- 1 -              Rev 523/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 523/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. K. (OIB: ... ) iz L., kojeg zastupa punomoćnica S. P. Š., odvjetnica iz O., protiv ovršenika H. S. K. M. G. (OIB: ... ) G., A., kojeg zastupaju punomoćnici Z. H. i M. K., odvjetnici iz O. društva H., K. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2511/2014 od 15. listopada 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-780/2014 od 19. ožujka 2014., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2511/2014 od 15. listopada 2015. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi broj Ovr-780/2014-2 od 19. ožujka 2014. određena je ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-712/12 od 1. ožujka 2013. koje rješenje je postalo pravomoćno 17. listopada 2013., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 28.043,75 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2013. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.850,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, pljenidbom ovršenikovih novčanih sredstava po svim njegovim računima kod banaka i drugih pravnih osoba koja obavljaju platni promet do iznosa za koji je određena ovrha.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-780/2014-2 od 19. ožujka 2014.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), podnio je ovršenik zbog pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija ovršenika je u odnosu na prvo pitanje dopuštena i osnovana.

 

Odredbom članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13, dalje: OZ-a) propisano je da se u ovršnom postupku revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka, a odredbom članka 21. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako OZ-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to navodi u odredbi članka 382. stavka 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

Člankom 382. stavkom 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra to pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U podnesenoj reviziji ovršenik postavlja slijedeća pitanja:

„a) da li žalba na rješenje o ovrsi ovršenika u kojoj tvrdi da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo prijebojem međusobnih tražbina žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1., točke 7.,9. i 10. OZ-a?;

 

b) ukoliko je ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi zadužnicom kao ovršnom ispravom iz članka 21. OZ-a dokazao kako ima protutužbinu prema ovrhovoditelju, a izjavom o prijeboju s povratnicom kao javnom ispravom iz članka 230. stavka 1. ZPP-a koja dokazuje da je uručena ovrhovoditelju i opunomoćeniku ovrhovoditelja dokazao kako je prijebojem međusobnih tražbina sukladno čl. 196. ZOO-a potraživanje ovrhovoditelja prestalo, da li je sud prvog stupanja dužan sukladno čl. 52. stavku 4. OZ-a prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu?;

 

c) ukoliko je ovršenik izjavio žalbu na rješenje o ovrsi iz razloga iz članka 50. stavka 1., točke 7.,9. i 10. OZ-a, a sud prvog stupnja je propustio donijeti rješenje sukladno članku 52. stavku 3. OZ-a kojim upućuje ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ili sukladno članku 52. stavku 4. OZ-a odlučiti o žalbi, da li sud drugog stupnja u rješenju u žalbi mora navesti prvostupanjskom sudu da je dužan postupiti sukladno članku 52. stavku 3. OZ-a ili članku 52. stavku 4. OZ-a?;“

 

Tako postavljena pitanja svode se na pitanje kada ovršenik u žalbi ističe da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo prijebojem međusobnih tražbina predstavlja li to žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 7.,9. i 10. OZ-a zbog kojeg je ovršni sud dužan postupiti po čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a i uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-793/12 od 4. rujna 2012., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-42/2004 od 19. siječnja 2005., rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1476/2013 od 12. kolovoza 2013., rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-184/13 od 29. studenoga 2013., rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-364/13 od 8. ožujka 2010., rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-151/10 od 29. studenoga 2013., rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-187/13 od 4. veljače 2013., rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-953/2012 od 16. kolovoza 2012., rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1353/2013 od 9. srpnja 2013. i rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-2742/12 od 18. srpnja 2013.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 392.a stavak 2. ZPP-a) koja odredba se primjenjuje u postupku u povodu revizije protiv rješenja na temelju odredbe članka 400. stavka 3. ZPP-a.

 

Prema shvaćanju ovog suda, po ovršeniku postavljena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, na koju revident opravdano ukazuje.

 

U pobijanoj drugostupanjskoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da prigovor prijeboja tražbine stranaka se ne može uzeti u obzir u ovršnom postupku te da za prijeboj tražbine ovršenik nije priložio nesporne dokumente, već kopije koje su u pogledu podataka jedva vidljive.

 

Time se, drugostupanjski sud upustio u ispitivanje postojanja svih žalbenih razloga, uključivši i razloge koje su propisani člankom 50. stavkom 1. točkama 7. i 9. do 11. OZ-a, što je protivno odredbama članka 52. stavka 1. i 3. OZ-a.

 

Naime, prema odredbi članka 50. stavka 1. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (točka 7.), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 9.), ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 10.) ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (točka 11.).

 

Člankom 52. stavkom 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Člankom 52. stavkom 3. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne može očitovati u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

 

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-42/2004 od 19. siječnja 2005. ovršenik je isticao da je njegova tražbina u cijelosti prestala i to djelomično podmirenjem, a za preostali dio potraživanja je sukladno Međusobnim sporazumom ovrhovoditelj pristao da njegovo potraživanje prema ovršeniku, umjesto ovršenika podmiri treća osoba, nakon što je presuda koja je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna. Nižestupanjski sudovi nisu primijenili odredbu članka 48. stavka 1. OZ-a, iako se radilo o žalbenom razlogu iz članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, pa su iz tih razloga ukinuta rješenja nižestupanjskih sudova. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-793/12 od 4. rujna 2012. predmet spora bilo je odbacivanje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer nižestupanjski sudovi nisu u ovršnom postupku uputili ovršenika u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa prema tome nije bila ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Dakle, iz odluka revizijskog suda (poslovni broj Gzz-42/2004 od 19. siječnja 2005. i Rev-793/12 od 4. rujna 2012.) proizlazi da o žalbenim razlozima protiv rješenja o ovrsi, koji razlozi se odnose na tzv. parnične razloge ne može raspravljati ovršni sud, već je u odnosu na te razloge potrebno upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

U odlukama koje se priložene uz reviziju primjerice rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1476/2013 od 12. kolovoza 2013. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-1353/13 od 9. srpnja 2013., drugostupanjski sudovi su u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a u obrazloženju odluka navodili da je potrebno postupiti prema odredbi članka 52. OZ-a  te da je potrebno  uputiti ovršenika u pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Glede postavljenih pitanja valja istaknuti da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi ovršenika u kojoj su istaknuti žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 7., 9. i 10. OZ-a pogrešno primijenio odredbe članka 52. stavka 1. i 3. OZ-a. To zbog toga što su u žalbi ovršenika sadržani tzv. „parnični žalbeni razlozi“, o kojima je drugostupanjski sud odlučivao u ovršnom postupku (takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-275/2017 od 4. lipnja 2019.).

 

Slijedom toga u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 52. OZ-a na koju se odnosi prvo u reviziji postavljeno pitanje-zbog koje povrede je revizija dopuštena (članak 385. stavak 1. točka 2. ZPP-a).

 

S obzirom da je drugostupanjsko rješenje utemeljeno na suprotnom i time pogrešnom shvaćanju, a ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke, valjalo je ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, na temelju odredbe članka 394. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP-a i članka 21. stavka 1. OZ-a.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s odredbom članka  52. OZ-a i već izraženog pravnog shvaćanja revizijskog suda i ponovno odlučiti o izjavljenoj žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.