1              Poslovni broj: Gž-825/2020-3

 

 

Poslovni broj: Gž-825/2020-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Svjetlane Vidović kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. B., OIB: … iz Z. i 2. I. B., OIB: … iz Z., oboje zastupani po punomoćnicima M. P. i M. P., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u I., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-21/2019-2 od 9. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-21/2019-2 od 9. prosinca 2019., u pobijanom dosuđenom dijelu na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime naknade štete za uništeno i oduzeto zemljište iznos od 162.756,00 kuna, na ime naknade štete za uništeni suhozid iznos od 86.860,80 kuna, na ime naknade štete za uništenu šumu iznos od 37.814,00 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekući od 9. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO) kao i da u istom roku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 71.120,00 kuna."

II. Nalaže se tužiteljima 1. i 2. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena,a sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime naknade štete za uništeno i oduzeto zemljište iznos od 162.756,00 kuna, na ime naknade štete za uništeni suhozid iznos od 86.860,80 kuna, na ime naknade štete za uništenu šumu iznos od 37.814,00 kuna sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 9. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, te im u istom roku naknaditi troškove postupka u iznosu od 71.120,00 kuna, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženo na ime naknade štete za uništeno i oduzeto zemljište i to za iznos od 37.244,00 kuna, za više zatraženo za uništeni suhozid i to za iznos od 3.139,2 kuna, za više zatraženo na ime uništene šume i to za iznos od 2.186,00 kuna, za više zatraženo na ime zakonskih zateznih kamata kao i za više zatraženo na ime troškova postupka."

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu, kao i u odluci o trošku parničnog postupka, iz svih žalbenih razloga, predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljima.

Tužitelji nisu odgovorili na žalbu tuženika.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja 1. i 2. za naknadu štete u visini tržišne vrijednosti zemljište koje im je prema navodima oduzeo tuženik radi izgradnje autoceste, kao i naknadu štete za uništeni suhozid te za uništenu šumu.

Ovaj žalbeni sud, ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, pozivom na odredbu članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da su tužitelji utvrđeni vlasnicima predmetnih nekretnine presudom broj P-8/2008, koja je donesena 1. veljače 2010., a strankama dostavljena tijekom travnja 2010., na koju odluku stranke u tom postupku nisu izjavile žalbe.

Nadalje je u postupku utvrđena činjenica da je tuženik u prethodno provedenom postupku izvlaštenja sudjelovao kao korisnik izvlaštenja te je i nakon provedenog postupka izvlaštenja postao samo novi upravitelj predmetnog zemljišta, upisani vlasnik je bio i ostao Republika Hrvatska.

Rješenjem Ministarstva o izdvajanju šume (šumskog zemljišta) u vlasništvu Republike Hrvatske od 6. listopada 2006. (list 34 spisa) iz šumskog gospodarskog područja Republike Hrvatske izdvojene određeno pobrojane nekretnine, među kojima su i predmetne nekretnine, Zagreb-Split-Dubrovnik, te je odlukom Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 12. prosinca 2007. izdana građevinska dozvola za gradnju autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik dionica Šestanovac-Zagvozd.

Uporabna dozvola za izgradnju ceste donesena je 11. svibnja 2009., a tužba u ovom predmetu je prikazana 27. srpnja 2011.

Kako neprijeporno proizlazi iz ovog postupka, tužitelji 1. i 2. su postali vlasnici nekretnina pravomoćnom presudom broj P-8/2008. od 1. veljače 2010., koja je dostavljena strankama sredinom travnja 2010., a postala je pravomoćna nakon proteka paricijskog roka za izjavljivanje žalbe. Kako je postupak izvlaštenja nekretnine bio 2005. i 2006., za cijelo sporno razdoblje u odnosu na tada uknjiženu vlasnicu Republiku Hrvatsku, a uporabna dozvolu za taj dio autoceste izgrađene na tom zemljištu je dana 11. svibnja 2009. U takvoj činjeničnoj situaciji, s pravom tuženik prigovara kako na strani tuženika nedostaje protupravnost, pa nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika po odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a koji se primjenjuje obzirom na vrijeme kada je po navodima tužbe počinjena šteta.

Naime, u utvrđenim okolnostima tuženiku se ne bi mogla imputirati protupravnost u postupanju ili navedeni propust, prva od istaknutih općih pretpostavki (postojanje protupravne štetne radnje) koja se traži da bi postojala njegova odgovornost za tu štetu: to stoga što se činjenici gradnje autoceste po tuženiku, i to prema ispravama o gradnji ishođenim od nadležnih tijela – u uvjetima kada (jer tužitelj koji tvrdi da je bio vlasnik prijepornih nekretnina i prije i poslije stupanja na snagu Zakona o šumama, nije uskladio zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim – što se u ničemu ne može tretirati propustom nekog "drugog") tuženik nije znao niti mogao znati da gradi i na nekretnini tužitelja (suprotno nije dokazano: obzirom da je tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnine nakon što je cesta sagrađena, odlukom suda) ne može dati značaj protupravne štetne radnje tuženika, kao što se takav značaj ne može dati niti činjenici što je tuženik gradnju započeo poštujući načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-807/2016-3 od 6. listopada 2020.

Zbog svega iznijetog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog oduzetog zemljišta i to dio čest. zem. 5599/124, nazvana "K. v. 1" i "K. v. 2", kao i dijela nekretnine čest. zem. 2749/47, nazvana L. sve k.o. Z. i ostalog.

Radi iznijetog valjalo je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, uvažavajući žalbu tuženika preinačiti odluku suda prvog stupnja, shodno čemu je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

Tijekom trajanja postupka tuženik je popisao trošak postupka u vidu troškova saslušanja svjedoka u iznosu od 1.300,00 kuna, pa cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, pozivom  na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, navedeni trošak je priznat tuženiku, te su tužitelji 1. i 2. obvezani da isti trošak nadoknade tuženiku, shodno čemu je odlučeno kao u izreci pod točkom II. odluke ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 28. siječnja 2021.