- 1 -              III Kr 85/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 85/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. M., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2016. broj Ko-1803/2013-73 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 1. ožujka 2018. broj Kž-79/2017-8, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev osuđenog P. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2016. broj Ko-1803/2013-73 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 1. ožujka 2018. broj Kž-79/2017-8 P. M. proglašen je krivim zbog četiri kaznena djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. pod točkama 1., 2., 4. i 5. izreke za koja su mu na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. utvrđene kazne zatvora od po deset mjeseci za svako djelo te za dva kaznena djela iz članka 229. stavka 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. pod točkama 3. i 6. izreke za koja su mu na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11. utvrđene kazne zatvora od po šest mjeseci za svako djelo pa je uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.

 

Protiv te presude osuđeni P. M. podnio je osobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev), zbog uskrate „prava na adekvatnu obranu“, s prijedlogom da sud „prihvati zahtijev za izvanredno preispitivanje presude te mi dodijeli drugu odvjetnicu koja će me zastupati na obnovljenom postupkuu pred drugim sudcem/sutkinjom“.

 

Sukladno članku 518. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika.

 

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

Osuđenik u svom zahtjevu navodi da je više puta tijekom prvostupanjskog postupka tražio da mu se zamijeni odvjetnica, braniteljica po službenoj dužnosti koja ga u postupku nije zastupala kako je on htio, govorila je neistine (npr. da je on podnio kaznenu prijavu protiv sutkinje, državne odvjetnice itd.), a nije ga ni posjetila u zatvoru ili razgovarala s njim, što ukazuje da postupak nije vođen „po zakonu i Ustavu RH“, zbog čega da mu je uskraćeno pravo na adekvatnu obranu. U nastavku pojašnjava da se njegova braniteljica po službenoj dužnosti na raspravi 18. siječnja 2016. suglasila sa čitanjem iskaza oštećenika, na što on nije pristao, nakon čega je na raspravi 7. ožujka 2016. predložio njezino razrješenje, a to je odbijeno, dok se na raspravi 21. ožujka 2016. njezin „zamjenik“ suglasio sa čitanjem iskaza svjedoka V. U., iako je on smatrao da tog svjedoka treba ispitati. Također, njegova braniteljica se i na raspravi od 9. svibnja 2016. opet suglasila sa čitanjem iskaza svjedoka, na što on također nije pristao. Osim toga, prije donošenja prvostupanjske presude protiv njega je pokrenut postupak za prijetnju odvjetnici koja ga je zastupala, pa i to upućuje na sukob interesa. Napominje da je kazneni postupak u kojem je osuđen ustvari spojen sa postupkom u kojem su ga ranije zastupali branitelj A. V. (koji je razriješen zbog neurednog obavljanja dužnosti), a potom braniteljica A. G. (koja je razriješena na vlastiti zahtjev), a potom vrlo kratko braniteljica V. G. Z., da bi ga nakon spajanja postupka broj K-785/2015. sa postupkom broj Ko-1803/2013. zastupala samo braniteljica po službenoj dužnosti M. C., sa čijim zastupanjem nije zadovoljan. Konačno osuđenik ističe da su njegovi prijedlozi za ispitivanjem svjedoka S. J., M. M., D. D., D. D., S. D., V. U. te policijskih službenika D. P., M. Š. i A. H. (na okolnost nezakonite pretrage), kao i za prepoznavanje od strane B. Ć., nepravilno odbijeni tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenično stanje.

 

Prije svega treba napomenuti da je osuđenikova osobna žalba podnesena protiv prvostupanjske presude bila podnesena izvan zakonskog roka za podnošenje žalbe, zbog čega je osuđenik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Prvostupanjski je sud rješenjem od 22. prosinca 2016. broj Ko-1803/2013. odbio osuđenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a navedenu je odluku potvrdio Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 21. prosinca 2017. broj Kž-62/2017-3. To znači da drugostupanjski sud nije razmatrao osuđenikovu osobnu žalbu, već samo žalbu podnesenu po njegovoj braniteljici po službenoj dužnosti, odvjetnici M. C., koja je bila podnesena u zakonskom roku. U toj žalbi su bile istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni.

 

Da bi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik mogao isticati povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. (povredu prava na pravično suđenje) ili povredu prava na obranu na raspravi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. potrebno je da su te povrede bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, što osuđenik nije učinio, budući da njegova osobna žalba nije bila podnesena u zakonskom roku, već samo žalba njegove braniteljice po službenoj dužnosti, koja to nije isticala.

 

Međutim, svakako treba navesti sljedeće. Protiv osuđenika su se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodila dva kaznena postupka i to broj Ko-1803/2013. i broj K-785/2015. zbog kaznenih djela teške krađe. U kaznenom postupku broj Ko-1803/2013. osuđenik je tražio razrješenje branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika A. V., kojem zahtjevu je udovoljeno te ga je predsjednik suda razriješio zbog neurednog obavljanja dužnosti rješenjem od 18. ožujka 2015. broj 14 Su-91/2015., pa mu je postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica A. G., koja je zatim podnijela zahtjev za razrješenje te je i tom zahtjevu udovoljeno rješenjem od 2. studenog 2015. broj Ko-1803/2013-37, nakon čega je mu je postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica M. C. rješenjem broj 14 Su-7/2015-740 od 3. studenog 2015. S druge strane, u kaznenom postupku broj K-785/2015. osuđenikov branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik A. V. razriješen je te dužnosti rješenjem od 20. ožujka 2015. broj 14 Su-95/2015. na osuđenikov zahtjev zbog neurednog obavljanja dužnosti te mu je potom rješenjem predsjednika suda postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica V. G.-Z. Navedena braniteljica je zatražila spajanje kaznenih postupaka broj K-1803/2013. i broj K-785/2015., čemu je udovoljeno rješenjem o spajanju od 12. studenog 2015. broj Kv-1328/2015. kojim je odlučeno da će se provesti jedinstveni postupak pod brojem Ko-1803/13. U tom jedinstvenom postupku osuđenika je već bila postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica M. C. (nakon što su razriješeni te dužnosti odvjetnici A. V. te A. G.) u odnosu na koju isti sada ističe svoje nezadovoljstvo njezinim načinom zastupanja.

 

Uvidom u navedeni kazneni postupak broj Ko-1803/2013., a osobito u zapisnik od 18. siječnja 2016., na koji osuđenik sada upire, proizlazi da je državni odvjetnik predložio da se ispitaju oštećenici V. U. te A. B., nakon čega je konstatirano da je braniteljica po službenoj dužnosti iskazala da je suglasna s čitanjem tih iskaza. Međutim, nakon toga je osuđenik naveo da želi da se navedeni oštećenici ispitaju te je istovremeno predložio ponovno ispitivanje svjedokinje D. D. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za ispitivanjem oboje oštećenika, dok je odbio prijedlog za ispitivanjem svjedokinje D. D. jer je ista ispitana u dva navrata i to dana 2. travnja 2014. pred policijskim istražiteljem, a potom na raspravi 20. studenog 2014. kojom prilikom je osuđenik postavljao pitanja toj svjedokinji i nije imao primjedbi na njezin iskaz, dok sada nije iznio nikakve nove okolnosti vezano za njezino ispitivanje. Na iduću raspravu od 7. ožujka 2016. oštećenik V. U. nije bio uredno pozvan, jer je utvrđeno da isti već dugo živi u inozemstvu. Budući da je optuženik podnio zahtjev za razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti, sud je izvanraspravno ispitao oštećenicu A. B. istog dana, uz prisutnost optuženika, državnog odvjetnika te braniteljice po službenoj dužnosti. Predsjednik suda se isti dan dopisom broj 14 Su-91/2015-7 očitovao s obrazloženjem da nema razloga za prihvaćanjem zahtjeva za razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti jer je uvidom u spis te izvješća o poduzetim radnjama utvrđeno da optuženik nije uskraćen u pravu na stručnu i kvalitetnu obranu u konkretnom kaznenom predmetu. Potom je osuđenik ponovio svoj zahtjev za razrješenjem braniteljice, na koji mu je ponovno odgovorio predsjednik suda dopisom od 18. ožujka 2016. broj 14 Su-91/2015-9 s napomenom da je uvidom u spis utvrđeno da braniteljica uredno i stručno obavlja svoju odvjetničku dužnost, a da su u istom postupku prethodna dva braniteljica po službenoj dužnosti razriješena, jedan na vlastiti zahtjev, a drugi na zahtjev optuženika. Na raspravu održanu 21. ožujka 2016. dostava poziva za oštećenika V. U. ponovno je bila neuredna, budući da je utvrđeno da on živi u inozemstvu, pa je državni odvjetnik predložio da se iskaz tog svjedoka pročita uz suglasnost stranaka, na što je zamjenik braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnik S. B. iskazao da se ne protivi tom čitanju, budući da navedeni svjedok prema stanju spisa ne tereti osuđenika. Međutim, osuđenik je ponovno predložio da se navedeni oštećenik ispita pa je prvostupanjski sud ponovno odlučio pozvati tog oštećenika. Međutim, na raspravi održanoj 9. svibnja 2015. nakon što je opet utvrđeno da oštećenik V. U. nije uredno pozvan i nije utvrđeno gdje bi se isti točno nalazio, sud je na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitao iskaz tog oštećenika, što je i konstatirao, nakon čega je optuženik imao primjedbu na iskaz tog oštećenika. Potom je prvostupanjski sud pročitao iskaz svjedokinje D. D. uz suglasnost stranaka, nakon čega je optuženik naveo da prigovara istinitosti iskaza te svjedokinje. Potom je optuženik predložio da se ispita niz svjedoka (S. J., M. M., D. D., D. D., policijske službenike koji su provodili pretragu, S. D. te V. U.), a taj prijedlog je prvostupanjski sud odbio kao odugovlačeći te o tome vrlo detaljno dao razloge u prvostupanjskoj presudi. Nakon toga je optuženik naveo da je podnio kaznenu prijavu, odnosno pritužbu protiv braniteljice po službenoj dužnosti, a isto tako i zahtjev za izuzeće raspravne sutkinje i predsjednika suda. Navedeni zahtjevi za izuzeće su potom odbijeni, a zatim i odbačeni rješenjem predsjednika suda, a potom je optuženiku nakon višekratnih ponovljenih podnošenja zahtjeva za izuzeće rješenjem od 18. srpnja 2016. broj Kv-923/2016-3 uskraćeno pravo na podnošenje na podnošenje zahtjeva za njihovo izuzeće. Pored toga, dopisom od 12. srpnja 2016. broj 14 Su 198/2016-3 predsjednik suda je optuženiku na novu predstavku dostavio očitovanje da nema razloga za razrješenjem braniteljice za službenoj dužnosti jer nije utvrđeno ni na koji način da bi ista neuredno i neprofesionalno zastupala optuženika. Na raspravi održanoj 19. srpnja 2017. odbačen je novi zahtjev optuženika za izuzeće raspravne sutkinje i predsjednika suda, a optuženik je uz prisutnost zamjenika braniteljice po službenoj dužnosti iznio svoju obranu, nakon čega je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka B. Ć., na koji optuženik nije imao primjedbi te više nije bilo prijedloga za dopunu kaznenog postupka odnosno dokaznih prijedloga te je rasprava zaključena.

 

Dakle, sagledavajući cjelokupni kazneni postupak, pa i prije nego su spojeni kazneni postupci broj Ko-1803/13. i K-785/2015. u jedinstveni postupak, proizlazi da je osuđeniku bila osigurana profesionalna pomoć više branitelja po  službenoj dužnosti, a na kraju nakon njihovog razrješenja, bilo na vlastiti zahtjev, bilo na zahtjev osuđenika, i pravna pomoć braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice M. C. Iz stanja spisa broj Ko-1803/2013. vidljivo je da je braniteljica po službenoj dužnosti pružala aktivne radnje obrane optuženiku, koji je unatoč tome u više navrata prigovarao na pruženu obranu i tražio njezino razrješenje. Navedene pritužbe su višekratno bile razmatrane i od strane predsjednika suda. Međutim, a kako je to utvrđeno, nakon što je osuđenik tijekom tog kaznenog postupka, promijenio veći broj branitelja po službenoj dužnosti, predsjednik suda nakon izvršenog uvida u spis predmeta te pribavljenog izvješća o poduzetim radnjama braniteljice po službenoj dužnosti M. C. nije pronašao niti jedan element koji bi ukazivao ne neurednu ili neprofesionalnu obranu braniteljice po službenoj dužnosti, a koja bi opravdavala njezino razrješenje, što je u više navrata osuđeniku i odgovoreno.

 

Osim toga, niti iz jednog zapisnika o održanoj raspravi ne proizlazi da bi braniteljica po službenoj dužnosti iznosila bilo koji podatak koji bi išao na štetu osuđenika, pa čak kako se to u zahtjevu sada tvrdi, da je osuđenik podnio kaznene prijave protiv raspravne sutkinje i predsjednika suda. Upravo suprotno, iz stanja spisa proizlazi da je osuđenik sam izjavio da je on podnio kaznenu prijavu protiv braniteljice po službenoj dužnosti, dok njegova braniteljica ni na koji način nije postupala protivno interesu obrani osuđenika. Okolnost što je bila suglasna sa čitanjem iskaza oštećenika koji je tijekom postupka bio nedostupan, odnosno svjedokinje koja je već ispitana, a na koji iskaz optuženik nije imao primjedbi, ni na koji način ne upućuje na neprofesionalno obavljanje dužnosti ili poduzimanje radnje koji bi bile štetile probicima osuđenikove obrane. Osuđenik je s braniteljicom mogao nesmetano osobno kontaktirati i koncipirati obranu za koju su ocijenili da je najpovoljnija, što je uostalom u više navrata utvrdio i predsjednik suda. Odluka o tome hoće li sud pročitati iskaz svjedoka ovisi o uvjetima ispunjenim u članku 431. ZKP/08., jednako kao i odluka o tome hoće li prihvatiti dokazne prijedloge za ispitivanjem svjedoka. Uz sve to, a kako i sam osuđenik tvrdi u svom zahtjevu, smatrajući da su upravo to trebali biti razlozi za razrješenje njegove braniteljice, utvrđeno je da je ustvari osuđenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu svoje braniteljice po službenoj dužnosti i to 2. rujna 2016., dakle nakon izricanja nepravomoćne presude, za što je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2020. broj K-472/2019-5. No, unatoč tome, braniteljica po službenoj dužnosti i dalje je aktivno zastupala osuđenika u ovom kaznenom postupku, budući da je podnijela pravni lijek protiv nepravomoćne presude te zatražila pristup drugostupanjskoj sjednici, na kojoj su osobno bili prisutni i osuđenik i braniteljica.

 

Prema tome, razmatrajući cjelokupni kazneni postupak u kojem je osuđenik imao postavljene branitelje po službenoj dužnosti od prvog ispitivanja pa nadalje, kao i sve aktivne radnje poduzimane u svrhu njegove obrane od strane braniteljice na koju isti ima prigovora, uključujući podnošenje pravnih lijekova, nije osnovan navod osuđenika o povredi prava na učinkovitu obranu, kao sastavnice prava na pravično suđenje.

 

Jednako tako, osuđeniku nije povrijeđeno pravo na obranu odbijanjem dokaznih prijedloga za ispitivanje svjedoka S. J., M. M., D. D., D. D., S. D., V. U. te policijskih službenika D. P., M. Š. i A. H. (na okolnost nezakonite pretrage), kao i za prepoznavanje od strane B. Ć., a niti je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

No, svakako bi trebalo razjasniti i ovaj prigovor, iako povreda prava na obranu kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka nije bila isticana u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

Člankom 418. stavkom 1. ZKP/08. propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To naravno ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim u članku 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio prijedloge osuđenika za ispitivanjem svjedoka S. J., M. M., V. U., D. D., D. D., S. D., te policijskih službenika D. P., M. Š. i A. H. kao odugovlačeće, odnosno neprikladne. Naime, svjedok S. J. je predložen na okolnost je li osuđenik u vrijeme počinjenja bio u radnom odnosu, a prvostupanjski je sud odbio taj prijedlog s obrazloženjem da ta činjenica ne utječe na to je li kao zaposlena osoba mogao počiniti kaznena djela. Nadalje, svjedokinja M. M. je trebala iskazivati na okolnost da se osuđenik ustvari nalazio u večernjim satima u kafiću, što nije bilo relevantno, budući da se teretio da su djela počinjena u različita vremena ili nisu bila precizirana. Što se tiče prijedloga za ispitivanjem policijskih službenika koji su predloženi na okolnost provođenja nezakonite pretrage, prvostupanjski je sud obrazložio da iz izvješća navedenih službenika proizlazi da je osuđenik sam dragovoljno predao predmete, dok je o drugim prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza pravomoćno odlučeno. U odnosu na odbijeni prijedlog za ispitivanje svjedoka D. D., prvostupanjski je sud obrazložio da se radi o svjedoku koji nema saznanja o počinjenim kaznenim djelima, dok je svjedokinja D. D. u dva navrata ispitana na koje ispitivanje optuženik nije imao primjedbi, a nove okolnosti koje bi opravdavale njezino ispitivanje nije naveo. Konačno, svjedokinja S. D. nije pronađena tijekom postupka, unatoč nizu terenskih provjera, jednako kao i svjedok V. U., a ponovno ispitivanje svjedoka B. Ć., optuženik nije niti predlagao, već se na posljednjoj raspravi suglasio s čitanjem njegovog iskaza. Osim toga, taj svjedok je izričito naveo da ne bi mogao prepoznati optuženika.

 

Prema tome, odbijanje svih dokaznih prijedloga samo za sebe ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Odlukom suda kojom se odbija provođenje dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo i predstavlja bit osuđenikova zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a činjenična utvrđenja sudova, nisu temelj za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan, pa nije bilo ni osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 28. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.