1              Poslovni broj: Gž Ob-19/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-19/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz P., P. J., OIB: …, zastupan po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv tužene A. G. iz P., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. V., odvjetniku u M., radi prestanka uzdržavanja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pob-18/20-7 od 8. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pob-18/20-7 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda, suđeno je, kako slijedi:

 

"I. Utvrđuje se da je 2. srpnja 2020. prestala obveza tužitelja uzdržavati tuženicu, a koja obveza je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1168/05 od 9. siječnja 2007.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužna je tuženica isplatiti tužitelju novčanu svotu od 7.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, na pojedine novčane iznose od po 1.000,00 kuna teku kako slijedi:

 

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. lipnja 2020. do isplate, te

- na iznos od 1.000,00 kuna počevši od 1. srpnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Dužna je tuženica naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. žalbu izjavljuje tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja radi prestanka obveze uzdržavanja tuženice, određene presudom Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1168/05 od 9. siječnja 2007. te isplatu neosnovano ustegnutih iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna.

 

Tužitelj u bitnom tvrdi da je prestala njegova obveza uzdržavanja tuženice jer je ista u mjesecu studenom 2019. završila svoje školovanje.

 

Navedenom tužena suprotstavlja tvrdnju da je 13. studenog 2019. prestala biti redovni student fakulteta u M., ali da je ista trenutno nezaposlena i čeka početak studiranja, a rođena je …, pa da 26 godina puni …. Stoga tužena smatra da je tužitelj u obvezi istu uzdržavati još godinu dana od dana završenog redovnog školovanja tj. do 13. studenog 2020.

 

Po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

 

- da iz potvrde HZMO, Područnog ureda u D., Ispostave u P., Klasa: …, Ur. broj: … od 6. listopada 2020., proizlazi da je tuženica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje kod poslodavca J. Š., obrtnika iz P., u razdoblju od 26. studenog 2019. do 20. svibnja 2020.;

 

- da je tuženica 2014. završila srednju školu, a da je fakultet u M. upisala 1. listopada 2016., slijedom čega je tužitelj tuženu uzdržavao 2015. i 2016., odnosno, dvije godine nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, sve do upisa na Sveučilište u M..

 

Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja, a uzimajući u obzir i iskaze parničnih stranaka, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj uzdržavao tuženicu dvije godine nakon završetka srednje škole, kada se nije školovala, a potom još tri godine redovitog školovanja, a nakon čega je tuženica od 26. studenoga 2019. pa do 20. svibnja 2020. bila u radnom odnosu, pa makar i na nepuno radno vrijeme, po stavu ovog suda prestala je obveza uzdržavanja tuženice. Tuženica je u svome stranačkom iskazu obrazložila kako ima obvezu stažiranja u trajanju od godine dana, tako da treba biti prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, kako bi ispunjavala uvjete za prijam za pripravnički staž u bolnici, uslijed čega ne smije nigdje biti prijavljena da radi. Kako iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti godinu dana nakon prestanka obrazovanja, tako da tumačeći navedenu odredbu ne proizlazi da je smisao odredbe da se dijete treba zaposliti u struci.

 

S obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 2. srpnja 2020., sukladno navedenoj zakonskoj odredbi članka 429. stavka 2. ObZ-a, kao dan prestanka prava na uzdržavanje sud je utvrdio dan podnošenja tužbe.

 

Kako je tužitelj doprinosio za uzdržavanje tuženice po 1.000,00 kuna mjesečno, sve do 1. srpnja 2020., kada je i imao obvezu uzdržavanja, trebalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda djelomično prihvaća ovaj žalbeni sud.

 

Prema odredbi članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, dalje u tekstu ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

Odredbom članka 290. ObZ-a, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovog članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. Obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovog članka prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset šest godina. Roditelji djeteta iz stavka 1. ovog članka imaju pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno zaposlenju.

 

Prema odredbi članka 429. stavka 2. ObZ-a, u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana, ako nađe da je ona prestala tog dana.

 

U konkretnoj situaciji iz spisa predmeta proizlazi da se tužena nakon završetka redovitog školovanja - 13. studenog 2019. zaposlila i to 26. studenog 2019. te je u radnom odnosu bila do 20. svibnja 2020., a što jasno proizlazi iz potvrde HZMO, Područni ured u D., Ispostava u P. od 6. listopada 2020.

 

Radi iznesenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije smisao odredbe članka 290. stavka 2. ObZ-a, da se uzdržavano punoljetno dijete treba zaposliti u struci, što bi za posljedicu imalo prestanak uzdržavanja.

 

Po stajalištu ovog žalbenog suda, u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenicu da je tužena bila zaposlena od 26. studenog 2019.–20. svibnja 2020. doduše, na drugim poslovima, a ne onima za koje se školovala na sveučilištu, ima se smatrati da je ista zasnivanjem radnog odnosa ( pa i na određeno radno vrijeme) doprinosila svojem uzdržavanju pa ista ne može od tužitelja osnovano tražiti uzdržavanje.

 

Temeljem iznesenog, neosnovani su žalbeni navodi tužene koje upiru i nadalje na činjenicu da je tužitelj dužan tuženu sukladno citiranom članku 290. stavku 2. ObZ-a, uzdržavati do 13. studenog 2020.

 

Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod da je prekoračen tužbeni zahtjev, da bi, dakle, bila počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer da je tužitelj tužbom izričito tražio da se kao dan prestanka uzdržavanja odredi 1. prosinca 2019., a da je sud presudom utvrdio 2. srpnja 2020.

 

Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Splitu 28. siječnja 2021.