1                            Poslovni broj: Gž Ob-662/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-662/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č., OIB … iz S., kojeg zastupaju punomoćnice Z. i S. M., odvjetnice u S., protiv tužene R. Č., OIB …, iz S., koju zastupaju punomoćnici I. T. i B. M., odvjetnici u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5986/17 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5986/17 od 6. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da kreditna obveza po Ugovoru o kreditu zaključenom između E. & S. B. d.d. i tužitelja V. Č., OIB… , kao dužnika, a tužene R. Č., OIB …, kao sudužnika, dana 30. rujna 2005. i Aneksu broj 1 tog Ugovora od 24. veljače 2016. po partiji kredita broj … i …, temeljem koje je upisano založno pravo rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-11855/05 na iznos od 150.000,00 CHF, predstavlja dug bračne stečevine tužitelja V. Č. i tužene R. Č.

II. Nalaže se tuženoj R. Č., OIB … u roku od 15 dana isplatiti tužitelju V. Č., OIB …. , iznos od 9.368,68 CHF te iznos od 7.679,89 EUR, na ime dospjele obveze duga po naprijed navedenom Ugovoru i Aneksu broj 1 za razdoblje 29. rujna 2013. do 1. listopada 2017., sve u protuvrijednosti kune po srednjem tečaju E. & S. B. d.d., sa zateznom kamatom koja

- na iznos od 405,20 CHF teče od 17. listopada 2013.
- na iznos od 5,47 CHF teče od 21. listopada 2013.

-na iznos od 30,90 CHF teče od 23. listopada 2013.
- na iznos od 444,00 CHF teče od 11. studenoga 2013.
- na iznos od 436,18 CHF teče od 9. prosinca 2013.
- na iznos od 195,36 CHF teče od 18. siječnja 2014.
- na iznos od 218,40 CHF teče od 18. siječnja 2014.
- na iznos od 388,43 CHF teče od 10. veljače 2014.
- na iznos od 398,15 CHF teče od 13. ožujka 2014.
- na iznos od 400,00 CHF teče od 10. travnja 2014.
- na iznos od 2,41 CHF teče od 21. svibnja 2014.
- na iznos od 395,47 CHF teče od 22. svibnja 2014.
- na iznos od 401,00 CHF teče od 10. lipnja 2014.

- na iznos od 2,82 CHF teče od 21. srpnja 2014.

- na iznos od 395,23 CHF teče od 22. srpnja 2014.

- na iznos od 400,90 CHF teče od 14. kolovoza 2014.
- na iznos od 152,97 CHF teče od 22. rujna 2014.

- na iznos od 149,26 CHF teče od 22. rujna 2014.

- na iznos od 1,70 CHF teče od 22. rujna 2014.

- na iznos od 95,93 CHF teče od 29. rujna 2014.

- na iznos od 257,52 CHF teče od 10. listopada 2014.
- na iznos od 3,80 CHF teče od 10. listopada 2014.
- na iznos od 133,23 CHF teče od 10. listopada 2014.
- na iznos od 2,98 CHF teče od 10. listopada 2014.
- na iznos od 3,61 CHF teče od 10. listopada 2014.
- na iznos od 398,33 CHF teče od 10. studenoga 2014.
- na iznos od 400,00 CHF teče od 3. prosinca 2014.
- na iznos od 400,00 CHF teče od 9. siječnja 2015.

- na iznos od 176,51 CHF teče od 10. veljače 2015.
- na iznos od 190,25 CHF teče od 14. veljače 2015.
- na iznos od 203,50 CHF teče od 11. ožujka 2015.
- na iznos od 129,84 CHF teče od 13. ožujka 2015.
- na iznos od 326,22 CHF teče od 10. travnja 2015.
- na iznos od 266,23 CHF teče od 11. svibnja 2015.
- na iznos od 81,94 CHF teče od 18. svibnja 2015.
- na iznos od 351,43 CHF teče od 10. lipnja 2015.

- na iznos od 351,21 CHF teče od 10. srpnja 2015.

do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

- na iznos od 361,21 CHF teče od 11. kolovoza 2015.
- na iznos od 366,15 CHF teče od 11. rujna 2015.

- na iznos od 334, 20 EUR teče od 10. listopada 2015.
- na iznos od 336,29 EUR teče od 12. studenoga 2015.
- na iznos od 333,98 EUR teče od 10. prosinca 2015.
- na iznos od 333,75 EUR teče od 12. siječnja 2016.

- na iznos od 17,04 EUR teče od 21. veljače 2016.

- na iznos od 323,00 EUR teče od 11. ožujka 2016.

- na iznos od 323,00 EUR teče od 14. travnja 2016.

- na iznos od 323,49 EUR teče od 10. svibnja 2016.

- na iznos od 323,00 EUR teče od 11. lipnja 2016.

- na iznos od 323,00 EUR teče od 12. srpnja 2016.

- na iznos od 334,19 EUR teče od 26. kolovoza 2016.

- na iznos od 298,50 EUR teče od 8. rujna 2016.

- na iznos od 133,32 EUR teče od 13. listopada 2016.

- na iznos od 34,04 EUR teče od 21. listopada 2016.

- na iznos od 9,03 EUR teče od 21. listopada 2016.

- na iznos od 144,38 EUR teče od 26. listopada 2016.

- na iznos od 321,73 EUR teče od 11. studenoga 2016.

- na iznos od 320,71 EUR teče od 12. prosinca 2016.

- na iznos od 320,35 EUR teče od 10. siječnja 2017.

- na iznos od 320,71 EUR teče od 21. veljače 2017.

- na iznos od 48,03 EUR teče od 21. ožujka 2017.

- na iznos od 413,30 EUR teče od 23. ožujka 2017.

- na iznos od 9,16 EUR teče od 21. travnja 2017.

- na iznos od 81,90 EUR teče od 24. travnja 2017.

- na iznos od 497,03 EUR teče od 25. travnja 2017.

- na iznos od 205,21 EUR teče od 12. lipnja 2017.

- na iznos od 297,76 EUR teče od 28. srpnja 2017.

- na iznos od 320,71 EUR teče od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 317,38 EUR teče od 9. rujna 2017.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj R. Č., OIB …, da od 1. listopada 2017. pa ubuduće, svakog 1-og, a najkasnije do 10-og u mjesecu, uplaćuje ili E. & S. B. d.d. ili tužitelju iznos koji predstavlja polovinu iznosa označenog u članku 8.1. Aneksa broj 1 opisanog u prethodnom stavku (što danas iznosi 323,18 EUR) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, koji iznos je tužitelj dužan odmah po primitku uplaćivati označenoj banci, sve do potpunog podmirenja duga po Aneksu broj 1 opisanom u točki I izreke ove presude, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

IV. Utvrđuje se da novčana obveza po Ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 868/99 zaključenom u Splitu 12. travnja 1999., temeljem kojeg je upisano založno pravo rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-4021/05 na iznos od 52.275,93 kn predstavlja dug bračne stečevine tužitelja V. Č., OIB … i tužene R. Č., OIB … pa se nalaže tuženoj R. Č., OIB … tužitelju V. Č., OIB … u roku od 15 dana, na ime dospjele obveze duga za razdoblje od 29. rujna 2013. do 1. listopada 2017., isplatiti iznos od 5.416,46 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

V. Nalaže se tuženoj R. Č., OIB … da od 1. listopada 2017. pa ubuduće, svakog 1-og, a najkasnije do 15-og u mjesecu uplaćuje ili Fondu za naknadu oduzete imovine ili tužitelju V. Č., OIB …, iznos od 110,54 kn mjesečno, što predstavlja polovinu iznosa mjesečnog obroka po Ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, opisanom u točki IV izreke ove presude, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

VI. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 24.912,50 kn sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Žali se tužena koja pobija prvostupanjsku presudu zbog svi žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu iste, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na žalbu tužene nije podnesen.

Žalba tužene nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da je kreditna obveza po Ugovoru o kreditu od 30. rujna 2005. i Aneksu ugovora od 24. veljače 2016, te novčana obveza po Ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. travnja 1999. dug bračne stečevine stranaka, pa da je tužena dužna vratiti 1/2 dijela tih sredstava i ubuduće podmirivati obveze u skladu sa svojim suvlasničkim dijelom od (1/2).

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-973/15 proizlazi kako su tužitelj i tužena na temelju sporazumnog zahtjeva od 17. rujna 2015. pravomoćnom presudom od 20. travnja 2017. razveli brak sklopljen 13. travnja 2002. i da je njihova bračna zajednica stvarno prestala 29. rujna 2013.,

- da je iz ugovora o kreditu od 30. rujna 2005. razvidno kako je tužitelj (kao korisnik kredita) uz tuženu (kao sudužnika) s E. & S. B. d.d. sklopio ugovor kojim mu je odobren iznos od 150.000,00 CHF, a za cjelovito podmirenje te kreditne obveze,

- da je nakon Aneksa tog ugovora sklopljenog 24. veljače 2016., prema banci preostalo nepodmireno potraživanje u iznosu od 71.339,53 EUR,

- da je iz Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. travnja 1999. razvidno kako otkupna cijena stana u S., G. iznosi 58.084,36 kuna, da je kupac podmirio prvi obrok u iznosu od 5.808,44 kuna i da su preostala 264 mjesečna obroka u iznosu od 221,09 kuna,

- da je iz vlasničkog lista od 30. kolovoza 2017. razvidno kako je V. Č. upisan kao vlasnik za cijelo stana u prizemlju oznake broj 1, površine 75,37 m2 (među strankama nesporno stana u S., G. ) na čiji su teret upisana založna prava Grada S. (tražbina u iznosu od 52.275,93 kn) i E. & S. B. d.d. (tražbina u iznosu od 150.000,00 E.),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 7. siječnja 2019. proizlazi kako je ispravno utvrđen iznos potraživanja tužitelja u odnosu na povrat polovine sredstava uplaćenih po osnovi dospjelih obveza po Ugovoru o kupoprodaji stana za razdoblje 29. rujna 2013. do 1. listopada 2017. u iznosu od 5.416,70 kuna, kao i za buduće uplate po toj osnovi od 1. listopada 2017. nadalje, u iznosu od 110,54 kuna, što predstavlja polovinu iznosa dužnog mjesečnog obroka, da je tužitelj po osnovi dospjelih obveza iz Ugovora o kreditu i njegovog Aneksa broj 1 od 29. rujna 2013. do 30. rujna 2015. uplatio banci iznos od 19.541,22 CHF, tako da bi s osnove povrata polovine uplaćenih sredstava zahtjev s ove osnove bio utemeljen za iznos od 9.770,61 CHF, a ne 9.368,68 CHF, kako potražuje tužitelj, da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2017. uplatio banci ukupan iznos od 17.593,59 EUR, tako da bi osnovan bio povrat polovine sredstava u iznosu od 8.796,80 EUR, a ne 7.679,89 EUR, kako potražuje tužitelj,

- da vještak u odnosu na zahtjev postavljen radi podmirenja kreditnih obveza od 1. listopada 2017. pa nadalje utvrđuje kako je iznos mjesečnog obroka 646,36 EUR (564,84 EUR mjesečnog anuiteta i 81,52 EUR mjesečne kamate) i da tako potvrđuje zahtjev tužitelja radi budućih plaćanja tužene u iznosu od 323,18 EUR,

- da na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu iskazale primjedbe, a sud da ga prihvaća u cijelosti kao stručnog i objektivnog,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-973/15, utvrđena obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanju svoje malodobne djece u ukupnom iznosu od 3.300,00 kuna mjesečno,

- da nije osnovan prigovor prijeboja.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako su parnične stranke za trajanja njihove bračne zajednice kupile stan u S., G. i u tu svrhu sklopile ugovor o njegovoj kupnji, odnosno ugovor o kreditu i aneks tom ugovoru. Dakle, novčana sredstva da su utrošena za povećanje bračne stečevine parničnih stranaka, a za povrat tih sredstava odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, uz napomenu kako se radi o obvezi za koju su odgovorni u jednakim dijelovima. Tužena da osporava zahtjev tužitelja te ističe sporazum koji je s njim navodno sklopila radi podmirenja obveza dospjelih nakon stvarnog prestanka njihove bračne zajednice 29. rujna 2013., međutim ista da nije postupila u skladu s odredbom iz članka 7. stavak 1. ZPP i na tu okolnost dostavila kakvu ispravu, pisani trag ili bilo kakav dokaz koji bi nedvojbeno ukazivao na osnovanost njezinih navoda. U situaciji kada tužitelj u potpunosti osporava takve tvrdnje, ostaje činjenica da je u parničnom postupku koji su stranke vodile pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pob-973/15, pravomoćnom presudom utvrđena obveza tužitelja doprinositi uzdržavanju svoje malodobne djece u ukupnom iznosu od 3.300,00 kuna mjesečno, bez ikakvih uvjeta ili spomena da taj iznos nije dužan plaćati zbog istodobnog podmirenja dospjelih obveza po kreditu i kupnji stana. Dakle, tvrdnje tužene nemaju činjenične osnove, stoga da sud te navode drži neutemeljenim i proizvoljnim. Ovome valja dodati kako u tijeku postupka iznosi navode koji sadržajno da predstavljaju zahtjev za prijebojem potraživanja stranaka, međutim za takav zahtjev da nema nikakvog osnova u ovoj pravnoj stvari. Naime, u smislu odredbe iz članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), isključen je prijeboj tražbina koje potječu iz zakonske obveze uzdržavanja, stoga tužena da ne može prema tužitelju postavljati zahtjev kojim bi se kompenzirala njegova obveza uzdržavanja, već bi eventualno prema njemu mogla postaviti verzijski zahtjev u posebnom sudskom postupku. Stoga da je, a imajući u vidu odredbu članka 7. stavak 1. ZPP, članka 36. stavak 1. i 44. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) osnovan zahtjevi tužitelja postavljeni na utvrđenje duga bračne stečevine po Ugovoru o kreditu i po Ugovoru o kupnji stana, a isto tako da je osnovan i zahtjev postavljeni radi isplate novčanih iznosa za predmetno razdoblje i za ubuduće, jer su ti iznosi u skladu s nalazom sudskog vještaka Z. C., koji je utvrdio kako su tužiteljeva novčana potraživanja u svim valutama istovjetna njegovom utvrđenju ili čak manja od onih koje je vještak označio. S tim u vezi, zahtjevi postavljeni radi isplate novčanih potraživanja u iznosu od 9.368,68 CHF, iznosu od 7.679,89 EUR (u kunskoj protuvrijednosti) i iznosu od 5.416,46 kuna, kao i zahtjevi postavljeni radi plaćanja budućih mjesečnih iznosa od 323,18 EUR (u kunskoj protuvrijednosti), odnosno 110,54 kuna, drže se u potpunosti osnovanim i radi toga da ih je valjalo prihvatiti u cijelosti. Na označene iznose tužitelju da pripada i zatezna kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa, kako ih je tabelarno prikazao vještak u svom nalazu, do isplate i to na način propisan odredbom iz članka 29. stavak 2. ZOO.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

Iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle u vlasništvo stan u S., G. koji stan je upisan na tužitelja za cijelo i da tužitelj ne spori suvlasništvo tuženoj za 1/2 dijela, već je sporno je li tužena u utuženom razdoblju u obvezi s osnova ugovora o kreditu i kupoprodaji stana vratiti tužitelju polovinu isplaćenih sredstava koje je nesporno platio tuženik, kao i je li ubuduće dužna plaćati 1/2 dijela mjesečnih obroka.

Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužena u obvezi platiti sporno dugovanje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice kupile predmetni stan i u tu svrhu sklopile ugovor o kreditu i aneks tom ugovoru i to tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao sudužnik kao i ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, da je bračna zajednica stranaka prestala 29. rujna 2013. i da je tuženik od tada isključivo svojim sredstvima podmirivao obveze kako po ugovoru o kreditu tako i po ugovoru o kupnji stana, a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg tužena nije dovela u sumnju, to navedeni iznosi predstavljaju dug bračne stečevine stranaka, pa je osnovano prvostupanjski sud obvezao tuženu da plati 1/2 novčanih sredstava koje je plaćao tužitelj po ugovoru o kreditu i po ugovoru o kupnji stana, kao što ju je osnovao obvezao da ubuduće plaća 1/2 svakog mjesečnog obroka po kreditu. Tužena nije dokazala da je sa tužiteljem sklopila sporazum o spornoj isplati, na način da su se stranke dogovorile da tužitelj ne plaća uzdržavanje spram mlt. djece, a ona svoj dio kredita, niti se potraživanje s osnova uzdržavanja mlt. djece spram tužitelja iz postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pob-973/15 može prebijati sa predmetnim potraživanjem a imajući u vidu odredbu članak 200. ZOO, slijedom čega se žalba žaliteljice ukazuje neosnovanom.

Žalba žaliteljice svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tom njeni žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda glede predmeta spora mogle dovesti u sumnju. Način na koji žaliteljica u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njeni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima, obzirom da nije dokazala da zahtjev tužitelja nije osnovan. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio da je tužena u obvezi podmiriti sporno potraživanje tužitelju, što potkrjepljuju i izvedeni dokazi, a koje obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dajući pri tome za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge, koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak. 1. ZPP, koju žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.

 

U Splitu, 28. siječnja 2021.