- 1 -              Gr1 531/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Gr1 531/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz K. I., A. Š. 11, OIB …, koju zastupa punomoćnica V. Š. O., odvjetnica u Z., protiv tuženika Doma zdravlja Z. ž., S., Lj. G. 31, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-2242/19 od 21. listopada 2020. i Općinskog suda u Novom Zagrebu, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj P-948/2020-2 od 18. prosinca 2020., 28. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Novom Zagrebu.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem poslovni broj P-2242/19 od 21. listopada 2020., Trgovački sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja predmet je ustupio Općinskom sudu u Novom Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Navodi da je riječ o sporu između tužiteljice kao fizičke osobe, koja nije obrtnik te pravne osobe, zbog čega smatra da je za postupanje u ovom sporu stvarno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu, kao općemjesno nadležan sud, na čijem području tuženik ima registrirano sjedište.

 

Dopisom poslovni broj P-948/2020-2 od 18. prosinca 2020., Općinski sud u Novom Zagrebu izazvao je sukob nadležnosti, navodeći da je tuženik ustanova čiji je osnivač i vlasnik jedinica lokalne samouprave, odnosno javnopravno tijelo, a predmet spora valjanost odluke koju je donijelo javnopravno tijelo, zbog čega smatra da je za rješavanje ovog spora na temelju odredbe čl. 22. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20) te odredbe čl. 12. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS), stvarno nadležan Upravni sud u Zagrebu.

 

Za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan je Općinski sud u Novom Zagrebu.

 

Tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi podnesenoj 21. studenoga 2019. Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ispravljena podneskom od 17. prosinca 2019., tužiteljica zahtijeva da sud utvrdi ništavom tuženikovu Odluku o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora Ljekarne K. I., Š. 12, Ur.br. 238-106-01-19-18 od 11. listopada 2019., kao i da sud naloži tuženiku donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18 - dalje: ZOZZ).

 

Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZUS, predmet upravnog spora jesu:

 

1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,

 

2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,

 

3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu,

 

4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

 

Pojedinačne odluke (upravni akti), u smislu citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS, jesu rješenja ili odluke drugih naziva koje po sadržaju imaju značenje rješenja, kojima nadležna tijela, primjenjujući općenormativne akte (zakone i podzakonske propise), odlučujući o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke u konkretnoj upravnoj stvari. Upravni akt je autoritativna odluka kojom javnopravna tijela rješavanju o pravima i obvezama pojedinaca u konkretnoj upravnoj stvari na jednostran način, a izaziva neposredan pravni učinak. Bitni elementi upravnog akta su: da je to pojedinačni akt, da se donosi na autoritativan način, da se odnosi na rješavanje u upravnoj stvari u nekom konkretnom pravu ili obvezi građanina ili pravne osobe, da je donesen u upravnom postupku od strane nadležnog tijela.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 150. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 - dalje: ZUP), da bi se pojedini ugovor smatrao upravnim ugovorom, potrebno je da su kumulativno ispunjenje sljedeće pretpostavke: (1) ugovorni odnos između javnopravnog tijela i stranke, (2) postojanje rješenja (upravnog akta), koji čini temelj za sklapanje ugovora, te radi izvršenja kojeg rješenja se ugovor sklapa, (3) postojanje izričite zakonske osnove za sklapanje upravnog ugovora. Potonja pretpostavka, po prirodi stvari, razumijeva postojanje odredbe posebnog (sektorskog) materijalnog zakona (koji zakon može sadržavati i pojedine procesne odredbe), koja norma čini pravnu osnovu za donošenje upravnog akta u određenoj (precizno normiranoj) vrsti upravnih stvari, u izvršenju kojega upravnog akta se sklapa upravni ugovor, pri čemu nije nužno da odredbom posebnog zakona bude izrijekom stipuliran termin "upravni ugovor".

 

Ako upravni sud utvrdi izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki, nije stvarno nadležan odlučivati o zakonitosti raskida odnosnog ugovora, koji nema sva propisana obilježja upravnog ugovora.

 

Prema odredbi čl. 106. st. 1. ZOZZ, Dom zdravlja na temelju odluke upravnog vijeća može dati poslovni prostor u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti u mreži javne zdravstvene službe, a na temelju odluke upravnog vijeća, uz suglasnost osnivača, može poslovni prostor dati u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti izvan mreže javne zdravstvene službe.

 

Odluka upravnog vijeća iz čl. 106. st. 1. ZOZZ nije upravni akt, jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari, već takva odluka predstavlja akt poslovanja kojim Dom zdravlja raspolaže vlastitom imovinom, a obzirom da je takva odluka pretpostavka bez koje se ne može nastati obvezno-pravni odnos zakupa, odnosno bez koje ne može doći do sklapanja ugovora o zakupu. Imajući u vidu gore navedeno, razvidno je da Odluka tuženika od 11. listopada 2019. ne može predstavljati upravni akt. Samim time, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 150. st. 1. ZUP, temeljem koje bi se ugovori o zakupu, koje domovi zdravlja sklapanju s fizičkim ili pravnim osobama mogli smatrati upravnim ugovorima, pa stoga nije riječ o sporu iz nadležnosti upravnog suda (čl. 3. ZUS), a kako to smatra Općinski sud u Novom Zagrebu (Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-18/20-2 od 18. rujna 2020.).

 

Odredbom čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP), propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema tom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

 

Prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP, općinski sudovi sude u prvom stupnju, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. ZPP, koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

 

Stoga, kako su subjekti u ovom postupku fizička osoba (tužiteljica) i pravna osoba (tuženik), nisu ispunjene niti pretpostavke iz čl. 34.b toč. 1. ZPP, budući da je za nadležnost trgovačkog suda pretpostavka da obje stranke budu subjekti iz navedene zakonske odredbe, zbog čega je za suđenje u ovom predmetu stvarno nadležan općinski sud, u ovom slučaju, u skladu s odredbom čl. 48. st. 1. ZPP, Općinski sud u Novom Zagrebu, kao općemjesno nadležan sud.

 

 

 

Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. siječnja 2021.