1              Poslovni broj: 12 UsI-915/2020-10

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

                                                                                                                Poslovni broj: 12 UsI-915/2020-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz R…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z…, radi uplate nepripadno isplaćenih mirovina, 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-01/03310525558, URBROJ: 341-99-09/3-20-002673 od 6. srpnja 2020.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/20-01/03310525558, URBROJ: 341-99-09/3-20-002673 od 6. srpnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne ureda u Puli-Pola, KLASA: 140-03/19-01/03310525558, URBROJ: 341-13-05/3-1-019029 od 21. veljače 2020. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata mirovinskih primanja za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019. u svoti od ukupno 2.024,03 kn.

 

              Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovome Sudu, a u kojoj u bitnome navodi da joj pripada pravo na mirovinu, da nije dobila nepripadnu mirovinu i da se vodila kao student po novom zakonu Studentskog vijeća. Ukratko opisuje svoju situaciju, navodeći da je nakon obrane svog rada na fakultetu 27. rujna imala studentska prava još tri mjeseca do 27.12. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže u tužbenom zahtjevu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

              Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

              Rješenjem ovog Suda poslovnog broja 12 UsI-915/2020-9 od 15. prosinca 2020. spojeni su ovosudni upravni sporovi koji se vode pod poslovnim brojevima 12 UsI-915/2020 i 12 UsI-1011/2020 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke te je upravni spor nastavljen pod poslovnim brojem 12 UsI-915/2020.

 

              Nije sporno da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-03/19-01/0331525558, URBROJ: 341-13-05/3-19-18638 od 19. studenog 2019. utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu s 30. rujna 2019., da je isplata mirovine obustavljena s 30. rujna 2019., da protiv istoga tužiteljica nije izjavila žalbu, da je to rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti. Međutim, sporna je primjena Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 15/18, 62/18 i 115/18, u daljnjem tekstu ZOMO), odnosno je li tuženik pravilno pokrenuo postupak utvrđivanja nepripadne isplate obiteljske mirovine tužiteljici.

 

              Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, koje su nesporne u ovom upravnom sporu.

             

              Kako tužiteljica osporava samo primjenu prava, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne te stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave to je Sud na temelju članka 36. točke 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) donio presudu bez održavanja rasprave.

 

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

              Prema članku 166. stavku 1. ZOMO-a osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

 

              Sukladno odredbi članka 166. stavku 2. ZOMO-a obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

              1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu,

              2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće,

              3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

 

              Prema odredbi članka 166. stavku 3. ZOMO-a Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

 

              Dakle, suprotno navodima tužiteljice, tuženik je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 166. stavka 3. ZOMO-a pokrenuo postupak utvrđivanja nepripadne isplate po službenoj dužnosti. Pokretanju navedenog upravnog postupka prethodilo je donošenje prvostupanjskog rješenja od 19. studenog 2019. kojim je tužiteljici utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu s 30. rujna 2019. te je istim rješenjem obustavljena i isplata mirovine s 30. rujna 2019. Navedeno rješenje od 19. studenog 2019. postalo je pravomoćno, konačno i izvršno.

 

              Naime, postupak prestanka priznatog prava i obustava isplate mirovine su zasebni upravni postupci koji prethode postupku utvrđivanja nepripadne isplate mirovinskih primanja.

Stoga, u postupku utvrđivanja nepripadne isplate tuženik nije ovlašten utvrđivati jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak priznatog prava (pravo na obiteljsko mirovinu) i obustavu isplate mirovine, već je ovlašten utvrditi jesu li korisniku prava mirovinska primanja nepripadno isplaćena.

 

              Sud razumije da tužiteljica sagledava svoju životnu i pravnu situaciju u cjelini, međutim tužiteljica u ovom upravnom sporu ne može s uspjehom osporavati rješenje od 19. studenog 2019. budući da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 3. lipnja 2020. u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. ZUS-a.

 

              Sukladno prethodnom, navodi tužiteljice iz tužbe kojima osporava prestanak priznatog prava nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

              Uzevši u obzir navedeno, osporavano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim budući da Sud ne nalazi da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

 

              Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 27. siječnja 2021.

 

                                                                                                                                       S u t k i n j a

 

                                                                                                                        Marija Renner Jakovljević

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.