1              Poslovni broj: K-19/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-19/2020-7

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Damira Romca, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika N. A. i S. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Amorele Gusić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika F. N., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane u nazočnosti okrivljenika F. N., njegovog branitelja S. B., odvjetnika u S. te zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Splitu Ž. Š., dana 27. siječnja 2021. objavio je i

 

 

p r e s u d i o j e

 

OKRIVLJENIK: F. N., zvani Đ., OIB: ..., sin pok. M. i pok. J. N., rođene I., rođen ... u T., s prebivalištem u G., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, automehaničar, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od oko 3.100,00 kuna, bez imovine, neoženjen, bez djece

 

 

k r i v j e

 

što je dana 18. srpnja 2013. oko 5,00 sati u mjestu M., na kolniku državne ceste D-8, pored kbr. ..., upravljajući osobnim vozilom marke "Opel Vectra", registarske oznake i broja ST ..., sjevernom kolničkom trakom državne ceste D-8, od smjera istoka u smjeru zapada, postupio protivno odredbama čl. 51. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što se kretao brzinom od 88 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, svjestan da vožnjom na opisani način može dovesti u opasnost sigurno odvijanje prometa kao i prouzročiti prometnu nesreću i pristajući na to, pa je uslijed vožnje na opisani način prolaskom kroz lijevi zavoj izgubio nadzor nad vozilom i istim sletio van sjevernog ruba kolnika na kamenito zemljano proširenje po kojem se zanosio u smjeru zapada gdje je prednjom desnom stranom vozila udario u kameno- betonski ogradni zid dvorišta kuće na broju ..., nakon čega se vozilo više puta prevrtalo u smjeru zapada te se zaustavilo na sjevernoj kolničkoj traci državne ceste D-8 na krovu, prednjom stranom okrenuto u smjeru jugoistoka, uslijed čega je putnik u osobnom vozilu marke "Opel Vectra" A. Š. zadobio prijelom baze lubanje i nagnječenje mozga, koje povrede su teške i po život opasne i od kojih je preminuo na mjestu događaja,

 

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio smrt jedne osobe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11.

 

Stoga se okrivljenik F. N., temeljem čl. 227. st. 4. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik F. N. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti, na ime provedenih vještačenja i očevida, iznos od 9.055,00 kuna, kao i paušalni iznos od 1.000,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu (dalje u tekstu: ODO Split) podnijelo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu broj K-DO-961/2013 od 11. veljače 2014. protiv okrivljenika F. N., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11.

 

Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj K-1038/14 od 13. veljače 2020., temeljem članka 29. st. 1. ZKP/08, taj sud se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, pa je po pravomoćnosti tog rješenja spis predmeta dostavljen ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

 

Prije čitanja optužnice, dana 27. siječnja 2021., zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ŽDO Split) u manjem dijelu je izmijenio činjenični opis optužnice ODO-a Split broj K-DO-961/2013 od 11. veljače 2014., koja je prihvaćena kao optužnica ŽDO-a Split, dok su pravni opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela ostali neizmijenjeni.

 

U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i vijeće je korigiralo činjenični opis kaznenog djela na način kako je opisano u izreci presude, o čemu će biti riječi kasnije, dok su pravni opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela ostali neizmijenjeni.

 

Na poseban upit da iznese svoje očitovanje o djelomično izmijenjenoj optužbi, odnosno prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret, okrivljenik F. N. je izjavio da se
ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo.

 

U dokaznom postupku dana 27. siječnja 2021. ispitani su svjedoci V. Š. i G. Š., dok su u dokazne svrhe, a suglasnošću stranaka, pročitani i pregledani slijedeći dokazi: analiza alkohola u krvi uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za okrivljenika sačinjeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 29. srpnja 2013. (listovi 8-9 spisa), fotodokumentacija očevida (list 12 spisa), zapisnik o očevidu ODO-a Split br. KR-DO-1970/13 od 18. srpnja 2013. (listovi 16-20 spisa), zapisnik o obdukciji pok. A. Š. sastavljen po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. M. D. G. (listovi 26-29 spisa), kemijsko toksikološka analiza Kliničkog bolničkog centra S., Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju od 13. kolovoza 2013. za pok. A. Š. (list 32 spisa), prometno-tehničko vještačenje prometne nesreće sačinjeno po stalnom sudskom vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl. ing. S. S. od 22. kolovoza 2013. (listovi 35-41 spisa), potvrda o ozljedama Kliničkog bolničkog centra S., Klinike za kirurgiju br. 149/13 od 26. rujna 2013. (listovi 49 i 52 spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka dr. A. A. od 12. lipnja 2017. (listovi 89-90 spisa) te nalaz i mišljenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z. izrađen od sudskih vještaka dr. sc. M. N. i doc. dr. sc. M. B. (listovi 110-113 spisa).

 

Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 123 spisa), kao i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 122 spisa).

 

Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, pristupilo se ispitivanju okrivljenika F. N.

 

Pozvan da iznese svoju obranu na prvom ispitivanju u ODO-u Split od 29. siječnja 2014. okrivljenik F. N. je naveo kako se ne sjeća što se kritične prigode dogodilo, ali da mu je žao što je momak poginuo. Izjavio je kako se zadnjega prije nesreće sjeća da je toga dana bio na plaži, ali da ne zna što se kasnije dogodilo. Također je naveo kako se ne sjeća da je bio u društvu sa pok. A. Š., kojega poznaje jer mu je on od rodice sin te su se zajedno družili. Nadalje je izjavio kako alkohol ne konzumira jer je dijabetičar, pa da ne zna kako je te prigode imao alkohola u krvi. Naveo je kako je nakon prometne nesreće u bolnici bio dva mjeseca, da je ostao bez noge i da je dobio protezu te da ide u toplice. Naveo je i kako nakon prometne nesreće nije kontaktirao obitelj pok. A. Š., a koliko mu je poznato da ni oni nisu pokušali kontaktirati njega.

 

Iznoseći svoju obranu na raspravi od 27. siječnja 2021. okrivljenik je ostao kod svojih ranijih iskaza s rasprava održanih 20. travnja 2017. i 11. travnja 2018. kada je ponovno naveo da se ne sjeća predmetne prometne nezgode, kao ni onoga što joj je prethodilo. Naveo je kako se sjeća da je tu večer bio na školskom igralištu osnovne škole u M. gdje se održavao nekakav turnir, ali da se ne sjeća da je konzumirao alkohol, niti da se sjeća, iako je to moguće, da ga je pok. A. Š. kontaktirao i zamolio da ga preveze do kuće. Okrivljenik je kazao kako slijedeće čega se sjeća je trenutak kada se probudio u bolnici jer je i sam bio teško ozlijeđen u toj prometnoj nesreći, izgubio je lijevu nogu, tako da je danas invalidna osoba. Naveo je kako nije kontaktirao obitelj pok. A. Š., niti da su oni njega kontaktirali, ali da misli da je vođen nekakav postupak naknade štete i da je Allianz osiguranje isplatilo nekakav novac na ime naknade štete. Kazao je kako mu je neizmjerno žao zbog ovoga, da mu se život preko noći okrenuo i da se zbog toga loše osjeća, da se često po noći budi i misli kako se to uopće dogodilo te da se sa pok. A. Š. družio i često mu je dolazio u kuću.

 

Okrivljenik je izjavio i kako nije pitao liječnike od čega se ne sjeća predmetne nezgode, niti su mu oni tijekom liječenja išta na te okolnosti govorili te da ne zna zašto se nije javio roditeljima pok. A., možda zato što ne zna što bi im rekao jer se ničeg i ne sjeća. Na upit svog branitelja je kazao kako su njegove sestre kontaktirale obitelj pok. A., a on da je sada umirovljenik sa 80% oštećenjem.

 

Okrivljenik je u svojoj obrani još dodao kako se, što se tiče samog kaznenog djela, smatra krivim za nastanak prometne nesreće, ali ne na način kako mu se stavlja na teret, a kada mu je predočeno da se ranije, prilikom očitovanja o krivnji, izjašnjavao da se smatra krivim za počinjeno kazneno djelo, izjavio je kako je tada bio vjerojatno krivo shvaćen, tako da bi njegova prava obrana bila da se smatra krivim za nastanak prometne nesreće, ali ne na način kako mu se stavlja na teret. Izjavio je kako se ne sjeća ničega u vezi prometne nesreće, tako da ne može odgovoriti na pitanje je li možda toga dana konzumirao alkohol.

 

Okrivljenik je u svojoj obrani ponovio kako mu je žao što je došlo do prometne nesreće i što je smrtno stradao njegov prijatelj, zbog čega se kaje, te da je u ovoj prometnoj nesreći i on zadobio niz teških tjelesnih ozljeda, a kao posljedica toga da mu je i amputirana noga. Na koncu je kazao da je inače šećeraš, što je razvidno i iz dokumentacije u spisu, te da je bio sudionik Domovinskog rata.

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, vijeće drži utvrđenim da je okrivljenik F. N. počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci presude.

 

U ovom postupku nije sporno da se predmetna prometna nesreća dogodila 18. srpnja 2013. oko 5,00 sati u mjestu Marina, na kolniku državne ceste D-8, pored kuće na adresi .... te da je okrivljenik F. N. upravljao osobnim vozilom marke "Opel Vectra" registarske oznake i broja ST ..., sjevernom kolničkom trakom državne ceste D-8, od smjera istoka u smjeru zapada brzinom od 88 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h te da je prolaskom kroz lijevi zavoj izgubio nadzor nad vozilom i istim sletio van sjevernog ruba kolnika na kamenito zemljano proširenje po kojem se zanosio u smjeru zapada gdje je prednjom desnom stranom vozila udario u kameno-betonski ogradni zid dvorišta kuće na adresi ..., nakon čega se vozilo više puta prevrtalo u smjeru zapada te se zaustavilo na sjevernoj kolničkoj traci državne ceste D-8 na krovu, prednjom stranom okrenut u smjeru jugoistoka.

 

Ova utvrđenja ne spori niti okrivljenik F. N., a to proizlazi i iz zapisnika o očevidu ODO-a Split br. KR-DO-1970/13 od 18. srpnja 2013. (listovi 16-20 spisa), fotodokumentacije očevida (list 12 spisa) te prometno-tehničkog vještačenja prometne nesreće sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl. ing. Stanka Smodlake od 22. kolovoza 2013. (listovi 35-41 spisa).

 

Također nije sporno da je, inkriminirane prigode, putnik u osobnom vozilu marke "Opel Vectra" A. Š. zadobio prijelom baze lubanje i nagnječenje mozga, koje povrede su teške i po život opasne i od kojih je preminuo na mjestu događaja, što također ne spori okrivljenik, a to proizlazi i iz zapisnika o očevidu ODO-a Split br. KR-DO-1970/13 od 18. srpnja 2013. (listovi 16-20 spisa), a posebno iz zapisnika o obdukciji pok. A. Š. sastavljenog po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. M. D. G. (listovi 26-29 spisa).

 

U ovom postupku je prijeporno je li okrivljenik F. N., kritične prigode, počinio predmetno kazneno djelo iz nehaja, kako on tvrdi, ili s namjerom, kako mu se stavlja na teret, te je li upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i s kojom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi.

 

Vijeće smatra utvrđenim da je okrivljenik F. N. počinio predmetno kazneno djelo upravo onako kako je opisano u izreci presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

 

Vijeće drži kako u ovom postupku nije na nedvojben i siguran način dokazano da bi okrivljenik F. N., inkriminirane prigode, upravljao vozilom pod utjecajem alkohola jer na to ne ukazuju izvedeni dokazi.

 

Naime, iz pregledane analize alkohola u krvi uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za okrivljenika sačinjenog po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 29. srpnja 2013. (listovi 8-9 spisa) proizlazi da je okrivljenik u trenutku vađenja krvi bio pijan te da je imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od 1,60 g/kg. Međutim, iz iskaza stalnog sudskog vještaka dr. A. A. s rasprave od 12. lipnja 2017. (listovi 89-90 spisa) proizlazi kako je okrivljenik zadobio teške tjelesne ozljede što je rezultiralo razvojem šoka zbog iskrvarenja i ozljeđivanja, tako da su kod takvog stanja potpuno promijenjene krivulje alkohola u krvi, pa da se ne može vještačiti, niti zaključivati kolika je zaista bila koncentracija alkohola u krvi. Iz iskaza ovog vještaka proizlazi kako je nemoguće formirati takvu krivulju jer u stanju šoka postoji gubitak krvi iz organizma s jedne strane, a s druge strane prvi organ koji strada u šoku je upravo bubreg koji u tim uvjetima ne vrši stvaranje mokraće, pa tako ni eliminaciju alkohola u organizmu. Također je vještak A. naveo kako ozlijeđene osobe tijekom transporta i liječenja prime veću količinu infuzije i transfuzije, što također onemogućava izračun koncentracije alkohola u krvi te da je kod ovakvih ozljeda liječničko osoblje koncentrirano na spašavanje života, a ne na vađenje krvi radi utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti.

 

Stranke nisu imale primjedbi na vještačenje sudskog vještaka dr. A. A., koje prihvaća i ovo vijeće jer je to vještačenje obavljeno stručno i detaljno je obrazloženo.

 

Obzirom na ovakvo vještačenje sudskog vještaka dr. A. A., prihvaćen je prijedlog zastupnika optužbe da se od Medicinskog fakulteta u Z. zatraži novo neovisno mišljenje kojim bi se utvrdila koncentracija alkohola u krvi kod okrivljenika te odgovorilo na pitanje je li se moguće izjasniti barem o minimalnoj nespornoj količini alkohola u krvi okrivljenika.

 

Iz nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z. izrađenog od sudskih vještaka dr. sc. M. N. i doc. dr. sc. M. B. (listovi 110-113 spisa) također proizlazi kako je okrivljenik vrlo brzo po ozljeđivanju, već pri pregledu na mjestu događaja, bio u stanju šoka. Isto tako u ovom vještačenju je istaknuto da analizom utvrđena koncentracija od 1,60 g/kg apsolutnog alkohola u krvi se odnosi na vrijeme vađenja krvi.

 

Međutim, u tom vještačenju je navedeno i kako je okrivljenik prije prijema u bolnicu primio 1000 ml. 0,9% NaCl i još u bolnici 500 ml. 0,9% NaCl i 500 ml. Ringera u nepoznato vrijeme, s time što se ne može utvrditi je li te nadomjesne tekućine primio prije vađenja krvi za analizu ili poslije, pa da se mora dozvoliti mogućnost da je bar dio nadomjesnih tekućina primljenih u bolnici primio prije vađenja krvi. Istaknuto je kako stanje šoka i velika količina nadomjesnih tekućina mogu dovesti do promjena u metabolizmu u čitavom organizmu, pa tako i do promjena u metabolizmu alkohola, pa da se zbog toga ne smije vršiti retrogradno preračunavanje koncentracije alkohola na vrijeme nesreće. Na kraju je zaključeno kako iz svega ranije navedenog proizlazi da je u vrijeme nesreće F. N. bio pod utjecajem alkohola, ali da se točna koncentracija, niti minimalna nesporna koncentracija, ne može utvrditi.

 

Ovo vještačenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z. je vrlo iscrpno, detaljno i uvjerljivo, zbog čega je u potpunosti prihvaćeno kao stručno i vjerodostojno, a i stranke nisu imale primjedbi na to vještvo.

 

Prema tome, iz vještačenja sudskih vještaka dr. A. A. i Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z., na koja stranke nisu imale primjedbi i koja je vijeće prihvatilo vjerodostojnim, proizlazi kako se ne može utvrditi točna koncentracija alkohola u krvi okrivljenika u trenutku upravljanja vozilom, pa niti minimalna nesporna koncentracija, zbog čega se okrivljeniku ne može stavljati na teret da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno s neutvrđenom koncentracijom iznad 0,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kako mu se sada stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.

 

Stoga je vijeće, u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, izmijenilo činjenični opis kaznenog djela na način da je ispušten dio koji se odnosi na vožnju u alkoholiziranom stanju jer nije na nedvojben i siguran način utvrđeno da bi okrivljenik, u trenutku prometne nesreće, imao više od 0,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

 

Zbog toga je iz činjeničnog opisa ispušteno i da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, postupio protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu: ZOSPC) jer je u tom članku navedeno da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a kako nije na nedvojben i siguran način utvrđeno da je okrivljenik F. N., u trenutku prometne nesreće, imao iznad 0,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, to je ispuštena naprijed citirana blanketna norma jer nije utvrđeno da bi okrivljenik postupao u suprotnosti s tom njom.

 

Međutim, vijeće drži nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik F. N. svojom vožnjom postupio protivno odredbama čl. 51. i čl. 53. st. 1. ZOSPC.

 

U čl. 51. ZOSPC je, između ostalog, propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste. Međutim, okrivljenik je vožnjom od čak 88 km/h, koja brzina je neprijeporno utvrđena prometno-tehničkim vještačenjem prometne nesreće sačinjene po stalnom sudskom vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl. ing. S. S. od 22. kolovoza 2013. (listovi 35-41 spisa), a koje vještačenje je vijeće u potpunosti prihvatilo vjerodostojnim jer je izrađeno stručno, a i stranke nisu na njega imale primjedbi, bila neprilagođena osobinama i stanju ceste jer je do izlijetanja vozila došlo zbog veće brzine od tzv. "granične brzine" u ovom lijevom zavoju.

 

U čl. 53. st. 1. ZOSPC je propisano da na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Međutim, vožnjom od 88 km/h, na mjestu gdje je postavljenim prometnim znakom na toj dionici brzina ograničena na 40 km/h, okrivljenik je postupio i protivno čl. 53. st. 1. ZOSPC jer je vozio brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom.

 

Prema tome, okrivljenik F. N. je, inkriminirane prigode, vozio ne samo nedopuštenom brzinom, već i neprilagođenom brzinom uvjetima i stanju na cesti, čime je postupio protivno odredbama čl. 51. i čl. 53. st. 1. ZOSPC.

 

Slijedom svega naprijed navedenog, vijeće drži nedvojbeno utvrđenim, da je okrivljenik F. N., inkriminirane prigode, u mjestu M., na kolniku državne ceste D-8, pored kbr. ..., upravljajući osobnim vozilom marke "Opel Vectra", registarske oznake i broja ST ..., sjevernom kolničkom trakom državne ceste D-8, od smjera istoka u smjeru zapada, postupio protivno odredbama čl. 51. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što se kretao brzinom od 88 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, pa je uslijed vožnje na opisani način prolaskom kroz lijevi zavoj izgubio nadzor nad vozilom i istim sletio van sjevernog ruba kolnika na kamenito zemljano proširenje po kojem se zanosio u smjeru zapada gdje je prednjom desnom stranom vozila udario u kameno-betonski ogradni zid dvorišta kuće na broju ..., nakon čega se vozilo više puta prevrtalo u smjeru zapada te se zaustavilo na sjevernoj kolničkoj traci državne ceste D-8 na krovu, prednjom stranom okrenuto u smjeru jugoistoka, uslijed čega je putnik u osobnom vozilu marke "Opel Vectra" A. Š. zadobio prijelom baze lubanje i nagnječenje mozga, koje povrede su teške i po život opasne i od kojih je preminuo na mjestu događaja.

 

Vijeće nije moglo analizirati okrivljenikovu obranu budući je isti kazao da se, zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, uopće ne sjeća nastanka prometne nesreće.

 

Iz potvrda o ozljedama Kliničkog bolničkog centra S., Klinike za kirurgiju br. 149/13 od 26. rujna 2013. (listovi 49 i 52 spisa), ali i iz okrivljenikovog kazivanja, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik F. N. u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio niz teških tjelesnih ozljeda i da mu je amputirana noga.

 

Iz izvadaka iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 123 spisa) i kaznene evidencije za okrivljenika (list 122 spisa) je razvidno da okrivljenik F. N. do sada nije prekršajno, niti kazneno osuđivan.

 

Što se tiče oblika krivnje, vijeće drži kako je okrivljenik F. N. kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, dakle bio je svjestan svojih radnji i postupaka te je vožnjom na opisani način pristao na ugrožavanje sigurnosti prometa i mogući nastanak prometne nesreće. Naime, okrivljenik je, inkriminirane prigode, upravljajući vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom od 88 km/h, na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, dakle brzinom većom od dvostruke dopuštene brzine, kroz naseljeno mjesto i s putnikom u vozilu, pokazao bezobzirnost i agresivnost prema drugim sudionicima u prometu, pa ta činjenica eksplicitno upućuje na zaključak da je postupao s neizravnom namjerom. Stoga nema sumnje da je okrivljenik takvim bezobzirnim ponašanjem kao vozač manifestirao svijest da svojom višestruko nepropisnom vožnjom tako ugrožava javni promet i dovodi u opasnost život ljudi te da pristaje i na takvo ugrožavanje, kao posljedicu svoje vožnje, a samo se krajnje posljedice proizašle iz prometne nesreće imaju pripisati njegovom nehaju.

 

Dakle, okrivljenik F. N. je kao vozač bio svjestan činjenice da takvim svojim postupanjem izaziva opasnost i ugrožava sigurnost prometa te je svojom konkretnom radnjom u vožnji i pristao na to ugrožavanje. Prema tome, poduzeta radnja okrivljenika u prometu u odnosu na njegovo postupanje, u smislu ugrožavanja prometa, jest s neizravnom namjerom, a ne nikako sa svjesnim nehajem, kako to tvrdi obrana.

 

Budući je okrivljenik kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom te kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, što u postupku nije bilo sporno, niti su stranke tijekom postupka to osporavale, onda je kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela, kako je to navedeno u izreci presude.

 

Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik F. N. počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

 

Prilikom odabira vrste i visine kazne vijeće je okrivljeniku, kao olakotne okolnosti, cijenilo njegovu dosadašnju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, činjenicu da je i sam teško nastradao u prometnoj nesreći, što je invalidna osoba i dijabetičar, činjenicu što mu je smrtno stradao prijatelj, što se smatra odgovornim za nastanak prometne nesreće, zbog čega se kaje i što je bio sudionik Domovinskog rata. Kao otegotne okolnosti vijeće je okrivljeniku cijenilo to što je smrtno nastradala osoba mlađe životne dobi, koja je u to vrijeme imala svega 19 godina, te što ovakva djela predstavljaju veliku društvenu opasnost.

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, vijeće je okrivljenika osudilo na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, smatrajući da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecaja i na sve ostale moguće počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku F. N. u ovom postupku stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/12 i 144/12) te kako je za kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. KZ/11 bila propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina.

 

Nadalje, potrebno je navesti kako je tijekom postupka došlo do izmjena KZ/11, pa su tako 5. siječnja 2019. stupile na snagu izmjene i dopune Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 118/18), kojim je propisana sankcija za utuženo kazneno djelo povećana, te kako je sada za kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina, a koje odredbe se u ovom slučaju ne bi mogle primijeniti u odnosu na okrivljenika F. N., pa je stoga trebalo primijeniti odredbe zakona koje su u ovom konkretnom slučaju blaže u odnosu na okrivljenika i koje su vrijedile u trenutku počinjenja kaznenog djela, dakle odredbe Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/12 i 144/12).

 

Obitelj poginulog suvozača tijekom postupka nije postavila imovinskopravni zahtjev, pa je tako, u tom smislu, izostala odluka upućivanja istih u parnicu.

 

Vijeće je, temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08, obvezalo okrivljenika F. N. da naknadi troškove kaznenog postupka i plati, na ime provedenih vještačenja i očevida, iznos od 9.055,00 kuna (za izradu fotoelaborata prometne nesreće iznos od 120,00 kuna, za materijalne troškove vještačenja iznos od 500,00 kuna, za izradu pisanog nalaza i mišljenja o obavljenoj obdukciji iznos od 1.675,00 kuna, za kemijsko toksikološku analizu iznos od 310,00 kuna, za očevid i izradu skice te prometno-tehničko vještačenje iznos od 2.800,00 kuna, za vještačenje sudskog vještaka dr. A. A. iznos od 1.250,00 kuna, za izradu nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z. iznos od 2.400,00 kuna), kao i paušalni iznos od 1.000,00 kuna, uzimajući pri tome u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 27. siječnja 2021.