-1-

Poslovni broj: 5 UsI-28/2020-12

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-28/2020-12

 

 

 

 

  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu prvotužitelja DKT P. SP Z O.O. SP.K., K., R. P., i drugotužitelja Y. D.,  N., B. koje zajednički zastupa opunomoćenik Z. Đ., odvjetnik u odvjetničkom društvu I. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, kojeg zastupa službena osoba V. R., radi obračuna trošarine na duhansku sirovinu, 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/19-01/263, URBROJ: 513-04-19-3 od 05. studenog 2019.

 

2. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/19-18/118, URBROJ: 513-02-7056/17-19-1 od 14. ožujka 2019.

 

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana tužitelju nadoknadi trošak ovog spora u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, označenog u točki II. izreke, kojim se prvotužitelju i drugotužitelju nalaže solidarno plaćanje trošarinskog duga u ukupnom iznosu od 11.907.660,00 kuna na ime trošarine za duhansku sirovinu i 106.679,58 kuna zakonskih zateznih kamata uz obvezu obračuna i uplate daljnje zakonske zatezne kamate od dana donošenja rješenja do uplate. Istim rješenjem određena je mjera osiguranja trošarinskog duga koja glasi da se privremeno oduzima teretno vozilo marke SCANIA N320, BŠ: YS2R4X20002108010, registarske oznake… i poluprikolica marke KRONE, BŠ: WKESD000000716907, registarske oznake...

Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da je društvo A. d.o.o. iz S. prodalo društvu N. G. T. S. & T. sa sjedištem u S. R. Nj. neto količinu od 19.846,1 kg sirovog duhana odnosno bruto količinu od 21.091,1 kg duhana. Prvotužitelj je djelovao samo kao prijevoznik, a drugotužitelj kao vozač kamiona koji je duhan prevozio iz sjedišta društva A. d.o.o. do skladišta u S. R. Nj. A. d.o.o. uredno je 21. siječnja 2019. izvijestilo Carinsku upravu o namjeravanoj otpremi duhanske sirovine iz Republike Hrvatske. Vozilo je uredno prešlo granicu Republike Hrvatske s Mađarskom na graničnom prijelazu Terezino Polje, ali je zaustavljeno na mađarskoj strani graničnog prijelaza zbog pretovara od 120 kg na jednoj od osovina kamiona. Kamion je po naredbi mađarske policije vraćen na hrvatsku granicu s jednakim sadržajem i količinom tereta. Po povratku u Republiku Hrvatsku kamion je zaustavljen i oduzet privremenim rješenjem do okončanja postupka obračuna i naplate trošarine uz obrazloženje da tužitelji nisu 24 sata prije ulaska u Republiku Hrvatsku obavijestili o tome Carinsku upravu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje. Tužitelji nadalje smatraju da je odluka u ovoj upravnoj stvari donesena na osnovu nezakonitog dokaza odnosno zapisnika o ispitivanju drugotužitelja u prekršajnom postupku koji je izvršen bez prisustva ovlaštenog tumača zbog čega je i logično da ga je drugotužitelj odbio potpisati. Osim toga prekršajni postupak protiv oba tužitelja je pravomoćno obustavljen pa nije bilo osnove da ih se u upravnom postupku tereti za solidarno plaćanje trošarine zbog nezakonitog postupanja s duhanskom sirovinom. Naime, službena osoba morala je biti vezana pravomoćnom odlukom u prekršajnom postupku koji je činjenično i pravno istovjetan upravnom. Stoga osporavano rješenje ne sadrži razloge ni dokaze u prilog svojoj izreci. Tako, primjerice, tuženik ne navodi jesu li tužitelji poslali obavijest o prijevozu Carinskoj upravi, što je izravno povezano s člancima 115. i 116. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18. i 121/19., dalje u tekstu Zakon o trošarinama). Tužitelji napominju kako se vrijeme kretanja vozila može točno utvrditi iz ispisa tahografa, a što ukazuje na činjenicu da vozilo nije ni prešlo iz Republike Hrvatske u Mađarsku, a da i jest to je napravljeno na prvom za to predviđenom mjestu kod mađarske granične policije, isključivo u svrhu povratka u Republiku Hrvatsku. Dakle, tužitelji su postupali po naredbama mađarske policije što isključuje protupravnost njihova postupanja pa nema ni osnova za obračun trošarine. Iz svih prethodno navedenih razloga tužitelji smatraju da je obveza prijavljivanja iz članka 115. stavka 13. Zakona o trošarinama u ovom slučaju neprimjenjiva. Budući da nezakonitog postupanja nije bilo, nije postojala ni osnova za oduzimanjem vozila do polaganja odgovarajućeg instrumenta osiguranja. Također, čak i da se utvrdi trošarinska obveza, ista se može jednostavno naplatiti putem mehanizama europskog ovršnog naslova ili europskog platnog naloga. Tužitelji napominju da je prethodnim rješenjem od 23. siječnja 2019. već oduzeto vozilo po istoj pravnoj osnovi. Slijedom navedenog tužitelji predlažu Sudu poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmetnog teretnog vozila i ovršenog iznosa po istim rješenjima uz zakonske zatezne kamate. Potražuju i troškove upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika te je strankama na takav način, prije donošenja presude, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima  protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., dalje u tekstu ZUS).

Na raspravi je službena osoba tuženika naglasila kako iz zapisnika o saslušanju drugotužitelja proizlazi da je više stotina metara ušao s vozilom u prostor Mađarske. Tužitelji nisu u spis priložili bilo kakvu dokumentaciju izdanu od strane mađarskih carinskih vlasti koja bi upućivala da im je naložen povratak u Republiku Hrvatsku. Naime, tužitelji su priložili samo dokumentaciju koja potvrđuje da je na jednoj od osovina kamiona došlo do prekoračenja težine što nije dovoljno za zaključak da su mađarske vlasti uputile drugotužitelja na povratak u Republiku Hrvatsku. Sve da je tome i tako, drugotužitelj, kao vozač, mogao je nazvati svog dispečera i obavijestiti ga o ovoj situaciji, koji bi potom organizirao ponovni ulazak kamiona u granično područje Republike Hrvatske na način kako to propisuju zakonske odredbe primijenjene u ovom slučaju. Međutim, drugotužitelj nije postupio na takav način te je ostalo nejasno zašto o razlozima radi kojih tužitelji tvrde da su bili vraćeni u Republiku Hrvatsku nisu istaknuti nadležnim carinskim službama prilikom samog ulaska u Republiku Hrvatsku.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja odgovara da su u spis dostavili svu dokumentaciju koju im je izdala mađarska carinska služba. Tužiteljima nije izdano nikakvo pismeno rješenje niti bilo kakva druga pisana uputa osim dokumenta iz kojeg je vidljivo preopterećenje na jednoj od osovina vozila. Važnim ističe da u postupku ni na koji način nije utvrđena činjenica je li vozilo prešlo mađarsku granicu niti je jasno iz kojih dokumenata je razvidno da je drugotužitelj zaustavljen od strane mobilne carinske jedinice na teritoriju Republike Hrvatske odnosno na mjestu nakon što je prošao granični prijelaz Republike Hrvatske. Nesporno je da tužitelji nisu postupili po relevantnoj zakonskoj odredbi te 24 sata ranije nisu obavijestili carinsku službu o ulasku u Republiku Hrvatsku, međutim, drugotužitelj je postupao po nalogu mađarskih nadležnih tijela i vratio se u Republiku Hrvatsku radi pretovara, a što proizlazi iz spisu priložene dokumentacije o preopterećenju težine. Zaključno potražuje trošak za sastav tužbe i pristupa ročištu u ukupnom iznosu od 5.000,00 uz pripadajući PDV.

Sud je na raspravi odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje po članku 128. Zakona, iz čega proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za odgodnim učinkom tužbe koje postavlja članak 26. stavak 2. ZUS-a.

U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

U konkretnoj upravnoj stvari među strankama postoji osnovni prijepor oko zakonitosti nalaganja tužiteljima solidarnog plaćanja predmetnog trošarinskog duga pozivom na članak 115. stavke 13. i 14., članak 116. stavke 6. i 7. i članak 118. Zakona o trošarinama.

Prema članku 115. stavku 13. Zakona o trošarinama iznimno od stavka 3. ovoga članka, osobe koje obavljaju isključivo djelatnost prijevoza energenata i proizvoda iz stavka 1. ovoga članka ili duhanske sirovine pri unosu u Republiku Hrvatsku i/ili otpremi iz Republike Hrvatske odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske, dužne su prije namjeravanog prijevoza obavijestiti Carinsku upravu - Trošarinski ured za vezu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje. Navedena obavijest se ne podnosi ako je postupljeno u skladu s člankom 116. ovoga Zakona. Stavak 14. istog članka propisuje da se svako postupanje protivno odredbama ovoga članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona.

Članak 116. stavak 6. Zakona o trošarinama određuje da prijevoznik ne može primiti energente i proizvode iz članka 115. stavka 1. ovoga Zakona ili duhansku sirovinu od korisnika posebnog odobrenja ili druge osobe koja prima te proizvode ako nisu ispunjeni uvjeti propisani stavkom 1. ovoga članka ili člankom 115. stavkom 13. ovoga Zakona. Stavak 7. istog članka također propisuje da se svako postupanje protivno odredbama ovoga članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona.

U skladu s člankom 118. Zakona o trošarinama ako se utvrdi postupanje protivno odredbama ovoga Zakona ili duhanskim propisima, a koje ima za posljedicu nezakonitu proizvodnju, preradu, posjedovanje, uporabu (korištenje), skladištenje, promet ili na bilo koji drugi način nezakonito činjenično ili pravno raspolaganje s duhanskom sirovinom iz članka 115. stavka 2. ovoga Zakona, smatra se da je duhanska sirovina predmet nezakonitog postupanja te nastaje obveza obračunavanja i plaćanja trošarine (stavak 1.). Obračun trošarine iz stavka 1. ovoga članka određuje se za svaku količinu duhanske sirovine koja je bila predmet nezakonitog postupanja prema trošarinskoj osnovici i visini trošarine koja je propisana na sitno rezani duhan za savijanje cigareta, neovisno o naknadnim utjecajima koji su zbog bilo kojeg razloga ili osnove doveli do gubitka ili manjka mase duhanske sirovine (stavak 2.). Obveznik plaćanja trošarine iz stavka 1. ovoga članka je svaka osoba koja je nezakonito postupala s duhanskom sirovinom. Ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno (stavak 3.).

Važno je još naglasiti da su prema članku 98. Pravilnika o trošarinama („Narodne novine“ 1/19., dalje u tekstu Pravilnik) osobe koje obavljaju isključivo djelatnost prijevoza energenata i proizvoda iz članka 115. stavka 1. i duhanske sirovine iz članka 115. stavka 2. Zakona dužne prije namjeravanog prijevoza, a najkasnije 24 sata prije unosa u Republiku Hrvatsku i/ili otpreme iz Republike Hrvatske, odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske, podnijeti obavijest Trošarinskom uredu za vezu na adresu: [email protected] popunjavanjem Obrasca O-Najava kretanja koji je tiskan u Prilogu 61 ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio (stavak 1.). Uz obavijest iz stavka 1. ovoga članka u privitku elektroničke poruke se dostavlja preslika međunarodnog tovarnog lista za prijevoz pošiljke čije se odobrenje kretanja traži (stavak 2.). Osobe koje obavljaju isključivo djelatnost prijevoza mogu započeti prijevoz energenata i proizvoda iz članka 115. stavka 1. i duhanske sirovine iz članka 115. stavka 2. Zakona nakon primitka odobrenja Trošarinskog ureda za vezu da su ispunjeni uvjeti za kretanje pošiljke (stavak 3.).

Nije sporno da su tužitelji 23. siječnja 2019. posjedovali prethodno opisano odobrenje za otpremu duhanske sirovine iz Republike Hrvatske preko graničnog prijelaza Terezino Polje. Nije ni sporno da je predmetna roba na temelju te iste dokumentacije napustila granično područje Republike Hrvatske. Međutim, tužitelji su u spis priložili dokaz odnosno ovjereni prijevod potvrde o vaganju iz koje je vidljivo da je nadležno tijelo druge države, prilikom ulaska vozila u Mađarsku, utvrdilo prekoračenje težine robe na jednoj od osovina vozila.

Slijedom toga i činjenice zabilježenog vremena izlaska i ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Terezino Polje, koji navodi tijelo carinskog nazora (11,15h – 12,18h), može se zaključiti da vozač s predmetnom robom nije nastavio kretanje ulaskom u Mađarsku, nego je obrnuo smjer kretanja i vratio se na isti granični prijelaz Republike Hrvatske.

Uzimajući u obzir prethodno utvrđeno, ovaj Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja ne podliježu obračunu i naplati trošarine prema članku 118. Zakona o trošarinama. Pri tome Sud ne dovodi u pitanje cilj prethodno citiranih odredbi Zakona o trošarinama i Pravilnika odnosno posebnu zakonodavnu regulaciju radi omogućavanja nužnog nadzora i sprječavanja zlouporaba prilikom prijevoza duhanske sirovine, ali ono što razlikuje ovaj slučaj od drugih je nepostojanje jasnih dokaza da je roba prošla carinsku kontrolu Mađarske i nastavila slobodno kretanje po drugoj državi. Upravo suprotno, činjenice upućuju na zaključak da se kamion s robom odmah vratio na onaj isti granični prijelaz Republike Hrvatske na kojem je uredno izašao, ali sad radi ponovnog ulaska. Tuženik i prvostupanjsko tijelo u svojim aktima nisu dali smisleno obrazloženje ovih posebnih okolnosti odnosno ničim ne dovode u vezu postupanje iz članka 98. Pravilnika s činjenicom da roba nije napustila strogo nadzirani prostor graničnih prijelaza između dvije države.

Sud također primjećuje da nepotpisana izjava drugotužitelja, koju su javnopravna tijela koristila u upravnom postupku, ne sadrži ni potpis tumača, što takvu izjavu čini nepouzdanom u ovoj upravnoj stvari te Sud na istoj nije utemeljio svoju odluku.

Kraj takvog stanja stvari, Sud smatra da obračun i naloženo solidarno plaćanje trošarinskog duga od 11.907.660,00 kuna i to na cjelokupnu trošarinsku osnovicu od 19.846,10 kg korijena i stabljike duhana koji je netom izašao iz Republike Hrvatske, a nije ušao na teritorij druge države, ne predstavlja postupanje kakvim ga ima u vidu članak 118. Zakona o trošarinama.

Stoga je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

Sud u ovom sporu nije odlučivao o posebnom zahtjevu tužitelja za povratom stvari postavljenim po članku 59. stavku 1. ZUS-a iz razloga što su posljedice odluke u ovom dijelu izravno povezane s rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjega ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Osijek, KLASA: UP/I-471-01/19-18/37, URBROJ: 513-02-1975/47-19-1 od 23. siječnja 2019. koje je predmetom odlučivanja u odvojenom upravnom sporu. Budući da stranke nisu u spis priložile podatke o eventualnom postojanju ovršenog iznosa s osnove poništenih rješenja, nije bilo osnove o tome odlučivati u okviru ovog spora te tužitelj ima mogućnost postaviti takav zahtjev izravno prvostupanjskom tijelu.

Na raspravi u ovom sporu tužitelji su po zamjenici opunomoćenika postavili zahtjev za naknadu troškova i to za: 1.) sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, i 2.) zastupanje na raspravi 19. siječnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 1.250,00 kn.

Prema članku 79. stavku 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

Tarifnim brojem 23. točkama 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu Tarifa) propisani su troškovi sastava tužbe 250 bodova te trošak zastupanja na raspravi od također 250 bodova u neprocjenjivim predmetima. Prema Tbr. 50. Tarife vrijednost boda iznosi 10,00 kuna, a u Tbr. 42. Tarife propisano je da odvjetnik na sve obavljene radnje ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a propisano je da je vrijednost predmeta upravnog spora neprocjenjiva.

Uzimajući u obzir citirani članak 79. stavak 1. ZUS-a Sud smatra opravdanim izdatke tužitelja pod 1.) zatraženi trošak sastava tužbe kojim je upravni spor pokrenut, i 2.) zastupanja tužitelja na raspravi u ovom sporu.

Dakle, Sud smatra opravdanim troškove u iznosu od 5.000,00 kn što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 6.250,00 kn.

Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, to je Sud na temelju članka 79. stavku 4. ZUS-a obvezao tuženika u točki III. izreke ove presude snositi sve opravdane troškove spora.

U Osijeku 27. siječnja 2021.

 

                                                                                                                       

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.