Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-1216/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja
Z. H. d.o.o. – P. Č. Z., OIB: …., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu
H. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice I. D. iz
Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. D. iz
V. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv
presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1051/2018-11 od 13.
kolovoza 2020., 28. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 1051/2018-11 od 13. kolovoza 2020. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.
J. iz Z. poslovni broj: Ovrv-15741/18 od 23. svibnja 2018. u dijelu u kojem se
tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 260,26 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje se
od 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, koje teku na iznos od

- kn 32,95 od 16. travnja 2017. do isplate,
- kn 30,21 od 16. svibnja 2017. do isplate,
- kn 32,95 od 16. lipnja 2017. do isplate,
- kn 2,13 od 16. lipnja 2017. do isplate,
- kn 0,01 od 16. srpnja 2017. do isplate,
- kn 32,95 od 16. srpnja 2017. do isplate,
- kn 30,21 od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- kn 32,95 od 16. rujna 2017. do isplate,
- kn 32,95 od 16. listopada 2017. do isplate,
- kn 32,95 od 16. studenog 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.

2 Poslovni broj 15 Gž-1216/2020-2

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.
J. pod poslovnim brojem Ovrv-15741/18 od 23. svibnja 2018. te se u cijelosti odbija
zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka."

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana
presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji a tuženicu obveže na naknadu
prouzročenog parničnog i žalbenog troška, ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovni
postupak. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud polazi od stajališta da je tužitelj formirao
cijenu umnoškom zaduženog volumena od 50 litara, broja mjesečnih odvoza i cijene od
0,9622 kn po litri, ali smatra kako je takav obračun neutemeljen s osnovnim načelom
"onečišćivač plaća" jer nije uzet u obzir broj članova kućanstva. Stoga presuda ima nedostatke
zbog kojih se ne može ispitati, prvenstveno iz razloga što nisu navedeni razlozi o odlučnim
činjenicama, dok su navedeni razlozi proturječni, pa je počinjena bitna povreda postupka iz
članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Naknada za odvoz
komunalnog otpada u razdoblju od ožujka do listopada 2017. obračunavala se u skladu s
odredbom čl. 30. st. 7. i 9. i čl. 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom te čl. 20.
Općih uvjeta poslovanja, umnoškom volumena spremnika, broja odvoza tijekom jednog
mjeseca i naknade za preuzimanje 1 litre miješanog komunalnog otpada. U nijednom
zakonskom propisu ne navodi se da se cijena obračunava po kriteriju članova kućanstva, već
prema zaduženom volumenu, sukladno čl. 7. Općih uvjeta poslovanja i Zakonu o održivom
gospodarenju otpadom. Obzirom da je tužitelj tuženici obračunavao cijenu prema volumenu
od 50 litara, kao minimalno zaduženom volumenu po korisniku, tužitelju je nejasna odluka
suda, a ujedno je i proturječna sa stanjem dokumentacije u spisu. Tuženica ne spori da je
korisnica usluge odvoza otpada na utuženoj adresi i u evidencijama tužitelja je zavedena kao
obveznik plaćanja usluge odvoza otpada. Sud je stoga pogrešno primijenio materijalno pravo
kada je utvrdio da je tužitelj trebao uzeti u obzir ukupan broj članova kućanstva te volumen
spremnika podijeliti na broj članova kućanstva, jer kriterij broja članova kućanstva nije
predviđen zakonom.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na
potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP),
koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) presuda u sporu male vrijednosti može

3 Poslovni broj 15 Gž-1216/2020-2

se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne
može ispitati, valjano je obrazložena, a izreka presude ne proturječi razlozima presude, pa nije
ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se žalitelj
poziva.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,

4., 8. i 9. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365.
st. 2. istog Zakona.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 260,26 kn,
sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji se odnosi na dospjele, a neplaćene
račune za uslugu odvoza komunalnog otpada u razdoblju od ožujka do listopada 2017., za
stambeni prostor tuženice na adresi M. 13D u Z., sistemski broj objekta 10734932.

Prema stanju spisa, po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, sada tužitelja javni
bilježnik M. J. iz Z. donio je 23. svibnja 2018. rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave broj Ovrv-15741/18, koje je rješenje po prigovoru ovršenice, sada
tuženice stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene
radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Prvostupanjski
je sud po provedenom postupku pobijanom presudom u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u
javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbio zahtjev tužitelja
za naknadu troška parničnog postupka.

Prvostupanjski je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom
rješenju o ovrsi, temeljeći svoju odluku na stavu da, iako nije sporno da tuženica nije platila
utuženu tražbinu, tužitelj nije na ispravan način formirao i obračunao visinu naknade za odvoz
komunalnog otpada, kako je to određeno čl. 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
otpadu i čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, obzirom da nije uzeo u obzir broj
članova kućanstva, a što je bio dužan kako bi se u punom smislu primijenilo načelo
"onečišćivač plaća".

Prvenstveno treba reći kako je s obzirom na utuženi period, od ožujka do listopada

2017., u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti Zakon o održivom gospodarenju otpadom
("Narodne novine" broj 94/13., 73/17., 14/19 i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZOGO) čijim je
stupanjem na snagu 23. srpnja 2013. prestao vrijediti Zakon o otpadu ("Narodne novine" broj
178/04., 153/05., 111/06., 110/07., 60/08., 87/09. i 94/13.).

Odredbom čl. 30. ZOGO određeno je da je javna usluga prikupljanja miješanog
komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva
prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od
pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada (st. 1.), te
da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog
otpada smatra uslugom od općeg interesa (st. 2.). Područje pružanja javne usluge iz stavka 1.
ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave (st. 3.). Korisnik usluge iz stavka 1.
ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik
posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je
vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na

4 Poslovni broj 15 Gž-1216/2020-2

tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge (st. 5.). Nadalje, st. 7. istoga članka
propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu
pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži: 1. kriterij obračuna količine
otpada, 2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3.
najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, 4. obračunska razdoblja kroz
kalendarsku godinu, 5. područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka, 6. odredbe
propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i 7. opće uvjete ugovora s
korisnicima.

Prema odredbi čl. 30. st. 9. ZOGO, kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke

1. ovog članka je masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika
otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati
cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava
primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i
kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka

10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

Grad Zagreb je kao nadležna jedinica lokalne samouprave 3. srpnja 2014. donio
Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog
komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metal, stakla, plastike i tekstila
te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u G. Z. (u daljnjem tekstu: Odluka) u
kojoj je kao kriterij količine u čl. 5. primijenio zaduženi volumen spremnika za miješani
komunalni otpad te broj pražnjenja spremnika u vremenskom razdoblju od jednog mjeseca.
Prema čl. 7. Općih uvjeta poslovanja tužitelja od 2. ožujka 2015. te prema čl. 4. Izmjena i
dopuna Općih uvjeta poslovanja od 6. studenog 2015., korisnici Skupine 1. miješani
komunalni otpad prikupljaju u zajedničkim označenim spremnicima za miješani komunalni
otpad, te biraju između volumena spremnika od 120, 240 ili 1100 litara, a minimalno zaduženi
spremnik po korisniku iznosi 50 litara.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da žalitelj osnovano u žalbi ukazuje na pogrešnu
primjenu mjerodavnog materijalnog prava. Naime, usluga odvoza komunalnog otpada
tuženici je u utuženom razdoblju obračunata umnoškom zaduženog volumena od 50 litara (što
predstavlja minimalno zaduženi volumen po korisniku), broja mjesečnih odvoza i cijene od
0,9622 kn po litri. Takav način obračuna sukladan je odredbi čl. 30. st. 9. ZOGO, koji kao
kriterij obračuna količine otpada određuje masu predanog otpada u obračunskom razdoblju ili
volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

Stoga je po ocjeni ovog suda uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo
temeljem čl. 373. toč. 3. i čl. 451. st. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te
održati na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 260,26
kn.

S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166.
st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tuženicu obvezati na naknadu troškova
postupka tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju, koji je uspio u sporu, na
temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem

5 Poslovni broj 15 Gž-1216/2020-2

tekstu: Tarifa) priznaje se trošak postupka u vidu jednokratne naknade za cjelokupni
prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7/8 Tarife uvećano za PDV po
stopi od 25% i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, a što ukupno iznosi
725,00 kn. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi i trošak na ime sastava
žalbe u iznosu od 300,00 kn, sukladno Tbr. 10/3 Tarife, uvećano za pripadajući PDV,
odnosno ukupno 375,00 kn. Trošak sudske pristojbe na žalbu nije priznat budući da spisu
predmeta ne prileži dokaz da je ista plaćena. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni
parnični trošak u iznosu od 1.100,00 kn, kako je to određeno u izreci ove drugostupanjske
odluke.

Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi ovršnog postupka odmjereni rješenjem o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tj nastali troškovi u iznosu od 300,00 kn i predvidivi
troškovi u iznosu od 243,75 kn. Naime, sukladno pravnom stajalištu Građanskog odjela ovog
suda broj: 1 Su: 86/2013-3 u postupcima "Povrv" u kojima je VPS manji od 1.000,00 kuna
tužitelju u skladu s Tbr. 7/8 Tarife pripada jednostruka nagrada od 500,00 kuna te plaćena
javnobilježnička nagrada, plaćena pristojba i ostali plaćeni potrebni materijalni troškovi.
Stoga tužitelju, pored priznate jednokratne nagrade, ne pripada pravo na trošak za sastav
prijedloga za ovrhu, dok za trošak javnobilježničke nagrade i dostave tužitelj nije dokazao da
ih je podmirio. Predvidivi troškovi ovršnog postupka tužitelju nisu priznati jer je tuženica
protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi uložila prigovor, pa mu ti troškovi nisu niti nastali.

Zadar, 28. siječnja 2021.