1

Broj: Ppž-77/2021

 

                                                        

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika B.M.,  zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika B.M., podnesenoj samostalno i o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja F,M,, odvjetnika iz R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 4. studenog 2020. godine, broj: Pp P 2160/2020-8, na sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika B.M. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik B.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel proglašen je krivim okrivljenik B.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da se u vrijeme trajanja mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole izrečene naredbom Postaje prometne policije Rijeka, broj 00862772 od 22. srpnja 2020 okrivljeniku uračunava u vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 150,00 kuna, te trošak upotrebe alkometra u iznosu od 80,00 (osamdeset) kuna.

 

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja i samostalno podnio žalbu i to putem branitelja zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a samostalno samo zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

 

U žalbi podnesenoj putem branitelja okrivljenik  ističe da time što je potpisao zapisnik o alkotestiranju nije priznao svoju krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret, već je samo potpisao ono što je policijski službenik očitao, što ne znači da je to i točno. Alkoskopiranje da je samo indikativna metoda kojom da se ne može utvrditi da li je kritične zgode okrivljenik bio pod utjecajem alkohola ili nije. Okrivljenik ima pravo sumnjati u vjerodostojnost izvedenog dokaza, iz kojeg razloga je predložio konkretno izvođenje dokaza pribavljanjem podataka o alkotestiranosti uređaja s kojim je izvršeno alkoskopiranje, a što je prvostupanjski sud odbio. Prema odredbi članka 88. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud da je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i pri tome sa jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete  okrivljenike i one koje mu idu u korist, što znači da primjenom načela in dubio pro reo u sumnji mora presuditi u korist okrivljenika. Okrivljenik da nije kažnjavan, pa je trebalo primijeniti odredbu članka 37. Prekršajnog zakona i izreći mu nižu kaznu od one koje mu je izrekao Iz istog razloga nije trebao okrivljeniku niti izreći zaštitnu mjeru, a ako ju je već izrekao trebao ju je izreći u minimalnom trajanju od mjesec dana.

 

U žalbi koju je podnio samostalno okrivljenik je naveo da je svjestan težine svog prekršaja i da se iskreno kaje zbog istog. Obraća se sudu s molbom da mu se ako je to ikako moguće umanji zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer mu je auto neophodan za život iz razloga jer je zaposlen kao konobar u restoranu „Z.“ u XX u koju putuje svaki dan. Zbog specifičnog radnog vremena i zbog slabe povezanosti autobusnih linija ne može normalno raditi i putovati. Novčanu kaznu prihvaća te je poslao dokaz o uplati kazne i troškova postupka.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi podnesenoj putem branitelja dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da alkometar ne predstavlja kvantitavnu metodu utvrđivanja stvarne koncentracije alkohola u krvi navodeći da je to samo orijentaciona metoda kojom se ne može točno utvrditi stupanj alkoholiziranosti, već je potrebno osobu za koju se posumnja da je alkoholizirana poslati na vađenje krvi i urina.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

 

Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika od 22. srpnja 2020. godine, u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, a iz kojeg proizlazi da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u njegovom organizmu utvrđena koncentracija od 1,97 g/kg alkohola, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, iznosi 1,87 g/kg i da okrivljenik nije poricao rezultate ispitivanja niti je imao primjedbi na postupak alkotestiranja.

 

S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika, pri čemu sad u žalbi suprotno ponuđenom stručnom pregledu kod alkotestiranja – uzimanja krivi i urina, koji je odbio, tvrdi da je to jedina relevantna metoda utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi.

 

Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,87 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije. 

 

U odnosu na žalbene tvrdnje da mjerenje koncentracije alkohola putem uređaja predstavlja samo orijentacionu metodu utvrđivanja koncentracije alkohola, treba navesti da je uređaj Dräger, kojim je inkriminirane prilike obavljeno ispitivanje, uređaj koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20) i korištenje istog nije upitno.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika podnesena putem branitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u propisanom posebnom minimumu novčane kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, s time da je istu okrivljenik naknadno i platio.

 

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Nadalje, valja napomenuti da je u žalbi koju je naknadno okrivljenik podnio samostalno isti u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret navodeći da je svjestan težine počinjenog prekršaja i da se iskreno kaje zbog istog. Moli da mu se smanji zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer mu je vozilo neophodno za posao, te napominje da je kaznu i troškove postupka platio što je i potkrijepio uplatnicama priloženim uz svoju žalbu.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 27. siječnja 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.