1

                            Broj: Ppž-401/2021

                                                                        Broj: Ppž-401/2021

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 9. studenog 2020., broj: 3. Pp J-2372/2019-56, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okr. N.P. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17 i 118/18), okr. N.P. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 9. studenog 2020., broj: 3. Pp J-2372/2019-56, proglašena je krivom okr. N.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne.

 

Istom presudom, okr. N.P. je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

 

              Protiv te presude, okr. N.P. osobno je pravodobno podnijela žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da nije kriva jer da je isprovocirana i izazvana od strane sina i nevjeste te da je u afektu možda i nešto izgovorila, da se ne sjeća, ali bez namjere da ikoga povrijedi. Osim toga, dostavlja i medicinsku dokumentaciju za svoje zdravstveno stanje te ističe da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti više trpiti provociranja i ugrožavanja od strane nevjeste i sina.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenice, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, pritom, prvostupanjski sud iskaze ispitanih svjedoka i to svjedokinje oštećene N.P. i svjedoka S.K. i A.P. ocjenio vjerodostojnim,  jer nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru navedenim svjedocima jer su isti suglasno i objektivno opisivali inkriminirani događaj, odnosno verbalno nasilje okrivljenice prema nevjesti N.P. te je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoju odluke na koje se upućuje okrivljenica radi nepotrebnog ponavljanja.

 

U odnosu na žalbene navode okrivljenica da je bila isprovocirana od strane oštećene N.P.i da je reagirala u samoobrani ističe se da rezultati provedenog dokaznog postupka ne ukazuju na postojanje okolnosti koje bi opravdale ili umanjile značaj protupravnog ponašanja okrivljenice te da rezultati provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljenice, iskaza u postupku ispitanih svjedoka, ne ukazuju da bi okrivljenici prijetio napad na njezin tjelesni integritet pa se niti ne može raditi o postupanju u samoobrani, odnosno nužnoj obrani.

 

Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Za prekršaj za koji je okr. Nevenka Penić proglašena krivom zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je dužna uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.