- 1 -

Broj: Ppž-720/2021

 

                                            

Broj: Ppž-720/2021

 

                                 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke,  u prekršajnom predmetu protiv okr. M.S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. M.S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 30. prosinca 2020., broj: Pp 85/2020-3, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.     

             

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 30. prosinca 2020., broj: Pp 85/2020-3 proglašen je krivim okr. M.S., OIB:xxx, xx., da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi čl. 13. st. 1. i 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja okr. M.S., rođ. xx., na udaljenost manju od 10 metara i uznemiravanja, na području Republike Hrvatske, u trajanju od 6 mjeseci, u koju zaštitnu mjeru se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

 

Istom presudom, na temelju čl. 182. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona okr. M.S., OIB:xx, rođ. xx., oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Protiv te presude okr. M.S. pravodobno je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, sadržajno zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti. 

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih  okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik navodi da mu je stric, nakon mirnog upita da li može odložena vrata pomaknuti da se ne razbiju,  prišao, gurnuo i počeo vikati na njega, zbog čega je njegovoj majci, koja je kada je čula viku, izašla  iz kuće, na stričev odgovor pozlilo i završila je na hitnoj, te ima „dokumentacijski list pregleda u ambulanti“. Žalbom se, nadalje, navodi da je stric pozvao policiju i dao lažnu izjavu, optužio njega da je bacao njegove stvari i razbijao, što nije istina, kao što nije istina da bi skinuo hlače i gače, uzeo spolovilo u ruke i rekao mu:“evo, možeš mi popušiti“. Podnositelj žalbe navodi kako je istina da je on započeo normalan razgovor, ali stric se arogantno odnosio prema njemu i nasrnuo i prvi na njega s namjerom da ga udari. 

 

Međutim, činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku drugačije je od onog koje se nastoji prikazati žalbom.

 

Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku ispitao okrivljenike i proveo dokaz njihovim suočenjem, te na osnovu izvedenih dokaza zaključio da je podnositelj žalbe počinio prekršaj nasilja u obitelji prema svom stricu, primjenom fizičke sile i psihičkim nasiljem. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Naime, svoju odluku da cijeni obranu okr. M.S., rođ. xx. istinitom, a ne vjeruje obrani okr. Marina Selaka, rođ. xx., sud je učvrstio nakon provedenog dokaza suočenjem, koji je pravilno ocijenio. Naime, smisao suočenja kao dokazne radnje je kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, te se, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Zbog toga se ne dovodi u pitanje suočenje provedeno između okrivljenika jer način na koji je provedeno, uz analizu istog, dovodi do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski je sud ocijenio da je stric, obraćajući se nećaku govorio sigurno, decidirano i uvjerljivo, dok mu nećak ne odgovara, već iznosi činjenice koje nisu u nikakvoj vezi s događajem, zbog čega je takvo njegovo izlaganje i prekinuto, jer ga je sud ocijenio nepotrebnim. Pravilno je sud zaključio da je životno i logično, da bi nećak, budući ga je stric decidirano i opetovano prilikom suočenja teretio, reagirao i to negirao, te u lice stricu ponovio svoju verziju događaja, ponavljajući obranu na sudu. Međutim, okrivljenik se prilikom suočenja nije niti branio, niti za nasilje optuživao drugu stranu.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da se okr. M.S., rođ. xx. kritične prigode prema svom stricu okr. M.S., xx. nasilnički ponašao na način opisan u izreci pobijane presude. 

 

U odnosu na žalbeni navod o zdravstvenom stanju majke podnositelja žalbe nakon događaja, a uslijed ponašanja strica prema njoj, ističe se da se u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a žalitelj tijekom dokaznog postupka navedene činjenice nije iznosio, odnosno njima ukazivao na ponašanje strica.   

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne podnositelj žalbe navodi da se nalaze u teškom imovinskom stanju, jedino otac prima mirovinu od 3.000,00 kuna, majka je sezonska radnica i nema nikakva primanja, a on je nezaposlen skoro tri godine i nema mogućnosti platiti izrečenu kaznu.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 2.000,00 kuna, dakle, u propisanom posebnom minimumu novčane kazne za počinjeni prekršaj, a koja kazna je izrečena okrivljeniku prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u propisanim kaznenopravnim okvirima (novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna - do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana) primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te predstavlja najnižu blažu vrstu kazne propisanu zakonom za taj prekršaj. Okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi ni same za sebe, ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane, te konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona postigla blažim kažnjavanjem.

 

Osim toga, okrivljeniku je pravilno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, strica M.S.. Navodi žalbe da se, obzirom da stanuju u istoj kući na adresi xx zaštitna mjera ne može provoditi u ulaznom zajedničkom prostoru koje nije šire od tri metra, nije od značaja, budući je svrha zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji, te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a nepostupanje po zaštitnoj mjeri čine skrivljena ponašanja s ciljem kršenja te mjere, a ne i neskrivljena ponašanja u svakodnevnom životu.

 

U zaštitnu mjeru se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza određene naredbom PP Makarska od 29. prosinca 2020., broj 00901385, produljene rješenjem suda od 30. prosinca 2020. broj Pp-85/2020-5. 

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                     Zagreb, 27. siječnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.