- 1 -              Rev 2761/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2761/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B.&partneri, V., protiv tuženika K. d.d. Z., OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-51/15-3 od 17. studenoga 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015., na sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-51/15-3 od 17. studenoga 2015., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015., i kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza i sudi:

 

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015. u dijelu pod točkom I. izreke.“

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-51/15-3 od 17. studenoga 2015., u dijelu pod toč. I. izreke kojima je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015., a u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu i naknadu štete zbog tog sudskog raskida te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-51/15-3 od 17. studenoga 2015., preinačena je presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015. tako da je suđeno i riješeno:

 

„Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-1762/14-37 od 30. ožujka 2015. u cijelosti preinačuje tako da se sudi i rješava:

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika K. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB-…, donesena 12.10.2012.g. kojom je tužiteljici V. R. iz V., OIB-… izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen između stranaka dana 20. ožujka 2009.

 

II. Raskida se Ugovor o radu od 20.3.2009.g. sklopljen između tužiteljice V. R., iz V., 9, OIB-… i tuženika K. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB-…, s danom 17. veljače 2015.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete u roku od 15 dana isplati iznos od 38.698,03 kn ( tridesetosamtisućašestodevedesetosamkuna i trilipe), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a to počevši od 17. veljače 2015., do isplate.“

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 13.300,00 kn (slovima: trinaest tisuća tri stotine kuna) u roku 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP), ističući revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i naknadu troškova revizije.

 

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenim Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu prednika tuženika K. d.o.o. Z. od 12. listopada 2012., kao i zahtjev da sud raskine Ugovor o radu zaključen među tužiteljice i poslodavca 20. ožujka 2009., s danom 17. veljače 2015., uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu zbog tog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 38.698,03 s pripadajućim zateznim kamatama, te naknadi prouzročene parnične troškove.

 

U revizijskoj fazi postupka i nadalje je prvenstveno sporno je li otkaz dat u prekluzivnom roku iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11. i 73/13. - dalje: ZR), a podredno i je li tuženik dokazao postojanje razloga koji opravdava izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu te posljedično tome je postoje li uvjeti za sudski raskid ugovora o radu.

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda, u dijelu koji se odnosi na dopuštenost odluke o otkazu, sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužiteljica nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvenstveno nije pravilno primijenio odredbe čl. 108. st. 2. ZR.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Prvostupanjski sud je, ocijenivši priložene isprave, iskaze svjedoka te iskaz tužiteljice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, zaključio je da je tužiteljica počinila na svom radnom mjestu voditelja prodavaonice broj … u V., osobito tešku povredu radne obveze na način da je u prodaju stavljala proizvode čiji je rok trajanja istekao te da je poticala i druge zaposlenike na takvo postupanje, a što je poslodavac utvrdio na temelju usmenih izjava zaposlenika koje su date do 26. rujna 2012., a o sadržaju kojih je obaviještena osoba ovlaštena odlučivati o otkazu ugovora o radu, a potom su, po njegovoj uputi, pribavljene i pisane izjava istih zaposlenika od 28. rujna 2012.. Prvostupanjski sud je zaključio da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog toga što je poslodavac promašio prekluzivni rok iz čl. 108. st. 2. ZR jer je saznao razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu iz sadržaja izjava zaposlenika do 26. rujna 2012., dakle svakako prije dana 28. rujna 2012., a kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice donijeta nesporno 12. listopada 2012., to je zaključak suda prvog stupnja da je otkaz uslijedio po isteku zakonom propisanog roka pa je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud, odlučujući po žalbi tuženika, ponovno je ocjenjivao iskaze (posebice svjedoka V. M. M. i D. H.), koji je naveo da je saznao za sumnju o nepravilnom poslovanju u prodavaonici broj … u V., gdje je tužiteljica nesporno bila voditelj, te prema tom iskazu sumnje o nepravilnostima u radu tužiteljice pojavile su se prije 28. rujna 2012., a svjedok je zatražio mišljenje rukovoditelja tuženika (direktor prodaje) koji je svjedoka ovlastio da prikupi pisane izjave zaposlenika u prodavaonici vezano uz izraženu sumnju i te su izjave prikupljene 28. rujna 2012. i na taj način su potvrđene sumnje o nepravilnom radu tužiteljice proslijeđene su rukovoditelju tuženika koji je bio ovlašten donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da rok počinje teći tek kada poslodavac bez dvojbe može zaključiti da postoji teška povreda obveze iz ugovora o radu, a u ovom predmetu takva je dvojba otpala nakon što su prikupljene pisane izjave 28. rujna 2012. pa nije protekao zakonom propisani rok u kojem poslodavac može radniku izreći izvanredni otkaz ugovora o radu. Stoga je preinačio prvostupanjsku presudu, smatrajući da je poslodavac dokazao da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja joj je stavljena na teret odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Imajući na umu ranije iznesena utvrđenja, posebice utvrđenje da je za počinjenje povrede obveze iz radnog odnosa tuženik saznao na temelju sadržaja izjava svjedoka, koje su sadržajno ponovljene u pisanom obliku u izjavama od 28. rujna 2012., prema shvaćanju ovog suda rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu počeo je teći od trenutka kada je za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz saznala osoba koja je zbog svojih nadzornih ovlaštenja (V. M. M.) bila dužna izvijestiti osobu nadležnu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a što je i učinila, a ne od dana kada su isti zaposlenici o sadržaju svojih ranijih iskaza sastavili pisane izjave o učinjenim povredama obveza iz radnog odnosa tužiteljice odnosno kada je osoba ovlaštena za davanje otkaza kod tuženika zaprimila te izjave koje pisano potvrđuju propuste u radu tužiteljice.

 

Kako su u ovom konkretnom slučaju osobe nadređene tužiteljici o spornom postupanju tužiteljice izvjesno saznale najkasnije 26. rujna 2012., tada je, suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, rok od 15 dana određen odredbom čl. 108. st. 2. ZR počeo teći od tog dana kao dana njihovog saznanja za navedenu povredu obveza iz radnog odnosa, te je odluka tuženika od 12. listopada 2012. donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana, zbog čega nije dopuštena. Vrijeme koje je tuženiku bilo potrebno da pribavi i pisane izjave koje potvrđuju ranije pribavljenja saznanja o počinjenim povredama obveza iz ugovora o radu tužiteljice iz usmenih iskaza tih istih zaposlenika ne može ići na štetu tužiteljice, posebice kada se ima na umu prirodu izvanrednog otkaza ugovora o radu i njegovu tegobnost za radnika. Naime, ne radi se o pribavi kakve javne isprave koja bi potvrđivala učinjenu povredu ili sudske ili dr. odluke nadležnog tijela od odlučnog značaja bez koje poslodavac s dovoljnim stupnjem izvjesnosti ne bi mogao utvrditi odlučne činjenice.

 

Slijedom navedenog, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, odbijanjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost odluke o otkazu pogrešno je primijenjeno materijalno pravno iz čl. 108. st. 2. ZR pa je u tom smislu djelomično preinačena nižestupanjska odluka (čl. 395. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na dopuštenost odluke o otkazu, izostali su u drugostupanjskoj presudi razlozi u pogledu žalbenih navoda tuženika koji se odnose na sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog tog raskida pa u tom dijelu nisu bili ostvareni uvjeti za preinačenje presude.

 

Stoga je valjalo presudu suda drugog stupnja tom dijelu ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Odluka o naknadi troškova revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.