Poslovni broj Gž R-157/2019-5

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz O., Crkvena 17, OIB: 65598564613, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Sveučilište u O., OIB: …zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici iz O., te umješača na strani tuženika, Republike Hrvatske, OIB: … zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u O., radi isplate, rješavajući žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 11. Pr-182/2017-27 od 11. siječnja 2019., 28. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 11. Pr-182/2017-27 od 11. siječnja 2019. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 5.092,46
kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu plaće, te je odbijen zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude. Tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.234,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke žale se tuženik i umješač na strani tuženika.

Tuženik citiranu presudu pobija iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19), dok umješač presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlažu da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije ili ukine uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbe u kojem negira istaknute žalbene navode,
predlažući da se žalbe odbiju, te tuženika i umješača obveže na naknadu troška sastava
odgovora na žalbu.

Žalbe nisu osnovane.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 5.092,46 kn s kamatama temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10, 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 1. lipnja 2005., a prema ugovoru o radu od 31. siječnja 2017. na radnom mjestu III. vrste-stručni referent fundusa umjetnina i zbirke studentskih radova na U. akademiji u sastavu Sveučilište u O., slijedom čega je pravilno odbijen kao neosnovan prigovor nedostataka pasivne legitimacije tuženika;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati i to: Sindikat 1, Sindikat 2, Sindikat 3, Sindikat 4, Sindikat 5, Sindikat 6, Sindikat 7, te Sindikat 8 zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Sindikatu 1 iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

 

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži,
donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

 

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

 

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

 

- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

I u ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva
tužiteljice u primjeni odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

Tužiteljica tvrdi da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće
tužiteljici u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji DZS-u Republici Hrvatskoj ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.

Tuženik u bitnom tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno «uskladbu» propisani čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća.

Uvidom u priložene ugovore o radu na neodređeno vrijeme, razvidno je da je čl. 8. Ugovora o radu od 31. siječnja 2017. ugovoreno da će za obavljanje poslova iz čl. 2. ovog Ugovora u redovitom radnom vremenu, poslodavac radnici-ovdje tužiteljici isplaćivati osnovnu plaću, kao i ostala materijalna prava, propisana Zakonom o plaćama u javnim službama i Uredbom o nazivu radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama što se utvrđuje odlukom o plaći. Za promjenu koeficijenta radnici će se izdati odluka koja ne mijenja ovaj ugovor. Poslodavac je dužan radnici plaću isplaćivati jednom mjesečno unatrag, ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Nadalje, čl. 10. st. 3. citiranog Ugovora o radu, ugovoreno je da će odredbe zakona i drugih propisa, kolektivnih ugovora ili pravilnika o radu kojima se reguliraju neka pitanja iz radnog odnosa, primijeniti neposredno na ugovorne strane bez izmjena ovog ugovora, ako se radi o primjeni kogentnih zakonskih normi, primjeni normi na koje upućuje ovaj Ugovor u čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ako su ta prava povoljnija za radnicu ili ako se njima reguliraju nova prava radnice.

Ocjena je i ovoga suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09.) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10. - dalje TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12. - dalje TKU/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

              Člankom 51. st. 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Jednako je bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12.

Stoga je ocjena i ovoga suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Pravilno je sud prvog stupnja otklonio i prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti
(ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011, te se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 od 5. ožujka 2015. iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja
kolektivnog ugovora.

Pri tome je, a u odnosu na prigovor tuženika da Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu potpisani od strane svih potpisnika, odnosno da navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Sindikat 1, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., za odgovoriti da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Sindikat 1 bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Ovo tim više jer je utvrđeno da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. S tim u svezi, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2002., u kojoj je zauzeto stajalište prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. K tome ni jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje - IDDS) koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma.

S tim u svezi Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a što i izričito stoji u IDDS-a odredba čl. VII.
st. 1. IDDS-a propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, reguliran u
čl. III. IDDS-a) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u čl. III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, pa je nužno odgovoriti koja su to razdoblja opisana u čl. III. do V. IDDS-a, i je li u tim razdobljima zabilježen negativan rast BDP-a. Polazeći od sadržaja odredbi IDDS-a iz 2011. proizlazi da su u njima predviđena četiri razdoblja: 1.) razdoblje iz čl. II. i čl. IV. st. 5., koje teče od sklapanja IDDS-a iz 2011. i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem čl. III. 2.) razdoblje iz čl. III. koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn, i traje do sljedeće promjene prema čl. IV. st. 1. 3.), razdoblje iz čl. IV. st. 1. do 3., koje teče od daljnjeg povećanja osnovice po čl. V. i 4.) razdoblje iz čl. V. koje teče do kraja 2016.

Odredba čl. III. IDDS-a, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015.

Odredba čl. VII. određuje da se tim člankom utvrđuju „odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi iz dodatka odnosno izmjena i dopuna“, pa bi se prema sadržaju navedenog teksta dalo zaključiti da se ta odredba odnosi na sve odredbe Dodatka odnosno Izmjena i Dopuna, međutim, u stavku 1. te odredbe pojašnjeno je da se ta odredba odnosi na „uskladbu“ osnovice vezano uz članak IV, a uskladba osnovice se prema toj odredbi odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a trajao, i ta uskladba (prema plaći u privredi) se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena, a kada ta odredba govori o tromjesečnom negativnom rastu BDP-a, odredba čl. III.spomenuta je samo kako bi se odredilo razdoblje na koje se odnosi zabilježen negativni rast BDP-a, sve opet vezano samo za ovu „skladbu“ osnovice prema paritetu plaće u privredi, a ne i na „povrat“ osnovice u smislu članka III. IDDS-a. Da je tome tako proizlazi iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je tim tumačenjem u čl. 1. izričito navedeno da se radi „nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV. u svezi sa člankom VII. Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti „uskladba“ osnovice plaće dogovorena čl. I. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. IDDS-a.

Prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, a kako to osnovano tvrdi i tužiteljica, odredba
čl. III. IDDS-a ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast, te tuženik (umješač) neosnovano tvrdi da bi razdoblje od 2011. do kraja 2014. predstavljalo razdoblje iz čl. III. IDDS-a iz 2011., iako se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl. IV. st. 5.

Osim toga odredbom čl. VII.c st. 3. IDDS-a iz 2011. ugovoreno je da, ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz čl. III. tj. druga faza započela od 1. prosinca 2015. jer su pretpostavke iz čl. III. ispunjene u studenom 2015., jer je prema statističkim podacima DZS-u od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016. 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz čl. III., koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz čl. VII. st. 1. IDDS-a iz 2011. jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježiti negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u čl. III. do V.“. Pri tome se ističe da se i u čl. VII. b, točkama 2, 3. i 8. IDDS-a pod „metodološkim pretpostavkama“, koristi pojam usklađivanja plaća sukladno čl. IV. st. 1. do 3.

Negativan rast BDP-a zabilježen je u razdoblju iz čl. II. i čl. IV. st. 5. (prva faza) tj. u razdoblju od stupanja na snagu IDDS-a iz 2011. do kraja 2014. Taj negativni rast BDP-a (pad) konzumiran je kroz odgodu iz čl. IV. st. 5. IDDS-a. Pojam „uskladbe“ iz čl. VII. st. 1. IDDS-a odnosi se na usklađivanju osnovice temeljem čl. IV. st. 1. do 3. IDDS-a te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) kao i u samom čl. IV. st. 1. do 3. IDDS-a.

Iz navedenog da proizlazi da su IDDS-a Vlada Republike Hrvatske i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII. st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

Slijedom navedenog tvrdnja umješača da je relevantna samo činjenica da je BDP padao i koliko je dugo padao od dana stupanja na snagu IDDS-a iz 2011., (pozivom na tekst čl. VII. st. 1. po kojem je ta „odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna“) ovome sudu nije prihvatljiva, dok je prihvatljivo i logično objašnjenje tužiteljice prema kojem je smisao navedenog teksta (iz citirane odredbe čl. VII. st. 1.) isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja IDDS-a od 26. listopada 2011. jer je u razdoblju između svibnja 2009. i listopada 2011. zbog gospodarske krize ostvaren negativan rast BDP-a pa se, stoga stranke navedeni tekst može protumačiti samo pojašnjenje da se na IDDS-a ne primjenjuje negativan rast BDP-a koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009.

Odredbom čl. IV. st. 5. IDDS-a Vlada Republike Hrvatske se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013., ako se do 31. 12. 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III., na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i Sindikati izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je u čl. 1. st. 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi čl. IV. u svezi čl. VII. dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u čl. 1. st. 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. IDDS-a, dok je čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena čl. IV. st. 5. odgađa do 31. 12. 2013. (tj. 4 tromjesečja), a Vlada Republike Hrvatske nije sukladno čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja i čl. IV. st. 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgađala primjenu čl. IV. st. 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježio još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta.

Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena čl. IV. st. 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. 12. 2015., a kako Vlada Republike Hrvatske nije postupila sukladno čl. IV. st. 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII. st. 1. IDDS-a.

Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III. IDDS-a ispunili 27. studenoga 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III. IDDS-a povećala 27. studenoga 2015., tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, s tim da se naglašava da odredbama IDDS-a nije ugovoreno da bi se činjenica negativnog rasta BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014., nakon što je pad BDP-a već korišten radi odgode iz čl. IV. st. 5. mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III. koje je počelo teći, tek krajem 2015., i u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a.

Slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV. st. 5. IDDS-a i to sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja, i da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV. st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III. IDDS-a, jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a, i što je čl. VII. st. 1. IDDS-a relevantan samo za primjenu čl. IV. st. 5. IDDS-a tj. za odgodu „uskladbe“ paritetaosnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice, dogovoreno u čl. III. IDDS-a.

Prema tome, odredbom čl. VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama,
zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“osnovice, jer se odredba čl. VII. IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl.V. IDDS)."

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, s time da visina zahtjeva među strankama nije sporna.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl.

368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženiku i umješaču nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nisu uspjeli, dok tužiteljici trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. i II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 28. siječnja 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić