- 1 -              Rev 2004/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2004/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. H. d.o.o., P., V. M., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u P., protiv tuženika T. V., P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica Ž. Č., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-733/15-2 od 19. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-241/14-12 od 29. srpnja 2014., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se tuženikova revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku T. V. iz P., OIB: ... , da tužitelju O. H. d.o.o. P., V., OIB: ... isplati iznos od 64.205,21 kuna (slovima: šezdeset četiri tisuće dvjesto pet kuna i dvadeset jedna lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (E+5) a koja zatezna kamata na navedeni iznos teče počev od 13. kolovoza 2013. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku T. V. da tužitelju O. H. d.o.o. na ime parničnog troška isplati iznos od  8.855,00 kn  zajedno sa zateznim kamatama  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (E+5) a koja zatezna kamata na navedeni iznos teče počev od 26. lipnja 2014.godine pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

III Odbija se u cijelosti tuženik prema tužitelju sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 6.705,00 kn kao neosnovan. “

 

Presudom suda drugoga stupnja odlučeno je:

 

„Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-241/14-12 od 29. srpnja 2014. godine te se sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 54.764,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja zatezna kamata na navedeni iznos teče počev od 13. kolovoza 2013. godine pa do isplate, u roku od 15 dana, kao i iznos od 8.735,42  kuna sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja zatezna kamata na navedeni iznos teče počev od 20.veljače 2014. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu do iznosa glavnice od 64.205,21 kunu, te zakonskim zateznim kamatama na 9.440,42 kune za period od 13.kolovoza 2013. do 20. veljače 2014. tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 8.855,00 kuna u roku 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju sastavivši je i kao redovnu reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), kojom tu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, i kao onu izvanrednu prema odredbi čl. 382. st. 2. toga Zakona, ustvrdivši da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja koja je postavio, a koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, dopušteno ju je pobijati redovnom revizijom prema odredbi čl. 382. st. 1. toga Zakona, a na temelju njegove t. 3. S obzirom na to da se drugostupanjska presuda izvanrednom revizijom iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP može pobijati samo ako se ne može pobijati redovnom revizijom prema odredbi st. 1. toga članka, predmetnu je drugostupanjsku presudu dopušteno pobijati samo redovnom revizijom te je tuženikova revizija u cijelosti razmotrena kao takva revizija, odnosno, materijalnopravna pitanja koja je tuženik u reviziji postavio u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP razmotrena su kao materijalnopravni prigovori u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

 

Pobijanu je presudu ovaj sud ispitao u dijelu kojem je tuženik pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati 64.205,21 kn sa zateznim kamatama koji temelji na tvrdnji da mu se tuženik na isplatu 65.0000,00 kn s kamatama obvezao Ugovorom o pristupanju dugu sklopljenim između stranaka 12. srpnja 2013., kojim je tuženik pristupio dugu trgovačkoga društva O. B. d.o.o., kojeg je bio jedini član, od čega je tuženik platio samo 1.000,00 kn.

 

Prvostupanjski je sud presudom naložio tuženiku da tužitelju plati 64.205,21 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. kolovoza 2013. nakon što je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da postoji tužiteljeva tražbina prema trgovačkom društvu O. B. d.o.o. koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-302/13-2 od 24. siječnja 2013. za iznos glavnice od 54.764,58 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose dijela glavnice tekućom od dospijeća pa do isplate,

 

- da je taj ovršni postupak obustavljen rješenjem od 25. srpnja 2013., zato što je ovršenik O. B. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci Stalna služba u Pazinu, poslovni broj Tt-11/6857-1 od 18. srpnja 2012. brisan iz sudskog registra.

 

- da je jedini član ovršenika O. B. d.o.o. bio tuženik T. V.,

 

- da su tužitelj i tuženik 12. srpnja 2013. sklopili Ugovor o pristupanju dugu kojim se utvrđuje postojanje tužiteljeve tražbine od trgovačkog društva O. B. d.o.o. u ukupnom iznosu od 54.764,58 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u rješenju o ovrsi (t. I. Ugovora), da je tuženik kao jedini osnivač i član trgovačkog društva O. B. d.o.o. jamčio za dio predmetnog duga opisanog u  t.. I. Ugovora i to za iznos od 65.000,00 kn na ime glavnog duga prema tužitelju te da tuženik pristupa dugu za iznos od 65.000,00 kn na koji iznos kamata teče od sklapanja tog ugovora do isplate (t. II. Ugovora),

 

- da je tuženik 13. kolovoza 2013. platio tužitelju 1.500,00 kn.

 

Drugostupanjski je sud preinačio presudu suda prvoga stupnja naloživši tuženiku da tužitelju plati 54.764,58 kn sa zateznom kamatom od 13. kolovoza 2013. i 8.735,42 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2014., zaključivši da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice osim što je izveo pogrešan zaključak glede visine duga kojem je tuženik pristupio. S tim u vezi drugostupanjski sud obrazlaže:

 

- da tužitelj ima tražbinu prema O. B. d.o.o. za iznos glavnice od 54.764,58 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose koji čine svotu te glavnice, koje teku od 2008. i 2009. godine do isplate, što proizlazi iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola br. Ovr-302/13 ali i iz t. I. Ugovora o pristupanju dugu gdje je utvrđena navedena tražbina, da bi potom, u t. II. toga Ugovora bilo navedeno da tuženik pristupa dugu za dio predmetnog dugovanja i to u visini od 65.000,00 kn na ime glavnog duga,

 

- da stoga glavni dug O. B. d.o.o. prema tužitelju ne iznosi 65.000,00 kn nego 54.764,58 kn te da tuženik osnovano tvrdi kako se razlika između 54.764,58 kn i 65.000,00 kn odnosi na dio zatezne kamate, jer nikakva druga tražbina O. B. d.o.o. prema tužitelju ne postoji, kao i da nema značaja to što je u t. II. Ugovora navedeno da se tuženik obvezuje platiti 65.000,00 kn na ime glavnog duga, jer je glavni dug 54.764,58 kn, a razlika od tog iznosa do 65.000,00 kuna je dio zatezne kamate,

 

- da su stranke sklopile ugovor o pristupanju dugu iz čl. 101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) odnosno da se radi o ugovoru između vjerovnika, ovdje tužitelja, i trećeg, ovdje tuženika, kojim se tuženik obvezao tužitelju ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku (O. B. d.o.o.), pri čemu treći, tuženik, stupa u obvezu pored dužnika O. B. d.o.o.,

 

- da s obzirom na sadržaj te zakonske odredbe proizlazi da ugovor o preuzimanju duga ne može biti sklopljen za iznos veći od iznosa vjerovnikove tražbine, jer se u tom slučaju ne bi radilo o pristupanju tom dugu već o stvaranju nekog drugog obveznopravnog odnosa koji ima ugovorenu veću činidbu u višem iznosu od one ugovorene u ugovoru kojim se pristupa,

 

- da je u konkretnom slučaju tuženik pristupio dugu O. B. d.o.o. u odnosu na  glavnicu toga duga od 54.764,58 kn, a razlika do 65.000,00 kuna da se odnosi na dio zatezne kamate, koja je obračunata te da je tuženik mogao pristupiti dugu i za iznos te kamate, ali da na obračunati iznos kamate ne može teći zatezna kamata prije nego je sudu podnesen zahtjev za njenom isplatom, kako je to propisano odredbom čl. 31. st. 2. ZOO.

 

Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan platiti tužitelju glavnicu od 54.764,58 kn sa zateznom kamatom koja teče od 13. kolovoza 2013. i zatezne kamate od 10.235,42 kn, od kojeg iznosa je, na temelju odredbe čl. 172. ZOO odbijeno nesporno plaćenih 1.500,00 kn, dakle 8.735,42 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, odnosno od 20. veljače 2014.

 

Neosnovano se tuženik poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na prvostupanjsku presudu jer je tu presudu moguće ispitati, budući da ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

No, s tim u vezi ističe se i kako bi eventualno postojanje ove bitne povrede u odnosu na prvostupanjsku presudu bilo neodlučno pored činjenice da ju je drugostupanjski sud preinačio na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP (prema kojoj u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. toga Zakona), pri čemu presuda suda drugoga stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, zbog čega ne postoji revizijski razlog iste bitne povrede u odnosu na tu drugostupanjsku presudu, na koji se tuženik u reviziji također, neosnovano, poziva.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava tuženik ističe kako je ugovor o pristupanju dugu, iako je formalno samostalan ugovor, zapravo akcesorne naravi, jer ovisi o postojanju vjerovnikove tražbine prema dužniku, a u konkretnom slučaju da u trenutku njegova sklapanja nije postojala tužiteljeva tražbina prema dužniku, O. B. d.o.o., jer je to društvo prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra prije sklapanja ugovora. Tuženik, naime, smatra da odgovarajućom primjenom odredbe čl. 213. ZOO prestankom pravne osobe prestaju i njene obveze.

 

Takvo je tuženikovo shvaćanje pogrešno. Naime, kako je to obrazložio i drugostupanjski sud, odredbom čl. 160. ZOO propisano je kako prestaju obveze, a niti jedan od tih razloga nije prestanak postojanja pravne osobe, dok se odgovarajućom primjenom odredbe čl. 213. ZOO, prema kojoj smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, dolazi do zaključka da predmetna novčana dužnikova obveza njegovim prestankom nije utrnula.

 

Stoga ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu .

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.