Poslovni broj: P-232/2019.-23.

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V AT S K E P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A. K. iz P. 146, OIB: i 2. A. mldb. K. iz P. 146, OIB: koju zastupa majka i zz A. K., zastupana po punomoćniku odvjetniku B. P. iz K., protiv tužene P. banke d.d., Z., R. cesta 50, OIB: zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog       društva L. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 15. prosinca 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 27. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

1.                  Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj xxxxx od 1. kolovoza 2005. koji su zaključili prednik tužiteljica D. K. i tuženica P. banka Z. d.d., OIB: i to odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj xxxx od 1. kolovoza 2005., a kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa, koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

 

2.                  Nalaže se tuženici P. banci Z. d.d., Z., OIB: isplatiti tužiteljicama A. K., OIB: i A. mldb. K., OIB: iznos od 15.092,97 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove na iznos od:

 

 

 

 

do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

3.             Nalaže se tuženici P. banci Z. d.d., OIB: , naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 10.687,50 kuna sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, računajući ove od dana donošenja presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su dana 17. svibnja 2019. podnijeli tužbu ovom sudu protiv tužene kao nasljednici pokojnog D. K., radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 1. kolovoza 2005. Tužitelji smatraju da su odredbe iz članka 4. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (list 112 spisa).

 

U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

 

Nije sporno da su prednik tužiteljica D. K. i tužena zaključili ugovor o kreditu 1. kolovoza 2005. (list 4 spisa), temeljem kojeg ugovora je prednik tužitelja ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 46.015,25 CHF. U članku 4. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 4,75% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. J. F., utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 4,75%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 2.886,11 CHF, odnosno, 15.092,97 kn više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora,

za period od 1. rujna 2007., pa do 1. listopada 2013. To je prikazano u koloni broj 13 u pismenom nalazu vještaka na strani 3-6 nalaza (list 96-99 spisa).

 

Predmetni ugovor o kreditu je zaključen 1. kolovoza 2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 4,75% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno u izreci, a imajući u vidu da su tužitelji precizirani tužbeni zahtjev (list 112 spisa), u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr.sc. J. F..

 

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Vještak se i usmeno očitovao na sva pitanja tuženika na ročištu od 15. prosinca 2020. na način da je vještak u cijelosti ostao kod svojeg pismenog nalaza i mišljenja. Vještak je naveo da ne može odgovoriti koja bi to kamatna stopa bila dopuštena u vrijeme otplate kredita sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a imajući u vidu da nije imala dovoljno elemenata za izračun takve kamate.

 

Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb je 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv banaka, radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova tužba je pokrenuta u smislu članka 502. ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. ZPP-a. Iako tužitelj nije osobno podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva kolektivna tužba koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa

činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka. Stoga se podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. svibnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

 

Tužiteljima je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 2 podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 1.100,00 kuna, sastav dva podneska od 29. travnja 2020. i 16. srpnja 2020. po 275,00 kuna, te pristup na ročište za objavu presude 500,00 kuna, što sve sa PDV-om iznosi 8.187,50 kuna. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna i pristojbe na tužbu i presudu po 500,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 10.687,50 kuna temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

 

Kutina, 27. siječnja 2021.

 

 

S u d a c

D. S.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

O tom obavijest:

1.  Odvjetnik B. P.,

2.  Odvjetničko društvo L. i P.,