1                                                   Broj: Ppž-225/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.Ć., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i prekršaja iz članka 29. stavak1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. listopada 2020., broj: 68. PpJ-507/2020-21 na sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

I. Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji  na način da se okrivljeniku D.Ć., umjesto dosadašnje novčane kazne, za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), činjenično opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna, te mu se primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18) izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 20.200,00 (dvadesettisućadvjesto) kuna, s time da je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku vrijeme koje je proveo u uhićenju koje mu je određeno od strane policije, od dana 27. svibnja 2020. godine u 12,45 sati do dana 27. svibnja 2020. godine u 15,00 sati uračunato kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00  (tristo) kuna novčane kazne, pa okrivljenik mora platiti preostali dio novčane kazne u iznosu od 19.900,00 (devetnaesttisućadevetsto) kuna.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18), dopušta se okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

              Pobijanim prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljenik D.Ć.zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 10.200,00 (desettisućadvjesto) kuna, s time da je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku vrijeme koje je proveo u uhićenju koje mu je određeno od strane policije, od dana 27. svibnja 2020. godine u 12,45 sati do dana 27. svibnja 2020. godine u 15,00 sati uračunato kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00  (tristo) kuna novčane kazne, pa okrivljenik mora platiti preostali dio novčane kazne u iznosu od 19.900,00 (devetnaesttisućadevetsto) kuna.

              Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna.

Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi tužitelj navodi da je u predmetnom prekršajnom postupku prvostupanjski sud potvrdio navode optužnog prijedloga da se radi o recidivistu, ali je unatoč tome ne uvažavajući prijedlog VI PP Zagreb za izricanje zatvorske kazne okrivljeniku izrekao minimalnu kaznu od 10.000,00 kuna predviđenu za tu vrstu prekršaja (upravljanje vozilom „B“ kategorije iako nema položen vozački ispit). Smatra da se izrečenom novčanom kaznom nije ostvarila svrha prekršajnopravne sankcije niti izrekao prijekor zbog počinjenog prekršaja, jer se radi o višestrukom počinitelju istih prekršaja, pa zbog toga smatra da bi okrivljenika trebalo kazniti kaznom zatvora u trajanju od 60 dana ili maksimalnom novčanom kaznom kako bi se uistinu djelovalo na okrivljenika da ubuduće ne čini iste ili slične prekršaje.

Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.

Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada ističe da utvrđena novčana kazna za prekršaj u iznosu od 10.000,00 kuna za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije primjerena težini djela, s obzirom da se radi o višestrukom recidivistu, a što je u obrazloženju pobijane presude naveo i sam prvostupanjski sud i da nije u pravu prvostupanjski sud kada je unatoč navedenoj otegotnoj okolnosti i težini djela okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za taj prekršaj.

Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju pod točkom 1) izreke radi o djelu za koje je propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora od 60 dana, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, budući na strani okrivljenika postoje izrazito otegotne okolnosti, koji je već u tri navrata počinio isti prekršaj, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

U svezi s tim valja istaći da je ovaj sud okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kazne u visini propisanog posebnog maksimuma, smatrajući da je utvrđena kazna u navedenom iznosu, odnosno primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za  izricanjem veće kazne od one koju je za djelo pod toč. 1). izreke izrekao prvostupanjski sud, smatrajući  da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u maksimalnom iznosu, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, prvenstveno višestruki istovrsni povrat okrivljenika za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.

              Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. siječnja 2021.

      Zapisničarka                                                                                                                     Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                                       Nediljko Boban v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.