Broj: Jž-830/2018

                                        

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Š. D., zbog prekršaja iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12), odlučujući o žalbi okr. Š. D., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku od 27. studenog 2017., broj: Pp 10. J-1234/17-15, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

1. U povodu žalbe okr. Š. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se

pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. Š. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

              8. srpnja 2017., u 12,50 sati u O. u ulici Lj. P. xx na ulici vrijeđanjem povrijedio dostojanstvo S. J. K. te stvarajući kod iste ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u etničkoj pripadnosti i vjeri na način da je vikao obraćajući se istoj: „Zovi mi gazdu da se s njim obračunam!, Ja te znam, ti si S., a i znam gdje je tvoj suprug bio 1991.!, Ja sam prolijevao krv za ovu državu, pička vam materina srpska!, gamad srpska!“,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

II.               Uslijed gornje odluke, žalba okr. Š. D. je bespredmetna.

 

3. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka

padaju na teret proračunskih sredstava suda.

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku od 27. studenog 2017., broj: Pp 10. J-1234/17-15 proglašen je krivim okr. Š. D. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, a koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je dužan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

              Protiv te presude, okr. Š. D. pravodobno je po branitelju P. J. odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna. 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

Naime, okr. Š. D. je nepravomoćno proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kojom odredbom je propisano:

„(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugom ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju u spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 kuna do 30.000,00 kuna.“.

 

Iz citirane zakonske odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj može počiniti samo s izravnom namjerom propisanom u čl. 28. st. 5. Prekršajnog zakona jer zakonsko obilježje sadržava pojam „s ciljem“ radi čega je u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja trebalo izričito navesti da je okr. Š. D. u cilju stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju razlike u etničkom pripadnosti i vjeri S. J. – K. obraćajući joj se vičući riječima koje su sadržane u činjeničnom opisu.

 

Potrebno je istaknuti odredbu čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je u st. 2. navedeno da se iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.

Kao što je naprijed navedeno, citirana odredba čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije upravo propisuje izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

Slijedom navedenog, djelo za koje je okr. Š. D. proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Ovdje je potrebno napomenuti da je u činjeničnom opisu optužbe bilo naznačeno da je okrivljenik „…znajući da je S. srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti…“, u čemu je sadržana namjera okrivljenika kao konstitutivni element predmetnog prekršaja, da kod S. J. – K. stvori ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u etničkoj pripadnosti i vjeri, a što je  prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa, pri čemu u obrazloženju presude nije naveo razloge takvog postupanja. No, kako je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja, ovaj sud nije imao ovlasti donijeti odluku kojom bi se navedena povreda sanirala.

 

Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika postala je bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.