijano rješenje i okrivljeniku ukine istražni zatvor. S obzirom na to da se osobne žalbe okrivljenika i žalba okrivljenika po branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.

Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

Žalba nije osnovana.

U žalbi je okrivljenik u bitnome osporio postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirana kaznena djela kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

Budući da je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje osnovane sumnje i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz sadržaja iskaza oštećenika-žrtve S. M., iskaza svjedokinje D. Š. te provedenog sudskomedicinskog vještačenja za oštećenog S. M., pri čemu je prvostupanjski sud pravilno iznio konkretan sadržaj dokaza, s obzirom da optužnica nije potvrđena. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora pa postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima okrivljenog S. Š.

Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Također, s obzirom na stadij postupka u kojem se kazneni predmet nalazi - stadij potvrđivanja optužnice nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice, nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavale postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavale primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika na što se upire žalbom okrivljenika.

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog S. Š., prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji u brojnosti i težini zadobivenih ubodnih i reznih rana oštećenika-žrtve S. M., činjenici da ga je okrivljenik napao dok je spavao i nastavio s napadom nakon što se probudio i pokušao pobjeći, čime je okrivljenik pokazao izrazitu upornost i odlučnost u nakani da usmrti oštećenika-žrtvu, a potom ustrajao u zadržavanju oštećenika–žrtve u stanu kako bi ga spriječio da potraži pomoć i kako bi trpio bol zbog nanesenih ozljeda.

Uz navedeno, protiv okrivljenog S. Š. vodi se prekršajni postupak zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu oštećenika-žrtve u kojem postupku su mu 3. srpnja 2020. izrečene mjere opreza zabrane posjećivanja stana u Puli, Teslina 45 kao i zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa S. M. na udaljenost manju od 50 metara, koje mjere su bile na snazi u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, no okrivljeni S. Š. ih se nije pridržavao.

Slijedom svega izloženog, težina kaznenih djela koja se okrivljenom S. Š. stavljaju na teret, kao i iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela te nepoštivanje izrečenih mu mjera opreza predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani okrivljenog S. Š. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela u odnosu na oštećenika, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, odnosno da je dužan navesti i podrobno obrazložiti relevantne i dostatne razloge na temelju kojih se svako daljnje produljenje istražnog zatvora može ocijeniti opravdanim i nužnim. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

Niti daljnji žalbeni navodi kojima okrivljenik ukazuje na loše zdravstveno stanje i neodgovarajuće liječenje unutar zatvorskog sustava nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, jer iz medicinske dokumentacije u spisu i navoda okrivljenika u žalbi proizlazi da mu se zdravstvena skrb i pruža unutar zatvorskog sustava, a po potrebi se može pružiti i u zatvorskoj bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi izvan zatvorskog sustava.

Isto tako, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog S. Š. prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. siječnja 2021.