- 1 -                                                                       Broj: Jž-1385/2018

 

                                                               

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. V. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90 i 92/94), odlučujući o žalbi okr. J. V., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 6. travnja 2018., broj: 38. Pp J - 2753/17, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              U povodu žalbe okr. J. V., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod I., žalba okr. J. V. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 6. travnja 2018., broj: 38. Pp J-2753/17, okr. J. V. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 kuna, što je protuvrijednost 92,10 EUR-a, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 dijela izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

 

Istom presudom, temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, okr. M. T. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je na na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okr. M. T. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

              Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. J. V. osobno je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7, 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. 

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okr. J. V. utemeljio na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika J. V. od 7. srpnja 2017., a koji zapisnik je cijenio kao zakonit dokaz sukladno čl. 158. st. 6. i 8. Prekršajnog zakona.

 

              Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud predmetni zapisnik cijenio kao zakonit dokaz, obzirom da iz istog nije jasno i nedvosmisleno vidljivo da li je okr. J. V. prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u II. Policijskoj postaji Split ispitan sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. 

 

              Naime, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika J. V. u II. Policijskoj postaji Split od 7. srpnja 2017., proizlazi da se radi o tiskanom formularu, u kojem su, između ostalog, otisnuta i sva upozorenja za osumnjičenika (toč. 1., 2., 3. i 4.), međutim, iz predmetnog zapisnika nije jasno i nedvosmisleno vidljivo koja upozorenja su osumnjičeniku doista prije ispitivanja dana i da li je isti upoznat sa svojim pravima

 

Pri tom je potrebno istaknuti da, iako iz predmetnog zapisnika jedva uočljivo, proizlazi da su upozorenja osumnjičeniku pisana tamnim masnim slovima u odnosu na ostali tekst te da se osumnjičenik odrekao prava na branitelja što je označeno kratkim podcrtavanjem toč. 3.a), takav zapisnik ne može se smatrati zakonitim dokazom, obzirom da iz istog nije jasno vidljivo koja upozorenja su istome prilikom ispitivanja dana. Naime, radi se o tiskanom formularu, jednakom za sve osumnjičenike, a iz kojeg mora jasno i nedvojbeno proizlaziti s kojim pravima je osumnjičenik upoznat, dok označavanje sadržaja prava osumnjičenika koja su otisnuta tamnim masnim slovima u odnosu na ostali sadržaj teksta, ne ukazuje jasno i nedvosmisleno s kojim je pravima osumnjičenik upoznat.

 

Stoga, obzirom da predmetni zapisnik o ispitivanju osumnjičenika nije sastavljen sukladno odredbi čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radi, isti se ne može koristiti kao dokaz u postupku i na njemu se ne može temeljiti odluka o krivnji okrivljenika.

 

Nadalje, osim što je pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog unaprijed opisane bitne povrede odredaba prekršajnog postupku iz čl. 195. st. toč. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prvostupanjskom sudu se ukazuje i na dalju tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, koja je utjecala odnosno mogla utjecati na presudu.

 

Naime, iz obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je svoj zaključak o prekršajnoj odgovornosti utemeljio na pročitanim iskazima svjedoka D. M. i svjedoka D. T. danim na zapisnike o ispitivanju svjedoka u II. Policijskoj postaji Split od 13. srpnja 2017., a koje svjedoke prvostupanjski sud nije neposredno ispitao.

 

Naime, odredbom čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se, pri ispitivanju svjedoka i vještaka u prekršajnom postupku, smisleno primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku ako Prekršajnim zakonom nije što drukčije određeno, a u čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno je da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu.

 

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Prekršajnog zakona i na ispitivanje nije pozvao spomenute svjedoke, već je pročitao njihove iskaze, iako njihovim nepozivanjem na ročište nisu bili ostvareni uvjeti za čitanje njihovih iskaza (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona). Time je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi čl. 167. st. 4. i st. 6. Prekršajnog zakona, a što je moglo utjecati na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Dakle, da bi bili ostvareni uvjeti za čitanje ranije iznesenog iskaza svjedoka, u konkretnom slučaju, iskaza svjedoka D. M. i  svjedoka D. T.  nužno je da navedeni svjedoci budu pozvani na glavnu raspravu i da su ostvarene pretpostavke za održavanje glavne rasprave (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

 

              Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti zakonite dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3.Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

 

 

   U Zagrebu, 27. siječnja 2021.

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.