- 1 -              Rev 3836/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3836/2018-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. d.d., K., kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., protiv ovršenika J. P. iz M., kojeg zastupaju punomoćnici G. G., S. L. i V. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & L. & L. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-547/18 od 9. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-133/18 od 4. srpnja 2018., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prihvaća se revizija ovršenika, djelomično se preinačava rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-547/18 od 9. listopada 2018. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-133/18 od 4. srpnja 2018. u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja zateznih kamata na iznos glavnice tekućih od 19. veljače 2009. do isplate te se sudi:

 

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za isplatom zateznih kamata na iznos glavnice tekućih od 19. veljače 2009. do isplate.

 

2. Revizija ovršenika u odnosu na drugo i treće pitanje postavljeno u reviziji odbacuje se kao nedopuštena.

 

3. O troškovima ovršenika u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

4. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku temeljem ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13.03.2008. u iznosu od 2.314.100,78 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% tekućim od 19.02.2009. pa do 01.08.2015. a nadalje pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kao i radi namirenja troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a tekućom na iznos određenih troškova u visini 34.375,00 kuna od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja, a na iznos budućih troškova ovrhe od dana kada budu nastali pa do isplate, određena je ovrha na nekretninama ovršenika.

 

              Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              "Odbija se žalba ovršenika J. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi od 4. srpnja 2018., poslovni broj: Ovr-133/18 osim iz razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu."

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju ovrhovoditelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija ovršenika je dopuštena i osnovana u odnosu na prvo pitanje postavljeno u reviziji, a nedopuštena je u odnosu na drugo i treće pitanje.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i odluka se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmetni ovršni postupak ovrhovoditelj je pokrenuo radi namirenja novčane tražbine na temelju ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. u iznosu od 2.314.100,78 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2009. do isplate.

 

Prvostupanjski sud je odredio ovrhu radi namirenja gore navedene tražbine na nekretninama ovršenika.

 

              Drugostupanjski sud je, povodom žalbe ovršenika, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. OZ uz obrazloženje da je prvostupanjski sud zaključkom uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ a dok su ostali žalbeni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti ocijenjeni kao neosnovani.

 

U reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je postavio sljedeća pitanja:

 

1. "Može li sud u ovršnom postupku koji se provodi temeljem ovršne isprave, rješenjem o ovrsi odrediti ovrhu zakonske zatezne kamate, ako pravo na naplatu zakonske zatezne kamate ne proizlazi iz ovršne isprave?

 

2. Može li sud u ovršnom postupku koji se provodi temeljem ovršne isprave odrediti ovrhu ugovorne kamate ukoliko iz ovršne isprave ne proizlazi visina i način obračuna ugovorne kamate?

 

3. Može li sud u ovršnom postupku koji se provodi temeljem ovršne isprave odrediti ovrhu tražbine i kamata ukoliko u ovršnoj ispravi nije naznačeno dospijeće tražbine, već je dospijeće tražbine naznačio ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu, a pritom ovrhovoditelj nije ovlašten vrijeme ispunjenja obveze odrediti naknadno u smislu odredbe čl. 29. st. 5. Ovršnog zakona?"

 

Obrazlažući razloge važnosti prvog pravnog pitanja postavljenog u reviziji ovršenik se pozvao na odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-673/17 od 18. siječnja 2018. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-904/18 od 28. kolovoza 2018.

 

Obrazlažući razloge važnosti drugog i trećeg pravnog pitanja postavljenog u reviziji ovršenik se pozvao na odluku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 1535/13 od 9. rujna 2013., Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4775/10 od 7. rujna 2010. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1265/09 od 22. siječnja 2010.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na prvo pravno pitanje, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

Postavljenim prvim pravnim pitanjem ovršenik u izvanrednoj reviziji pravilno ukazuje na primjenu odredbe čl. 29. st. 1. OZ kojim su uređene pretpostavke za podobnost ovršne isprave na temelju koje se određuje ovrha, kao i čl. 30. st. 2., 3., 4. i 5. OZ kojima su regulirani slučajevi u kojima ovršni sud može odrediti naplatu zateznih kamata, koje nisu određene ovršnom ispravom.

 

Prema mišljenu ovog suda, kada u ovršnoj ispravi nije izričito navedena obveza plaćanja zakonske zatezne kamate ovršni sud ne može dozvoliti ovrhu i radi naplate zakonske zatezne kamate koja nije utvrđena u ovršnoj ispravi. (tako i Rev-854/2019 od 24. lipnja 2020.).

 

Pri tome treba navesti da nije od utjecaja što su odredbe o zakonskoj zateznoj kamati iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) prisilne prirode. Naime, prisilna priroda odredbi o zakonskoj zateznoj kamati prisilne su samo glede visine kamate a ne i glede postojanja obveze da je dužnik dužan beziznimno pored novčane obveze vjerovniku isplatiti i zakonsku zateznu kamatu jer stranke u svako doba mogu i odreći naplate zakonske zatezne kamate što znači da mogu i prilikom utvrđivanja obveze u ovršnoj ispravi glede obveze samog plaćanja zakonske zatezne kamate ugovoriti i drugačije. U smislu iznesenog stajališta upućuje se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odluci broj Revt-137/10-2 od 9. ožujka 2011.

 

Također iz čl. 30. st. 1. OZ slijedi da ako dođe do izmjene kamatne stope nakon nastanka ovršne isprave sud će odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi.

 

Iz toga ne slijedi samo da su odredbe materijalnog prava o visini zakonske zatezne kamate prisilne prirode nego i da u ovršnoj ispravi obveza plaćanja zakonske zatezne kamate mora biti prije svega utvrđena i ovršeniku naloženo plaćanje da bi se eventualno odredilo plaćanje zakonske zatezne kamate po izmijenjenoj stopi.

 

Konačno čl. 22. OZ određeno je da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne i vjerodostojne isprave. Dakle, u granicama ovršne isprave, u ovom slučaju zadužnice, pa stoga ako i kada sukladno ovršnoj ispravi dužnik nije dužan pored glavnice isplatiti i zakonsku zateznu kamatu sud koji određuje ovrhu ne može rješenjem o ovrsi dopustiti ovrhu na predmetu i sredstvu ovrhe i radi naplate zakonske zatezne kamate.

 

Nakon svega izloženog treba zaključiti da se nižestupanjska rješenja u dijelu odluke o naplati zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu potraživanja temelje na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u citiranim odluka. Kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, to je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju ovršenika uvažiti, preinačiti nižestupanjska rješenja i odbiti prijedlog za ovrhu (toč. 1. izreke) u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja zateznih kamata na iznos glavnice tekućih od 19. veljače 2009. do isplate (čl. 400. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ).

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije u odnosu na drugo i treće pravno pitanje postavljeno u reviziji vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, jer postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz postupka koji je prethodio revizijskom proizlazi da su ugovorne kamate određene u ovršnoj ispravi, kao i ovlast ovrhovoditelja da odredi opseg i vrijeme ispunjenja tražbine u prijedlogu za ovrhu u smislu odredbe čl. 29. st. 5. OZ, pa odgovor na navedena pitanja ne može utjecati na odluku u ovoj ovršnoj stvari, slijedom čega ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Slijedom navedenog proizlazi da u ovom postupku nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje, zbog čega je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja (toč. 2. izreke).

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku (čl. 14. OZ).

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice. (toč. 2. izreke rješenja).

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.